Film 'Opsesija': Ovo je vaš mozak na algoritmu - Monitor.hr
Jučer (20:00)

Algoritmokracija

Film ‘Opsesija’: Ovo je vaš mozak na algoritmu

Film „Opsesija“ napravio je neverovatnu stvar u bioskopima širom sveta. Film kreiran od strane generacije Z, pokazao je da ta generacija želi da ide u bioskope, želi da gleda filmove. Filmove koji imaju nešto da im kažu. Filmove koji im se obraćaju i koji ih razumeju. Znaju njihove probleme. Ovaj film je fokusiran na probleme sa kojima se generacija Z (ali ne samo oni) susreće u vezama. Provučen kroz prizmu horor filma, mnogima deluje previše stvarno. Kao i svaki uspešan horor film, dovodi do ekstrema lične i društvene situacije u kojima se publika može prepoznati.

U svetu u kome je prisustvo na društvenim mrežama i pripadnost određenoj onlajn zajednici jednako važno, ponekad i važnije od prisustva u fizičkom svetu, algoritam određuje istinu. A algoritam može da prepozna samo jednu „istinu“. If this then that. Postoji samo jedan način da se zaprosi devojka, postoji samo jedan mogući komentar na popularni film. Nijanse se gube jer algoritam ne nagrađuje „istinu“. Algoritam nagrađuje ekstreme. Kažu na Peščaniku, gdje komentiraju i reakcije na internetu na odgledano…


Slične vijesti

Subota (14:00)

Motika ipak teža od kista

Rašeta o filmu Jeana Renoira: Južnjačka sudbina

Ovo je jedini film za koji je veliki francuski režiser Jean Renoir nominiran za Oscara. Snimio ga je u Americi, gdje je pobjegao pred nacistima – nije bio Židov nego ljevičar, sin slavnog slikara – a svjetonazor se jasno vidi. Film prati siromašnog poljoprivrednika, nadničara Sama, koji želi postati svoj gazda i biti slobodan čovjek, bez obzira na cijenu koju za to treba platiti. “Južnjak” zapravo pokazuje koliko je težak život poljoprivrednika, seljaka, kojemu jedan prolom oblaka, mraz, snijeg ili zaraza stoke može uništiti egzistenciju. Oscara je te godine Renoiru oteo jedan drugi genijalni egzilant, Billy Wilder, ali ne bi bila greška ni da ga je dobilo ovo sjajno djelo, oda ljudskoj spremnosti za slobodu i rizik. Boris Rašeta recenzira što je gledao prije koji tjedan za Novosti

Petak (20:00)

O psima i raku

Apokalipsa i život s rakom: Kako je britanska drama zasjenila Ridleyja Scotta i pogodila gdje treba

Već gotovo pola stoljeća svjetska redateljska zvijezda, Scott se nakon prvih filmova koji su ga proslavili, ‘Alien’ iz 1979. i ‘Blade Runner’ iz 1982., vraća jednom od svojih omiljenih žanrova. To je znanstvena fantastika, pri čemu je predložak njegovu ovogodišnjem filmu istoimeni roman (izvorno The Dog Stars) američkog pisca Petera Hellera. Bez obzira na Scottov osjećaj za stvaranje potrebnog ozračja i istančana redateljska rješenja, osobito u načinu korištenja kamera, film sadržajno ostaje na pola puta između svog potencijala, poglavito u svjetlu nedavne istinske pandemije, i propuštene prilike. Sve protječe odveć mlako, kao da je riječ o razblaženom vesternu s Divljeg zapada budućnosti, a ne o mogućoj sutrašnjici u svijetu koji nažalost ima sve predispozicije da se u takvo što i pretvori.

Stoga u usporedbi dvaju filmova koji se na aktualnom kinorepertoaru na različite načine bave bolestima kao pokretačima radnje, ‘Ljeto za pamćenje‘ ostavlja bolji dojam. Boško Picula za tportal…

Petak (00:00)

Oni su gledali da vi ne morate

The Whisper Man: Šaptač klišeja

Naivni su mislili da će im najpoznatiji streaming servis servirati novi ‘Sedam’ ili ‘Jaganjce’, dok su ustvari samo dobili vrlo spretno zamotanog mačka u vreći. Prvi razlog tomu svakako treba pripisati popularnosti književnog predloška Alexa Northa i atraktivna glumačka postava. Iako se naoko kompliciranom fabulom pokušala prikriti predvidljivost i dramaturške mane, priča je ustvari banalna i bezbroj puta viđena. Kažu na Ravno do dna

30.08. (16:00)

Pas i Scott

Psi pod zvijezdama: kraj svijeta nije problem, problem je što smo ga već vidjeli

Film drži neobičnu poziciju u Scottovoj kasnoj karijeri: dovoljno je “malen” da ne može računati na spektakl kao glavni razlog gledanja, a nedovoljno razrađen da bi njegove prednosti došle do izražaja. Hellerov roman mogao je ideju toga „što je život ako samo preživljavamo” razvijati izravno kroz Higovu svijest, a njegov fragmentirani pripovjedni stil pratio je čovjeka čije su misli nakon dugih godina samoće izgubile urednu strukturu. Film tu prednost nema, odnosno ne doskače razrješenju adaptacijskog problema adekvatno. Psi pod zvijezdama, da se razumijemo, nisu veliki povratak Ridleyja Scotta niti njegov najbolji film nakon Marsovca. To je vrlo „sigurna”, vizualno dojmljiva, povremeno dirljiva i prečesto poznata adaptacija romana koji je imao izraženiji autorski glas od filma nastalog prema njemu. Tin Bačun za Magnet

28.08. (13:00)

Kad ti ponestane inspiracije, vratiš se klasicima

Boris Rašeta o Dvostrukoj obmani: Sjaj noirea

Postoje filmaši klasičnog Hollywooda čija inteligencija fascinira. Duhovitost u slici, lucidnost u dijalogu i vještina napetog pričanja priče poželjne su u svakom filmu, no kad kao scenarista imate Raymonda Chandlera, a kao režisera Billyja Wildera, rezultat mora biti remek-djelo, kao u slučaju “Dvostruke obmane”. Chandler, koji je stvorio detektiva Philipa Marlowea (najslavniji je bio Bogart, a sjajan je bio i Robert Mitchum), napisao je “Veliki san” i scenarij za “Plavu daliju”, mrzio je Wildera pa su se cijelo vrijeme svađali – dva se genija rijetko kad podnose – ali iz te je svađe iscurio film koji se danas, zbog sjajnih dijaloga, izučava na svim filmskim akademijama svijeta. Boris Rašeta za Novosti

27.08. (01:00)

Drugi mitski lik iz antike ovog ljeta

MIinotaur: Majstor filma se vratio da bi progovorio o Rusiji koju je morao napustiti

Možemo očekivati da će se svjetska turneja dodatno zahuktati u „sezoni nagrada”, nakon sjevernoameričke premijere u Torontu, te da će „Minotaur” itekako biti „u kombinaciji” za Oscare i Zlatne globuse. Naslov se odnosi na dio grčkog mita o naslovnom čudovištu, pola čovjeku, a pola biku, i to na dio u kojem mu se kao žrtvu podnosi uvijek po 14 momaka. Tu će kvotu u jednom trenutku morati ispuniti i protagonist filma, provincijalni informatički tajkunčić Gleb (Mazurov). Minotaur je u ovom slučaju ruska „specijalna vojna intervencija” koja se do jeseni 2022. godine, perioda u koji je radnja filma smještena, pretvorila u „mašinu za mljevenje mesa”. Ma koliko „Minotaur“ bio ispod razine na koju nas je Zvjagincev navikao, svejedno je riječ o neobično važnom i rijetkom filmu, zapravo jedinom svoje vrste trenutačno. Marko Stojiljković za Lupigu

17.08. (22:00)

CGI na steroidima

U ratnoj drami “Mladi Washington” je rekordna količina generativnog AI-ja, bez imalo srama

Kada se generativna umjetna inteligencija nađe u velikom holivudskom filmu, obično se digne kuka i motika: prosvjed dijela struke, val negativnih objava na društvenim mrežama te studijsko povlačenje ili šutnja. Kod filma Mladi Washington, biografske ratne drame o mladom Georgeu Washingtonu, dogodilo se gotovo suprotno. Film otvoreno priznaje jednu od najvećih količina AI-ja u nekom kino-naslovu sa širokom distribucijom do sada, redatelj se od te činjenice ne skriva, a zarada dosad nije pokazala nikakav trag štete. Magnet

17.08. (14:00)

Bilo jednom u kuhinji

Tony: filmski portret mladog Bourdaina

Umjesto klasičnog životopisa od kolijevke do groba, za koji bi Bourdainov život ponudio građu za nekoliko filmova, režiser Matt Johnson i njegova tri suscenarista izabrali su minijaturu: jedno ljeto 1975., kad je devetnaestogodišnji Tony prao suđe i prvi put stao za štednjak u ribljem restoranu na Cape Codu. Dominic Sessa mladog Bourdaina igra kao razmaženog, arogantnog i znatiželjnog derana, točno onakvog kakvim je sebe opisao i sam Bourdain. Uz njega, Antonio Banderas kao šef kuhinje i mentor unosi toplinu i dostojanstvo. New York Times film ocjenjuje izrazito pohvalno, i to ponajviše zato što funkcionira i neovisno o svom slavnom junaku: u srži je univerzalna priča o odrastanju koja od gledatelja ne traži nikakvo predznanje. Magnet

01.08. (22:00)

Na oscarovskom autopilotu

Radiću se ne sviđa Nolanova ‘Odiseja’: Bezličan film kojem ni jači značenjski iskoraci ne bi donijeli puno

Problem filma nisu crni Grci, problem sam po sebi nije ni udaljavanje od izvornog teksta, već to što je Nolan još jednom s ogromnim budžetom uradio standardni holivudski spektakl kao na autopilotu; kao da je holivudska mašinerija sama proizvela film bez ikakvog značajnijeg autorskog dodira. Taj je autorski touch prisutan na nekoliko mjesta, isključivo značenjskih, jer oblikovno Nolan, usprkos najnaprednijim tehničkim uvjetima (film je sniman 70-milimetarskim IMAX kamerama), nije donio nikakav iskorak – u “Odiseji” ne postoji nijedna jedina stilski ekstraordinarna scena. Nolan kroz lik samog Odiseja, sukladno današnjem moralu, osuđuje ratne zločine: Nolanov Odisej osjeća grižnju savjesti i kaje se, vlastitu lukavost on vidi kao podlost. Umjetnost je prije svega u oblikovanju, a u toj sferi nova “Odiseja” ultimativno je mediokritetski film. Damir Radić za Novosti. Komentira se i na Forumu

31.07. (16:00)

'Filmovi koji više nisu kao tulumi koji su izmaknuli kontroli'

Gorki Božić: Almodóvar sada čak i kaos pažljivo raspoređuje po bojama

Mlađi Almodóvar bio je filmski razbojnik. Razvaljivao je vrata melodrame, komedije i sapunice, pljačkao ih usred bijela dana i od njih slagao filmove koji su bili istodobno urnebesni, dirljivi, vulgarni, elegantni i beskrajno živi. Današnji Almodóvar puno je mudriji, samokritičniji i filozofskiji, ali i oprezniji. U najnovijem filmu sve je mudro, zrelo, samokritično i promišljeno, ali kao da je ‘almodovarština’ malo previše kontrolirana, estetizirana i potisnuta. Nije to čudno jer film i govori o tome kako umjetnici kontroliraju sebe i druge te svoje i tuđe emocije pretaču u svoja djela – no ipak, teško se ne prisjetiti ‘ranijeg’ Almodovara i nostalgično se ne osmjehnuti prema njegovu liku i djelu. Kaže Zrinka Pavlić za tportal