Ivančić: PEN & drek - komentar na reakciju udruge pisaca na Dežulovićev tekst - Monitor.hr
19.11.2021. (18:00)

Razgovori vladi ugodni

Ivančić: PEN & drek – komentar na reakciju udruge pisaca na Dežulovićev tekst

Gnjile metafore (iliti “doživljaji”) poput “produbljivanja rana žrtve Vukovara” uvijek u Hrvatskoj koristile samo i isključivo kao pozivi na linč. One nikada nisu imale nikakvo drugo značenje ili funkciju nego da posluže kao lozinke za objavu lova na izrode. Legitimirati te “doživljaje”, a onda dizati glas protiv “atmosfere straha” koja iz njih logično slijedi, znači “oštro osuditi” batinu kojom i sam vitlaš, naime načiniti prvi korak u brisanju razlike između PEN-a i Penave. Tko zna, nastavi li se istim smjerom, pa još uklone zaostale naslage hipokrizije, možda će proces penavizacije PEN-a vratiti slavnu organizaciju u doba državotvornog vitalizma, kada su njome rukovodile moralne veličine poput S. P. Novaka, pripisujući joj, umjesto slobodarskih težnji, ulogu nacionalne inkvizicije – piše Viktor Ivančić. Novosti…


Slične vijesti

Subota (16:00)

Zato pazi koga zaokružuješ

Ivančić: Hadezeovska prot-etika

Krše li birači Ustav ako glasaju za Milanovićeve Rijeke pravde?” To odvažno pitanje, kapitalno za sudbinu nacije, države i ustavnopravnog poretka, već u naslovu svoga teksta postavlja komentator Večernjeg lista Žarko Ivković. Odgovor mu je istoga dana isporučio hrvatski tehnički premijer Andrej Plenković, ukazavši se na nekakvom druženju u sportskome centru Keglić u Zagrebu: Da – rekao je – “svi koji podržavaju Milanovića krše Ustav”! Tako je fama o “kršitelju Ustava”, dosad razmatrana u ključu individualne i stranačke odgovornosti, prebačena u zonu kolektivne krivnje. Ovo ležerno kriminaliziranje i moralno stigmatiziranje znatnoga dijela populacije, osim što je na svoj način zabavno, otvara nove mogućnosti za razvoj izborne i postizborne drame. Po tonu se, naime, čini da upozorenja nisu iznikla iz osjećaja rezignacije. Naprotiv, više sliče pozivima na preventivnu akciju, ili, u izglednijem slučaju, na unaprijed sročena opravdanja za akciju koja će uslijediti post festum. Viktor Ivančić za Novosti.

Srijeda (14:00)

Boli njega uvo, on je već dobio bicikleto

Robi K.: Didini žetončići

Dida je rekao: „Znači, ovakvi je plan! Pošto van je časna rič zakurac, Robi će poć sa vama na biralište! Ka moj promatrač! Da se na svoje oči uviri dašte ispravno glasat!“ Tata je podviknijo: „Kako će Robi ić na biralište kad ka mali pizdunčić nema pravo glasa?“ Dida je rekao: „Šta? Jel možda ustav brani da se dovede dite na glasačko misto?“ Mama je podviknila: „Ali glasanje je tajno, čako!“ Dida je rekao: „Šta? Jel ti možda ustav brani da pokažeš ditetu koga si zaokružila?“

Mama i tata su gledali u dida sa raskobečenim očima. Dida je rekao: „Znači, ako moj promatrač raportira da ste glasali kako triba, ja neću pisat oporuku! Šta dalje znači da će kuću, maslinik i vinograd na Šolti, u slučaju moje nagle smrti, naslidit rođena mi ćer! Kapito?“ Mama i tata su blejali sa zinutim ustima. Dida je pogledao na uru i rekao je: „Imate jušto pet minuti da se odlučite!“ Onda je mama u roku munja izjurila iz primaće. Tata je u roku odma izjurio za njom. Onda je moj dida izvadijo mobitel iz žepa od jakete. On je utipkao broj i rekao je: „Alo Bing! Navata san ti još dvoje! Biće žetončića ka u priči!” Novo poglavlje iz Bilježnice Robija K.

06.04. (00:00)

'Što ostaje Voltaireu našeg doba nego da, nakon nove runde silovanja, kaže da ga boli dupe?'

Ivančić: Silovanje Voltairea

“Sve najgore mislim o njegovim izjavama, ali ću svim silama da štitim njegov fizički integritet.” Tim iskazom, isporučenim prije nekoliko dana, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić još jednom se sladostrasno prepustio omiljenoj bludnoj radnji – silovanju Voltairea.Istini za volju, slavna rečenica – “Ne slažem se niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš” – Voltaireu se pripisuje neopravdano, no u kolektivnome kulturnom pamćenju ona je već nepovratno zavedena kao njegov doprinos intelektualnoj historiji čovječanstva. Vučić se oglasio u jeku fašističke hajke na novosadskog novinara i sveučilišnog nastavnika Dinka Gruhonjića, linča koji su organizirali i proveli aktivisti njegove stranke.

Aleksandar Vučić zasigurno nije izumio jezik s dvostrukim diskursom, ali se njime služi češće i gluplje od ostalih pripadnika svoga političkog soja. Njegov je cinizam, može se reći, dovoljno proziran da ostane u gabaritima karikature. A jezik s dvostrukim diskursom ugođen je tako da se poziv na nasilje upućuje pod retoričkom fasadom suprotstavljanja nasilju. Viktor Ivančić za Novosti.

29.03. (20:00)

Iskrenost je u hrvatskoj politici ionako odlika samoubojica

Ivančić: Mačak u sreći

Svejedno, završio Zoran Milanović kao kamikaza ili kao samoproglašeni spasitelj, njegova intervencija u prostoru hrvatske političke močvare donosi puno više društvene koristi nego štete. Čak i unisone optužbe za “vulgarnost”, “prostakluk” i “verbalno nasilje” plod su one podjele na “snage reda” i “snage nereda”, i više svjedoče o filistarskom karakteru medijske i političke sfere, gdje se nikad nije prepoznavalo skriveno lice nepristojnosti: em su uvrede vladajućih na račun predsjednika države u najmanju ruku podjednako žučne kao one što ih on isporučuje, a pritom neusporedivo učestalije, em je u retoričkom pogledu, čak i kada psuje, stanovnik Pantovčaka nadmoćan ostatku hrvatske političke klase.

Važnije od toga, s aspekta minimalno postavljenog cilja – a to je obustava vladavine kriminala, nesmetanog defilea mafije kroz establišment, dakle “reda i zakona” – neočekivani akter u političkoj utakmici barem slobodnim govornim stilom uporno nagriza onu vrstu službeno zavedene hipokrizije koja sve vrijeme omogućuje da se redu i neredu zamjenjuju mjesta, lišavajući ih smisla. Viktor Ivančić za Novosti.

26.03. (23:00)

A ko onda dobiva? Zoki ili Milanović?

Robi K.: Bačve pravde

Konoba Kod šjor Bepa na otoku Šolti. Za jednim od stolova side dida i njegov frend barba Tonino. Pridružija im se šjor Bepo, vlasnik konobe. Piju po šestu travaricu i ćakulaju (iz novog poglavlja Bilježnice Robija K.:

ŠJOR BEPO: Ako ljevica glasa za Zokija, a desnica za Milanovića, ko će glasat za Plenkija i HDZ?

DIDA: Niko. U tome i je baza.

BARBA TONINO: Nula glasova. Adio mare.

DIDA: Gleaj, Bepo. Zoki i Milanović su učinili dogovor da Zoki napadne sliva, a Milanović zdesna. Tako da Plenkija opkole.

BARBA TONINO: Držaće ga u okruženju. Biće ka bakula u trapuli. Bereš?

ŠJOR BEPO: A ne baš…

DIDA: Aj reci, zašto bi iko glasa za Plenkija ako ljevičari znaju da je Zoki liviji od njega, a desničari da je Milanović desniji od njega? Bereš?

BARBA FRANINO (dobacujući sa susidnog stola): Samo su se partizani znali izvuć iz obruča. A Plenki se davni dana odreka partizana.

BARBA TONINO: Eto viš. Čak je i glupi Franino skužija stvar.

15.03. (22:00)

Dovoljna je samo jedna

Ivančić: Tri opscenosti

Smisao “Lex AP-a” nije u tome da osigura pošteni sudski postupak, nego da zaštiti od progona i javnog difamiranja korumpirane nositelje vlasti. Važno je da se alat koji je izvorno bio namijenjen likvidaciji izabranih protivnika prestane upotrebljavati protiv dojučerašnjih korisnika. . Kao što smo ranije konstatirali: od presudne je važnosti da se alat koji je izvorno bio namijenjen dokrajčivanju izabranih protivnika prestane upotrebljavati protiv dojučerašnjih korisnika. Što se “curenja podataka iz istraga” i popratne dijareje tiče, Plenkoviću i HDZ-u su pune gaće principa. Viktor Ivančić za Novosti.

11.03. (14:00)

Robi Hud

Robi K.: Kragićkina mater

Moj tata je za maškare se zamaškara u premijera Plenkovića. On je obuka modri veštit i natracka je po kila gela u kosu. Ja i mama smo u hodniku njega gledali kako se gleda u ogledalo. Tata je popravljao kravatu i pitao je: „Kako izgledan?“ Mama je njemu rekla: „Izgledaš ka kreten!“ Tata je rekao: „Znači, uspija san!“ Mama je rekla: „Jesi!“ Onda sam ja uletijo: „Zar nisu maškare bile pri dvi šetemane?“ Tata je rekao: „Jesu!“ Ja sam pitao: „Pa zašto onda vi tek sad idete u maškare?“ Mama je rekla: „Zato šta je umrla Kragićkina mater!“ Ja sam zableušio se u nju sa težom zblentozom. Mama je sagnila se prema meni i rekla je: „Gleaj, malac… Juče smo saznali da je Kragićki riknila mater! A ti i sam znaš kakva je Kragićkina mater bila rospija i oštrokondža!“

Onda su moji roditelji odgibali u maškare na sprovod Kragićkinoj materi. Ja sam mojoj sestrici Damjani rekao da ajmo se i mi doma igrat na maškare. Damjanica je pljesnila sa rukama i rekla je da ona će bit Barbika. Ja sam rekao da ja ću bit Robi Hud. Damjanica je pitala: „Ko je Robi Hud?“ Ja sam rekao: „Robi Hud krade lovušu bogatin razbojnicima i dili je poštenoj sirotinji!“ Onda sam iz škatulice izvadijo plavu kovertu. Onda sam iz koverte izvadijo dvista eura. Damjanica je rekla: „Tata kaže da je on to krvavo štedija!“ Ja sam njoj rekao: „E, al tata je isto iša u maškare! On sad nije naš tata, nego je hrvatski premijer!“ Damjana je pitala: „Šta to znači?“ Ja sam rekao: „Znači da ove đenge nije uštedija, nego ji je opljačka!“ Iz novog poglavlja Bilježnice Robija K.

08.03. (22:00)

Inkvizitori bez smisla za ironiju

Ivančić: Zakon lomače

Prema tradicionalnome poimanju, karneval je prilika da se nemoćni simbolički obračunaju s moćnima, da suspendiraju vladajući poredak i izokrenu postojeće hijerarhije. U Herceg Novom, međutim, za račun vladajuće političke moći simbolički je smaknut onaj koji vlast izlaže kritici, a sâm nikakvu moć ne posjeduje. Mora te obuzeti koktel tjeskobe i gađenja pred tim kolektivnim srozavanjem; pred bijedom “maškara” koje, umjesto da u obrednom igrokazu likvidiraju vlastodršce, bacaju u oganj njihova kritičara. Ima li ičeg jadnijeg i kukavnijeg? Poklade poput onih u Herceg Novom, gdje je spaljena lutka koja simbolizira pisca Andreja Nikolaidisa, postaju poligoni za uvježbavanje fašističkih hordi, kaže Viktor Ivančić za Novosti.

01.03. (20:00)

Razgovor ugodni

Ivančić: Izvještaj iz ordinacije

“Marko Milić, portparol moje vlade, zadužen za odnose s javnošću. Dođe dakle Marko do moje kancelarije, onako sav ljepljiv i migoljav kao inače, i kaže ovako: Ako više ne postoji nikakva razlika između politike i odnosa s javnošću, to jest ako se kompletan sadržaj politike sveo na odnose s javnošću, tko je kome šef, vi meni ili ja vama? Ja ga frapiran upitam: Zašto bi ti meni bio šef, pobogu, Marko? Kaže on meni: Zato jer se čitavo vrijeme ne bavite ničim drugim osim što reklamirate rad i postignuća svoje vlade, a ja sam na čelu odjela koji se treba baviti reklamiranjem rada i postignuća vaše vlade. Znači, tko bi kome morao izdavati naloge, vi meni ili ja vama?”

“I što ste mu rekli?” upita doktor Grković.

“Poslao sam ga u pičku materinu”, reče Plenković.

“To je dobro”, kaže doktor Grković.

“Zašto je dobro?” pita Plenković.

“Onako, zbog dinamike teksta“, slegne ramenima doktor Grković. “Nije to bila medicinska napomena.”

Viktor Ivančić opisuje razgovor premijera i njegovog liječnika, za Novosti.

24.02. (08:00)

Ipak nije kao Vučić

Ivančić: Veliki Lektor

Plenković se uhvatio nacionalnog identiteta kao pijan komplota. Danima već strasno uvjerava javnost u veleizdajnički karakter opozicije, jer je ova odbila podržati zakonsku zaštitu hrvatskoga jezika. Neka historijska iskustva, međutim, dosta su zloslutna. Upućuju na to da svi ti krici, jer su plodovi nacionalističkog očajanja, mogu imati zvučnu aromu predsmrtnoga hropca. Na primjer: gotovo identične riječi kakvima se danas služi Andrej Plenković, optužujući političke protivnike za kulturni zločin protiv vlastite nacije, koristio je Slobodan Milošević neposredno prije no što je svrgnut s vlasti, u oktobru 2000. godine. “Poništenje identiteta naroda”, urlao je tada srpski vođa, bit će “jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti”. Malo nakon te dirljive lamentacije, predstavivši se jedinim vjerodostojnim čuvarom kulturne i jezične posebnosti nacije, nasuprot izrodima koji joj mučki rade o glavi, Milošević je skončao na političkom smetlištu. Polože li se nade u stanovitu povijesnu pravilnost, slična se sudbina po svemu sudeći ceri u lice i njegovu današnjem hrvatskom imitatoru. Viktor Ivančić za Novosti