Ivančić: Hvaljen Isus i demokracija - Monitor.hr
02.06. (21:30)

Ivančić: Hvaljen Isus i demokracija

Čuvši politički plan i program Mislava Kolakušića sjetio sam se Fincherova filma ‘Sedam’ u kojemu jedna pretila žrtva serijskoga ubojice biva do te mjere šopana tjesteninom da skonča u najgorim mukama, s rasprsnutim trbuhom. Iza pokojnikova frižidera, sjećate se, detektivi su pronašli krvlju ispisan natpis ‘Proždrljivost’ – piše Viktor Ivančić za Novosti



Slične vijesti

22.07. (07:00)

Basara: Metastaza dijagnoze

Politika – čak i na mestima na kojima je uspešna – nije polje ideala i pravde, pogotovo ne revolucionarne, nego menadžment ljudske septičke jame. Tamo gde se ta jama manje-više redovno prazni, život je neuporedivo podnošljiviji od životarenja u našem vekovnom senkrupu koji nije ispražnjen od iskopavanja – pardon, osnivanja – koji ne samo da nije pražnjen, nego ga je svaka sledeća septička vladajuća garnitura udarnički punila novim kontingentima fermentiranih govana, za koje je, opet, tvrdila da su krempite. Kaže dr Spok: “Malignitet nastaje kada organizam nije u stanju da prepozna i uništi ćelije koje se ne razvijaju normalno.” Punktum. – Primarijus Svetislav Basara dijagnosticira političko-društveno stanje u Srbiji.

12.07. (12:30)

Ante Tomić: I dalje živimo u ’41., i dalje se pjeva o ‘gustoj magli’. Zato je važno pogledati “Dnevnik Diane Budisavljević”

I kad završi, ne znate šta je prošlost, a šta sadašnjost, jer se crno-bijela priča nastavlja. I kad se ekran zacrni, znate i sami, mi i dalje živimo u četrdeset prvoj. Sve je isto. Upitate se, na primjer, je li neprovidna magla kroz koju na početku vesla muškarac bez prošlosti ona magla iz stare ustaške pjesme “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”, ili je posrijedi magla iz stiha “Opet će se gusta magla spustiti” iz nešto novije pjesme “Reci brate moj”, a koju su zajedno snimili Marko Perković Thompson i Miroslav Škoro dok su još bili kumovi i prijatelji. Zbog toga je “Dnevnik Diane Budisavljević” nešto najistinitije, najvažnije i najaktualnije što ćete vidjeti unatrag mnogo godina – piše Ante Tomić za Slobodnu.

28.06. (23:45)

Sumiranje rezultata

Tomislav Marković povodom 30-godišnjice Miloševićevog govora u Gazimestanu: Vidovdan mrmota – narikače vode u novi Gazimestan

Prošlo je čitave tri decenije od Miloševićevog govora na Gazimestanu, decenije u kojima se Srbija odala strahovitoj destrukciji i potonuću u zlo. Nakon svega, odgovor na pitanje sa čim ćemo izaći pred Miloša je porazan: sa zločinima i mržnjom, sa zatrovanim dušama, sa društvom u raspadu, sa ruševinama u koje smo pretvorili sve čega smo se dotakli. U toku je ponovo bitka za Kosovo na svim frontovima. Predsednik Aleksandar Vučić se zalaže za etničko razgraničenje sa Albancima, njegovi oponenti iz Saveza za Srbiju plediraju za zamrznuti konflikt, a obe strane baštine Miloševićevo nasleđe. Intelektualna i crkvena elita i dalje gusla o kosovskom mitu i kosovskom zavetu, o najskupljoj srpskoj reči i srpskom Jerusalimu – piše Tomislav Marković za Al Jazeeru.

12.06. (14:00)

Markovina: Opomena pred otkaz ili je li moguće u hrvatskom društvu slobodno govoriti o povijesti, osobito o Domovinskom ratu?

Formalno i pravno je moguće, ali realno nije i to znamo svi. Neovisno o tome koji razlozi leže u pozadini odluke da se rat i njegova mitologija stalno održavaju živima, kao da se jučer, a ne prije skoro četvrt stoljeća okončao, posve je sigurno da su politički… Ono što pak jeste neočekivano jest to da aktualna paradigma koja je uspostavljena u devedesetima i održava se neovisno o tome tko je formalno na vlasti, očito ništa nije naučila iz raspada socijalističke ideologije i potpune destrukcije vrijednosti antifašističke borbe koja se odvija u posljednjih trideset godina. Nevjerovatno je zapravo kako su odgovorni apsolutno uvjereni u to da će iste metode (‘Titovim stazama revolucije’) polučiti drukčiji rezultat – piše Dragan Markovina za Telegram. (Post za opomenu)

03.06. (10:30)

Basara: Nemojte se udarati šapicama u grudi

Izgleda da je našem Vrhovnom Biću rejting krenuo niz obalu, ne – daleko bilo – u zemlji, nego u inostranstvu. Grace period mu izgleda ističe. Moglo se to videti iz Godišnjeg izveštaja EU napredovanja Srbije u pogledu EU standarda. Nisam se, ruku na srce, udubljivao u Godišnji izveštaj – malaksao sam već pri kraju naslova – ali sudeći po Vrhovnim i Premijernim reakcijama u tom ćitapu ne piše ništa što bi se poklopilo sa Vrhovnom i Premijernom percepcijom srpske stvarnosti… U najveći je amok zapala portparolka Vrhovnog, Ana Brnabićeva, koja poslednjih meseci ulaže ogromne napore da ostavi utisak neke jebene igračice – gej, recimo, varijante Dijane Hrkalovićeve – ali uspeva samo da ostavi utisak držeći babe koja je dala dinar da uđe u kolo, a koja će – kad kucne čas i kad joj vreme istekne – davati mnogo veće sume da iz kola izađe – piše sjajni Svetislav Basara, nije bitno o čemu, bitno je da piše, a nađete i neku informaciju, utisak srpske stvarnosti. Čitajte i njegove prethodne kolumne na koje smo zaboravili linkati, isto su dobre.

08.05. (08:30)

Kad ionako pola odlazi van

Boris Jokić: Štancamo ekonomiste i nepismene brucoše? Koga briga dok se bavimo špijunažom

Boris Jokić se gnjevno osvrće na dvije novosti u školstvu – da je Senat Sveučilišta u Zagrebu povećao upisnu kvotu za 1171 brucoša u odnosu na prethodnu godinu na 14.143 mjesta (samo na ekonomiji je kvota povećana s 1610 na 2545 upisnih mjesta!). Te na odluku ministrice Divjak da se snize kriterije za prolazak na ispitu državne mature iz hrvatskog jezika. “Teško je to razumljiva odluka jer je prošle godine neuspjeh na eseju doživjelo 2448 pristupnika na osnovnoj i 1147 na višoj razini ispita iz hrvatskog jezika. Od sljedeće godine i oni će moći na fakultet. Od tih 2448, njih 1700 predalo je prazan list. I za njih ima mjesta u hrvatskoj akademskoj zajednici” – piše Boris Jokić za Tportal.

05.05. (07:30)

Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

15.04. (18:30)

Đivo Đurović: Ovo što sada gledamo posve je nova razina Trumpove pomahnitalosti

Ljudi iz Trumpova unutarnjeg kruga, koji bi ga ili nagovorili da promijeni mišljenje, ili bi relativizirali njegove najgore naredbe, bili su prvi obruč koji nas je štitio od Trumpovog ludila. Po svemu sudeći, ostali smo bez te prve linije obrane koja se nalazila u samoj Bijeloj kući. ‘Let Trump be Trump’ filozofija je koja će brzo pokazati rezultate, jer će se Trump pobrinuti da eskalira svaku temu u kojoj se dosad osjećao sputano. Možda to bude formula njegova uspjeha na idućim izborima; možda samo ubrza njegov krah – piše Đivo Đurović za Telegram.

15.04. (10:30)

Heroj, a ne zločinac

Ladislav Tomičić: Julian Assange je razapeti svjedok sumraka civilizacije

Živimo u distopiji, u strogo kontroliranom svijetu. Oni koji uspiju čovječanstvu ukazati makar samo na djelić neušminkane stvarnosti koja se krije pod talozima manipulacija izvezenih velikim riječima o slobodnom čovjeku i slobodnom svijetu mogu računati da će im život biti pretvoren u pakao – piše Ladislav Tomičić za Novi list. Dolje je video koji je pustio Wikileaks i koji otkriva tu neušminkanu stvarnost (ubojstvo Reutersovog novinara i drugih civila na trgu u Bagdadu).

Tomislav Jakić pred par dana napisao članak o Julianu Assangeu na Novostima.