Jon Jost, avangardni redatelj: Neće vam reći da ne smijete govoriti, samo vam neće dati nikakav prostor da vas se čuje - Monitor.hr
Danas (16:00)

Tko leti - vrijedi, tko ne leti - ne vrijedi

Jon Jost, avangardni redatelj: Neće vam reći da ne smijete govoriti, samo vam neće dati nikakav prostor da vas se čuje

Stjecaj okolnosti je da sam alergičan na novac. Svi ljudi s kojima moraš imati posla da bi dobio više novaca su šupci, i ne želim biti u njihovoj blizini. Prestao sam plaćati porez nakon što sam izašao iz zatvora, jer nisam htio šupcima koji su me zatvorili davati svoj novac za financiranje njihovih jebenih ratova. U stvarnom svijetu najgori uvijek isplivaju na vrh. Sada imaju dugme kojim mogu izbrisati planet, i to će učiniti. Sve radim sam, i to je puno brže i puno jeftinije, jer sam ja uvijek besplatan. Mnogi su, svjesno ili nesvjesno, opterećeni zaradom. U umjetnosti, u bilo čemu, rađenje iste stvari donosi novac. To ti se uvuče u glavu. Misliš li da Steven Spielberg zaista izlazi iz vlastitog okvira? To je toliko ukorijenjeno da ni oni to ne vide. Misle da stvaraju umjetnost, a samo investiraju da bi dobili još novaca. Zanimljiv razgovor za H-alter, iako dominira pesimizam i crne slutnje.


Slične vijesti

Srijeda (16:00)

Probaj da se ne uvrediš

Basara: Srbi imaju psihologiju seljačke mlade, uvredljivi su, sujetni i slepi za finese

U vremenu kad javni prostor preplavljuju buka, spinovi i površnost, retki su sagovornici koji uspeju da seciraju društvo sa onom britkošću koja istovremeno zabavlja, upozorava i razotkriva. Jedan od njih je Svetislav Basara – pisac, mislilac i neumoljivi hroničar ondašnjih zabluda. Kolumnist Kurira i autor emisije “Crveni karton” na Kurir televiziji kroz svoj TV format pružio je mogućnost publici da čuje šta o stanju u društvu i kulturi misle mnoge javne ličnosti: Karakterna osobina Srba svih vremena, svih socijalnih statusa i svih stepena obrazovanja jeste psihologija seljačke mlade: grandiozna sujeta, preterana uvredljivost, slepilo za finese i crno-bela slika sveta. Inače, publika je otpornija na mnogo očiglednije istine od onih koje mogu pročitati u mojim kolumnama ili čuti/videti u “Crvenom kartonu”. U razgovoru za njihov poznati medij.

24.11. (11:00)

Nije to bez vraga

Karakaš: Što društvo više upada u laž to ljudi više mrze one koji govore istinu

Kaže meni moj otac, dok cijepa drva, javi se kad dobiješ Nobela. Oni su tamo na selu čuli samo za dvije svjetske face koje jako cijene, Nobela i Einsteina, čak ni Tesla nije tu previše bitan; pa sjećamo se kako su mu u ratu i spomenik srušili. A nikad nisam bio dio nekakvih klika, ne družim se ni nešto puno s piscima, iako volim doći podržati ljude na promocijama, a ponekad kad me pitaju, i dati pokoji savjet, preporučiti neku knjigu, jer znam koliko i meni znači iskrena kritika, dobra rasprava, kvalitetna argumentacija. Ljudi slabo vole kad ih se kritizira, a najviše ih boli kad se u nečemu prepoznaju, pa onda i postide sami sebe, pa je automatska reakcija negiranje i napad. Bilo bi dobro da svi imamo nešto više samokritičnosti i želje za dijalogom, ali danas to više ne možete očekivati ni od obrazovanih, nazovimo pametnih ljudi, a gdje ćete od neukih masa. Zato živimo ovu stvarnost koju živimo… Damir Karakaš za tportal povodom novog romana Sunčanik.

23.11. (11:00)

Nismo gotovi s ratom dok ne smislimo bolju legendu

Žarko Puhovski u Dnevnoj sobi: Pijetet je ritualiziran, istina gurnuta pod tepih

Krenulo se od ritualizacije vukovarske komemoracije, kritizirajući forsiranje “Grada Pijeteta” dok se istovremeno ignoriraju neugodne činjenice. Puhovski se opušteno prebacuje na to kako se povijesni revizionizam, poput ruganja žrtvama Jasenovca i šutnje o srpskim žrtvama Oluje, gura pod tepih jer ne odgovara željenoj “legendarnoj” priči. Dotaknuli su se i skandala oko izložbe Dejana Medakovića te navijačke kulture koja, kako kažu, primitivizira sve probleme svedući ih na “naši i njihovi.” Glavna poruka je da se u javnom prostoru stvara jednostrana legenda o povijesti, gdje mrtvima doslovno “ne daju mira.” Ravno do dna

16.11. (15:00)

Renesansni nečovjek

Boris Rašeta u Dnevnoj sobi: Dd ‘za dom spremni’ do Prijović – Hrvatska je ludara u ritmu šizofrenije

Rašeta je secirao totalni kaos u društvu, gdje s jedne strane ekipa pjeva “Za dom spremni” (koje je postalo novo normalno, čak i u Saboru), a s druge strane, narod je u masovnoj ekstazi na turbo-folk koncertima (Prijović, Kitić). To je, kaže, “bratstvo jakih ritmova” koje odražava iscrpljenost i dezorijentiranost ljudi. Dodaje da HDZ-ov vrh ne smije (ili ne želi) zaustaviti taj desničarski val, dok se istovremeno gura povijesni revizionizam Domovinskog rata. Zaključak: društveno-politička šizofrenija je potpuna. Ravno do dna

16.11. (11:00)

Klasa pesimist u optimističnom tonu

Ante Tomić: Kako li sam samo postao ovako nadrkan tip?!

Kultura koja ne zna proizvesti radost često završava u nekoj turobnoj samoreferencijalnosti. I sam sam dugo imao taj osjećaj da možda trebam pisati nešto “ozbiljno”. Onda shvatiš da ta sposobnost da nekome pružiš radost, da se netko dobro osjeća čitajući ono što si napisao, da to zapravo nije tako česta vještina. Smatram da je sposobnost smijanja, pa i ismijavanja, temelj svake kritičke misli. To je početak zdravog društva. Iskreno, mislim da Hrvatsku nije spasila nikakva politika ni ideologija, nego humor. Ne znam kako bi zemlja izgledala da nije bilo Ferala – tih senzacionalno duhovitih ljudi koji su pravili sprdnju od tog zagušljivog nacionalističkog režima. Pokušavam razumjeti drugačije, to mi je stalna preokupacija. Zanima me kako svijet doživljavaju ljudi koji nisu poput mene – Srbi, homoseksualci, bilo tko tko je manjina ili tko jednostavno ima drukčiji pogled na život. Pokušavam svijet sagledati njihovim očima, shvatiti ih bez osude. U Nadi sam otišao možda i najdalje u tome – pokušao sam razumjeti i ljude čiji su mi svjetonazori stvarno strani, čak i zazorni. Ante Tomić u razgovoru za tportal otkriva kako je napisana Nada…

08.11. (17:00)

Narodne dionice

Žigman: Investicijski račun nova je važna prekretnica u razvoju tržišta kapitala

U velikom intervjuu najavljuje uvođenje investicijskih računa: Smatram novom ih važnom prekretnicom u razvoju tržišta kapitala. Očekujem da će mali ulagatelji dobiti alat pomoću kojeg će se lakše upustiti u kupnju i prodaju vrijednosnih papira, odnosno jednostavnije i slobodnije trgovati na tržištu. Prije svega, velika korist za male ulagatelje bit će u poreznom smislu jer je ideja da se sredstva na investicijskom računu ne oporezuju sve dok se ona ne počnu povlačiti s investicijskog računa na, primjerice, tekući račun. Investicijski računi imat će limit iznosa ulaganja do, primjerice 100 tisuća eura, što znači da će koristi od takvih računa imati mali ulagatelji. Međutim, cjelovita ideja uskoro će biti predstavljena i raspravljena s javnosti pa ćemo tek nakon zakonskih izmjena – koje očekujemo u sljedećoj godini – imati mogućnost otvaranja investicijskih računa. Poslovni

01.11. (21:00)

Jazz se više ne druži sam sa sobom

NO Jazz Festival 2025 u znaku domaćih izvođača: Publika ne samo da je željna jazza, već su i stasale nove generacije

Prije 25-30 godina jazz u Hrvatskoj bio je svijet za sebe te da je imao vrlo malo dodira s ostalim glazbenim pojavama na našoj sceni, pogotovo onima neakademskima. Danas, na sreću, tomu više nije tako jer već dulje od 10 godina na našoj sceni svjedočimo brojnim sjajnim suradnjama i eksperimentima koji nedvojbeno jesu jazz, ali koji uvelike probijaju granice raznih žanrova, poput rocka ili elektroničke glazbe. NO Jazz i jest nastao na ideji promicanja žanrovske slobode i otvorenosti s posebnim naglaskom na jazz i improvizaciju, tako da su aktualna zbivanja kod nas, pa i šire u regiji, potvrda da smo pri pokretanju ovog festivala razmišljali na ispravan način. Mate Škugor uoči NO Jazz Festivala (Peti kupe i Močvara, od 9. do 15. studenog) za tportal

28.10. (15:00)

Da se vratimo sto godina unazad...

Dežulović za Novu S: Znamo protiv čega smo, ali ne znamo zašto

Boris Dežulović u razgovoru za Novu.rs su da se povijest frapantno ponavlja, jer se današnji svijet suočava sa sličnim problemima (uništena srednja klasa, krupni kapital, ponižena nacija) kao Njemačka 1920-ih. U kontekstu Srbije, ključni problem je što se zna protiv čega se bori (režima), ali nedostaje jasna vizija zašto i ideja “što poslije Vučića” (postvučićevska Srbija). Kritizira korištenje istih “svetosavskih” narativa protiv režima. Naglašava da je revolucija politika koja zahtijeva žrtvovanje osobnog komoda i “odlazak u šumu”, umjesto vođenja komotnih online revolucija. Povodom novog romana “Tko je taj čovjek?“

25.10. (13:00)

Zen i umjetnost održavanja glazbe na životu

Srđan Sacher: Iz Haustora sam otišao nakon što nas se odrekla i kritika i publika

Povodom dokumentarca Treći svijet, Sacher govori o nastanku istoimenog albuma (1984.), ističući da je u trenutku izlaska bio neshvaćen i loše primljen kod publike i kritike. Opisuje ga kao “out of the box” projekt koji se suprotstavio komercijalnim očekivanjima benda da ponovi hit poput “Moja prva ljubav“. Priznaje da je album bio uzrok njegovog odlaska, jer su se članovi benda okrenuli jedni protiv drugih zbog loše recepcije. Ističe da je s Vješticama volio svirati po Europi (npr. u Njemačkoj) gdje su se dokazivali pred publikom koja nije bila opterećena njihovim “minulim radom” i jugoslavenskom glazbenom “mitologijom”. Pričao je o počecima u Azri, gdje je Štulića doživljavao kao mentora, čovjeka koji je posvećen poslu i radi 100 do 200 posto. Opisuje svoj život izvan Hrvatske (Poljska, Češka, Latinska Amerika) i kako je, putujući, doslovno vidio kako funkcionira “Treći svijet” (latinoameričke zemlje), što je za njega bilo “razočarenje”. Primjećuje da se ta klasna raslojavanja i nepovjerenje kasnije počinju prenositi i u Europu, uključujući Zagreb.

23.10. (00:00)

Jugoslavija je mrtva, ali književni ratovi još pucaju

Postnikov: Jedina žrtva Jugoslavije bila je – jugoslavenska književnost

Novinar i kritičar Boris Postnikov govori o optužbama za “jugonostalgiju” nakon objave knjige Književna Republika Jugoslavija, pojašnjavajući da je cilj uspostavljanje slobode čitanja i kritike izvan strogih nacionalnih kanona. Prisjeća se rada u marketingu i uređivanja tjednika Zarez u vrijeme studentskih i aktivističkih prosvjeda. Govori o odnosu ljevice prema kapitalizmu te brani Hajduk i njegovu najuspješniju povijest pod petokrakom. Zaključuje da kritički osvrt na jugoslavenski period omogućuje učenje iz prošlosti, a da međunarodna prepoznatljivost postjugoslavenskih autora nadilazi domaće političke prepirke. Odbacuje optužbe o “jugonostalgiji” i ističe da se o Jugoslaviji danas smije govoriti samo negativno. Kritizirao je i Mirjanu Kasapović zbog, kako kaže, nepoznavanja književne teorije te dodao da su anacionalni autori poput Ugrešić i Matvejevića često bili žrtve nacionalističkih pritisaka. Novosti