Dokumentarac “Vaše lice pripada nama”: kako AI redefinira našu privatnost - Monitor.hr
16.06.2024. (22:00)

You can run, but you can't hide

Dokumentarac “Vaše lice pripada nama”: kako AI redefinira našu privatnost

“Clearview AI” redefinira našu privatnost. Njujorška tvrtka pokušava identificirati i skupiti lica svih ljudi na planetu. Tvrdi kako će se ta baza podataka upotrebljavati samo u plemenite svrhe, pomagati u rješavanju zločina te da će sprječavati špijunažu. Ali njezini klijenti uključuju bliskoistočne diktatore. Povezana je s krajnjom desnicom, a zabrinutost izazivaju i njihovi financijeri. “Clearview AI” kaže da želi prikupiti 100 milijarda fotografija – 14 za svaku osobu na planetu. Većina tih fotografija potječe s društvenih mreža. Tvrtka je druga najpreciznija platforma za prepoznavanje lica na svijetu. Najprecizniju vodi Kineska komunistička partija, a koristi se njome kako bi u stvarnom vremenu nadzirala svoje građane i gušila opoziciju. Novi list o filmu koji se nedavno mogao pogledani na 2. programu HTV-a, a ima ga besplatno na YouTube-u.


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Ne dirajte mi Savicu

Crveni tobogan Nebojše Slijepčevića: Kako je Savica pobijedila Bandića

Stanovnici tog kvarta uz sjevernu obalu Save pobunili su se kada se proširila vijest da im gradska uprava, na čelu s tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem, namjerava oduzeti park i na tom mjestu izgraditi crkvu. Stanovnici su odmah organizirali prosvjede i peticije te uspjeli pobijediti… bar nakratko. No, gradska vlast je tada došla s idejom uređenog parka. Ponovno su krenuli u borbu, no taj put stvari su išle malo teže – morali su organizirati noćna dežurstva i spavanje u šatoru usred parka da bi se suprotstavili bagerima… Sad je o tome snimljen film, redatelj je za Oscara nominirani Nebojša Slijepčević, a prikazan je na ZagrebDoxu koji je otvorio festival. tportal

29.03. (17:00)

Zato je Vučić i rekao da, ukoliko je korišten zvučni top, on više nije predsjednik... A da ga pitaju za zračni?

Objavljen dokumentarac ‘Dvanaesti minut’: Na prosvjedu je korišten zračni top, ne zvučni

Beogradski studenti su u svom dokumentarnom filmu ‘Dvanaesti minut’ analizirali uzroke stampeda tijekom jednog od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Srbije. Nikola Romčević, jedan od autora filma, govorio je za Dnevnik Nove TV, otkrivajući kako je njihova istraga pokazala da uzrok nije bio zvučni top, već određena vrsta zračnog topa, koji je, prema njihovim saznanjima, ispaljen s visine. Što god da se dogodilo 15. ožujka, činjenica je da nas je bilo 800 tisuća. Ta spoznaja nam daje dodatnu snagu i sigurnost u našim akcijama, poručuju… Nacional

24.03. (14:00)

Hrane ima, ali za odabrane

Food, Inc.: Dokumentarac iz 2008. pokrenuo javnu raspravu o prehrambenoj industriji, zakonodavstvu i potrošačkim pravima

Moćan i uznemirujući dokumentarac koji je razotkrio skrivene strane industrije, pokazao kako opskrbu hranom kontrolira šačica korporacija kojima je na prvome mjestu profit, a ne zdravlje konzumenata, zarada poljoprivrednika, sigurnost radnika ili okoliš. I sve to, naravno, uz pristanak vladinih agencija. Fokus je i na lobiranje za GMO hranu. Iako film prikazuje mračnu sliku industrije, nudi i alternativu, kroz razgovore s malim poljoprivrednicima, ekološkim proizvođačima i aktivistima. Film je nominiran za Oscara za najbolji dokumentarni film na 82. dodjeli Oscara, ali je izgubio je od “Zaljeva““. Agroklub

10.03. (20:00)

Ali neka ga prvo uspostave

Picula o ‘Jedinoj zemlji’: Autori tog dokumentarca zaslužuju Nobela za mir

Priznanje Akademije za najbolji dokumentarac ove godine je pripalo palestinsko-norveškom ostvarenju ‘Jedina zemlja’, u kojem se mladi palestinski aktivist i izraelski novinar zajednički bore i zalažu za pravedan mir i suživot…djeluje kao donkihotovski, ali neustrašiv pokušaj dokazivanja da je područje na Levantu od Sredozemnog mora do rijeke Jordan uistinu jedna i jedina zemlja za cijelo njezino stanovništvo, Izraelce i Palestince, Židove i Arape, neovisno o budućem političkom i državnom rješenju višedesetljetnog sukoba. Film je u prvom redu trijumf svoja dva autora i protagonista iza i ispred kamera. Boško Picula za tportal.

08.02. (22:00)

Whole lotta love

Dokumentarac o Led Zeppelin: Kad je rock bio mlad

Ujedno je i prvi dokumentarni film o Led Zeppelinu u kojem su sudjelovali svi živući članovi; Jimmy Page, Robert Plant i John Paul Jones, ali je glasom prisutan i pokojni bubnjar John Bonham, koji ni za života nije bio sklon davanju intervjua. Zahvaljujući modernoj tehnologiji pročišćavanja starih audio snimki Bonhamovog glasa, koje je produkcija godinama sakupljala iz najrazličitijih izvora, uspješno je oživotvoreno zvučno prisustvo i tog ključnog člana. U vremenima kad se glazbeni dokumentarci, ali i biopicovi pojavljuju kao gljive poslije kiše i u kojima je često glazba sekundarna priča jer se u prvi plan gura mnoštvo drugih naizgled primamljivijih narativa, „Becoming Led Zeppelin“ odskače upravo stoga što je u njemu glazba primarna – ona je ujedinjujući narativ za četiri različita i naizgled nespojiva karaktera koji i dan danas jednakim sjajem sjaje kao pojam onoga što bend treba biti. Zoran Stajčić za Ravno do dna

03.01. (14:00)

Pola stoljeća jedne od najboljih naših serija

Snimili dokumentarac o Gruntovčanima, seriji koja ove godine navršava 50 godina

Analizirajući upravo lik Dudeka kao centralne figure, film podsjeća da u vlastitim životima, svjesno ili nesvjesno, često preuzimamo osobine i odlike poštenog i naivnog podravskog lika Draža Katalenića- Dudeka, kojeg je maestralno utjelovio pokojni glumac Martin Sagner. Svi koji su bar malo patili u vlastitom životu, gledajući lik Dudeka morali su pomisliti u sebi: ”Pa to sam zapravo ja”?! Upravo taj identifikacijski trenutak gledatelja sa junakom je ono što dobar scenarij (Kerstner) preko filma (Golik) pretvara u stvarni život. Zato su i Dudek i Gruntovčani i danas živi jer su naprosto istiniti i stvarni. Zato jer su i igrani i dokumentarni u isto vrijeme. HRT

03.01. (10:00)

The Freewheelin' Jimmy Carter

In memoriam: Jimmy Carter (1924. – 2024.) – rock & roll predsjednik

Naime, gotovo ni jedan drugi američki predsjednik do Baracka Obame nije toliko uspješno prigrlio popularnu kulturu kao oruđe prenošenja svoje poruke i približavanja puku kao što je to uspjelo Carteru, onom koji je doživio najdublju starost, nadživio mnoge svoje nasljednike i desetljeća nakon odlaska s vlasti posvetio plemenitim humanitarnim ciljevima do zadnjeg dana. Još dok je bio guverner, njegovu su kuću posjećivali glazbenici poput Gregga Allmana i Robbieja Robertsona, a u sedamdesetim godinama zbližio se i s Bobom Dylanom koji se također oprostio od Cartera. Nije samo rock kultura bila privlačna Carteru, slavan je i jazz concert koji je u Bijeloj kući upriličio 1978. povodom 25. godišnjice Newport Jazz Festivala, a na kojemu su nastupili, između ostalih i velikani kao što su Herbie Hancock, Sonny Rollins, Max Roach i Dizzy Gillespie, a potonjoj se dvojici pridružio i sam predsjednik kako bi izveo pjesmu i to, naravno, “Salt Peanuts”, s obzirom na njegovu povijest s farme kikirikija. Na Ravno do dna o dokumentarcu Jimmy Carter: Rock & Roll President koji je izašao 2020. godine.

23.09.2024. (21:00)

Iza svake revolucije stoji neka kavana

Kava je kriva za sve (2013): Priča o povijesti zagrebačkih kavana ujedno je i priča o društvenom životu grada

Sinoć je na HTV 3 prikazan zanimljiv dokumentarac o povijesti zagrebačkih kavana, kao mjestima koje su zbog mnogima omiljenog napitka postale društveni centri. Prva kavana u Zagrebu otvorena je još 1748. godine. U drugoj polovini 19. stoljeća kafanski život postaje vrlo popularan, što pogoduje otvaranju kavana i u ostalim hrvatskim gradovima. U njima se sastaje društvena elita i tamo vodi burne filozofske rasprave o raznim temama, a posebno o kulturi i politici. Kavane s razlogom počinju nazivati “platonskim akademijama”. Ovamo su stizali vodeći europski listovi, a gostima je na raspolaganju bio i besplatni telefon.

Glavne zagrebačke kavane bile su smještene na Harmici – središnjem gradskom trgu. Gradski vodič iz 1892. godine opisuje ih sljedećim rečima: “Na južnoj strani trga poredane su velike kafane, ispred kojih su namešteni stolovi pod platnenim šatorima na prostoru ukrašenom cvećem i zelenilom, gde mogu gosti boraviti u letnje doba. Ugodno je boraviti na tom mestu, jer tu kola mnogobrojno stanovništvo, naročito u jutru za vreme dnevnog sajma, na koji dolazi seljaštvo iz okolice u svojim slikovitim nošnjama.”

04.09.2024. (10:00)

Razdoblje kojeg inače želimo što prije zaboraviti...

Paviljon 6: Jedinstven, potresan i duhovit dokument iz jeka pandemije covida

Mjesto radnje: paviljon 6 Zagrebačkog velesajma. Vrijeme radnje: vrhunac pandemije koronavirusa, doba najvećeg odziva na cijepljenje protiv covida. Kamera cijenjenog dokumentarista Gorana Devića stala je u red na ovom, najvećem hrvatskom punktu za cijepljenje i otpratila ih kroz čitav proces – od beskrajnog čekanja među maskiranim zaštitarima, preko uputa na trijaži i cijepljenja pa sve do 15-minutnog ili polusatnog čekanja ‘za svaki slučaj’ nakon primanja doze. I uhvatila je sve. Sve nervoze, strahove, gužve. Sve tipove maski preko nosa i ispod njega. Sve ‘socijalne distance’ i utjerivanje mjera, sva zbližavanja unatoč njima, sve teorije zavjere i bauk-priče, sve slike na mobitelu s kojih se smiješe unuci – neviđeni već nekoliko mjeseci, sve kronične bolesti…

Poput muhe na zidu promatrajući i slušajući ljude koji su se došli cijepiti protiv covida i one koji su ih došli cijepiti, ovaj zanimljiv, emotivan i izrazito zabavan dokumentarac zauvijek je sačuvao nevjerojatne, ali tipične razgovore kakve smo vodili ili slušali u jeku pandemije. Zrinka Pavlić za tportal.

02.09.2024. (16:00)

Najveća vrijednost

Zrinka Pavlić: ‘Naša djeca’ Silvestra Kolbasa najbolji je dokumentarac koji ćete pogledati ove godine

U vrlo osobnoj priči o svojoj djeci, svojoj supruzi, a podosta i sebi Silvestar Kolbas uveo nas je u svoju obitelj i njezino postojanje kroz nekoliko desetaka godina, vrlo zorno i jasno pokazujući kako u stvarnosti izgleda ‘moderna obitelj’ i vrlo iskreno iznoseći svoje roditeljske dvojbe, promišljanja i o nesigurnosti. Naravno, uvijek se može reći da je iskrenost efekt filma, izražajno sredstvo, a ne stvarnost, ali nije ni važno. Kolbas je u ovome filmu uvjerljiv. To je i jedan od razloga zašto je film dobio dvije Zlatne arene u Puli, a vrlo je zapažen i na trenutno aktualnom Liburnia Film Festivalu dokumentarnih filmova u Opatiji (gdje je također osvojio glavnu nagradu). Zrinka Pavlić za tportal.