Dokumentarac 'Dole' - traženje identiteta između Dalmacije i Austrije - Monitor.hr
28.07.2016. (22:04)

Dokumentarac ‘Dole’ – traženje identiteta između Dalmacije i Austrije

U godini u kojoj se obeležava pedesetogodišnjica potpisivanja Sporazuma o regulisanju zapošljavanja jugoslovenskih radnika između nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Austrije, austrijski mediji beskrvno prate kulturne manifestacije koje odaju priznanje gastarbajterima, ljudima koji su značajno doprineli re-izgradnji njihove zemlje. Problematičan odnos koji kako Austrijanci, tako i narodi bivše Jugoslavije imaju prema ljudima na privremenom radu, sadržan je u nizu predrasuda koje su u mnogim slučajevima potpuno apsurdne, a o kojima naočigled nije neophodno raspredati. Upravo iz tog ubeđenja se rodio vakuum u kome su važne istorijske činjenice – pre svega motivi za najveći talas dobrovoljnih evropskih ekonomskih migranata dvadesetog veka – poput zapakovane robe izgubile miris, ukus i boju.

Na potezu Dalmacija-Linc

Film koji bi mogao razbiti par predrasuda, a neke od njih eventualno pojačati je dokumentarac ‘Dole’ Đorđa Čenića/ Hermanna Pescekasa (‘A’, 2016.), jedan od pobednika Crossing Europe festivala koji će u okviru takmičarskog programa dokumentarnog filma u avgustu imati internacionalnu premijeru na Sarajevo film festivalu. Baziran na Čenićevoj intimnoj porodičnoj sagi, film pokazuje sliku gastarbajterskog života iza kulisa, emotivno i duhovito, koristeći se originalnim televizijskim materijalom, porodičnim fotografijama, amaterskim video snimcima i intervjuima sa članovima porodice – onih koji su otišli, ali i onih koji su ostali. Snimanje ove austrijske produkcije je trajalo šest godina, na potezu Linc-Dalmacija na hrvatskom i nemačkom jeziku obojenim jakim lokalnim dijalektom.

Za prosečnog gastarbajtera, jedina očigledno relevantna geografska linija je ona koja odvaja njegovu trenutnu (ili u međuvremenu trajnu) adresu boravka od postojbine, deleći čitav evropski kotinent na pojmove: gore i dole. Režiser Đorđe Čenić*, rođen 1975. u Lincu, u gastarbajterskoj porodici koja je tu iz Hrvatske pristigla krajem 1960-ih, svoju jednoiposatnu autobiografsku vožnju u potrazi za sopstvenim identitetom započinje uspomenama iz južne hemisfere i nastavlja je u svim pravcima.

Prvo Hrvat, pa Srbin, onda Jugosloven

Čenić sa poetskom lakoćom gledaoca vodi kroz prošlost i sadašnjicu, iako se ne bavi uvek lakim temama. Ne izostavlja neprijatne detalje kojima prilazi hrabro i analitički kod – za obrađivanje – problematičnih situacija kao što su rađanje nacionalizma ili početak rata u Hrvatskoj. Iznenađujuća je iskrenost kojom priča o tranformaciji od Hrvata („do 1988. sam mislio da sam Hrvat“), preko okorelog Srbina („U kakvom sam filmu bio?“) do Jugoslovena u momentu kada zemlja tog imena više ne postoji. U dvadesetak filmskih minuta sažete istorije jugoslovenskog ludila u koje je svako, hteo-ne hteo tokom 1990-ih bio usisan, nalazimo kompaktnu, iz ličnog ugla obrađenu priču koja pokazuje rađanje histerije oko Slobodana Miloševića u tzv. Krajini, pre svega uvidom u uticaj srpske pravoslavne crkve na cementiranje nacionalnog identiteta, arhivskim snimkom skupa u Srbu (25.7.1990) na kome je proglašena Deklaracija o suverenosti i autonimiji srpskog naroda, upotrebom isečaka iz domaćih i stranih vesti i kratkom, ali vizuelno i narativno moćnom analizom sopstvenog etno-slepila koje je nestalo onog momenta kada je izbio rat. Bez obzira na splet okolnosti dokumentovan u ovom poglavlju, film ne skreće u pravcu jednoobrazne slike doživljenog, već dobija ramove univerzalne tragedije u kojoj činjenice prevladavaju nad emocijama. Rat postaje samo jedan deo konfuznog unutrašnjeg života članova dijaspore koji se teško snalaze u svakoj od sredina. Pri kraju filma Čenićev otac komentariše osećaj deplaciranosti u Austriji: „To je ja mislim ta ljubomora. Cijeniš je (Austriju) a ne moš je voliti zato što ti ne možeš postati deo toga… I onda si prosto protiv… Najbolje je biti u svojoj domovini, tamo gde sam rođen, ali to više nije naša domovina“.

Unten_Filmausschnitt 2 from rotorfilm on Vimeo.

Čenić se kroz sopstveni život kreće radoznalošću deteta koje samo što ne zatapše kada čuje neku novu informaciju. U jednom momentu je poetičan i sentimentalan, u drugom udubljen u zagonetku iznenadnog raspada dva neraskidivo vezana sveta, onog „dole“ i onog „gore“ koji je, pre svega kroz postojanje jugoslovenskih klubova, dijasporu decenijama lečio od nostalgije i kulturne izolacije. U kulturno-umetničkim udruženjima (Verein) se održavaju priredbe, igraju se šah ili fudbal, deca se upisuju na folklor i polažu zakletvu Drugu Titu na priredbama na kojima postaju njegovi pioniri. U nekom momentu Čenić citira glas iz detinjstva – čemu služe lekcije o socijalističkom samoupravljanju usred Austrije? Čitava dijaspora živi u velikom balonu od sapunice u kome nije potrebno znati „domaći“ jezik i nositi se sa činjenicom da je njeno prisustvo van radničke stvarnosti u najvećem metalurškom koncernu Austrije – voestalpine AG – nepoželjno. I tu, iza priče o familiji koja je neraskidivo vezana za voestalpine AG, vidimo prve barake u kojoj je bila smeštena, iste one u kojima su tokom Drugog svetskog rata živeli logoraši na prinudnom radu u fabrici, osnovanoj 1938.

Prvi s prezimenom na “-ić” u vrtiću

Gubljenje identiteta je jednako bitan element filma kao i traženje mesta u austrijskom društvu koje je prvih nekoliko decenija hermetički zatvoreno. Šta je pre četrdeset godina značilo biti prvo dete sa prezimenom na „-ić“ u vrtiću, a kasnije i u osnovnoj školi, manje je pitanje porekla a više socijalnog staleža, objašnjava smiren glas režisera. Dok su gastarbajterske porodice stešnjene u preskupim, izanđalim minijaturnim stanovima punim vlage, sa kupatilima i wc-ima za sve stanare zgrade, austrijska deca spavaju u svojim zasebnim sobama, u krevetima koje ne moraju deliti sa drugima. Čenić spava sa roditeljima u krevetu do svoje desete godine i čezne za dalekom budućnošću u kojoj će imati dovoljno prostora da kod sebe pozove nekog od drugara iz škole. Kuća koja se gradi u Hrvatskoj bi trebala ispuniti taj san. Tamo su more, sloboda i pripadnost, a u Austriji stešnjenost, oskudica i otuđenost. Međutim, obe strane života podeljenog na duga leta u Hrvatskoj na koja se sa čežnjom čeka čitave godine i onog provedenog u Linzu, opisane su jednakom toplinom. Lutanje između radikalno oprečnih emocija se kreće putanjom orkestrirane psiho-terapije tokom koje pacijent umesto kauča, kao oslonac koristi kameru kojoj, u dnevničkom maniru, poverava svoja razmišljanja. Ljubopitljivo i setno, on prevrće svaki kamen na koji je stao, vodeći gledaoca od kraja u kome je odrastao, do školskih klupa, maškara i nedosežnih vila od kojih ga je delila samo jedna ulica. Zaranja u surovu realnost u kojoj gastarbajteri šalju svoju decu u u Jugoslaviju da odrastaju sa babama i dedama zato što im radna vremena oduzimaju opciju predanog roditeljstva. On govori o rastancima i dirljivim okupljanjima i o odluci svojih roditelja da se ne rastanu od dece. Ta večita potraga za sobom koja ne muči samo njega već i čitavu dijasporu, sagleda se u jednoj jedinoj rečenici Čenićeve majke: „Ma koga interesuje život gastarbajtera?“. Pod tim kolektivnim ubeđenjem koje jedino nije delio autor nastao je čitav film, čiji je uspeh doneo nevericu.
Čenić gledaoca kroz film nosi zvukom sopstvenog glasa, pripovedaIačkim ili pevačkim. Nekoliko pesama u njegovoj kompoziciji i izvođenju se provlače kroz određene sekvence, pojačavajući narativ.

*Rođen 1975. u Linzu kao “gastarbajtersko” dijete. Završio povijest u Salzburgu, gdje dolazi u kontakt sa dokumentarnim filmom. Živi i radi u Salzburgu kao muzičar i filmotvorac. Član udruženja nezavisnih filmotvoraca “Studio West. Independent Film”. “Der Zeremonienmeister” (short doc 2000.) “Romski Bal” (doc 2006.).


Slične vijesti

24.02. (10:00)

Još malo o bombi

Einstein and the Bomb – ono što su propustili spomenuti u Oppenheimeru

Igrana dokudrama o ulozi velikog mislioca i fizičara Alberta Einsteina u ‘Projektu Manhattan’ i lani populariziranoj ulozi uz Oppenheimera, nastavlja tamo gdje su s igranim hitom stali s faktografijom. Dokumentarac se koncentrira na tri razdoblja – Einsteinovo vrijeme u Njemačkoj, deport u Britaniju na zaštićeno imanje te poslije otkrivanja lokacije, preseljenje u Ameriku. Shodno njegovom migriranju mijenjali su se stadiji napretka nacističke Njemačke na putu prema atomskoj bombi. Tko je utrku dobio i kako povijest je pokazala, no u ovom se dokumentarcu otkrivaju neki fakti izostavljeni u Oppenheimeru. Izvrsni arhivski materijali u suštoj su suprotnosti s patetičnim i dramski plošno postavljenim igranim dijelovima te se propušta poentirati upravo tamo gdje se traži najveća autentika i uvjerljivost. Inače solidno i razumljivo povijesno gradivo za učenike osnovnih i srednjih škola, Anđelo Jurkas za Mixer.

11.02. (08:00)

True crime - kripto verzija

Bitconned – Netflixov dokumentarac o uzletu kriptovaluta i prvoj većoj prevari ima sto posto na Rotten Tomatoes-u

Film prikazuje ludilo za kriptovalutama kasnih 2010-ih i posebno se usredotočuje na skandal Centra Tech iz 2017. godine. U filmu, koji je režirao Bryan Storkel, stvarni biznismen Ray Trapani otvoreno se hvali da je izmislio cijelu prevaru. Gledatelji su bili šokirani Rayevom iskrenošću, a film su opisali kao lud i divlji. Index

20.01. (17:00)

Priča o "O"

Shere Hite: Zbog nje je postalo normalno pričati o ženskom užitku, a novi dokumentarac je tu da je spasi od zaborava

Knjiga seksologinje Shere Hite iz 1976. pod naslovom The Hite Report donijela je revoluciju u način na koji razmišljamo o ženskom užitku. Pitanje koje se otvara u novom filmu glasi: zašto Hite onda nije poznato ime? U filmu Nestanak Shere Hite, redateljica Nicole Newnham prati vrtoglavi uspon intelektualke iz radničke klase. Hite je rođena u Missouriju, no à la Holly Golightly ponovo je pronašla sebe u New Yorku. Konvencionalno prekrasna, radila je kao model za Playboy kako bi financirala doktorat iz društvene povijesti na Columbiji. Na kraju je odustala od studija i snimanja kad je otkrila feminizam, piše Independent. Index

20.01. (00:00)

Dok je život misterij jednako kao umjetničko djelo

Dokumentarni film – “Krešo”: Krenuli su od portreta života i djela umjetnika, da bi se bavili njegovim iznenadnim nestankom

Iznenadni nestanak riječkog umjetnika Kreše Kovačičeka i potraga za njim fragmentarno je uprizorena eksperimentalno-dokumentarnim filmom Krešo (2023.). Ideja o eksperimentalnom filmu koji se bavi Kovačičekovim životom proizašla je iz studentskog projekta redateljice Marine Musulin. U trenutku kad je Musulin već sakupila dio materijala i snimaka za film, Kovačiček je nestao, čime se ujedno nametnuo i počeo oblikovati nešto drugačiji filmski koncept. Film prati tri linije: jedna od arhivskih snimki njegovog umjetničkog rada, druga od snimki iz prošlosti, a treći je u sadašnjosti, odnosno potrage. Hvatajući se ukoštac s potragom za Kovačičekom, autorski tim donosi poetičan prikaz riječke alternativne i performerske scene ne ispuštajući iz vida bolnu stvarnost (jedne) sudbine koja je film oblikovala. Kulturpunkt

22.11.2023. (19:00)

Još jedna potraga za smislom

Dokumentarac Breaking Social (2023): Dva tijela su toplija od jednog

Dok maštamo o životu koji nije preživljavanje drugi to vrijeme koriste da od društva uzmu sve i ništa ne vrate. Breaking Social se bavi sličnostima koje povezuju korumpirane širom svijeta. „Bogati vas plaše novcem“, kaže jedna od sugovornica, „Kad vam daju puno, vi onda ništa ne možete reći protiv njih. Prave od vas lažove“. Breaking Social istražuje načine pucanja, onu posljednju kap koja se prelije i navali na nepravdu kao neka superheroina. Iako svijet ovih dana ne zvuči kao lijepo mjesto, usprkos tome što planeta Zemlja polagano i sama puca, jer ne može trpjeti sav otpad koji smo joj natovarili na leđa, ovaj film ipak budi nadu i otvara oči. Makar nakratko. XXZ

27.10.2023. (01:00)

Dobro sinkronizirani duo

Film ‘Milli Vanilli’: Priča o najvećoj pop prevari svih vremena

Deset milijuna prodanih albuma i jedna epska laž – geslo je filma o velikom skandalu koji je potresao glazbenu industriju na početku 1990-ih. U kasnim 80-ima bili su jedan od najuspješnijih pop sastava na svijetu, no u glazbenu povijest upisali su se kao potpuni prevaranti. Oduzet im je Grammy nakon što se doznalo da vokali u njihovim pjesmama uopće nisu njihovi. Tportal Za sve koji su se pitali zašto su Morvan i Pilatus uopće na samom početku pristali na to da će samo otvarati usta, odgovor je također ponuđen u ovom filmu, možda i najizravnije obzirom na okolnosti, objašnjavajući doslovce metode dužničkog ropstva zahvaljujući kojima je producent Frank Farian dobio dvije marionete s kojima je mogao raditi što god je želio. Milli Vanilli su tu samo primjer u kojem će se lako prepoznati mnogi glazbenici prisiljeni na brojne ustupke. Ravno do dna

17.10.2023. (12:00)

Shine on, you crazy diamond...

Dokumentarac o legendarnom članu Pink Floyda: Nitko ne zna kroz što je sve prošao Syd Barrett

Ćudljivo ponašanje koje je proizilazilo iz njegovog pogoršanog mentalnog zdravlja udaljilo ga je od prijatelja i kolega iz benda i na kraju, nedugo zatim, dovela i do neformalnog otpuštanja. Kolale su glasine da mu je LSD pretvorio mozak u kašu, tjerajući ga da polako tone u ludilo, izopćen od svijeta u svojoj vikendici. Međutim, pogledajte pažljivije i pronaći ćete biografiju s jačim vezama sa Zemljom.Relativni manjak informacija o njemu pretvorio ga je u palimpsest po kojem je svaki slušatelj mogao nažvrljati svoje osobne fantazije i strepnje, ali je redatelj Bogawa sada više crpio iz unutrašnje suštine ikone nego iz predodžbe o čovjeku.. Pulse prevodi Guardian.

14.10.2023. (13:00)

E, kad bi zidovi pričali

Puhovski najavljuje novi film Pere Kvesića, Kuća na Kraljevcu: U njoj se formirala uspješna generacija umjetnika

Film govori o jednoj posebnoj zagrebačkoj kući na adresi Kraljevac 35. Ona je pružala tijekom posljednjih gotovo pola stoljeća sklonište brojnim i raznolikim stanarima, istaknutim na raznim poljima umjetničkog stvaralaštva i društvene djelatnosti. Tijekom godina u njoj su nastajale vrhunske knjige, filmski scenariji, fotografije, ilustracije, stripovi, glazba, predstave, filmovi… U kući, koju je izgradio Slobodan Praljak i kasnije ju iznajmljivao živjeli su, između ostalih, Abdulah Sidran, Goran Babić, grupa Ayllu, Igor Kordej, Goran Pavelić Pipo, Milan Trenc, Davor Slamnig i Pjer Žardin, a u nju su navraćali Davor Gobac, Mirko Ilić, Vilim Matula i mnogi drugi umjetnici, glazbenici, novinari, glumci, koji su obilježili jednu epohu. Njezin današnji vlasnik je upravo Pero Kvesić. Nacional

01.10.2023. (15:00)

Tanka crta između realnosti i fikcije

Bizarna strana dokumentarnog žanra: mokumentarci

Watch the trailer for Charlie Brooker's mockumentary, Death to 2020 | Dazed

Postoje, recimo, i mokumentarci (mockumentary). To su lažni dokumentarci, fikcija napravljena tako da podražava dokumentarni film. U ovakve filmove spada Kronoskop, irski mokumentarac o izumiteljici uređaja koji joj omogućava da vidi prizore iz prošlosti (što je možda poslužilo kao inspiracija za SF mini-seriju DEVS iz 2020). Nevolje za Irkinju i njen kronoskop nastaju kada se ispostavi da prizori iz prošlosti ne odgovaraju slikama iz povijesnih udžbenika. U mokumentarcima likovi su izmišljeni, a priče se obično temelje na problemima koji potječu iz stvarnog života ljudi, ali s preuveličavanjem. Improvizirana gluma važan je dio svakog mokumentarca, a glumci su često i redatelji, scenaristi, snimatelji. Sve u njima podsjeća na dokumentarni film, mogu obuhvaćati širok raspon tema – od običnih prevara, preko fenomena popularne kulture, do političkih tema. Ovakvi filmovi poručuju da je jaz između fikcije i stvarnosti puno manji nego što mislimo. Svetplus

14.09.2023. (16:00)

Do posljednjeg daha

Dokumentarac The Deepest Breath: Ljudi oduševljeni pričom o obaranju rekorda u ronjenju na dah

Ljudi diljem svijeta ozbiljno hvale novi Netflixov dokumentarac o ronjenju na dah. Simboličnog naziva “Najdublji dah”, autorice Laure McGann, tek je stigao na popularnu streaming platformu, a već broji stotine odličnih recenzija. Dokumentarac prati priču para koji se bavi ronjenjem na dah – Alessija Zecchinija i Stephena Keenana koji se udružuju kako bi oborili svjetske rekorde. Ronjenje na dah je ekstreman i opasan sport u kojem natjecatelji pokušavaju zaroniti na nezamislive dubine i zadržati dah pod vodom do ponovnog izranjanja bez upotrebe ronilačke opreme. Iz Greena obećavaju napetost, dramatičan preokret i fantastične kadrove.