Dežulović: Zombiji s Kustošije - Monitor.hr
19.06. (23:30)

Dežulović: Zombiji s Kustošije

Umjesto očekivanog oduševljenja kustošijansku su ustašku mladež dočekali tradicionalni hrvatski zgraž, gnuš, čuđ, šok i nevjerica: otkud sad, sedamdeset pet godina nakon Drugog svjetskog rata, sedamnaest ustaša usred Zagreba, u Kustošijanskoj ulici?… Ako je tradicionalni pozdrav ‘Za dom spremni’ društveno prihvatljiv i zakonski dopušten, kako je to i zašto točno tradicionalno ‘Je*at ćemo srpske žene i djecu!’ društveno neprihvatljivo i zakonski zabranjeno?, piše Boris Dežulović.


Slične vijesti

04.08. (07:30)

Baška borba

Dežulović: Makarski memento

Nakon tri hiljade spomenika srušenih u sveopćoj, gluhoj i slijepoj šutnji, tridesete godine sistematskog memoricida srušen je, eto, tri hiljade i prvi. I odjednom – šok i nevjerica – napisao je Dežulović, nakon što je srušen još jedan spomenik, podignut kao spomenik dragovoljcima s makarske rivijere – poginulima u borbama s četnicima, u ratu za slobodu.

26.07. (12:30)

Gospođe guske

Dežulović: Domovina u magli

Magla, kako znamo, nije ništa drugo doli kondenzirana vodena para, oblak laganih, prostom oku nevidljivih i prostom prstu neopipljivih kapljica vode ili sićušnih ledenih kristala: ukratko, ništa koje se vidi, a od kojega se ne vidi ništa drugo – što je, pitate li mene, najkraća i najpreciznija definicija Domovine – piše Boris Dežulović.

16.07. (20:30)

To su raja kulturna

Dežulović: Turizam i renesansa

O naravi i ulozi kulture u hrvatskoj državi ne govori tako sama vijest da se na pregovorima o sastavljanju nove vlade najozbiljnije razmatrala zamisao o spajanju resora turizma i kulture kao reakcije na tu vijest. Nije pritom problem što su kritičari ideje o zajedničkom ministarstvu kulture i turizma iskreno užasnuti podcjenjivačkim odnosom vlade prema tom, možda i ključnom resoru: problem je što taj, možda i ključni resor, nije – niti je ikada bio – hrvatska kultura… Ideja pritom, istinabog, nije nerazumna: kome kultura danas uopće služi ako ne turistima? – pita se Boris Dežulović o sestri kulturi koju nitko neće.

15.07. (01:30)

Oh, moj bože!

Dežulović: Dan kad je Hrvatska šokirala svijet

„Hrvatska je pobijedila covid-19, ova Vlada je pobijedila covid-19, mi smo savladali epidemiju!“, trijumfalno je, eto, objavio premijer Plenković otvarajući granice za strane turiste i raspisujući parlamentarne izbore, nakon čega je iznenada, znanstveno posve neobjašnjivo, uslijedio drugi val pandemije: krizni stožer dnevno je registrirao više od stotinu zaraženih, zabilježen je i najgori dan uopće od početka pandemije, da bi se na kraju koronavirus pojavio i među turistima, i na izborima… Ne govori li i to koliko nas je svojim znanstveno neobjašnjivim i nepredvidljivim ponašanjem koronavirus sve uneubrojio i obezrazumio? – piše Dežulović o tom prevrtljivom virusu koji se ne ponaša onako kako se od njega očekuje.

10.07. (01:30)

Ivodrej

Dežulović: Što može poći krivo?

Analitičari, kolumnisti i nezavisni intelektualci složili su se tada kako Hrvatska konačno ima civiliziranu stranku desnog centra profiliranu po svim zapadnim standardima – i kako je, što god mislili o novom HDZ-u, njihov trijumf nad zombijima s ekstremne desnice dobra vijest za Hrvatsku – polako onda počevši govoriti o eri Ive Sanadera: on više nije bio samo uljuđeno europsko lice HDZ-a, već je HDZ bio uljuđena europska stranka. I zaista, sad bez zaj…….., što je moglo poći krivo? Ja, recimo, jedva čekam vidjeti Hrvatsku petnaestak godina nakon Sanadera – skeptično će Dežulović u Novostima.

08.07. (22:30)

Dežulović: Kako je Plenković zajebao Vučića

Aleksandar Vučić ima fantomski parlament bez opozicije i tako okruglu i apsolutnu vlast da je, svjestan bizarne situacije, nekim satelitskim strančicama koje nisu uspjele prijeći ionako spušteni prag već i sam ponudio nekoliko dekorativnih mjesta u vladi. U potpuno istim uvjetima Andrej Plenković, s druge strane, ima parlament s taman toliko opozicije za besprijekorni demokratski legitimitet, ali i jednako okruglu i apsolutnu vlast kao i Vučić: štoviše, vladu može sastaviti čak i bez dekorativnih satelitskih strančica što tradicionalno zuje oko HDZ-a. Kako? Eh, kako. Najlakše je reći da su Hrvati glup narod. Eto su Srbi pametni: s gotovo jednakom vlašću, sastavljenom od najgoreg ološa, Vučićeva je Srbija na kraju ispala diktatura turkmenistanskog tipa i balkansko bure suhog baruta, a Plenkovićeva Hrvatska uzorna zapadna demokracija i značajan onaj, kako se zove, čimbenik političke stabilnosti na Balkanu. Kažem vam ja, politika nije zajebancija, piše Boris Dežulović.

02.07. (20:30)

Glavni lik u pjesmi?

Dežulović: Vera, ljubav i otadžbina

Dežulović je pomno analizirao pjesme rečenog američkog pjevača naših korijena – koji god to korijeni bili – i ostao zapanjen neistraženim dubinama njegove istine. U cjelokupnom njegovom bogatom autorskom opusu nijednom, ni na jednom jedinom mjestu, ne spominju se ni Srbija ni Hrvatska!… ‘Istina’ je možda ‘voda duboka’, ali svaka – kako smo naučili – ima dno.

01.07. (01:30)

Ministar koji je posljednji put bio vani za Hrvatsko proljeće

Dežulović: Vili Manilli u epizodi ‘Wind of change’

Znali smo i prije da hrvatska vlast i uopće politika nemaju osobito čestih „bliskih kontakata“ sa fizičkim svijetom i stvarnim životom u njemu. Svejedno, svaki vam mišić u tijelu obamre kad ministar zdravstva usred svjetske pandemije 2020. godine neobuzdanoj omladini – da, ispričavam se, mladeži – poruči kako je „plesati u redu, ali ne sentiše, nego moderni ples koji ne uključuje bliski kontakt“. Moderni ples?! Sentiši?!? – šokiran, ali ne iznenađen, Boris Dežulović za N1 o Beroševoj provali.

26.06. (00:30)

"Po leđima pendrek praši, ali samo kad to nisu naši"

Dežulović: Slučaj građanina Andreja P.

Premijer je pokušao izvući ruku iz čvrstog stiska, objašnjavajući ljutitom policajcu “značaj sporta i turizma za Hrvatsku i Zadar” – sve dok policajac nije izgubio strpljenje i prekinuo Plenkovića, uhvatio ga za ruku, snažno protresao i povukao prema policijskom kombiju, urlajući mu u lice: “Gospodine premijeru, koji je vama kurac!? Ovo je za vaše dobro!” – opisuje Boris Dežulović situaciju koja bi se dogodila u Zadru da policija prema svima u državi ima iste kriterije.

24.06. (01:30)

U zdrav mozak

Dežulović: Jedno protupitanje za debile

Danas – kad modernom hrvatskom demokršćanskom centru za formiranje parlamentarne većine treba minorna, folklorna ekstremna desnica – dosad bizarne i rubne folklorne teme tiho su i neprimjetno postale dijelom javnog diskursa. Moralna, društvena i zakonska neprihvatljivost pobačaja za silovane žene ili djevojčice pri tom ne samo da je javni diskurzivni mainstream, već sama središnja tema predizborne kampanje – piše Boris Dežulović.