Ivančić: Hvaljen Isus i demokracija - Monitor.hr
02.06.2019. (21:30)

Ivančić: Hvaljen Isus i demokracija

Čuvši politički plan i program Mislava Kolakušića sjetio sam se Fincherova filma ‘Sedam’ u kojemu jedna pretila žrtva serijskoga ubojice biva do te mjere šopana tjesteninom da skonča u najgorim mukama, s rasprsnutim trbuhom. Iza pokojnikova frižidera, sjećate se, detektivi su pronašli krvlju ispisan natpis ‘Proždrljivost’ – piše Viktor Ivančić za Novosti


Slične vijesti

01.06. (17:00)

Mi ne idemo nikud i ne radimo ništa...

Basara: Stečajna pobeda

“Primećujem da se Brnabić-Kasperskaja – najantipatičniji lik u plejadi Vučićevih klonova, klovnova i podguznih muva – u poslednje vreme zdravo hiperaktivirala i uskurčila. Čovek bi reko ne zna kud udara.”… “U suštini me baš boli Sebastian ko će biti sledeći izvođač radova stečajnog upravnika propale firme Srbija D.O.O.”… “Živ nisam da sačekam TV prenos proglašenja veličanstvene pobede nad koronom – koji će, bezbeli, biti upriličeno otprilike dve nedelje uoči izbora – pa da vidim kakvu li će priredbu postaviti majke naprednjačke invencije…” – piše Svetislav Basara za Danas.

08.03. (17:00)

Karanfili za drugarice

Vedrana Rudan: Biti žena

Pa, kako su Osmi mart slavile moje vršnjakinje dok ih je krvolok Tito gledao sa svakog zida? Naš ženski radni dan, bila sam službenica, bio je neradni. Šefovi bi svakoj od nas uručili buketić nečega. Mlade cure, bila sam među njima, dobile bi jezičinu u grlo, starije drugarice čvrst stisak ruke. Šefovi bi sa ljubavnicama odlazili na vikend u Veneciju, tamo bi kurve socijalističke dobile cipele, torbicu, parfem… Nisam bila među njima jer me nitko nije htio. Zato sam bila odjevena u dječju suknju broj četrnaest i jaknu broj četrnaest jer se za vrijeme jebene, mračne vladavine nije plaćao porez na dječju odjeću. Danas je ukinut i taj relikt naše mračne prošlosti… – Veliča Vedrana Rudan današnji dan na svom blogu.

08.03. (10:00)

Nulti pacijent

Davor Krile: Škoronavirus Hrvatskoj prijeti ozbiljnije od ičega

Hrvatskom se iznova širi opasna i podmukla zaraza, tzv. škoronavirus. Njezin nulti pacijent, šef Domovinskoga pokreta Miroslav Škoro, u intervjuu RTL televiziji založio se za srednjovjekovne metode obrane hrvatskih i europskih granica od nadiruće migrantske prijetnje. Verbalni radikalizam i desničarenje u Hrvata oduvijek su bili obrnuto proporcionalni stvarnom patriotizmu i čovjekoljubnim djelima, a posve razmjerni potrebi krajnje osobnoga ili ideološkoga iskupljenja… – piše Davor Krile u Slobodnoj.

02.01. (08:00)

Boris Dežulović: Prizor iz bračnog života

O sada već legendarnom pojavljivanju Kolinde na N1 piše i Dežulović: Kako se Milanović nije pojavio u studiju, ispalo je to na koncu predsjedničino sučeljavanje sa samom sobom. A u sučeljavanju sa sobom gospođa Grabar-Kitarović nije imala nikakve šanse. Analitičari su bili jednoglasni u ocjeni da se predsjednica Republike pojela za doručak… U divnom raspletu, zatvorio se tako trokut u kojemu netko sasvim sigurno laže: ili dakle laže Ministarstvo branitelja – što je najmanje vjerojatno, jer teško da u Hrvatskoj postoji pedesetogodišnjak bez braniteljskog statusa, a da nije bio ili u redakciji Ferala ili u četnicima – ili bogami laže predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Ili je pak – upozorio sam da će biti divan rasplet – lagao gospodin Jakov – piše Boris Dežulović za N1. (Moramo ponovo napomenuti da gluposti koje rade predsjednički kandidati odavno nisu vijest na Monitoru, jer je vijest nešto što je novo, nepoznato i neočekivano. Razlog za linkanje je talent Borisa Dežulovića. Usput, ponizno sugeriramo, ne bori se protiv gluposti ukazivanjem na nju, to je postao uzaludan i nemoguć posao. Glupost je novo normalno, uobičajeno i očekivano. Pamet je iznimka i vijest. O mudrosti da i ne govorimo.)

01.01. (20:00)

Ante Tomić: Predsjednica se u televizijskoj emisiji gotovo ispričavala da njezin Jakov, eto, nije branitelj

Bez namjere da se miješamo u njegov privatni život, moramo primijetiti da je ovo dosta neobično. Čuli smo izreku da žena uvijek zadnja sazna u okolnostima kad je muž imao ljubavnicu, ali da bi netko ženi tajio da je branio Hrvatsku, a žena mu je k tomu predsjednica Hrvatske, djeluje, složit ćemo se, upravo slaboumno. Ali, s druge strane, nije prvi put da je nešto u vezi branitelja slaboumno. Gotovo svaki dan se u vezi branitelja otkrije nešto zbunjujuće, opskurno, nešto zbog čega se začuđeno podižu obrve i zbog čega nije uvijek ni zgodno priznati da si sudjelovao u ratu – piše Ante Tomić za Slobodnu (naravno, nije vijest predsjednica već je vijest nova kolumna Ante Tomića).

25.12.2019. (14:00)

Blažena izborna tišina

Branimir Pofuk o Verdijevom “Rekvijemu” Zagrebačke filharmonije u Lisinskom

Prepuna velika dvorana Lisinskog pozdravila je osobito srdačnim pljeskom maestra Ivana Repušića koji je posljednji zauzeo svoje središnje generalsko mjesto na čelu tolike glazbeničke vojske. Mirno je stajao nekoliko trenutaka čekajući da se potpuno utiša žamor publike, da se iskašlju sva prehlađena grla. A kad je polako podignuo ruke i dao znak za početak, ta tišina nije bila dovoljna. Neki su možda na trenutak pomislili da su oglušili jer su vidjeli da gudači pomiču svoja gudala preko žica, a nisu čuli ništa. Trebalo je ne samo dobro naćuliti uši nego i doslovno prestati disati. Čak je i odjek krvotoka koji u potpunoj tišini čujemo kao šum u svojim ušima bio poput šumećeg vodopada u odnosu prema gotovo nečujnim tonovima koji su plaho, nesigurno, bojažljivo i drhtavim korakom silazili u dubinu sa žica violončela…. Niz je prizora u Verdijevu Rekvijemu koji predstavljaju trijumf glazbene umjetnosti i genija. Zato je svaka izvedba Verdijeva Rekvijema i sličnih monumentalnih djela glazbene umjetnosti trenutak u kojem se ono mjesto na kojem se događa uzdiže i stapa s veličanstvenom strujom onoga što nazivamo europska kultura i duh – sjajan tekst Branimira Pofuka o glazbi kojeg samo sirovi kontrapunkt naslova (“Zajedništvo stada za šišanje i krda za klanje”) nepotrebno smješta u aktualno vrijeme.

27.11.2019. (13:00)

Dvije aktualne rečenice

Pofuk: Učitelji, ustrajte u štrajku zbog sebe, učenika i svih nas

Branimir Pofuk podsjeća na riječi profesora pred streljanje učenika u Kragujevcu 1941. Legenda kaže da je najprije odbio ponudu domaćeg izdajnika da se spasi: “Ako mi od tebe zavisi život, takav mi život ne treba.” U filmu “Krvava bajka” iz 1969. godine profesora Pavlovića glumio je Ljuba Tadić, glumac i čovjek u svakom pogledu dostojan da smrti u lice uzvikne tu mitsku rečenicu: “Pucajte, ja i sada držim čas!” Nitko u Hrvatskoj danas ljude ne strijelja. Ali, umjesto strijeljanja, gdje se o hrabrosti i dostojanstvu odlučuje u jednom trenutku, imamo polagano, dugogodišnje davljenje, ponižavanje i guranje u materijalnu bijedu i status na rubu društva srozanog ugleda, autoriteta i dostojanstva.

01.11.2019. (16:00)

Andrea Andrassy: Zašto su demoni u maskama problem samo na Halloween?

Ispričat ću vam jednu kratku hrvatsku horor priču. Nije o djevojčici iza željezne zavjese, ali svejedno je lijepa priča. Ova moja je i istinita… To su horor priče o traumatiziranju djeteta, a ne izrezbarene bundeve i vampirski zubi. Nemojte tražit zlo u ljudima koji se jednom godišnje maskiraju u demone kad imamo toliko demona koji se ostalih 364 dana u godini maskiraju u ljude. Sretan Halloween svima koji žele, sretna i blagoslovljena svetkovina Svih svetih svima koji žele, sretan produženi vikend svima ostalima – piše Andrea Andrassy za 24 sata čini se malo angažiranije nego inače.

23.09.2019. (19:30)

Ko nije za vojsku, nije ni za ženidbu

Slaviša Lekić: Urbana legenda

Uvijek je smiješno vidjeti kako se naši političari (i političarka) zajapure na izjave Vučića, Dačića, Vulina. Najbolje odgovore za srbijanske političare imaju, MEĐUTIM, srbijanski novinari, evo npr. Slaviša Lekić je napisao kolumnu o Vulinu, ministru obrane (koji, jer slabo vidi, nije ni vojsku služio): U „izjavi za javnost“ nesrećni „mali od oružja koji oružje takao nije“ ceni da bivši premijer i kandidat za predsednika Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković i aktuelna predsednica i kandidatkinja za drugi mandat Kolinda Grabar Kitarović „toliko mrze Vučića, da sve razlike ostave po strani i zajedno ga napadnu samo kada misle da mogu da povrede njega ili Srbiju“… (Lekić se u tekstu referira na ovaj govor Vulina regrutima.)