Radić o filmu "Pukotina u ledu": Uza svu eksplicitnost, film nema snagu autoričinog prethodnika - Monitor.hr
Danas (11:00)

Erotika na ledu

Radić o filmu “Pukotina u ledu”: Uza svu eksplicitnost, film nema snagu autoričinog prethodnika

Kao Isidora u “Klipu”, možda još i više, Jovana Stojiljković je prisutna u gotovo svakoj sceni i cijeli film nosi na svojim plećima. Njezina uloga je zahtjevna jer traži mnogo obnaženosti i dosta seksualnih interakcija, više ili manje eksplicitnih, ali i predočavanje psihološke složenosti lika koji tumači. Dosta je riskantan taj spoj – naturalistički realizam s jedne strane, s druge stiliziranost bajke, s nužno pojednostavljenim, tipskim likovima i sukladno tome plošnom motivacijom. Marija je inače talentirana umjetnička klizačica (otuda naslov filma) čija izvedbena vrsnoća i elegancija stoje u suprotnosti s napadnim svijetom turbofolka i trapa koji toliko obilježava suvremenu Srbiju. Damir Radić za Novosti


Slične vijesti

06.10. (14:00)

'Yugodno putovanje'

Radić o “Yugo ide u Ameriku” (2026.): Ponešto površan film dobrog ritma

Film se otvara arhivskim snimkama koje daju kratak i efektan pregled povijesti proizvodnje Yuga i njegove američke sudbine, ali sadrže i faktografsku grešku u Grujićevom komentaru da su se, nakon Moskve i Los Angelesa, na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. prvi put na istom mjestu okupili Sovjetski Savez i Amerika. Tu grešku nije naodmet spomenuti jer sugerira stanovitu Grujićevu površnost, a stanovita površnost obilježava čitav film. Naime, Grujić neće puno, a kamoli pomno istraživati povijest Yuga u Americi i njegovu propast, nego mu je, dojam je, znatno važnija/interesantnija bila avantura povezivanja američke istočne i zapadne obale, što je jedna od ključnih točaka američke mitologije. “Yugo ide u Ameriku” film je ceste u kojem se dugo putuje automobilom i na tom putu susreću razni, više ili manje zanimljivi ljudi, a sadrži i reportažne trenutke… Damir Radić za Novosti.

17.09. (20:00)

Lagana zabava uz mnogo peckanja

Radić: Kod poznog Arakija više nema stvarne subverzije

Usprkos ekstremno malim proračunima i činjenici da je sam Araki obavljao sve ili gotovo sve ključne funkcije – režisera, scenarista, producenta, snimatelja, montažera – neki od tih filmova dobacili su do tako prestižnih festivala kao što su Locarno i Sundance, a Araki je postao bitno ime queer kinematografije baveći se odnosima homoseksualnih i biseksualnih likova. U devedesetima je napredovao do filmova s višim budžetima i poznati(ji)m glumcima, najveća priznanja Araki je dobio za svoj prvi film u 21. stoljeću, “Misterioznu kožu” iz 2004. U novom filmu daje eksplicitnu verbalnu kritiku generacije Z kao seksualno sterilne, za razliku od generacije milenijalaca, raspoložene spram seksa strastveno i istraživački. Damir Radić za Novosti.

01.08. (22:00)

Na oscarovskom autopilotu

Radiću se ne sviđa Nolanova ‘Odiseja’: Bezličan film kojem ni jači značenjski iskoraci ne bi donijeli puno

Problem filma nisu crni Grci, problem sam po sebi nije ni udaljavanje od izvornog teksta, već to što je Nolan još jednom s ogromnim budžetom uradio standardni holivudski spektakl kao na autopilotu; kao da je holivudska mašinerija sama proizvela film bez ikakvog značajnijeg autorskog dodira. Taj je autorski touch prisutan na nekoliko mjesta, isključivo značenjskih, jer oblikovno Nolan, usprkos najnaprednijim tehničkim uvjetima (film je sniman 70-milimetarskim IMAX kamerama), nije donio nikakav iskorak – u “Odiseji” ne postoji nijedna jedina stilski ekstraordinarna scena. Nolan kroz lik samog Odiseja, sukladno današnjem moralu, osuđuje ratne zločine: Nolanov Odisej osjeća grižnju savjesti i kaje se, vlastitu lukavost on vidi kao podlost. Umjetnost je prije svega u oblikovanju, a u toj sferi nova “Odiseja” ultimativno je mediokritetski film. Damir Radić za Novosti. Komentira se i na Forumu

08.07. (13:00)

Više od crvene prašine

In memoriam Zrinko Ogresta: Redatelj vođen istinom

Ako ste mu i bili svjetonazorski udaljeni, Zrinku Ogresti morali ste priznati da, za razliku od mnogih svojih domaćih kolega, svakom svojem filmu pristupa s velikim angažmanom i željom da da sve od sebe kako bi napravio najbolje što može i zna. Njegovom smrću napustio nas je najvažniji hrvatski filmski autor posljednjih tridesetak godina. Ogresta se u svojim filmovima bavio moralom, a moralnost je demonstrirao i u društvenom djelovanju. Bio je sineast starog kova kojem nisu trebale međunarodne koprodukcije, godine rada na scenariju, jer je svom poslu pristupao savjesno i samosvjesno – piše Damir Radić za Novosti.

23.06. (09:00)

'Bliski susreti svježe vrste'

Radić o Spielbergovom ‘Danu razotkrivanja: Jedan od boljih u njegovom precijenjenom opusu

Prema vlastitoj priči i scenariju dobro znanog Davida Koeppa, Spielberg je film režirao kao izrazito dinamičan spoj akcijskog trilera i SF-a, u prvom ga dijelu vodeći tako da se prate dvije paralelne narativne linije, a u drugom ih objedinjujući. Narativno, film je vrlo složeno postavljen, barata s poprilično motiva, od kojih su neki prelako potrošeni. No svejedno kompleksnost naracije veliki je plus, kao i redom vrlo dobri, pa i odlični glumački nastupi, osobito još relativno mlade, a vrlo iskusne Emily Blunt te Josha O’Connora. Damir Radić za Novosti

11.06. (18:00)

Horor uredskih prostora

Radić o filmu ‘Backrooms’: Prostor traži likove

Na svom YouTube kanalu Kane Pixels, tinejdžer Kane Parsons 2022. počeo je objavljivati kratke videouratke u pretežnom trajanju od dvije do desetak minuta, nazvavši ih “Backrooms” serijalom i oslonivši ih na tzv. creepypasta fenomen. “Jeziva pašta” odnosi se na internetske vizuale koji prikazuju neke nedefinirane prostore nalik na uredske, u koje korisnici interneta upisuju različita značenja, redovito jezovita, a spomenuti Parsons to je dignuo na višu razinu rečenim nizom kratkih videa hororskog sadržaja ili sugestije. U kreiranju dugometražnog kinodebija našao se pred izazovom kako sistem nepovezanih kratkih videa s YouTubea sublimirati u cjelovitu i smislenu cjelinu dugog trajanja. Da izazov nije bio mali, svjedoči činjenica da nije radio prema vlastitom nego dobivenom scenariju. Film osvaja dizajnom, a ne sadržajem u užem smislu, kaže Damir Radić za Novosti.

19.05. (21:00)

Dva žanra, jedna boca

Hokum (2026.): Izrazito solidan uradak koji ne zavrjeđuje samo pažnju ljubitelja horora

Filmovi strave temeljno se dijele na dvije skupine – izrazito dominantne fantastične horore u kojima je zlo natprirodno, onostrano, te one realističke gdje su izvori zla prirodni; njihovo hibridno povezivanje rijetko je, a Damian McCarthy odlučio se upravo na to: spojiti elemente fantastičnog i realističkog horora. Film počinje pustinjskim prizorima u kojima iscrpljeni konkvistador, praćen dječakom, traži zakopano blago pomoću mape u staklenoj boci. Nakon nekog vremena se otkriva da je riječ o vizualizaciji namjeravano završne knjige romanesknog serijala popularnog američkog pisca Ohma Baumana (Adam Scott), koji živi i radi u elegantno dizajniranoj kući i često poseže za alkoholom iz otmjene čaše. Damir Radić za Novosti. IMDB

06.05. (01:00)

'Razlomljeni Kafka'

Agnieszka Holland, “Franz” (2025.): Modernistički pristup osvaja složenošću i slojevitošću

Za razliku od Stevena Soderbergha, koji se u svom filmu “Kafka” iz 1991., gdje je naslovni lik utjelovio Jeremy Irons, bavio fiktivnim “kafkijanskim” događajima u životu zaposlenika osiguravajuće tvrtke, Agnieszka Holland bavi se stvarnim Kafkom od djetinjstva do smrti, pa i nakon nje, međutim ne čini to na način standardne biografije. Modernistički pristup naraciji ne uključuje samo fragmentiranje i nelinearnost, nego i govor likova u kameru, film se odlikuje i dojmljivom rekonstrukcijom razdoblja kojim se dominantno bavi – krajem 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća, uz sugestivan vizualni dizajn, osobito fotografiju i scenografiju koje kreiraju “gustu” atmosferu djela… Damir Radić za Novosti

10.03. (19:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Radić o filmu ‘Autocesta zločina’: Cijenim ambicioznost, iako je više obećavao nego što je isporučio

Bart Layton se dosad producentski i autorski uglavnom bavio TV-serijama i TV-filmovima, a u opusu prije “Autoceste zločina” ima samo dva kinonaslova, oba dugometražna i zapažena. Radnja novog filma zbiva se u Los Angelesu, koji se svojim raznovrsnim lokacijama pokušava uspostaviti kao jedan od likova filma, no glavno je težište ipak na troje protagonista – mladom, ali iskusnom, “džentlmenskom” pljačkašu dragulja i virtuoznom vozaču Mikeu, sredovječnom policijskom inspektoru Louu, pravedniku koji uslijed takvog svog karaktera teško napreduje u službi te menadžerici u osiguravajućoj kompaniji, Sharon. Iako osvaja trudom oko profiliranja protagonista, odbijanjem da karakterizaciju podredi akcijskim atrakcijama, u oči mogu upasti spomenuti otvoreni rukavci i motivi ostavljeni tek dotaknutima ili nezaokruženima. Damir Radić za Novosti.

26.02. (13:00)

Taj beskompromisni flegmatik

François Ozon, “Stranac” (2025.): Lijepo uslikan, ali potpuno i kontraproduktivno prazan film

Točno 25 godina nakon izvorne objave kapitalnog Camusova romana “Stranac”, dakle 1967., slavni Luchino Visconti polučio je istoimenu ekranizaciju s Marcellom Mastroiannijem u naslovnoj ulozi. Tada je primljen osrednje, ostavši do danas marginaliziran u redateljevom opusu. Bilo kako bilo, Camusovi nasljednici bili su toliko nezadovoljni filmom da su odbijali ponude za daljnje ekranizacije, sve dok gotovo šest desetljeća kasnije Camusova kći nije dala pristanak jednom od najhvaljenijih suvremenih francuskih sineasta Françoisu Ozonu. Ozon je od Viscontija preuzeo promjenu kronologije u odnosu na roman; dok su početne riječi romana/Meursaulta “Danas je mama umrla”, Ozon otvara film riječima “Ubio sam Arapina”, koje Meursault izgovara mnogo kasnije u romanu. Sugerirani homoerotizam Ozonova je snažna intervencija u odnosu na Camusov roman i Viscontijevu adaptaciju, a još snažniji su antikolonijalni ubodi. Damir Radić za Novosti.