Dežulović: Vladika Vučić i Volja Nevolja - Monitor.hr
Danas (23:00)

Nešto kao njihova Gospa

Dežulović: Vladika Vučić i Volja Nevolja

I stvarno, nakon što je u izbornu nedelju patrijarh Porfirije “u ime Gospoda našeg Isusa Hrista pozvao da se sa poverenjem u Boga prihvati ono što demokratski procesi pokažu i što bude rezultat, da znamo da je to volja Božja” – “možda ne za nas u datom trenutku potpuno razumljiva, ali ipak volja Božja”, objasnio je patrijarh – isto je požurio da prizna i sam sluga Božji Aleksandar Vučić. “Ukoliko izgubimo, da priznamo biračku volju, ukoliko pobedimo, niko nam tu pobedu neće oduzeti”, te je nedelje nakon glasanja poručio novinarima ražalovani vladika. “Srbija bira u kom smeru ide, da li ide u budućnost ili u prošlost, u vreme pljačkaških privatizacija, ekonomskog razaranja zemlje, političkog ponižavanja i nacije i cele države. Pa ćemo da vidimo kako ljudi budu odlučili. Volja naroda je volja Boga. Vox populi, vox Dei.”

I onda, jebiga – izvini, mama – Bog odlučio kako je odlučio. Njegovom voljom Srbija je izabrala, kako ono, “prošlost, vreme pljačkaških privatizacija, ekonomskog razaranja zemlje i političkog ponižavanja nacije i cele države”. Božjom voljom Srbi će tako progoniti Vučića “zato što nikada neće moći da izgrade ni onoliko bolnica, ni onoliko puteva, ni onoliko pruga”, Božjom voljom “nastaviće se teror, gasiće televizije koje to neće da prihvate, iživljavaće se na ljudima i skidati glave kao nervni bolesnici”, sprovodiće se “teror nad ljudima koji drugačije misle, batinanje, prebijanje i razbijanje”. Gospod Bog, ukratko, ispao nešto kao vođa Nebeskog klana. Volja Nevolja. Boris Dežulović za Novosti


Slične vijesti

Nedjelja (14:00)

Hajduk Jugend Marschiert

Dežulović: Pravda za Torcidu

Dvostruka konotacija sad odjednom ne funkcionira. Ne radi. Pokvarila se. “Odjednom” se, kako rekoše ugledni konotatori iz Torcide, “pokazuje da je učinkovito djelovanje moguće kada za njega postoji politička volja”. Eh, politička volja. Nije li divno kad na političku anemiju i nedostatak volje, da ne kažem političku nevolju, Plenkovića moraju podsjećati mali šugavi nacisti iz Torcide? Osim – polako, dopuštam mogućnost – osim ukoliko nam premijer i njegova Vlada ne žele poručiti kako skandiranje “Auschwitz, Auschwitz!” ili pjesma “Anna Frank je kurva židovska” nemaju opravdanje u “navijačkom folkloru” i židovskom identitetu Ajaxa, nego, nemam pojma, u svjetonazorskim i političkim uvjerenjima pripadnika Torcide, poput kolovođe performansa, poznatog po pjevanju ustaških pjesama na utakmicama i reklamiranju majica “Hajduk Jugend” s klupskim grbom umjesto kukastog križa. Boris Dežulović za Novosti

20.10. (16:00)

They created a monster!

Dežulović: Baci bombu, goni bandu

Boris Dežulović je gledao film o Unabomberu i navodnim eksperimentima MK Ultra, za N1: Ako vam se danas, punih šezdeset godina kasnije, koncept psihološke torture koju je prošao nesretni tinejdžer čini odnekud poznat, a eksperimenti ležerno shvaćene etike i ne baš tako nezamislivi – niste jedini: zamisao da nedozrelog šesnaestogodišnjaka natjerate da ispisuje svoja najintimnija razmišljanja, pa ga nakon toga izvrgnete “iznimno agresivnim i osobno uvredljivim napadima” nevidljivih anonimaca iz mraka – koji će mu vaditi riječi iz konteksta i brutalno ga ponižavati, omalovažavati i ismijavati – izgleda upravo kao gotov idejni projekt suvremenih internetskih društvenih mreža.

Baš kao što davni eksperiment profesora Murraya ima sve elemente Facebooka, Instagrama ili TikToka – tinejdžere spojene na struju, zlostavljanja anonimnih komentatora, botove, trolove i hejtere, ali i algoritme i administratore koji sve to vode i kontroliraju – tako i društvene mreže danas izgledaju baš kao čudovišni eksperiment nekog ludog profesora na polju kontrole uma: sjetite se, uostalom, svojevremenog svjedočenja Facebookove zviždačice Frances Haugen o algoritmima dizajniranim da kao profitabilne resurse generiraju agresiju, mržnju i bijes.

17.10. (18:00)

Apokalipsa za tjedan dana

Kraj Srbije: ili NDH ili ništa

Prošle nedelje, naime, ugledni srpski polihistor i građanin, dojučerašnji predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić izazvao je nemalu senzaciju objavivši eksplozivno proročanstvo pod radnim naslovom “Kraj Srbije, nedelja 25. oktobra A. D. 2026”.

Iako je Aleksandar Vučić danas priznat kao otac srpske kibernetike, robotike i vazdušnog gradskog saobraćaja, on uopšte nije mislio na ono na što ste pomislili vi: njegova veoma precizna predikcija srpske apokalipse – koju je sa svojim specifičnim smislom za humor predvideo 25. oktobra, tačno na julijanski datum Oktobarske revolucije – nema nikakve veze sa veštačkom inteligencijom, robotima iz Šapca i letećim automobilima. Prema njegovim izračunima, naime, do sloma vascelog srpstva te će nedelje doći usled eksponencijalnog rasta srpske glasačke populacije, koja danas broji neverovatnih milion ljudi više nego punoletnih stanovnika i raste gotovo eksponencijalnom stopom.

Pobedi li na izborima opozicijska Studentska lista – već evo ceo mesec dana upozorava Vučić na predizbornim mitinzima, u televizijskim ukazanjima, govorima i intervjuima – nova blokaderska vlast primoraće Srbe da u kolonama idu na koncerte ustaškog pevača Marka Perkovića Tompsona, terajući ih da salutiraju nacističkim pozdravom i viču “za dom spremni”… Boris Dežulović za Novosti

05.10. (01:00)

Matematički moguće

Dežulović: Na *rcu te nosam

Evo par laganih matematičkih zadataka iz svakodnevnog života u RH. Možemo izabrati bilo koji dan, a ja sam, recimo, izabrao prošli petak. Tog se dana otkrilo da je požar na Kukuljanovu dvadeset treći požar u skladištima kontroverznog poduzetnika Petra Pripuza, Tomislav Horvatinčić je završio na policijskom ispitivanju zbog upravljanja automobilom unatoč sudskoj zabrani, a sindikati Zagrebačkog holdinga i ZET-a objavili su da kreću u štrajk…

Tek neki nezadovoljnik s vlastitim mišljenjem, recimo predsjednik zagrebačkog HDZ-a Ivan Matijević, istog jutra – prije nego što je štrajk čestito i počeo – u nemoćnom bijesu ničim neizazvan objavi kako se “HDZ nikada nije sastao ni s jednim predstavnikom sindikata koji su organizirali štrajk, komunicirao s njima putem posrednika niti na bilo koji način utjecao na odluku sindikata da krenu u štrajk”, ljutito zaključivši kako “poziva zato sve koji tvrde da HDZ stoji iza ovog štrajka da iznesu konkretan dokaz za takvu tvrdnju”.

Čudo je, kako vidite, matematika. Svi znaju o čemu je riječ, samo Andrej Plenković sveudilj ponavlja: “Zagrebe, na srcu te nosam!” Boris Dežulović za Novosti

01.10. (20:00)

Tko je ovdje normalan, nek prvi baci sidro

Dežulović: Usidreni Plenković

Odmah da kažem, meni je ta ideja briljantna.

Doći će tako neki, recimo, splitski investitor kod načelnika Sektora za javne poslove Ministarstva graditeljstva i tražiti izmjenu i dopunu građevinske dozvole za ilegalnu nadogradnju hotela na Bačvicama, a gospodin načelnik će mu preko stola diskretno proslijediti komad papira s nekakvim brojevima.

– Dvadeset tisuća eura!? – podvrisnut će siromah. – Dvadeset somova za građevinsku dozvolu?

– Hotela od šest milijuna eura – podsjetit će ga gospodin načelnik.

– A što je ovo manjim brojkama, u zagradama? Šesto pedeset eura? – upitat će u to ovaj.

– Ah, to. To je sidrena cijena.

– Sidrena cijena?!

– Da, toliko je izmjena i dopuna građevinske dozvole koštala prije pet godina – odmahnut će rukom župan. – U vrijeme Andreja Plenkovića.

– U vrijeme Andreja Plenkovića? – zbunit će se malo kupac. – Pa sad je vrijeme Andreja Plenkovića!

– To ti i govorim… Boris Dežulović za N1 (prije nego je odluka odgođena).

26.09. (20:00)

Glasanje s kvačicom na nosu i suzom u oku

Dežulović: Jambo na Studentskoj listi

Prošle nedelje, u dan tačno deset godina od one nedelje kada sam na glasačkom listiću ugledao Jambu, nakon višemesečnih špekulacija, plenumskih pregovora i čuvenih vetiranja, konačno je objavljena istorijska Studentska lista: na čelu joj profesor Ilija Srdanović, a ispod njega brojni drugi ugledni profesori, od Jove Bakića do – Nemanje Karovića.

Ni u najvlažnijim snovima, shvatate, nije tadašnja partija Manjeg Zla u Splitu, hadezeovskoj južnoj utvrdi, mogla da sanja osam od deset mandata, ni u najvlažnijim snovima nije ni sam Jambo mogao da sanja kako će sa osmog mesta njihove liste ući u Sabor: Stipe Gabrić na listi SDP-ove koalicije nije dakle bio ni da sa nje uđe u parlament, ni da joj donese glasove, već samo i isključivo da glasače u oči gleda i zajebava. Da oni nesrećnici, što su na kraju zaista i zaokružili Manje Zlo, kojim slučajem ne odu sa glasačkog mesta zaboravivši da su imbecili.

Zašto vam sve ovo pričam?

Tačno deset godina nakon tih hrvatskih vanrednih izbora na sve ili ništa, slični se takvi – vanredni, na sve ili ništa – održavaju i u Srbiji. Vladajući SNS u tih je deset godina od ionako retardirane Srbije napravio novi šupak Balkana, ćacilend za udbaše, zvezdaše, mafijaše i mantijaše, nakon čega čak i Hrvatska gledana iz Beograda izgleda kao pristojna i uzorno uređena država. Boris Dežulović za Novosti

20.09. (13:00)

Hvala lepa i do idućeg puta

Dežulović: Obećanje, Srbom radovanje

Vučić, ukratko, ne daje olaka obećanja: Vučić pokazuje brigu i volju. Jer nije smisao u tome da se obećanje ispuni, već je smisao u tome da žrtva obećanja oseća kako neko brine za nju i pokazuje volju da joj pomogne. Konačno, “to je ono što je najvažnije, ono što ljudi cene”. A zlatnoj somini Aleksandru Vučiću nema premca iz oblasti pokazivanja brige i volje da pomogne ljudima.

I tako više od trideset godina, sve od onog davno zaboravljenog 20. marta 1995. godine, kad je zlatna somina, što istorija pamti, viđena prvi put. Ulovili su je tada srpski seljaci u Hrvatskoj, na junačkoj Baniji, u malom gradiću Glini na obali istoimene male reke. A zlatna somina – sreća pa je i to zabeleženo televizijskom kamerom – obratila im se rečima: “Braćo Srbi i sestre Srpkinje, pozdravljam junački narod srpske Banije i srpske Gline, vas koji ste prvi podigli baklju slobode, vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili neke srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini…

Uglavnom, da skratim i tu istorijsku priču, jedva su četiri i po meseca prošla od tada, a Glina – hrvatska. I to upravo onako kako je to ustaški režim namerio, ni jednim ni drugim nego “oružanim putem”. Nije se, eto, Vučić na povratku u Beograd ni raspakovao, a cela Krajina sa sve srpskom Banijom trkom i traktorom nazad u Hrvatsku. Nijedan nije ostao ni da Vučiću kaže da je “kriv što se onako nešto nije dogodilo”. Boris Dežulović za Novosti

13.09. (14:00)

Za dugovječnost ima i prave uzore

Dežuloivć: Oboje na revoluciju

Što je bilo – je li ga, ohrabrenog klicanjem oduševljenih građana Virovitičko-podravske županije, malo ponijelo, je li do vrućine i onog hladnog gemišta kod župana, pa mu jezik došao brži od pameti, đavo će znati – tek premijer je, ničim neizazvan, prosvjed u Zagrebu zbog korumpirane HDZ-ove vlasti i ekološke katastrofe u Lici iz čista mira usporedio s protestima u Srbiji zbog korumpirane SNS-ovske vlasti i katastrofalnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu.

I kao da mu to nije bilo dosta, dodao još i kako je to “vidljivo iz svemira”!

I ljudi se sad pitaju, naravno da se pitaju: ako je pretvaranje zagrebačkog prosvjeda u “politički skup” zapravo “nastojanje da se kreira jedan val po uzoru na novosadsku nadstrešnicu”, ako su dakle protesti u Zagrebu organizirani “po uzoru” na one i Srbiji, i ako se opozicijske stranke – odnosno “političke opcije s agendom stvaranja kaosa u Hrvatskoj, destabilizacije parlamentarne većine i napada na hrvatsku Vladu” – ponašaju “po uzoru” na opoziciju u Srbiji, ako je to “vidljivo iz svemira”, ispada onda “vidljivo iz svemira” i to da je afera s korumpiranim hrvatskim Državnim inspektoratom i trideset sedam hiljada tona otpada zakopanih građanima u Gospiću ispred nosa zataškana “po uzoru” na aferu s korumpiranom srpskom Republičkom inspekcijom i sedamdeset pet tona betona urušenih na građane u Novom Sadu! Boris Dežulović za Novosti

06.09. (12:00)

U Slavoniji na ušću rijeke Vuke

Dežulović: Ako ne znaš što je bilo

Saznali smo tako da se Marko u Čavoglavama bori u samostalnom seoskom vodu u sastavu 114. pričuvne brigade, ali da osim puške – zapravo starog nekog puškomitraljeza marke Thompson – na ratištu duži i gitaru, kojom diže moral svojim suborcima. Što svira? Pa uglavnom standarde, “Jasenovac i Gradiška Stara”, “Mlad ustaša bojak bije”, “Evo zore, evo dana” i tako. Ali ima on i mnogo svojih pjesama. U redu, ne baš mnogo, više onako… dosta. Nekoliko. Par pjesama. Dobro, samo jednu. Zbog te jedne pjesme, eto, Mirko nas je zapravo i želio upoznati.

– Marko.

Da, Marko: zbog te jedne pjesme, eto, Marko nas je zapravo i želio upoznati. Izvadio je onda staru TDK kazetu i upitao želimo li je čuti. Naravno da želimo. Predrag je zovnuo Antonija i zamolio da je pusti, a ovaj je bez riječi stavio kazetu u kazetofon. Uskoro je oštariju ispunio reski gitarski rif i prodorno “Za dom – spremni!”, pa grubi, hrapavi vokal. Nismo ni slutili da naš tihi prijatelj može biti tako glasan.

Uvjeravali smo Marka kako razumijemo njegov plemeniti poriv, ali da je Domovini ipak potrebniji s gitarom u ruci i pjesmom na usnama, nego s Thompsonom u ruci i hropcem na usnama. Hrvatskoj vojnika ne nedostaje, ali nedostaje joj prava pjesma. Jebote Dražen Žanko i Ljerka Palatinuš: “Bojna Vukovar” snažnija je od cijele ergele Zrinka Tutića, ubojitija od njegovog Thompsona i jača od dvije gardijske brigade.

A on nas je gledao zbunjen, s neobičnom nekom mješavinom razočarenja i ponosa: kako on iz Čavoglava nedaleko Kljaka u općini Ružić kraj Drniša može pjevati o Vukovaru? O Vukovaru se može pjevati samo u Vukovaru! Boris Dežulović za Novosti

05.09. (12:00)

Problemi s ukopima nas muče odavno

Dežulović: Kontaminirana Hrvatska

– Smeće i otpad, da, ja nemam problem to nazvati smećem i otpadom. Ali imam problem kada vi i vama slični to nazivate “HDZ-ovim uvozom” i zbrinjavanje otpada pakirate u ljevičarsku agendu za rušenje ove Vlade i ono, kako ste rekli, “ideološko pitanje”. A naročito imam problem kada nas prije ikakvog inspekcijskog i sudskog postupka i prije bilo kakve studije o utjecaju na okoliš optužujete da kao veliki domoljubi zagađujemo vlastitu zemlju i trujemo buduće generacije.

– Ali vaš je ministar to zakopao u zemlju bukvalno stojeći mirno uz hrvatsku himnu, nazivajući cijelu stvar “dostojanstvenim ukopom”, te “humanitarnim i civilizacijskim činom”!

– Ne razumijem, je li to sad opet neka metatekstualna parabola ili šta?

– Ne, ne, evo vam vijest Hine, citiram: “‘Ovo je iznad svega humanitaran i civilizacijski čin jer svaka žrtva zaslužuje dostojanstven ukop‘, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na ukopu posmrtnih ostataka petsto hrvatskih žrtava iz Drugog svjetskog rata ekshumiranih u Republici Sloveniji…”

– Čekajte, stanite, kakve sad hrvatske žrtve…?

– Hrvatske žrtve iz 1945., koje su prošlog tjedna kamionima dovezene iz Slovenije i sahranjene u Hrvatskoj, u Donjem Macelju, ne pravite se glupi, Plenkoviću.

– Ovo je nesporazum, zar ne govorimo o otpadu koje je kamionima dovezeno iz Slovenije…?

– Gospodine Plenkoviću, molim vas da hrvatske žrtve iz Drugog svjetskog rata prestanete nazivati otpadom. Nije lijepo. Boris Dežulović za N1