Discord – popularna chat platforma na udaru zbog radikalizacije mladih - Monitor.hr
06.10. (14:00)

Anonimni, ali ne i nevidljivi

Discord – popularna chat platforma na udaru zbog radikalizacije mladih

Discord, društvena platforma nastala 2015. i popularna među mladima i gamerima, ponovno je u središtu pažnje nakon što je osumnjičenik za ubojstvo američkog influencera Charlieja Kirka koristio njezinu aplikaciju. Američke agencije upozoravaju da se na Discordu šire ekstremistički i nasilni sadržaji te da maloljetnici postaju meta radikalizacije i seksualnih predatora. Iako tvrtka tvrdi da pojačava sigurnosne mjere i surađuje s vlastima, kritičari ističu da moderiranje nije dovoljno učinkovito, dok FBI istražuje desetke korisnika povezanih s nasilnim skupinama. tportal


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Očito nisu čitali Hegela

Žižek: Zli ljudi i plemeniti duhovi

Na komemoraciji Čarliju Kirku u Arizoni 21. septembra njegova udovica je oprostila ubici, ali ne i Tramp koji je Kirka opisao kao „misionara plemenitog duha u velikoj, velikoj misiji“. Zatim je nastavio: „Nije mrzeo svoje protivnike. Želeo im je najbolje. Tu se nisam slagao sa Čarlijem. Ja mrzim svoje protivnike i ne želim im najbolje.“

Ta očigledna nedoslednost je ključna karakteristika trampovskog univerzuma. Tramp naravno nije „plemenit duh“: on mrzi svoje protivnike i smatra ih smećem koje treba satrti. Međutim, da bi nekako opravdao svoju brutalnu mržnju potrebna mu je figura poput Kirka kao dobrog čoveka koji želi najbolje čak i svojim neprijateljima. (To je pomalo kao kod hrišćana kojima je potreban dobri Hrist, čija smrt opravdava brutalni progon antihrišćana.) Zato Kirka treba uzdići u figuru mučeništva gotovo božanskih razmera. To uzdizanje je samo naličje brutalnosti trampovskog etosa.

Stav da naprosto nećete da slušate svog protivnika (ako ste jači od njega) danas stalno srećemo u visokoj politici – pa čak i u filozofiji. Jedna od standardnih kritika Hegela kaže da pojam dijalektičkog progresa podrazumeva potrebu da se razmišlja i iznese svaka posledica određene misli ili stava… Slavoj Žižek za Peščanik

22.09. (22:00)

Kultura otkazivanja, sada i s mecima

Pojmovi kao što su Ustav i demokracija Trumpa samo sputavaju u onome što si je davno zacrtao postići, a to je postati diktatorom

Metak koji je ubio Charlieja Kirka uzeo je više od života jednog online širitelja mržnje, seksizma i rasne netrpeljivosti. Premda je politička inklinacija njegovog ubojice, 22-godišnjeg Tylera Robinsona potpuno nejasna, kako je često slučaj s mladićima njegovih godina, s obje strane ideološkog spektra uslijedile su optužbe da pripada onima drugima, a bez ikakvog dokaza administracija predsjednika Donalda Trumpa odlučila je za atentat optužiti radikalnu ljevicu i krenuti u križarski rat protiv svojih neistomišljenika. Sam Donald Trump je utjelovljenje borca protiv političke korektnosti i u Bijelu se kuću vratio djelomično upravo i kao borac protiv tzv. “cancel kulture”. Ali prvom prilikom koja mu se pružila i sam je preuzeo oružje te iste kulture kad mu je poslužilo da stane na kraj onima koji su spremni kritizirati njega i njegovu agendu.

Treba biti jasno da je Trump po svim mjerilima nepopularan predsjednik svugdje izvan kruga svoje tvrdokorne baze, makar je i tamo pokušajem zataškavanja slučaja Epstien uspio izgubiti auru nedodirljivosti. Čvrsta ekonomija koju je obećavao i koja mu je donijela pobjedu na izborima daleko je od realizacije, a za to su najviše zaslužni njegovi vlastiti potezi poput divljanja s uvođenjem carina i masovnim deportacijama imigranata. Cijena života u Americi umjesto da pada samo nastavlja s rastom, a birači to osjećaju više nego ideološke podjele. Ivan Laić za Ravno do dna

21.09. (21:00)

Čisto da čuje i tu drugu stranu

Andrassy: Voljela sam Charliea Kirka. Na feedu, iako se nisam slagala s njim

Čovjek se glasno protivio pobačaju čak i u slučaju silovanja, protivio se i gej i trans pravima, ženama je predlagao da se, ako je ikako moguće, udaju do 25. godine života i posvete obitelji umjesto karijeri, a nije mu bilo strano ni koketiranje – a nekad i strastveno javno grljenje – s idejom da su crnci inferiorna rasa. Zašto sam ga, pobogu, onda voljela? Nekoliko je razloga – jedan od njih je guilty pleasure promatranje sadržaja koji proizvodi, a sadržaj je, barem što se tiče mene i mojih svjetonazora, graničio s nakaradnim, a često je i prelazio tu granicu.

Charlie Kirk je bio riznica kontroverznih ideja i “informacija” koje se kose s medicinom, nekad i sa zdravim razumom, ali bio je i edukativni materijal u domeni javnog nastupa – sugovornicima je s lakoćom poništavao argumente, a lakoća je, opet, proizlazila iz činjenice da je na tuđi bijes često reagirao mirnoćom i staloženosti… uz povremenu dozu bahatosti koja mu je samo išla u prilog jer bi dodatno iziritirala protivnike. Andrea Andrassy otkriva čari demokracije, za Miss7.

21.09. (12:00)

Književnost protiv metka

Jergović: Tko je nama Charlie Kirk?

Charlie Kirk se zalagao za pravo svakog Amerikanca na neograničeno posjedovanje oružja. Ubijen je od onog koji je to pravo obiteljski i tradicionalno konzumirao. Kirk je bio krajnje desni republikanac. Ubojica je potekao iz miljea krajnje desnih republikanaca. Je li i sam to bio, ne možemo znati. Ili je ubojica naprosto sumasišavši mladić iz provincije? Ali kao što svi oni američki građani koji se protive Trumpovom korporativizmu, kao što svi svjetski ljevičari, liberali i antifašisti ne bi mogli biti suodgovorni da je kojim slučajem ubojica iz obitelji crnaca, homoseksualnih ili biseksualnih opredjeljenja, muslimanske vjeroispovijesti i ljevičarskih nazora, kojima u stanu vise posteri Che Guevare i Ive Lole Ribara, tako ni sad ne možemo reći da su Charlieja Kirka pogubili njegovi. Kao ni to da ga je pogubio jedan njegov. To naprosto tako ne ide.

A jesam li primijetio da se neki ljudi po društvenim mrežama obijesno i divlje raduju smrti Trumpova TikTok influensera Charlieja Kirka? Naravno da jesam! I ne bih mogao podnijeti da je među njima neki moj dobar poznanik, ili netko za koga bih mogao povjerovati da je čitao moje knjige. Zaista bi me potreslo to da je netko čitao moje knjige, a sad slavi smrt. Ne zato što živim u tom oholom i budalastom uvjerenju da ljudi bivaju dobri kad čitaju baš moje knjige, nego zato što vjerujem da je čovjekova sposobnost uživljavanja u perspektive drugih ljudi brana pred zvijeri koja je u njemu. Književnost umiruje zvijer u čovjeku. Miljenko Jergović za svoj blog

15.09. (00:00)

Land of the free: demokracija na nišanu

Puhovski: Kada vidim SAD, hvata me hrvatski nacionalizam

Tog primitivizma kakvog vidimo uoči američkih izbora u Europi nema. Sada je to zaoštreno krvlju koja je prolivena. Fašizam je postao termin koji se lijepi na sve strane. Doista je Charlie Kirk bio radikalni desničar, imao je stavove koje bi Hitler prihvatio, ali ta ideja da bi se u SAD-u mogao uvesti fašizam u smislu sustava kakav je bio u Njemačkoj ili Italiji još je uvijek nezamisliva. To su fraze koje opravdavaju krvoproliće. Ideja da se nekog ubije zbog njegovih stavova je nešto što se meni i dalje čini neprihvatljivim, ali to u američkoj tradiciji postoji. Imate više od tuceta američkih predsjednika koji su bili mete atentata. Ljudi koji su bili žrtve atentata uglavnom su bili žrtve desničara: Martin Luther King, JFK… Oni nisu bili ljevičari, ali ih je desnica likvidirala. S druge strane, desnica na svojoj strani ima strukturno nasilje – sustav. U SAD-u nikad nije bilo jake komunističke stranke ili revolucionarnih tendencija, a to je pravi izvor nasilja. Žarko Puhovski za HRT ocjenjuje situaciju.

14.09. (13:00)

Kako siješ, tako ćeš i žeti

Peović: Što možemo naučiti iz atentata na Kirka? Da promocija nasilja, huškanje, militarizacija, ograničavanje ženskih sloboda i anti-LGBT stavovi danas jačaju

Charlie Kirk je bio ultrakonzervativni desničar koji je zagovarao nošenje oružja, širio rasističke stavove, homofobiju i seksizam, opravdavao genocid u Gazi. Smatrao je da su crnci inferiorni, te da bi i desetogodišnja djevojčica koja je silovana trebala biti prisiljena da iznese trudnoću. Samo par dana prije smrti vrijeđao je sve mlade žene na televiziji, tvrdeći da nemaju usađene vrijednosti zato se ne rađa dovoljno djece na Zapadu. Kirk je objavio digitalnu listu sveučilišnih „profesora za odstrijel” koji su nakon toga imali probleme na poslu, a nad njima se konstantno sprovodi, najčešće verbalno, ali i fizičko nasilje.

Profesorice s te liste bijeli muškarci verbalno napadaju, nazivaju ih “kučkama, pičkama, crnčugama” i prijete im svakakvim nasiljem. Ne znamo koji su motivi Kirkovog ubojice. Iako su konzervativci odmah optužili ljevičare, očito uopće nije riječ o osobi lijevih opredjeljenja. Ubojica dolazi iz radikalno vjerske i naoružane obitelji.  No, očito je da se u društvu diže ljestvica tolerancije na nasilje, traži se povod za progon ljevičara. S Facebooka Radničke fronte, Peović spominje kako je i sama dobivala prijave i napade zbog antimilitarističkih stavova.

13.09. (21:00)

Debatirao je do smrti

Marjanović: Slaviti smrt Charlieja Kirka je civilizacijski poraz, a konzervativci su sad dobili i mučenika

Charlie Kirk proizvod je kulture polariziranja već ionako pretjerano polariziranog društva, a sada je postao i jedna od žrtava iste te kulture. To su vremena u kojima živimo. Rasprava se ne rješava zdravim razumom nego se podgrijava ego tripovima, emocijama koje su bitnije od argumenata, nametanjem mišljenja, iskrivljavanjem činjenica i semantičkim akrobacijama. Kirk je to znao i to znaju svi oni koji funkcioniraju na sličan način. Kirk je raspravljao o aktualnim temama i koliko god se s njim ne slagali ili prezirali način na koji je te razgovore vodio, očito ih je vodio dovoljno dobro da postane jedan od najistaknutijih konzervativnih aktivista (što bi mu pomoglo jednog dana kad bi se kandidirao za predsjednika).

Istina, njegove bi se konstrukcije raspadale svaki puta kada bi se s druge strane našao netko tko barata činjenicama, no puno češće, gledali biste ga kako raspravlja s ne pretjerano pametnim niti informacijama naoružanim aktivistima koji bi ostrašćeno lupetali svoje slobodarske gluposti dok bi ih Kirk smireno rešetao podacima koji ponekad nisu bili točni, ali aktivisti to nisu znali ili pak nisu te podatke bili u stanju osporiti. I sasvim je u redu priznati da vas vijest nije rastužila, ali čak i najgluplji među nama vjerojatno su svjesni da vas javno likovanje nad smrti neistomišljenika ne čini iskrenom ili ispravnom već prilično lošom osobom. Hrvoje Marjanović za Index