Ivančić: 40 uputa za koaliranje - Monitor.hr
18.04. (23:00)

Sjednete li za pregovarački stol s nekim koga ste do jučer pljuvali, ponašajte se kao da preko puta vas sjedi netko sasvim drugi, mada dosta sličan, pljunuti on

Ivančić: 40 uputa za koaliranje

U slučaju da program vaše stranke nema ništa zajedničko s programom stranke s kojom sklapate savez, računajte da i program stranke s kojom sklapate savez nema ništa zajedničko s programom vaše stranke: to vam je, dakle, zajedničko. Viktor Ivančić za Novosti donosi niz uputa kako uspješno sastaviti Vladu.

  1. Razlika između političkog rada i prostitucije nije vrijedna spomenika.
  2. Skok iz predizborne u postizbornu fazu političkog rada je prelazak s riječi na nedjela.
  3. Ako se zbog sklapanja političkog savezništva morate odreći svojih uvjerenja, ostavite ta uvjerenja na mjestu gdje ćete ih naći kada se savezništvo raskine ili vas iz njega izbace kao isluženo kljuse.
  4. Kada je na stvari glad za vlašću, imati svoje ja znači nemati sreće.
  5. Kičma je atavizam iz predpolitičke ere.
  6. Grize li vas savjest zbog toga što ste ulaskom u neprincipijelnu koaliciju iznevjerili povjerenje svojih birača, ugrizite i vi nju.
  7. Poštujte ljude koji su glasali za vas, a naročito njihovu lakovjernost.
  8. Indeks razvoja parlamentarne demokracije je prosječan broj izigranih na jednog izabranog. Hrvatska, hvala budi nebesima, bilježi kontinuirani indeksni rast.
  9. Zalaganje za opće interese ima smisla samo ako se započinje od osobnog primjera.
  10. Muška masturbacija je prilika da političar drži svoju riječ. Shvatili ste: nije preporučljiva tokom koalicijskih pregovora

Slične vijesti

Jučer (23:00)

Tresla se brda, rodilo se niš

Starešina: Birači su veći realpolitičari od svojih izabranih predstavnika

Uzimajući u obzir rezultate prošlih europskih izbora, vjerujem da, crnim prognozama unatoč, Europa ni ovoga puta nema razloga strahovati od nekog ultradesnog cunamija. Ne samo zato što su EP-ove ovlasti gotovo simbolične već i zato što nam svaki izbori iznova potvrde da su birači veći realpolitičari od svojih izabranih predstavnika. Ali ima razloga strahovati od daljnje banalizacije politike i potkapacitiranosti izabranih predstavnika. Koji umjesto da se prebroje, usklade europske (geo)političke prioritete, a kompromisima reguliraju svjetonazorske i druge različitosti, pristaju na međusobni lov na vještice. Radije ostaju politički mainstream nego da postanu politički pametni. Višnja Starešina za Lider.

Jučer (14:00)

Kako se stvaraju kultovi

Basara: Kultura političkih ubojstava

Političke ubice su ubice bez krčmara, često i samoubice, jer, bar koliko mi je poznato – ako grešim, neka me neki atentatorski simpatizer ispravi – tokom duge i bogate istorije političkih atentata, nijedan politički ubica nije izvukao živu glavu ili bar – u novija vremena – doživotnu robiju, za razliku od kolega po ubijanju, ubica iz strasti, koristoljublja i zabave, koji često izmaknu ruci pravde. Grubo posmatrano, postoje dve vrste političkih ubica: tzv. slobodni ubilački strelci koji krunisane i nekrunisane glave ubijaju iz ličnih motiva ili da bi se proslavili, pa šta košta da košta – među takve (najverovatnije) spada onaj pucač na Fica – a postoje i političke ubice koje na ubistvo huškaju – i iza kojih stoje – politički pozadinci. I takvi su – osim u revolucionarnim previranjima – ubice bez krčmara iako ubijaju u zabludi da ubijaju s krčmarem, što će reći da se zdravo nadaju da će nakon atentata krčmari od njih napraviti kultne ličnosti, „borce za nacionalnu stvar“ itd. Svetislav Basara

Jučer (13:00)

Pjevaj mi malo o tome

Jergović: Pravda za Palestinu i Artsakh, pravda za Eden Golan

Protiv izraelskog sudjelovanja na Eurosongu trajale su demonstracije u Malmöu. Pjevačica Eden Golan, koja je i sama izbjegla iz Rusije kada je Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu, nije mogla izlaziti iz hotelske sobe, jer su joj prijetili smrću. Veći dio dvorane joj je zviždao u vrijeme nastupa, prosvjedujući protiv same njezine prisutnosti. Nadigli su se, diljem interneta, lijevi i desni aktivisti, u pobuni ne samo protiv Izraela na Eurosongu, nego i protiv cionizma, ideologije koja je euroazijske Židove navela da se iz vjekovnog progonstva vraćaju u Svetu zemlju… Premda su demonstracije u Malmöu bile okićene palestinskim zastavama i vođene su za pravo na život i na domovinu ljudi koje izraelska vojska ubija po Gazi (ali i na Zapadnoj obali), imale su vrlo snažnu antisemitsku pozadinu.

Odricanje prava Izraelcima na Izrael je također antisemitizam. Židovi se iz mitskog biblijskog progonstva nisu u Palestinu vratili zbog vjerskog fanatizma – cionizam, uostalom, nije ideologija religioznih – nego su u Palestinu dobjegli pred Holokaustom, ali i pred terorom kojim su bili izloženi u Sovjetskom Savezu (Rusiji), u socijalističkoj Poljskoj, ali i u većinskim arapskim i muslimanskim zemljama, u kojima živjeli oduvijek, ili onoliko dugo koliko i njihovi većinski susjedi. Negativno konotiranje cionizma, ili uspoređivanje cionizma s fašizmom (što je omiljena europska ljevičarska mantra), također je antisemitizam. Miljenko Jergović za svoj blog.

Jučer (01:00)

Došli su na pravo mjesto

Baretić: Dođu Diego iz ‘prave’ i Chuck iz ‘krive’ Amerike na Tuđmana. Nije vic, već – demografska politika

Jedna fiktivna prispodoba, koja bi uskoro mogla postati stvarnost, plastična je ilustracija što nas čeka, barem prema najavama iz Domovinskog pokreta, kad njihova nova zvijezda Ivan Šipić preuzme novo Ministarstvo demografije, šalter za “mlade useljenike iz Amerike”:

– Dobro, možete li mi objasniti kako tako brzo propuštate ove momke iz Brazila, Urugvaja i tko zna odakle, a nas dvojica tamo čamimo i čekamo tu fantomsku Milku?

– Rekao sam vam već: kriva Amerika. Ovako ćemo: ispunit ćete ova četiri formulara i odnijeti ih na policiju u Petrinjsku, lako ćete naći gdje je to. I onda, za dva-tri tjedna poći vidjeti u kojoj je fazi rješavanja vaš slučaj. Bolje za tri, tad bi već moglo biti i gotovo.

– Tri tj…?!?

– A što ćemo, takva je procedura. Ali pogledajmo to i s vedrije strane: za to vam vrijeme može fino narasti brada.

– Ali zašto ta procedura toliko dugo traje?!

– Moj gospodine, iz krive Amerike dolazite.

Tako bi, po prilici, dogodine mogla u praksi izgledati hrvatska politika useljeništva ukoliko bivši vjeroučitelj, a danas ministar demografije i iseljeništva Ivan Šipić, u djelo doslovno prenese zamisli S.N. Bartulice, čovjeka koji je rođen u “krivoj Americi”, pa dobro zna da u “pravoj”, Južnoj, postoji daleko veći broj potomaka svakovrsne ustašije, pa su i statistički veće šanse da se plamen pavelićevštine održao kod većeg broja treće i četvrte generacije. Renato Baretić za tportal.

Prekjučer (21:00)

Religija je lijepa stvar, ali ideologija...

Vučetić: Hrvatsko društvo se ne može odvojiti od smetlišta

Naše, hrvatsko društvo čovjeka promatra kao antropološki bazen koji je potrebno ispuniti spoznajnim i moralnim smećem kako bi to društvo u pokušaju moglo što duže podržavati politike nacionalizma iza kojega se kriju stvarne namjere takvih politika, a to je pljačka i grabež bez ikakvih posljedica.

Nacionalizam i religijski fundamentalizam i jesu idejno, antropološko, teološko i moralno smeće. Tu nema nikakvog spora.

Zadatak učitelja, nastavnika i profesora je da to smeće trajno uklone iz dječjih umova, da djecu oslobode od našeg licemjerstva, laži i zabluda i da im pomognu da se razviju u autonomna, dostojanstvena, zrela i istinita odrasla ljudska bića. Znanje ima tu snagu, ono otvara perspektive, jača samopoštovanje, lišava predrasuda i mijenja čovjeka. Neznalica i znalac ne žive istim životom, oni nemaju istorazinski humani dinamizam. Marko Vučetić za Autograf

Prekjučer (14:00)

Dali su im ponudu koju nisu mogli odbiti

Pouke izbora i ‘Eurosonga‘: Dogovorna ekonomija uništava Europu od politike do šoubiznisa

Dogovorni sustav odlučio je pobjednika ‘Eurosonga‘, a odlučuje i o sastavu hrvatske vlade. Iako nisam sklon teorijama zavjere, švicarski predstavnik teško bi došao do pobjede bez orkestriranog nagovaranja s jednog mjesta. Je li to nekakva ‘duboka eurovizijska država‘ ili su to ‘vratari sudbine‘, kako ih naziva Vedrana Pribičević, sasvim je svejedno. Tek, Švicarska je pobijedila i prije nastupa jer je najmanje konfliktna pa će se sljedeći ‘Eurosong‘ zapravo vratiti kući, u državu u kojoj je i sjedište European Broadcoasting Uniona (EBU). Tako se neće dogoditi da pobjeda ode u problematični Izrael, opet u Ukrajinu ili, nedajbože, u malu korumpiranu Hrvatsku koja se ne slaže najbolje ni s prvim susjedom u EU-u.

Kako su izgledi Baby Lasagne rasli na kladionicama, tako su dečki iz EBU-a dodatno animirali jedan po jedan nacionalni žiri. Da je trebalo, nagovorili bi i hrvatsku delegaciju da da 12 bodova Švicarskoj. Nije trebalo – bilo je dovoljno dogovoriti rekordne 22 dvanaestice uz još šest desetki. Goran Litvan za Lider.

Petak (14:00)

Priče o muzejima su onako, usput

Đikić: Mrak iz interesa

Od prvog dana postojanja Domovinskog pokreta Marija Radića zanimalo je samo to da prečicom stigne do pozicije koja će mu omogućiti da osigura pozitivan utjecaj države u gospodarskim područjima važnima njemu i kompanjonu mu Vujnovcu. Plan je ovaj put upalio, i to ponajprije stoga što je Plenković po svaku cijenu htio formirati vlast. Kako to da je DP zainteresiran za područje energetike? Jesu li išta o tome govorili u predizbornoj kampanji? Jesu li u protekle četiri godine afirmirali nekog iz svojih redova tko raspolaže kakvim-takvim stručnim autoritetom kad je riječ o energetskoj problematici? Jesu li izlazili sa zakonskim prijedlozima povezanima s tom oblašću? Jesu li otkrivali afere koje se tiču energetike? Ne, ništa od toga. Zašto je onda njihov izbor pao baš na energetski resor, koji će, izgleda, ipak ostati u sklopu Ministarstva gospodarstva, što znači da će DP usput dobiti kontrolu i nad najvažnijim javnim poduzećima? Zato što je Vujnovac jedan od glavnih igrača u tom sektoru, a on nesumnjivo ima pregršt zanimljivih ideja. Ivica Đikić za Novosti.

Četvrtak (22:00)

Nad nama leluja topli duh Endehazije

Ivančić: Dupe u sjećanju

Eksplicitan zahtjev da se obustavi financiranje Novosti – za koji Ivan Penava i Josip Dabro tvrde da je već usvojen – uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Umjesto da se strogo drže nacionalnog folklora i kreću unutar bodljikave žice koja opasava “manjinsku tematiku”, one neoprostivo nalikuju “klasičnome” političkom tjedniku, te se uz “srpske” bave i drugim temama, čak i dosta kritično, što će reći da si uzimaju prava koja u dobro uređenoj Hrvatskoj Srbi ne smiju imati. Sudbinsku upućenost na “manjinsku tematiku”, dakako, propisuje većinska dogmatika, utvrđujući na taj način kriterije svoje dominacije. Proturječja tako zapravo nema: svi putevi vode u geto. Kao što su politički predstavnici Srba protjerani s teritorija na kojem ordinira hrvatska vlast, tako i srpskim Novostima ima biti zabranjen pristup hrvatskoj medijskoj sceni. Viktor Ivančić za Novosti.

Četvrtak (10:00)

Kompromisima skloni lideri

Šajatović: Partnerstvo između Plenkovića i Radića moglo bi potrajati

Prihvaćanje realnosti nedragih mu izbornih rezultata i brzo sastavljanje većine pokazuju koliko je Plenković pragmatičan političar. Ako dobrovoljno ne ode na neku čelnu poziciju u Bruxelles, veliki su izgledi da i sljedeće četiri godine diktira igru. Naravno da bi bilo naivno očekivati da u šahovskoj partiji koja će se ubuduće igrati nema u rezervi varijantu u dražoj mu kombinaciji od dijeljenja vlasti s Domovinskim pokretom.

S druge strane, za razliku od neiskusnog i nervoznog Bože Petrova, koji se sa sudrugovima zaletio i izletio iz prve Plenkovićeve vlade, sada je s druge strane iskusni pregovarač i igrač. Iskustvo u pregovaranju i taktiziranju Mario Radić stekao je u poduzetništvu, a onda posljednje četiri godine, paralelno, primjenjujući mnoge tehnike iz biznisa, izgradio stranku koja je postigla iznenađujuće dobar rezultat na parlamentarnim izborima. Događaji povezani s Pevexom samo su primjer obrambenih i napadačkih sposobnosti Radića i bliske mu ekipe. Zato ne treba očekivati da će uletjeti u prvu zamku koja će mu, eventualno, u Banskim dvorima biti postavljena. Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (17:00)

Dobre priče knjigu vrijede

Jergović o preminulom Paulu Austeru: O kome mislimo u bolnici za nalivpera i kad kleknemo ispred Katz’s Delicatessen

Kafka, ključni Austerov književni predak, je bio pisac depersonaliziranog svijeta, bježao je od geografije i toponomastike, od dokumenata i činjeničnosti svijeta u kojem je živio; previše se plašio svijeta da bi bio dobar promatrač. Auster je, međutim, rođeni promatrač, reporter, bilježnik tuđih osjećaja i nagnuća, netko tko ima silnu znatiželju za svijet, pa iz te znatiželje stvara ambijent svoje književnosti. Ambijent tjeskobe, straha i samoće. Paul Auster rađa se tamo gdje Kafkina Amerika staje.

Imao je dar za prvu rečenicu. Ovako započinje roman “Mjesečeva palača”: “Bilo je to onog ljeta kada se prvi čovjek spustio na Mjesec.” Ovako započinje roman “Nevidljivo”: “Prvi put sam mu stisnuo ruku u proljeće 1967.” I tako započinje priča. Kako će se ona nastaviti, kamo će teći i gdje završiti, to unaprijed ne zna nitko. Pogotovu pisac, ako je dobar. Samo loši pisci unaprijed znaju tokove svojih romana. Dobri ne znaju ništa. A Paul Auster doista je bio jedan od najboljih. Miljenko Jergović za svoj blog.