Svima – a pod ‘svi’ mislimo na stranke i medije – su puna usta domaćih izbora, koalicija i kombinacija. Nitko da se malo detaljnije posveti europskim izborima koji se također održavaju iduće godine. Logično bi bilo da se već sada bruse koplja i sablje pred nacionalni predizborni boj za sjajne plaće i brojne nevidljive legalne privilegije u Bruxellesu i Strasbourgu. Međutim ovdje – nitko ništa. Nema ni vidljivih aspiranata, kamoli suprotstavljenih protukandidata za 12 hrvatskih mjesta u Europskom parlamentu. Čuo sam davno, prije lijepa dva desetljeća, teoriju prema kojoj stranke u europarlament rado šalju likove koji su im, hm, „pain in the ass“ na domaćem terenu. Hrvatska se, rekao bih, ne uklapa u taj kalup: mi kandidiramo ili anonimne „mlade lavove“ (HDZ), ili provjereno aktivan kadar (SDP plus, ne smijem je zanemariti, mada dijelimo tek dva do tri promila političkih stavova, Ruža Tomašić) ili pak puke slučajnike na rubu čudaštva. Vrijedilo bi napraviti anketu među vodstvima ovdašnjih stranaka s pitanjem, otprilike: „mislite li se uopće kandidirati na euroizborima dogodine i, ako mislite, koga ćete staviti na stranačku listu“? Čini mi se da se izbori za Europski parlament već i sad shvaćaju sasvim dovoljno neozbiljno, pa čemu da se onda i ja sprdam s njima? Renato Baretić za tportal.
