Dežulović: Zlosretan Dan žena - taj besmisleni praznik nikad ne pada zgodno - Monitor.hr
11.03.2022. (17:00)

Političari imaju pametnijeg posla

Dežulović: Zlosretan Dan žena – taj besmisleni praznik nikad ne pada zgodno

Smisao Dana žena je da podsjeti ženu, majku i domaćicu kako je ona “zdenac života” i “temelj obitelji koju svojim požrtvovnim radom čini boljom”, ali da “posebno vodi računa o ravnoteži između obiteljskog života i posla”. Kako da “posebno vodi računa o ravnoteži između obitelji i posla”? Jasno, “posebno njegujući obiteljske vrijednosti.” Ako je to bilo sve, možemo nastaviti s ozbiljnim muškim stvarima – piše Boris Dežulović. Novosti


Slične vijesti

Ponedjeljak (22:00)

Ubitak u vožnji

Dežulović: Freud za volanom

I dok se bijesna nacija bavi policijskim zataškavanjem cijelog slučaja premlaćivanja HGSS-ovca na Platku, mi ćemo ga na ovom mjestu prepustiti stoljetnoj prašini u donjoj ladici državnog odvjetnika, gdje joj je oduvijek i zauvijek mjesto, i obratiti pažnju na drugu jednu stvar. U samo posljednjih mjesec i pol, površnim guglanjem po internetu, pronađete dvadesetak incidenata, nesreća i tragedija, svaki drugi dan sranje koje je proizveo netko mlad tijekom divljanja u BMW-u. Ne znam, naime, kako je u drugim prometnim kulturama – mada brojna istraživanja na Zapadu pokazuju kako je BMW, pa recimo najmanje rado viđena marka u suprotnom pravcu – ali kod nas u Hrvatskoj Bayerische Motoren Werke nije automobilski brand, nego dijagnoza. Boris Dežulović za N1.

Nedjelja (14:00)

Naravno

Boris Dežulović: Balada o Trbosjeku iz Krabovjeva Ručeja

Naravno da je naravno i to da na internetu danas nećete naći spomena o tome kako je Trbosjek iz Rakova Potoka samo jedan od tisuća ubojica, silovatelja i kriminalaca kojima je Vladimir Prigožin Šeks, jedan od najmoćnijih ljudi Tuđmanove Hrvatske, 1991. po zatvorima nudio Zakon o amnestiji, članske iskaznice HDZ-a, uniforme stranačke privatne vojske i Spomenice Domovinskog rata. Kao što je naravno i to da među civilima iz Klišanićeve slobode nije bilo šoka i nevjerice. Možda zato što je njegov zločin bio tako bolno naravan: što je Tuđmanov režim uopće očekivao dajući 1991. psihopatima oružje i slobodu? Šok i nevjerica hrvatskim civilima nadoći će 30 godina kasnije kad šokantne i nevjerojatne snimke iz Rusije obiđu svijet i zapnu u Hrvatskoj, a jedan od najmoćnijih ljudi države, bivši robijaš i čovjek od najvećeg Predsjednikova povjerenja, iznenada se ukaže među osuđenim ubojicama i silovateljima s ponudom koja se – naravno – ne odbija. Novosti

01.02. (16:00)

Koje je to onda ime, AP? – predao se bezubi. – Šta im to znači?

Boris Dežulović: Tri sestre u Zemlji čudesa

– Okej, da vidimo šta imamo – grozničavo će ravnateljica.  – Tri sestre Gabrijela, Josipa i Ana Petrovna kontaktiraju Ruse i kod Antona Pavloviča dogovaraju susret s Andrejom Prozorovim, ljute što je taj kockar i lažov kod Aleksandra Puškina izgubio na kartama i “dozvolio sve ovo”, pustivši da im kuća ide na bubanj. No, Andrej Prozorov se pravi lud, “Šta ime moje za te znači?” pa Gabrijela nakon susreta, “ja pamtim divno magnovenje/ kad sretoh tebe na svom putu”, odlučuje da vladi premijera Protopopova jebe sve po redu. Ona i Josipa dogovore se onda premijeru Protopopovu umjesto Ane Petrovne podmetnuti maloljetnu Alice Pleasance, ali Aleksandar Puškin im ne dopušta rošade pa Josipa kroz Zečju rupu bježi u Rusiju kod Antona Pavloviča i nađe premijera Protopopova u krevetu sa ženom Andreja Prozorova. – Upičkumaterinu! – procijedio je jedan s dugačkim noktom na malom prstu. – Zna li Plenković za ovo? N1

29.01. (13:00)

Nogometni self-help: Pričamo o poniznosti i primamo milijune eura honorara

Boris Dežulović: Kult poniznosti u Hrvata ili kako je Sv. Augustin prošao u “Potjeri”

I tako, da skratim, cijelih pet godina unatrag, preko Igora Tudora, koji je došavši na Hajdukovu klupu obećao kako će “raditi skromno i ponizno”, i Siniše Oreščanina Siksa, koji se novinarima predstavio zanimljivom idejom kako “moramo biti ponizni”, sve do Zorana Vulića, što se zna prvog koji je tradicionalni, stogodišnji Hajdukov “dišpet” još u jesen 2018. hrabro zamijenio revolucionarnom novom “poniznošću”: “Samo poniznost i vjera u svoje mogućnosti može nas dovesti do nove radosti.” Otkud, međutim, Vuliću ta ideja? Eh, otkud! Dvije tisuće devetsto dvanaest puta u tih je mjesec dana 2018. Zlatko Dalić istaknuo “poniznost” kao ključ izvanrednog uspjeha nacionalne reprezentacije u Rusiji, vrativši se kao neupitni svehrvatski humilitološki guru, pa sa srebrnom medaljom preko bijele košulje – kao okrutna šala prirode u križanju velečasnog Zlatka Suca i Brace sa Srebrnjaka – stao po Hrvatskoj širiti – kult poniznosti. Boris Dežulović

25.01. (00:00)

HDZ-ovi šeici, napušene deve, ploveći nosač manekenki. I Fata iz vica

Boris Dežulović: Kako smo preživjeli HDZ. I čak se smijali

S Murtera nestala zaplijenjena jahta ruskih oligarha

Pune trideset i tri godine nitko nije primjećivao kad su nestajali kompletni industrijski, poljoprivredni i hotelski kompleksi, mađioničari iz HDZ-ova “državnog cirkusa” čarobnim su štapićima učinili da neopazice nestanu čitave županije šuma i građevinskog zemljišta: pune tri godine, recimo, ima da je HDZ-u nestao Milijan Vaso Brkić, pa to nitko nije primijetio do danas! Neprimjetno su nestala i cijela golema brodogradilišta sa dvjestometarskim tankerima na suhim dokovima, pa kako neće ruski brodić od tridesetak metara: to kad u HDZ-ovom “državnom cirkusu” nestane jahta od pet milijuna eura, to je, ne znam kako bih vam rekao, kao da je nestala stara penta za kaić od pedesetak eura. Trideset i tri godine taj gangsterski kartel troši javne pare kao da su članovi katarskog Odbora za organizaciju svjetskog prvenstva na kokainu i steroidima za trkaće deve. N1

22.01. (19:00)

Razigrana domobranska poezija

Boris Dežulović: PEN-drek

Kada, međutim, visoko sponzorirani ološ umjesto srpskom piscu u Srbiji likvidacijom prijeti hrvatskom piscu u Hrvatskoj, hrvatski PEN umjesto političkog konteksta hajke na pisca iznenada analizira politički kontekst njegova pisanja. Dvije kratke rečenice, u svemu jedva tristo znakova, bilo je dovoljno predsjedniku hrvatskog PEN-a Tomici Bajsiću za “oštru osudu” hajke na moju sitnež. Podvig utoliko veći zna li se da je Bajsić s tih tristotinjak slova virtuozno uspio “oštro osuditi” i “neprihvatljivo javno pozivanje na linč”, i neprihvatljivu poruku teksta – onaj, kako reče pjesnik, “doživljaj produbljivanja rana žrtve Vukovara”. Boris Dežulović

17.01. (13:00)

Što je muškarac bez krunice?

Boris Dežulović: Men too

“Ženske osobe trebale bi misliti da svojom nošnjom i svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca”, rekao je pater Božidar Nagy iz zagrebačke bazilike Srca Isusova u razgovoru s reporterkom Provjerenog Dankom Derifaj. Pater nije rekao ništa nečuveno i nepoznato: to da žene svojim kratkim suknjicama i dubokim dekolteima izazivaju nevine mužjake poznato je otkako postoji ljudski rod. I prvoga je pračovjeka na prvi pragrijeh navela prva pražena. Žene izazivaju, žene provociraju, žene traže đavla. Zašto se uređuju, zašto izbacuju noge i sise, ako ne zato da upadnu u muško oko? Žao mi je, gospodo, morali ste vidjeti kamo to vodi. Ali džabe: vizualni prekidač za paljenje muške osobe imaju samo kad je u pitanju promatranje ženske anatomije. Boris Dežulović

15.01. (13:00)

Fürer iz Laktaša

Boris Dežulović: Svi Srbi u jednoj državi

Čak i čiči Hitleru – koji je onomad rešio da “u svom programu objedini nemački narod i kaže šta hoće u ovim decenijama i ovom veku koji dolazi”, pa programom “Jedna država, jedan narod, jedan vođa” osvojio celu Evropu – na kraju je van granica te “jedne države” ostalo nekoliko miliona Nemaca: živ se polomio čiča Miloradolf da ih sve ugura u Treći Rajh i republiku švapsku, a samo u Americi ostalo mu milion i po Nemaca! Mogao bih, kažem, do Vidovdana, ali shvatili ste. Rezultat tog davnog, zaboravljenog srpskog kurčenja bio je 5 miliona izbeglica i 150 hiljada ubijenih, od čega 35 hiljada samih Srba. Zašto dakle “neki drugi narodi mogu da imaju jednu državu za jedan narod, a Srbi ne mogu”? Pokušaću da objasnim šta je moguće jednostavnije: zato. Novosti

11.01. (09:00)

Bogu božje, caru carevo. A Hrvatu njiovo

Boris Dežulović: Tajna božićne česnice

Godinama, recimo, redoviti je gost božićnih domjenaka Njiova narodnog vijeća bio pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. I svake godine, svaki put – a kad kažem svaki put, ne mislim na metaforički svaki put, nego na baš svaki od sviju mogućih svakih puteva, u svakom pojedinačnom matematičkom i fizičkom smislu svakog puta – u svom bi odlomljenom komadu česnice novčić pronašao upravo gradonačelnik Bandić. Sve otada, običaj je među hrvatskim pravoslavcima najveći hrišćanski praznik čestitati riječima “Srećan Bandić”. Svi su se tako pitali odakle gospodinu gradonačelniku imovina od dvadeset milijuna kuna, četiri stana u Zagrebu, kuća u Samoboru i raskošno imanje u Grudama, a on je samo uporno igrao Božićnu lutriju Njiove pravoslavne crkve i Njiova narodnog vijeća, marljivo sakupljajući novčiće iz česnica. N1

09.01. (00:00)

Virus seksualne izričajne deficijencije

Boris Dežulović: ****** *** *** ** *****!

Počelo je bezazleno, kao u svakom filmu katastrofe, kad je demokratizacijom medijskog prostora legitimiran živopisni pučki seksualni leksik. Novinska grafika našla se na sto muka: kako napisati “jebati”, “pička” ili “kurac” tako da znači “jebati”, “pička” ili “kurac”, da se dakle čita kao “jebati”, “pička” i “kurac”, ali da ne piše baš “jebati”, “pička” i “kurac”? Za jebanje je pronađeno prekrasno, tako hrvatsko rješenje: hebanje. Valjalo je skinuti kapu geniju koji se tome dosjetio. Problem je prepoznat tek kad je od silne hebačine stvar otišla u hurac: ispalo je da to nije to, hrasni hrvatski hurac bio je hatastrofalno hilav, hrnj i ohlembešen, bez hapi hrvi, tahorehuć hrivi hurac. Onda se pojavila spasonosna, naizgled bezopasna – zvjezdica. Tako je nastao novi jezik hrvatskih medija. Pravopis je jednostavan: svi znaju da ku*ac nije ni kupac ni kusac ni kukac ni kunjac ni kunac, svi znaju što ku*ac može biti i što jest, pa ipak ne smije se pisati kurac, nego ku*ac. Čita se, jasno, “kurac”, ali hrvatske urednike boli ku*ac kako se “ku*ac” čita. Hrvati, naime, ionako ne čitaju. Novosti