Film 'Sound of Freedom': Tmurna i dosadna (pseudo)kontroverza - Monitor.hr
01.09.2023. (17:00)

Jadna djeca

Film ‘Sound of Freedom’: Tmurna i dosadna (pseudo)kontroverza

Trgovina djecom nažalost je stvarna stvar. Trgovina djecom kako bi ih zli političari pod vodstvom Hillary Clinton žrtvovali i pili njihovu krv u nakani da valjda postignu vječnu mladost u podrumu neke pizzerije koja nema podrum je poremećena QAnon teorija zavjere koja nema veze s mozgom. Meksički redatelj Alejandro Monteverde snimio je film o prvom fenomenu, ali “Sound of Freedom” postao je usko povezan i s onim drugim. S jedne strane, to je odbilo mnoge od filma, pa autori stoga nisu uspjeli dobiti distribuciju kod velikih studija, no tog posla se prihvatila kuća Angel Studios. Osim vjernika, naravno, film su u SAD-u prigrlili sljedbenici QAnon kulta, ali i širok spektar konzervativnih i desnije usmjerenih struja. No film bi, smatra recenzent Ravno do dna, trebalo izbjegavati iz drugog razloga. Zato što jednostavno nije dobar. Naveliko se komentira i na Forumu.


Slične vijesti

Danas (16:00)

Tko izdrži, i nema nešto za ispričati

Zrinka Pavlić o ‘Djeci Kozare’: Predug, prezbrkan i jednostavno loš

U filmu koji je sam autor nakon projekcije nazvao ‘monumentalnim’ Zafranović prikazuje stradanje srpskog naroda u ustaškom logoru Jasenovac i oko njega nakon bitke na Kozari, fokusirajući se na patnju djece i neopisiva zvjerstva ‘Maksovih mesara’. Legitimna tema, stvaran povijesni užas na koji doista treba povremeno ponovno upozoriti. Problem je jedino što Lordan Zafranović nije redatelj koji je to trebao ispričati. Film mu je, naime, loš. Zrinka Pavlić za tportal

Jučer (20:00)

Kopa li ga kopa

Pavlić: Tom Cruise je i u ‘Diggeru’ izvrstan. Ali majko mila – kakav smor od filma

Ako je cilj bio ovim filmom gledatelja nagnati na razmišljanje, Iñárritu ne samo da je u tome uspio, nego je to ‘naginjanje’ izveo kao prekomjernu uporabu sile. Nije ni ‘Dr. Strangelove‘ Stanleyja Kubricka, s kojim se ‘Digger‘ naveliko uspoređuje, lak i jednostavan film (kao, uostalom, nijedan Kubrickov). Ali je zabavan, pametan, smiješan, gorak, pametan i – ono što je najvažnije – točno zna što hoće, pa makar i počesto gledateljima prepuštao da sami zaključe što nešto znači i znači li uopće. ‘Digger’ to nije. Velikim je dijelom samodopadan, bučan i nepodnošljiv, premda na momente izgleda kao fascinantno čudna i drska satira. Još je i usput vrlo očigledno rezultat beskonačne petlje u koju je Iñárritu upao dok je osmišljavao sve ono što je njime htio reći, a na kraju nije. Zrinka Pavlić za tportal

20.09. (19:00)

Nema više Mille lale

Resident Evil: nekoliko metaka, zaključana vrata i napokon prava filmska adaptacija

Prvi Resident Evil pojavio se na PlayStationu u ožujku 1996. i tijekom sljedećih trideset godina prerastao u jednu od najvećih horor franšiza u povijesti videoigara. Do ljeta 2026. igre su prodane u više od 213 milijuna primjeraka, a filmske adaptacije serijala već su odavno prerasle u zasebnu filmsku franšizu. Šest filmova s Millom Jovovich uglavnom se udaljavalo od strukture igara i sve više prelazilo u akcijski spektakl, ali su pritom pronašli publiku i ukupno utržili više od milijardu dolara. Creggerov film odvija se na rubu katastrofe u Raccoon Cityju i koristi lore serijala: Umbrellu, grad, mutacije i pravila tog svijeta, ali prati čovjeka kojega u igrama nikada nismo upoznali. Resident Evil prvi put ne pokušava prvenstveno prepričati videoigru niti posuditi njezina imena i ikonografiju. Pokušava prenijeti iskustvo igranja.  Magnet

17.09. (20:00)

Lagana zabava uz mnogo peckanja

Radić: Kod poznog Arakija više nema stvarne subverzije

Usprkos ekstremno malim proračunima i činjenici da je sam Araki obavljao sve ili gotovo sve ključne funkcije – režisera, scenarista, producenta, snimatelja, montažera – neki od tih filmova dobacili su do tako prestižnih festivala kao što su Locarno i Sundance, a Araki je postao bitno ime queer kinematografije baveći se odnosima homoseksualnih i biseksualnih likova. U devedesetima je napredovao do filmova s višim budžetima i poznati(ji)m glumcima, najveća priznanja Araki je dobio za svoj prvi film u 21. stoljeću, “Misterioznu kožu” iz 2004. U novom filmu daje eksplicitnu verbalnu kritiku generacije Z kao seksualno sterilne, za razliku od generacije milenijalaca, raspoložene spram seksa strastveno i istraživački. Damir Radić za Novosti.

08.09. (22:00)

Algoritmokracija

Film ‘Opsesija’: Ovo je vaš mozak na algoritmu

Film „Opsesija“ napravio je neverovatnu stvar u bioskopima širom sveta. Film kreiran od strane generacije Z, pokazao je da ta generacija želi da ide u bioskope, želi da gleda filmove. Filmove koji imaju nešto da im kažu. Filmove koji im se obraćaju i koji ih razumeju. Znaju njihove probleme. Ovaj film je fokusiran na probleme sa kojima se generacija Z (ali ne samo oni) susreće u vezama. Provučen kroz prizmu horor filma, mnogima deluje previše stvarno. Kao i svaki uspešan horor film, dovodi do ekstrema lične i društvene situacije u kojima se publika može prepoznati.

U svetu u kome je prisustvo na društvenim mrežama i pripadnost određenoj onlajn zajednici jednako važno, ponekad i važnije od prisustva u fizičkom svetu, algoritam određuje istinu. A algoritam može da prepozna samo jednu „istinu“. If this then that. Postoji samo jedan način da se zaprosi devojka, postoji samo jedan mogući komentar na popularni film. Nijanse se gube jer algoritam ne nagrađuje „istinu“. Algoritam nagrađuje ekstreme. Kažu na Peščaniku, gdje komentiraju i reakcije na internetu na odgledano…

05.09. (16:00)

Motika ipak teža od kista

Rašeta o filmu Jeana Renoira: Južnjačka sudbina

Ovo je jedini film za koji je veliki francuski režiser Jean Renoir nominiran za Oscara. Snimio ga je u Americi, gdje je pobjegao pred nacistima – nije bio Židov nego ljevičar, sin slavnog slikara – a svjetonazor se jasno vidi. Film prati siromašnog poljoprivrednika, nadničara Sama, koji želi postati svoj gazda i biti slobodan čovjek, bez obzira na cijenu koju za to treba platiti. “Južnjak” zapravo pokazuje koliko je težak život poljoprivrednika, seljaka, kojemu jedan prolom oblaka, mraz, snijeg ili zaraza stoke može uništiti egzistenciju. Oscara je te godine Renoiru oteo jedan drugi genijalni egzilant, Billy Wilder, ali ne bi bila greška ni da ga je dobilo ovo sjajno djelo, oda ljudskoj spremnosti za slobodu i rizik. Boris Rašeta recenzira što je gledao prije koji tjedan za Novosti

04.09. (20:00)

O psima i raku

Apokalipsa i život s rakom: Kako je britanska drama zasjenila Ridleyja Scotta i pogodila gdje treba

Već gotovo pola stoljeća svjetska redateljska zvijezda, Scott se nakon prvih filmova koji su ga proslavili, ‘Alien’ iz 1979. i ‘Blade Runner’ iz 1982., vraća jednom od svojih omiljenih žanrova. To je znanstvena fantastika, pri čemu je predložak njegovu ovogodišnjem filmu istoimeni roman (izvorno The Dog Stars) američkog pisca Petera Hellera. Bez obzira na Scottov osjećaj za stvaranje potrebnog ozračja i istančana redateljska rješenja, osobito u načinu korištenja kamera, film sadržajno ostaje na pola puta između svog potencijala, poglavito u svjetlu nedavne istinske pandemije, i propuštene prilike. Sve protječe odveć mlako, kao da je riječ o razblaženom vesternu s Divljeg zapada budućnosti, a ne o mogućoj sutrašnjici u svijetu koji nažalost ima sve predispozicije da se u takvo što i pretvori.

Stoga u usporedbi dvaju filmova koji se na aktualnom kinorepertoaru na različite načine bave bolestima kao pokretačima radnje, ‘Ljeto za pamćenje‘ ostavlja bolji dojam. Boško Picula za tportal…

04.09. (00:00)

Oni su gledali da vi ne morate

The Whisper Man: Šaptač klišeja

Naivni su mislili da će im najpoznatiji streaming servis servirati novi ‘Sedam’ ili ‘Jaganjce’, dok su ustvari samo dobili vrlo spretno zamotanog mačka u vreći. Prvi razlog tomu svakako treba pripisati popularnosti književnog predloška Alexa Northa i atraktivna glumačka postava. Iako se naoko kompliciranom fabulom pokušala prikriti predvidljivost i dramaturške mane, priča je ustvari banalna i bezbroj puta viđena. Kažu na Ravno do dna

30.08. (16:00)

Pas i Scott

Psi pod zvijezdama: kraj svijeta nije problem, problem je što smo ga već vidjeli

Film drži neobičnu poziciju u Scottovoj kasnoj karijeri: dovoljno je “malen” da ne može računati na spektakl kao glavni razlog gledanja, a nedovoljno razrađen da bi njegove prednosti došle do izražaja. Hellerov roman mogao je ideju toga „što je život ako samo preživljavamo” razvijati izravno kroz Higovu svijest, a njegov fragmentirani pripovjedni stil pratio je čovjeka čije su misli nakon dugih godina samoće izgubile urednu strukturu. Film tu prednost nema, odnosno ne doskače razrješenju adaptacijskog problema adekvatno. Psi pod zvijezdama, da se razumijemo, nisu veliki povratak Ridleyja Scotta niti njegov najbolji film nakon Marsovca. To je vrlo „sigurna”, vizualno dojmljiva, povremeno dirljiva i prečesto poznata adaptacija romana koji je imao izraženiji autorski glas od filma nastalog prema njemu. Tin Bačun za Magnet

28.08. (13:00)

Kad ti ponestane inspiracije, vratiš se klasicima

Boris Rašeta o Dvostrukoj obmani: Sjaj noirea

Postoje filmaši klasičnog Hollywooda čija inteligencija fascinira. Duhovitost u slici, lucidnost u dijalogu i vještina napetog pričanja priče poželjne su u svakom filmu, no kad kao scenarista imate Raymonda Chandlera, a kao režisera Billyja Wildera, rezultat mora biti remek-djelo, kao u slučaju “Dvostruke obmane”. Chandler, koji je stvorio detektiva Philipa Marlowea (najslavniji je bio Bogart, a sjajan je bio i Robert Mitchum), napisao je “Veliki san” i scenarij za “Plavu daliju”, mrzio je Wildera pa su se cijelo vrijeme svađali – dva se genija rijetko kad podnose – ali iz te je svađe iscurio film koji se danas, zbog sjajnih dijaloga, izučava na svim filmskim akademijama svijeta. Boris Rašeta za Novosti