Jasmila Žbanić, ''Blum - Gospodari svoje budućnosti'', (2024.): Ultimativni feel good podsjetnik na "zlatna" jugoslavenska vremena - Monitor.hr
03.05.2025. (12:00)

Zajedno smo rasli, grade, ja i ti...

Jasmila Žbanić, ”Blum – Gospodari svoje budućnosti”, (2024.): Ultimativni feel good podsjetnik na “zlatna” jugoslavenska vremena

Film je posvećen Emeriku Blumu i njegovom životnom djelu, sarajevskom Energoinvestu, jednom od najvećih i u svijetu najuspješnijih poduzeća socijalističke Jugoslavije. Zapravo, riječ je o svojevrsnoj hagiografiji konkretnog pojedinca i konkretnog poduzeća kao reprezentativnoj paradigmi za svojevrsnu odu jugoslavenskom samoupravom socijalizmu. Blum, rođen 1911. u Sarajevu, bijegom je preživio Jasenovac, gdje je bio zatočen kao Židov i komunist i gdje su ubijeni članovi njegove obitelji, a poslije rata postao je direktor-osnivač, dugogodišnji čelnik te alfa i omega koncerna Energoinvest, sastavljenog od više poduzeća, odnosno tvornica, projektnih biroa, laboratorija, čak 11 instituta, s desecima tisuća zaposlenih, uključujući 1500 inženjera. Taj, kako se čini, čudesni direktor poslije odlaska iz kompanije početkom 1980-ih postaje gradonačelnik Sarajeva, potom i ključna osoba organizacije Zimskih olimpijskih igara 1984., godine u kojoj i umire. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

Jučer (16:00)

A nije James Bond

Brazilski film ‘Tajni agent’: Sjajna slika moralne deformacije svijeta

Bivši filmski kritičar i novinar Mendonça Filho u svojim se filmovima na ovaj ili onaj način bavi kapitalističkom beskrupuloznošću, odnosno povezanošću poduzetničkih predatora, (organiziranog) kriminala i (desničarske) vlasti. “Tajni agent” nije izuzetak; podijeljen je u tri naslovljena poglavlja i najvećim se dijelom odvija 1977. kad je brazilski vojni režim još čvrsto u sedlu i progoni političke protivnike. Mendonça Filho sjajno slika suštinsku moralnu (desničarsko-kapitalističku) deformaciju svijeta kojim se bavi kroz vrlo atraktivan dizajn, s fotografijom toplih boja i scenografski besprijekornom rekonstrukcijom razdoblja, povlačeći jasne paralele sa svijetom današnjice, kad je ponovo isto ili vrlo slično stanje – na površini stvari su šarene, a ispod njih… Damir Radić za Novosti

27.01. (08:00)

Svi puše. Nitko ne žuri

Novi Linklaterov film, ‘Nouvelle Vague’: uhvatio je duh vremena, ali nije intrigantan

Linklater se ovaj put prihvatio rijetko (ako ikad) viđenog pothvata – prvi put snimajući na francuskom jeziku rekonstruirao je dan po dan snimanje legendarnog cjelovečernjeg prvijenca Jean-Luca Godarda “Do posljednjeg daha”. Crno-bijela fotografija i kvadratični format slike nepogrešivo prizivaju filmski svijet s prijelaza 1950-ih na 1960-e, sve biva upotpunjeno scenografski, kostimografski i običajno (gotovo da nema nikog tko ne puši), međutim gledajući uže sadržajno, film je jako tanak. Presuda Damira Radića za Novosti.

20.01. (13:00)

'Holivudski uzmak'

“Marty veličanstveni” (2025.): Stil i glumci su na nivou, ali redatelj je podbacio u završnici

Radnja se razvija kroz niz epizoda u kojima protagonist ostvaruje interakcije s raznim likovima, no manje je bitan sadržaj naracije, a mnogo više njezin stil – ona se odvija u frenetičnom ritmu koji glatko stapa mnoštvo (ekstremno) krupnih planova (snimanih teleobjektivima) s onim srednjima, impresivno dočaravajući kaotičnost zbivanja. Svemu doprinose skučeni i uglavnom oronuli ambijenti malih soba, klupskih prostorija i drugih prostora nakrcanih koječim, a svakako prljavštinom i znojem, čemu se povremeno kontrastiraju luksuzni ambijenti Martyjevih potencijalnih financijera. Uz Chalameta, koji blista u naslovnoj roli ostvarujući vjerojatno ulogu dosadašnje karijere, najviše prostora dobila je malo znana a jako dobra Odessa A’zion kao Martyjeva prijateljica/ljubavnica, a tu je i Gwyneth Paltrow. Uglavnom, stil i kompletna glumačka postava su na nivou, ali Josh Safdie koncepcijski je podbacio u završnici. Damir Radić za Novosti.

13.01. (13:00)

'I tuđi i svoji'

Novi Jarmusch: Film koji ne ide u vrh njegovog opusa, ali i nije predaleko od njega

Jarmusch je svoj novi film naslovljen “Otac majka sestra brat” posvetio obiteljskim odnosima, preciznije onima roditelja takozvane treće životne dobi i njihove sredovječne djece s kojom se rijetko viđaju. Scenarij je navodno napisao za tri tjedna, kreiravši trodijelni omnibus čiji dijelovi objašnjavaju naslov cjeline – prva priča zove se “Otac”, druga “Majka”, a treća “Sestra brat”. Dobar je to film koji govori o istovremenoj otuđenosti i dubinskoj povezanosti roditelja i odrasle djece, o vremenu što prolazi i sjećanjima koja ostaju, džarmušovski povezujući melankoliju i humorni pomak. Damir Radić za Novosti

07.01. (21:00)

Nekome rat, nekome found footage

Filmovi godine prema Damiru Radiću: politika, trauma i žanr bez sigurnosne mreže

Damir Radić je za Novosti izdvojio vrlo raznolik, ali tematski koherentan izbor filmova godine u kojem dominiraju politička hrabrost, formalna preciznost i snažan autorski rukopis. Na vrhu je “Mirotvorac” Ivana Ramljaka, dokumentarni found footage o Josipu Reihl–Kiru koji kroz šokantne i apsurdne arhivske snimke razotkriva kontekst njegova ubojstva uoči rata 1991., potvrđujući se kao jedan od najvažnijih domaćih filmova posljednjih godina.

Slijede filmovi koji se poigravaju žanrom i narativnom strukturom: “Trenutak nestajanja / Weapons” Zacha Creggera kombinira horor, crni humor i precizno isprepletenu priču, dok “Grešnici / Sinners” Ryana Cooglera od povijesnog gangsterskog filma klize u vampirski horor s elementima mjuzikla. Snažan blok čine filmovi iz regije koji brišu granicu između dokumentarnog i igranog. “78 dana” Emilije Gašić NATO-bombardiranje Srbije prikazuje iz provincijske perspektive kroz amaterske snimke triju sestara, dok “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića intimnu obiteljsku priču gradi na spoju osobnog sjećanja, topline i tihe metafizičnosti.

Od američkih autora Radić izdvaja i “Mozak operacije / The Mastermind” Kelly Reichardt, suptilno ironičan film o amaterskoj pljački slika i zalasku kontrakulturnog duha ranih sedamdesetih, te “Jedna bitka za drugom / One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona, koji, iako po njegovu sudu precijenjen, ipak nudi dovoljno kompleksnosti, antologijskih prizora i upečatljivu DiCaprijevu izvedbu.

22.11.2025. (14:00)

Svi se vozimo u istim kolicima

Radić o ZFF-u: Snima filmove cela postjugoslavija

Boris T. Matić, Lana Matić i Selma Mehadžić i dalje sigurno vode Zagreb Film Festival. I ove godine ponudili su kvalitetan sadržaj s tradicionalno solidnim glavnim natjecateljskim programom dugometražnih igranih filmova i nekoliko atrakcija u vidu novih filmova istaknutih autora. ZFF se eksplicitno solidarizirao s palestinskim narodom izloženim genocidu te sa srpskom nacionalnom manjinom na udaru desničarskih jurišnika, ne “samo” javnom verbalnom podrškom. Među postjugoslavenskim filmovima prikazanima na ZFF-u ističu se dvije hrvatsko-srpske koprodukcije, “Kako je ovdje tako zeleno?” Nikole Ležaića i “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića, koje su demonstrirale kreativnu potentnost (dijela) kulture koja se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme (ponovo) želi učiniti odioznom… Damir Radić za Novosti

18.11.2025. (08:00)

Prvo gledaj pa čitaj, da si ne spojlaš

Radić o Bugoniji: Standardno kvalitetan Lanthimosov film, ali sa razočaravajućom završnicom

“Bugonia” je film s de facto samo tri lika – ili, hajmo reći, tri i pol – i ponovo je sparila, nakon “Kinds of Kindness”, Emmu Stone i Jesseja Plemonsa. Priča filma čak ima snažnu dodirnu točku sa središnjom epizodom potonjeg omnibusa, u kojoj je Plemonsov lik bio uvjeren da njegova supruga, koju igra Stone, zapravo nije njegova supruga nego njezin klon. Do obrata “Bugonia” je standardno kvalitetan Lanthimosov film u njegovom prepoznatljivom modu začudnog i apsurdnog, s ekspresivnim karakterima koje Plemons i Stone očekivano odlično igraju, uz jako dobru Delbisovu asistenciju i interesantan epizodni nastup Caseyja Boyda kao lokalnog policajca koji je Teddyja zlostavljao kao dijete, što je potencijalna narativna linija koja međutim ostaje nerazvijena. Damir Radić za Novosti.

11.11.2025. (21:00)

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

28.10.2025. (17:00)

'Šaka smija, vrića užasa'

Trenutak nestajanja (2025.): Jedan od filmova godine glatko sintetizira komediju, dramu i stravu

Njegov je autor Zach Cregger, prethodno afirmiran svojim prvim samostalno režiranim ostvarenjem “Barbar”, jednim od hvaljenijih filmova strave zadnjih godina, iako je Cregger izvorno zapravo komičar, i to ne samo scenarističko-redateljski nego i glumački. Taj komičarski trag intenzivno je prisutan u “Trenutku nestajanja” koji je velikim dijelom crna komedija sparena s dramom, da bi tek u završnici eksplodirala u nesuzdržani horor. Početna problemska situacija filma jest tajanstveni nestanak čitavog jednog školskog razreda. U dva sata i 17 minuta poslije ponoći, sedamnaestero djece ustalo je iz kreveta, izašlo iz svojih domova i, kao što je zabilježeno na kućnim kamerama, poletno, s rukama kao spremnima za let, nestalo u noći. Damir Radić za Novosti

21.10.2025. (01:00)

Seks, književnost i besmisao života

Radić: Film “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” Ivana Salaja ispao je dosta sterilan

Njegov jedini roman “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” iz 2010. autofikcija je natopljena autoironijom, možda najočitijoj u činjenici da glavni lik, iako potpuni gubitnik, seksualno opći s gotovo svakom ženom ili djevojkom koju susretne, bez naročitog uloženog truda, jedino uz “malu pomoć” statusa poznatog književnika – statusa koji, čini se, ima afrodizijačka svojstva, što je dakako vrhunac ironije. Salaj je kreirao niz načelno provokativnih, relativno eksplicitnih seksualnih prizora i nije bježao od prljavosti i ružnoće Roklicerova autorskog svijeta kojem je svaki (dublji) smisao rekao laku noć, jer egzistencija je u njemu besmislena, međutim u njegovoj izvedbi taj je svijet ispao sterilan. Damir Radić za Novosti.