Izazovi liberalizma (III): Što bi klasični teoretičari rekli danas? - Monitor.hr
Četvrtak (19:00)

Kad Locke upozna algoritam, a Mill skrolanje do besvijesti

Izazovi liberalizma (III): Što bi klasični teoretičari rekli danas?

Karlo Jurak u trećem tekstu o liberalizmu ispituje što klasični liberalni mislioci mogu ponuditi suvremenim raspravama o krizi liberalnog poretka. Kroz ontološke, antropološke i etičke temelje liberalizma naglašava se skromna, empirijska slika čovjeka, važnost autonomije, kooperacije i moralnih vrlina. Iz toga proizlaze političke i ekonomske implikacije poput ograničene vlasti, pluralizma institucija i slobodnog tržišta utemeljenog na vrlinama. Zaključno, liberalizam 21. stoljeća treba obnoviti svoju jezgru – realizam o ljudskoj prirodi, etičku disciplinu, institucionalni balans i moralnu ekonomiju – kako bi ostao relevantan unatoč tehnološkim i političkim izazovima. Arhivanalitika


Slične vijesti

21.11. (08:00)

Svatko sa svojom filozofijom

Tko danas „popravlja“ liberalizam: četiri postliberalna recepta

Karlo Jurak za Ekonomski lab analizira kako četvorica popularnih suvremenih mislilaca, odnosno utjecajnih biznismena – Harari, Peterson, Musk i Thiel – predlažu različite postliberalne transformacije bez izravnog suočavanja s liberalizmom kao ideologijom. Harari nudi humanističko-egalitarni tehno-oprez, Peterson individualnu odgovornost i moralni konzervativizam, Musk tehno-entuzijastični individualizam, a Thiel radikalni transhumanistički individualizam. Iako svi žele „spasiti“ liberalizam, njihovi pristupi su parcijalni i fragmentarni te ne daju cjelovite odgovore na ključne probleme liberalnog poretka.

03.11. (09:00)

Zaštita? A da radije razmislite o preseljenju?

Maloljetničke bande ‘operiraju’ u Dubravi i Sesvetama, a država na čekanju

U Dubravi i Sesvetama maloljetničke bande već godinama teroriziraju lokalno stanovništvo, a reakcija države izostaje. Policija i pravosuđe ne jamče sigurnost, a političari ignoriraju problem. Situacija podsjeća na tragediju u Sloveniji, gdje je reakcija vlasti bila izravna i odgovorna. Dugoročno, prepuštanje građana sami sebi vodi ka eskalaciji nasilja. Problemi poput vršnjačkog nasilja u školama dodatno naglašavaju izostanak državne intervencije i odgovornosti. Karlo Jurak za Index

28.10. (12:00)

Liberalizam: mrtav, ali živahan

Današnji liberalni svijet nalikuje starom carstvu koje još uvijek ima vojske, institucije i protokole, ali više ne vjeruje u vlastiti smisao

Liberalizam, čini se, nije sustav koji propada spektakularno, nego onaj koji se troši tiho, ali se i regenerira. Nema više rušenja zidova, revolucija ni novih dogmi – ima tek postupno otapanje uvjerenja da su sloboda i napredak sinonimi. Zasad ga još ne treba pokapati. Liberalizam je kroz povijest pokazao sposobnost regeneracije upravo onda kada je izgledao potrošeno. Zato pitanje možda ne glasi hoće li liberalizam preživjeti, nego u kojem će se obliku ponovno pojaviti. Hoće li, kako sugeriraju Patrick Deneen i postliberalni konzervativci, morati pronaći novu moralnu jezgru i obnoviti zajednički osjećaj svrhe? Ili će, kako vjeruju Fukuyama i Rorty njegova budućnost ovisiti o povratku pragmatičnom, građanskom liberalizmu – onome koji se ne brani velikim idejama, nego malim praksama solidarnosti i povjerenja? Liberalizam je, u konačnici, neodvojiv od moderniteta i racionaliteta – ne nužno kao moderna i racionalna savršenost, ali sasvim sigurno kao najfleksibilnija ideologija te epohe. Karlo Jurak za Ekonomski lab

27.10. (23:00)

Kao malo bolji kolumnist

Jurak: Netko tko je obrazovan neće biti nešto oduševljen Hararijem

Harari je kritičar društvenih nejednakosti koje generira tehnološki napredak koji nije pod demokratskom kontrolom, a jednako tako i kritičar megalomanskih pokušaja nadilaženja “ljudskoga”. Prema tome, zapravo sasvim suprotno od svojih lijevih i desnih kritičara, nije ni apologet kapitalističkih nejednakosti ni apologet transhumanizma. Nekoga tko je malo bolje obrazovan i/ili učen u društvenim i humanističkim disciplinama Harari i ne fascinira previše, ne zbog “skandaloznosti teza”, kao lijeve i desne histerike, nego zbog onoga što silna potreba za jednostavnošću i popularizacijom praktički nužno donosi sa sobom – površnost, a onda i posljedičnu promašenost i neutemeljenost nekih teza. Nije uvijek najjasnije kod Hararija opisuje li samo nešto ili to i opravdava, no to je čest slučaj kod autora koji nemaju odgovore na sva pitanja i koji imaju tu razinu intelektualne skromnosti da znaju da je najjače oružje tek skepsa prema onome što nam se nameće “zdravo za gotovo” u sadašnjici i neposrednoj budućnosti. Karlo Jurak za Index

24.02. (08:00)

Nestalo kad kažeš 'woke'

Woke kultura: Počelo je otkazivanje otkazivanja

Očito nijedan biznismen, barem američki, nikada nije istinski vjerovao u woke pokret kao posljednju slamku spasa svijeta preoblikovanjem u divno, duginim bojama išarano društvo sretnih, jednakih, uključivih jedinki. Igrala se predstava, jer se moralo, u protivnome bi biznis i profit bili otkazani. Sada se više ne mora. Samo nekoliko sati nakon polaganja prisege Trump je potpisao izvršnu naredbu kojom se zaustavljaju programi raznolikosti, jednakosti i uključivosti unutar savezne vlade. To je bio signal za sve ostale u vrijednosnome lancu. Od velikih imena na woke liniji zasad ostaje Microsoft. Pa, mijenja li vjetar smjer trajno ili samo da preživi Trumpa? Politički konzultant Karlo Jurak za Lider podsjeća kako je tvrtkama u primarnom interesu profit, a nekima tek onda i politička moć.

03.04.2024. (19:00)

Lijevo, desno nigdje moga stana...

Hrvatsko društvo bliže je ekonomski desnim politikama nego lijevim, iako se ti pojmovi zlorabljuju za politička prepucavanja

Ono što ljevičare čini ljevičarima, a desničare desničarima jesu razlozi (vrijednosne podloge) zašto zauzimaju ovakav ili onakav stav, odnosno zašto žele ovakve ili onakve politike. Sklonost kolektivizmu, državnom paternalizmu i komandnom gospodarstvu (čak i zadrugastvu) nije nužno “ekonomski lijeva” orijentacija; drugo, pojmovi “ekonomske ljevice” i “ekonomske desnice” služe samo zamagljivanju. Kako bismo otklonili sve nejasnoće, najbolje je da napustimo pojmove “ekonomske ljevice” i “ekonomske desnice”, pogotovo tamo gdje nema, kao u našem slučaju, tog željenog “školskog” paralelizma s političkom, institucionalnom i kulturološkom sferom.

Vraćajući se tako na fundamentalno shvaćanje ljevice kao one koja vjeruje u čovjeka, napredak, oslobođenje od stega tradicije nasuprot desnici koja je skeptična prema čovjeku, oslanja se na tradicionalne vrijednosti i želi da “prežive” stari (i “dokazani”) odnosi, možda možemo čak zaključiti da su nositelji ideja ekonomskog liberalizma pravi ljevičari u Hrvatskoj. A oni definitivno nisu većina u hrvatskom društvu. Cijelu povijest tih odnosa donosi Karlo Jurak za Ekonomski lab