Dnevnik gradske cure: Ne odgaja djecu Lidija Bačić nego roditelji - Monitor.hr
11.07.2017. (12:53)

Osim djece Lidije Bačić

Dnevnik gradske cure: Ne odgaja djecu Lidija Bačić nego roditelji

“Lidija Bačić ne odgaja djecu, kao što mene nije odgojio Eminem kojeg sam slušala odrastajući. Djecu odgajaju roditelji, a ako ti Lidija uspije pokvarit dijete, male su šanse da to znači da je Lidija loš uzor – puno veće da roditelj nije dovoljno dobar uzor”, osvrće se Andrea Andrassy na prepirku Lidije Bačić i Brune Šimleše…


Slične vijesti

10.06. (22:30)

Kiseli komenatari za 5

Andrassy: Ekskluzivni rižoto od 16 vrsta hejta (i nula dlaka)

Ljudi su već odavno zaboravili da ne moraju reć baš sve što im je na umu, piše Andrea Andrassy. Zato je novu objavu na blogu posvetila ružnim komentarima na internetu, uspoređujući ih sa nedavnom epizodom Večere za 5 u kojoj je jedan kandidat imao ispad bezobrazluka (video). Jedina razlika je što smo inače na takve ispade navikli u komentarima na internetu – tamo nam je već sasvim normalno da netko drugima govori da su seljačine, to je već praktički narodni običaj na koji rijetko tko više uopće reagira. Ali tek kad je na televiziji, tek kad postoji slika i ton, ljudi imaju osjećaj da je potpuno neprihvatljivo – iako je jednako degutantno neovisno o tome na kojoj se platformi događa – piše Andrassy.

07.06. (10:00)

Hrvatske tragedije

Andrea Andrassy: “NE MOŽEMO!” – Kratka disertacija o tome zašto DANAS ignoriram orbitrek

  • Izbor za predsjednika kućnog savjeta.
  • Izbor za krsnu kumu godine.
  • Izbor za najljepšu mačku Bjelovara.
  • Izbor za najsočniji hamburger Istre i Kvarnera.
  • Izbor za najžutiji kišobran među zelenim kišobranima.
  • Izbor za prvu pratilju.
  • Izbor za najnepošteniji parking na svijetu.
  • Izbor za najveći kontinuitet u segmentu “ne možemo.”

Ništa, samo nabrajam opcije izbora na koje se ljudi mogu prijavit sad kad su ovi važniji gotovi. Srdačan pozdrav i sretan svježi zrak svima kod kojih se zrak napokon osvježio. Znam, ne morate mi javljat – svjesna sam da je vrlo lako moguće da ću se ubrzo razočarat, ali za sad još malo želim uživat u ideji da će sve napokon bit drugačije. Kao kad kupiš orbitrek i kažeš si da ćeš ga vozit svaki dan iako svi oko tebe govore da naravno da nećeš: “Vidjet ćeš, postat će vješalica za jakne, svaki orbitrek završi tako.” “E pa MOJ neće, nema šanse, obećajem da ću biti bolja i drugačija od drugih.” – tako sam govorila u svojoj predizbornoj kampanji za opravdanje kupovine… – piše u uvodu kolumne Andrea Andrassy, a što je dalje bilo zna svatko tko ima bar malo iskustva sa izborima i obećanjima i nadanjima.

31.05. (16:00)

Jedan od onih dana

Andrea Andrassy: A ja slatka sam i fina – Poklanjam vam nešto (bes)korisno, zauzvrat tražim isto

Nego, znam da me nitko nije pitao, ali ovaj mjesec je 9 godina otkako pišem kolumnu. To je ukupno oko 468 kolumni, minus par puta kad sam preskočila neku. E pa danas ću napravit upravo to – sort of. Razlozi su brojni, trebamo sjesti i vidjeti koji su razlozi i otkuda dolaze, ja ništa ne skrivam, meni nitko niša nije dao. Imam snimanje svaki dan ovaj tjedan (nažalost ne za Krim tim 2), mama mi ima rođendan i stan mi je pun majstora, tako da uz najbolju volju danas ne mogu napisat dugačak tekst koji će potencijalno naljutit minimalno 5 ljudi. Plus, i dalje mi nije dobro od subote, kad sam otkrila postojanje Damiana Davida kojeg ću osobno otuđit iz Italije. Skroz je ok ako vama nije zgodan, meni je on definicija svega što volim i ovim putem ga otvoreno pozivam da mi provali u stan ako želi. Znam da ne želi, jbg… Ne zanosite se, izvukli smo najbolji dio kolumne koja nije nešto, ali je bar kratka i bolje to nego još jedna vijest o izborima. Ipak, Andrea Andrassy

24.05. (09:00)

Nus pojava - kolumna

Andrea Andrassy: Cijepila sam se. Ono što se dogodilo sljedeće je pametnom dosta

Srdačan pozdrav i sretni izborni rezultati svima koji (skoro) slave. Danas vas očekuje jedna sasvim obična, neupečatljiva kolumna koju će rijetko tko šerat, ali meni se baš takva danas piše – piše Andrea Andrassy u uvodu kolumne, a mi smo navikli posjetitelje da ju šeramo, pa je eto i ovaj put. Naravno, a na “ono što se dogodilo sljedeće” u naslovu je klikbejt na kakve se već sigurno naučili ne reagirati. Krenimo redom – zašto sam se odlučila cijepit? Kratka verzija je “jer mi se cijepilo”, duža verzija je isto to, zabavnija, neistinita verzija je “jer najveći idiot kojeg poznajem ne vjeruje u koronu, ni u cjepivo, pa želim sve suprotno od njega.” Kad kažem najveći idiot kojeg poznajem, ne mislim to u lošem smislu, nego u deskriptivnom. Jel me strah eventualnih nuspojava? Je, jednako kao što me strah eventualne avionske nesreće i ljudi koji pojedu POLA BANANE za doručak. Pola banane… Prije spavanja čisto iz anksiozne predostrožnosti razmišljam koje cvijeće ću imat na eventualnom sprovodu, što radim i svaki put prije rutinske kontrole kod ginekologa ili ortodonta. Sanjam da sam došla na cijepljenje, ali u Meksiku sam i skačem livadom sa Zvonimirom Bobanom. Kasnije se ljubim s nekim čovjekom koji ima hladna usta i jako je slinav, a meni je neugodno otić da ne ispadnem nepristojna…

16.05. (12:00)

Lijepo se obucite, uzmite masku i na biračko mjesto

Andrea Andrassy: Dali čete izač na glasalje? Ovih 12 apostola nepismenosti hoće

Sigurna sam da negdje u Hrvatskoj postoji barem jedna, a vjerojatno i stotinjak gospođa koje bi na izborima svoj glas dale kandidatu koji bi obećao da će zabranit da se na Eurosong šalju pjesme na eMgleskom. Vjerujem da je među takvima i gospođa koja me neki dan na Instagramu pitala vjerujem li u koronu. “Vjerujem, naravno” – rekla sam, i dodala da mislim da joj je pitanje otprilike na razini pitanja vjerujem li u vodu. “A kako vjeruješ u koronu ako ju nisi imala?” – spremno me dočekala s potpitanjem koje je vjerojatno već puno puta koristila kao argument. Jednako kao što vjerujem i u sidu i u 9 milijuna dolara, gospođo. Nismo nastavile raspravu jer u 2021. imam novo pravilo koje mi brani da ulazim u diskusiju s osobama koje bi na kvizu općeg znanja izgubile od mačke ili breskve, ali svejedno, utisnula mi se u mozak na dovoljno dugo da me podsjeti na nešto jako važno – ona će ove nedjelje sigurno izaći na izbore. Sto posto. Nema šanse da neće… piše Andrea Andrassy za Miss7 / 24 sata.

10.05. (11:00)

Kome trebaju teške teme

Andrea Andrassy: “Znala sam da će ovo past”, “Ne radi mi Facebook”: Najveći hitovi iz foldera “stvari koje mame govore”

Ne znam sjećate li se – ili neznam dali se siječate, ovisno na kojoj ste strani anedemagogije – da sam prije tri tjedna odlučila uzeti mini-godišnji za mozak. Ideja je bila da na tjedan dana ignoriram sve crno, sivo i pljesnjivo na (hrvatskom) internetu, a kad je nakon isteka 7 dana došlo vrijeme da se vratim u realnost, odlučila sam da neću. Krenulo je kao tjedan dana odmora, a danas vam želim dobrodošlicu u četvrti tjedan u kojem nema silovatelja, ubojica djece i ostalih tumora koji metastaziraju našom svakodnevicom (i oglasnim prostorom). Odjednom sam imala puno više elana za treniranje kod kuće, više inspiracije za zdravu prehranu, počela sam piti više vode, a čak sam i smršavila 3 kile. Ovo sve je naravno potpuna izmišljotina, ali ako ekipa koja je naplaćivala parking ispred bolnice smije na plakatima govorit da želi bolji grad za sve nas, ja smijem reć i da sam smršavila 7 kila ako želim. Uglavnom, vedre teme, tjedan 4 (od 4)… – i dalje samo veselo piše Andrea Andrassy za Missy 7 / 24 sata.

19.04. (11:00)

Brze i lake misli

Andrassy: Koliko ste odrasli na skali od 1 do “veselim se novom usisavaču/peglanje me smiruje?”

Moli se proljeće da se javi na blagajnu travanj, proljeće na blagajnu travanj. Glupa je fora, ali glupo je i da je vani vrijeme za zimske gume i da “popularni srpski Youtuber” seksualno zlostavljanje opravdava riječima “žena treba da zna šta muškarac očekuje od nje ako mu dođe u stan” pa smo svejedno počašćeni svim tim malim, životnim radostima. Ali to su životne radosti koje ćemo ostavit za neku drugu priliku iz vrlo jednostavnog razloga – jer mi se ne da danas… piše Andrea Andrassy o prijeazu iz djevojke u ženu za Miss 7.

10.04. (10:00)

Sve je to novonormalno

Andrea Andrassy: Slijepa naša domovino – Čučanj za život, dva ponavljanja godišnje

Slijepa naša domovino, zlostavljačka zemljo gnjila” – unknown artist… Jeste li znali da nepoštivanje himne u Hrvatskoj može rezultirati jednogodišnjim zatvorom?… “Zašto nitko ne spominje da je mala bila Romkinja?” Pitanje koje nije ukazivalo na to da je bitno koje je dijete nacionalnosti – što su naravno mnogi, često čitajući samo naslov, shvatili upravo tako – nego na to da sustav diskriminira romsku djecu pod parolom poštivanja manjinskih prava i običaja. Selektivna socijalna osjetljivost, ne samo raznih službi nego i svih nas, pod krinkom “običaja” – mislim da je to bila poanta pitanja. Ali čak i da sam krivo shvatila, mislim da smo, čast iznimkama, svi nekad selektivno osjetljivi jer nam je na semaforu već normalno vidjet da romsko dijete prosi. Ja se svaki put rastužim, ali nikad ne nazovem socijalnu službu jer kao da je nekako lakše reć da oni to jednostavno tako rade i da im nitko ništa ne može – ili barem odlučit da je to posao nekog drugog… Jednom do dvaput godišnje se svi kolektivno dignemo – silovanje, mrtva žena, smrskano dijete – pa ubrzo udobno sjednemo. I vjerujem da svaki put na početku stvarno mislimo da ćemo ovaj put nešto promijenit jer je “sad bilo dosta.” A zapravo samo radimo loše, nedovršene čučnjeve. I bojim se da Nikoll nije ni blizu zadnji čučanj u seriji – statistički gledano, imamo dovoljno primjera na kojima je jasno da smo ovakve stvari sposobni zaboravit praktički do sljedećeg semafora – misli i piše Andrea Andrassy za Miss7 / 24 sata.

04.04. (11:00)

Važno je zvati se Ernest

Andrea Andrassy: “Maltretirat će ga u školi zbog imena” – jesu li roditelji dužni nazvat dijete “normalnim” imenom da bi drugi imali manje posla?

Neka djevojka na internetu piše blog u kojem u prvih par rečenica objašnjava da, ako mogu ja, može i ona, što je apsolutno točno. U drugoj rečenici koristi izraz “samoprozvana Andrea Andrassy.” Malo me stvari u životu oduševilo kao činjenica da u 2015. postoji djevojka koja posjeduje internet, ali joj je prvo i jedino objašnjenje za nečije “čudno” ime to da je sigurno izmišljeno… piše Andrea Andrassy i kao dokaz da nije “samoprozvana” nudi i svoj prvi pasoš

Eto, sad znate i to, a možda otkrijete i neku drugu važnu ili zabavnu informaciju u novoj kolumni.

29.03. (09:00)

I 35-godišnjakinje mogu biti bez djece, zar ne?

Andrea Andrassy: “Kad planiraš rodit, šta se čeka?” – pristojno. “Kad ti planiraš skinut alge s cakline?” – nepristojno.

Ako ćemo sasvim iskreno, meni je baš drago da “ne možemo disat” od objava o Maji Šuput. Prvo, jer zapravo možemo – klikanje na članke, za razliku od HRT pretplate i apparently glasanja za Ninu Kraljić, nije obavezno. Drugo, jer mi je super da u moru vijesti o koroni, cjepivu o kojem najviše “znaju” oni koji kažu cijepivo, restrikcijama, kraju svijeta i ostalim glupostima imamo priču o 41-godišnjoj ženi koja je rodila. Em je lijepo jer je rođenje djeteta uvijek lijepo, em je inspirativno jer je svijet pun žena koje panično ulaze u loše brakove samo zato da bi “stigle” imat dijete. Ne sve, naravno, nekima se jednostavno tako potrefi, neke se samo zajebu iz ljubavi, ali broj panično sklopljenih brakova i panično napravljene djece nije zanemariv. Kao 35-godišnja osoba koja još “nije uspjela” rodit, volim vidjet primjere iz života koji kažu “pomalo”… – piše svoju iskrenu prozu Andrea Andrassy za za Miss7 od 24 sata.