'Izgrednici' - intrigantan spoj žanrovskog i arthouse filma - Monitor.hr
05.03.2018. (10:26)

‘Izgrednici’ – intrigantan spoj žanrovskog i arthouse filma

Dejan Zečević je žanrovski reditelj sa verovatno najvećom kilometražom u Srbiji, ne samo u svojoj generaciji nego i uopšte. Svi njegovi radovi imali su upliva žanrovske kinematografije, a neretko koketira i estetikom B-filma i trashom, često radeći u uslovima daleko od savršenih u budžetskom i produkcijskom smislu. Njegov rad na omnibusu ‘Paket aranžman’, prvenac – začudni dokumentarac ‘Dečak iz Junkovca’, uvrnute komedije ‘Kupi mi Eliota’ i ‘Mala noćna muzika’, prvi horor američkog tipa ‘T.T. Sindrom’, politički triler ‘Četvrti čovek’, ratna drama sa natprirodnim elementima ‘Neprijatelj’, pa i SF horor na engleskom jeziku namenjen pre svega globalnom video-tržištu ‘The Rift’ mogu se smatrati bazom srpskog (post-yu) žanr-filma.

Ako još uzmemo u obzir da je Zečević opet udružio snage sa scenaristom Đorđem Milosavljevićem, inače rediteljem dva kultna starija žanrovska naslova na prelazu milenija – visokostilizirane varijacije na temu “And there was none” pod naslovom točkovi, te mračnog psiho-trilera ‘Mehanizam’, te pouzdanim “štancerom” sa kojim je već radio na ‘Paket aranžmanu’ i ‘Neprijatelju’, da je svetsku premijeru imao “preko bare” u Chicagu i da na beogradskom FEST-u ima evropsku, te da u film postavlja sociološki eksperiment kao što je to učinio Stevan Filipović u nedavnom ‘Pored mene’ (za koji trenutno sprema nastavak ‘Pored nas’), ‘Izgrednici’ se čine kao izuzetno zanimljiv i inteligentan film koji dolazi u pravo vreme. Ali nažalost, većina toga ostaje samo u teoriji, dok su u praksi ‘Izgrednici’ puni nedostataka i završavaju kao promašaj za dlaku.

“Udica” kojom nas Milosavljević i Zečević “kače” je dobra. Na ekranu se smenjuju slajdovi sa primerima urbane devastacije – srušenim kućama, zapuštenim i napuštenim prostorima, smećem koje se gomila i sličnim prizorima iz urbanog života, dok profesorski glas iz “offa” objašnjava da je ta pojava prirodni pratilac ratnih i kriznih vremena, ali da se zna pojaviti i van tog konteksta. Otkrivamo da je reč zaista o fakultetskom predavanju profesora Zurovca (Cvetković) koji postavlja radikalnu tezu zvanu “Tetris teorija haosa”. Analogija sa popularnom logičkom igrom se nalazi u tome da svi želimo red i zato igramo kako najbolje možemo da ga održimo, ali kad jednom počnemo gubiti kontrolu kao u igri, puštamo nered da se gomila i da nas preuzme. Razlika je, međutim, u tome što u Tetrisu uvek možemo započeti novu igru, pa je cena haosa koju plaćamo samo malo anksioze, dok se život ne može “resetirati”.

Zaplet koji sledi je empirijski eksperiment postavljen da potvrdi profesorovu teoriju, a koji će za svoju master-tezu sprovesti troje njegovih studenata. Tako ćemo dobiti tri ogledna mesta posmatrana skrivenim kamerama. Na jednom će se na praznom zidu pojaviti svastika nacrtana auto-lakom, što će možda ohrabriti druge da nastave sa grafitiranjem. Na drugom će se ulična svetiljka stalno razbijati pružajući osećaj mraka, privatnosti i anonimnosti. Na trećem, u zabačenom hodniku, pojaviće se određena količina smeća sa ciljem da se ono možda umnoži. Da bi se eksperiment ubrzao, potreban je “statistički zlikovac”, slučajni izgrednik koji će iskoristiti jedno ili sva tri mesta u svom daljem doprinosu neredu.

Eksperiment takvog tipa, međutim, nosi sa sobom i određene etičke i moralne dileme. Prvo, kako odoleti “štimanju” rezultata, odnosno petljanju sa eksperimentom ili makar njegovim tempom? Drugo, šta uraditi kada se izgred, pogotovo malo “žešći”, zaista i dogodi – pozvati nadležne organe i ugroziti eksperiment ili pustiti da se stvari odvijaju normalnim tokom dok je nečiji život ugrožen? Treće i najzanimljivije, da li, kada i kako eksperimentator postaje deo eksperimenta, odnosno koliko nered iz vana utiče na njega i njegovu poziciju?

Neke od autorskih odluka itekako imaju smisla i efekta. Recimo snimanje u crno-beloj tehnici i u starom, uskom formatu 4:3 što lokacije novobeogradskih blokova čini još sivljim, rigidnijim i dehumaniziranijim, ako je to ikako moguće na sličan način na koji je kamera u ‘La haine’ dehumanizirala arhetipsko parisko predgrađe “banlieu”. Takođe uglovi koje Zečević i direktor fotografije Miladin Čolaković biraju, dovode do efekta da je dobar deo filma snimljen skrivenim kamerama za prismotru, što je narušeno jedino povremenim pokretima kamere i činjenicom da je fotografija možda za nijansu previše oštra i jasna.

Problem je, međutim, “teška ruka”, kako u pisanju, tako i u poentiranju napisanog režijom. Prvo, likovi su plošne i već viđene konstrukcije. Za profesora nam je jasno da je manipulativni ljigavac sklon naučnom fanatizmu još od kada ga prvi put vidimo van katedre, u kabinetu, i Svetozar Cvetković ne može da ga “očoveči” ma koliko dobar glumac bio. Ali “ludi profesor sociologije” je barem zanimljiv kliše, što se ne može reći za njegove studente. Prvo, studentica Teodora (Bjelica) koja zavodi profesora za poziciju asistenta dok je istovremeno u vezi sa kolegom, pa je još i trudna sa jednim od njih dvojice i u teškoj moralnoj dilemi. Taj kolega Alek (Radovan Vujović poznat po ulozi u Filipovićevom ‘Šejtanovom ratniku’) je, naravno, pritupasti alfa-mužjak i zaštitnik u pokušaju i, podrazumeva se, bivši huligan koji živi sa “niškoristi” ocem nakon majčine smrti. Drugi kolega Danijel (Mladen Sovilj, ‘Neposlušni Mine Đukić’) je karikaturalni štreber koji će se po potrebi premetnuti u karikaturalnog psihopatu koji sa profesorom deli fanatizam, ali ne i lukavstvo.

Tako postavljeni likovi i odnosi koji se među njima razvijaju na kraju će rezultirati pomeranjem fokusa sa samog eksperimenta na moralne dileme koje s njim nemaju veze nužno, te teškorukaškom moralizacijom na sijaset slučajno izabranih tema. Tome valja dodati i trajanje od preko 100 minuta koje se, kako film odmiče, sve više oseti usled odstupanja od osnovne intrigantne teme i ne baš uspelog pokušaja razvoja drugih. Ali i pored toga, ‘Izgrednici’ zaslužuju preporuku za gledanje makar kao kuriozitet. (6/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.


Slične vijesti

17.12.2023. (21:00)

Pogledajte što ste propustili

Indiewire: 50 najboljih filmova u 2023. po izboru 158 kritičara

158 filmskih kritičara sa svih strana svijeta za Indiewire odabralo najbolja filmska ostvarenja u ovoj godini, od skupih blockbustera, koji su zaslijepili gledatelje, do skrivenih dragulja koji su očarali publiku filmskih festivala. Svaki kritik je morao popuniti top 10 listu, gdje je 10 bodova dodijeljeno za prvo mjesto, devet bodova za drugo mjesto, i tako dalje. Zbrojem bodova definirano je mjesto na listi Top 50. Prvi je Scorseseov Killers of the Flower Moon… Indiewire
A ovdje su 2023. filmovi rangirani u Top 10 po “oscarovskim” kategorijama

29.05.2023. (15:00)

Koja riba!

Polimac preporučuje: Nova Disneyeva verzija Male sirene je vizualno impresivna, ali predugačka

Kompanija Disney svoj uspjeh zahvaljuje crtićima, a sad iz njih prave igrane filmove, što skuplje, to bolje, jer publika voli raskošne spektakle. Nakon “Alice u zemlji čuda”, “101 dalmatinera”, “Cruelle”, “Kralja lavova” i “Pepeljuge”, na red je stigla igrana obrada njihova crtića “Mala sirena” iz 1989., koji je označio preporod Disneyjeva animiranog odjela. Nenad Polimac u 6 minuta priča u videu o filmu što mu je dobro, a što nije, ali tvrdi biti će najgledaniji film u sljedećim danima. Jutanji

21.07.2022. (16:00)

Čudo u Areni

Njegić iz Pule: Odgledali smo film ‘Stric‘ i ostali potpuno šokirani. Ovo je jedan od najintrigantnijih i najnepredvidljivijih novijih hrvatskih filmova

Dosad najbolji hrvatski film prikazan na 69. Pulskom festivalu je “Stric”, dugometražni igrani prvijenac mladih redatelja Andrije Mardešića i Davida Kapca s Mikijem Manojlovićem, Ivanom Roščić, Goranom Bogdanom i Rokom Sikavicom u glavnim ulogama. Ovakav film, mješavinu psihološkog trilera s elementima crne komedije, farse, drame pa i horora, hrvatska kinematografija još nije vidjela i netko bi ga lako mogao zamijeniti za grčki, austrijski, čak i američki spoj žanrovca i “art-house” festivalca. Ne čudi da je “Stric” ili “The Uncle” imao premijeru na Karlovym Varyma kao nešto što je možda mogao snimiti rani Yorgos Lanthimos (“Očnjak”) ili Michael Haneke (“Šašave igre”). Film posjeduje začudnost grčkog “čudnog vala”, ali i uzvišenost novovalnih “elevated” horora s potpisom Jordana Peelea (“Bježi!”, “Mi”) ili dua Veronika Franz-Severin Fiala (“Laku noć, mamice”), iako horor ovdje prijeti ući u kadar kao daleka grmljavina koja možda i ne dođe blizu… piše Marko Njegić za Slobodnu

23.05.2021. (21:30)

Kao naručen

Njegić: ‘Oslo‘ – nije za Oscar, ali zaslužuje Nobel za mir, film o mirovnom sporazumu između Izraela i Palestine iz 1993.

Kolumnist nam preporučuje ekranizaciju istinite priče redatelja Bartletta Sheera istaknuvši: Film ima nevjerojatno pogođen tajming i ne može biti aktualniji u svjetlu novih događaja, a zanimljivo je da je sredinom listopada 2020. jednim dijelom sniman i u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku koji je “glumio” Jeruzalem i ugostio ekipu, uključujući glumca Andrewa Scotta(“Sherlock”, “Fleabag”). Prestižna politička drama nastala je u koprodukciji DreamWorksa i iza nje stoji zvučna i nagrađivana ekipa. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

03.05.2021. (20:00)

Poziv na gledanje

Njegić: ‘Hobotnica i ja‘ – nakon emotivnog, Oscarom nagrađenog filma na ‘hobe‘ ćete gledati drugim očima, možda ih i prestati jesti

Oskarovsko pozlaćivanje Netflixova dokumentarca “Hobotnica i ja” bilo je blago iznenađenje, neovisno o prethodnom trijumfu na dodjeli nagrada Britanske akademije. Na Oscarima su trijumfirali filmovi koji slave život i na univerzalnoj razini projiciraju tračak kolektivnog optimizma kroz osobne priče (“Zemlja nomada”, “Još jedna runda”). “My Octopus Teacher” je takav film, osobna priča plivača/ronioca Craiga Fostera koji se sprijateljio s hobotnicom u morskoj šumi na jugu Afrike i kroz to prijateljstvo prevladao depresiju i naučio nešto više o sebi i svijetu oko sebe, gledajući ga drukčijim očima, “postao senzibilniji za druge”. Marko Njegić, filmski kritičar Slobodne mu je dao 4 zvjezdice.

20.03.2021. (20:30)

Korejci rasturaju kinematografiju

Zrinka Pavlić: ‘Minari’ – jedan od favorita za Oscara duboki je korejski korijen u tlu američkog filma

‘Minari’ je sporogorući i suptilan film koji mnogo više od tipičnih američkih filmova odrastanja poštuje maksimu o tome da u filmu više toga treba pokazati, a ne kazati. Svojom organskom povezanošću s prirodom, koja se očituje i u naslovu filma, on daje brojne prilike za vizualno efektne i dojmljive prizore, ali jednako je slikovit i u prikazu kulturnog okruženja u kojem žive likovi. ‘Minari’ nije bombastičan, ali je velik film, film koji zadire u duboke slojeve ljudske povezanosti tamo gdje se čini da ona jedva jedvice uspijeva. Lee Isaac Chung pritom je uspio i proizvesti postupan rast emocija koje na početku tek trepere da bi se na kraju pretvorile u nezaustavljivi cunami, a da pritom nema nimalo patetike. Njegova će vas mudrost i osjećajnost preplaviti, ali ne i utopiti. Preporučuje Zrinka Pavlić za Tportal

21.02.2021. (20:00)

Nisam gledao, ali sigurno ne valja. I obrnuto (sigurno je dobar)

Polimac o Dari iz Jasenovca: Ne može se priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima

Tko zna hoćemo li ikad doznati razlog zbog kojeg je ratni spektakl “Dara iz Jasenovca” puno prije najavljene kino premijere (22. travnja, na obljetnicu proboja preživjelih logoraša, mahom muškaraca) premijerno prikazan u subotu uvečer na RTS-u? Dosad smo samo jednom imali takav primjer u povijesti zemalja bivše Jugoslavije, bilo je krajem 1999. kad je skupi “Četverored” Jakova Sedlara umjesto u kinima završio na državnoj televiziji… Podrška američke kritike je izostala, bilo je i pozitivnih recenzija, no dva najutjecajnija glasila, Variety i Los Angeles Times, ocijenila su film izrazito negativno, naglasivši da je u pitanju antihrvatska, antikatolička i prosrpska propaganda… Nadzornici povremeno nekoga smaknu, no krajnje proizvoljno, tako da to dramski ne proizvodi osobit emocionalni učinak, a nakon što upoznate sve likove i prostore u logoru, počinje se provlačiti monotonija… Je li to antihrvatski film? Prije bi ga se moglo proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora… – piše Nenad Polimac za Jutarnji.

31.12.2020. (18:30)

Sad je drama, do 2024. bit će horor

Polimac: U kinima prvi holivudski film o pandemiji

Prvom holivudskom filmu o pandemiji štošta se može oprostiti – piše Nenad Polimac o filmu ‘Iza zatvorenih vrata’ (‘Songbird’). Radnja se odigrava 2024. kad je covid-19 mutirao u puno opasniji covid-23 pa su donesene izvanredne mjere. Svatko kod koga se otkriju znakovi zaraze premješta se u karantenu, htio to ili ne, a s njim odlaze i njegovi bližnji jer se smatraju opasnima za sve živo.