Jeff Beck (1944. – 2023.) – neuhvatljivi vizionar teška karaktera - Monitor.hr
16.01.2023. (11:00)

In memoriam

Jeff Beck (1944. – 2023.) – neuhvatljivi vizionar teška karaktera

Njegova energija i mušićavost dovele su do toga da je on sam postao jedan od sinonima rock and rolla na potpuno originalan način. Za razliku od mnogih rock legendi koje su stasale i potvrdile se u sastavima, Beck kao da je bio izdanak one Aristotelove teorije da čovjek kao samotnjak može preživjeti jedino ako je zvijer ili Bog. Takva mu je i diskografija. Izuzetno neujednačena, stilski šarolika i hirovita. Mogao je sa svakim, ali kratko. Svi su bili svjesni njegovog genija, ali su ga se bojali. Poput pravog vuka samotnjaka njegov vlastiti integritet mu je uvijek bio najvažniji. I bio je otvoreno iskren u tom pogledu. Ravno do dna


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

Odlični bendovi za koje nitko nije čuo

Brojni bendovi koristili usluge marketinških agencija za umjetno stvaranje popularnosti

Tvrtke kao što su Chaotic Good i Your Culture angažiraju influencere, vode lažne fan stranice i potiču viralne kampanje kako bi stvorile dojam spontanog interesa publike, piše Shaad D’Souza za The Guardian. Takve taktike uključuju plaćene objave, koordinirane narative o izvođačima i masovno dijeljenje sadržaja koji izgleda kao autentična reakcija fanova. Iako se slične prakse dugo povezuju s filmskim zvijezdama i politikom, njihova prisutnost u indie glazbi izazvala je razočaranje među slušateljima koji su taj žanr smatrali “autentičnijim”. Uključeni su bendovi poput Geese i solo projekt njihovog frontmena Camerona Wintera, ali i Sombr, Warren, Oklou, Zara Larsson, Mk.gee te Dijon. Ravno do dna

24.12.2025. (00:00)

Čovjek koji je cijeli život vozio sporije od slave, ali ravno prema sebi

Chris Rea: Blueser u svijetu rocka koji je htio biti novinar za auto-utrke

Sin Irkinje i Talijana rođen 1951. u Middlesbroughu trebao je nastaviti očev biznis proizvodnje sladoleda, ali su mu bile slađe druge stvari. U mladosti je najviše od svega želio biti pisac filmskih scenarija i autor filmske glazbe. No Middlesbrough 1968. nije bio mjesto na kojem se mogla raditi filmsku glazba, a otac Camillo Rea digao je ruke od Chrisa koji je po cijele dane svirao gitaru i razvijanje obiteljskog sladoledarskog biznisa povjerio drugom sinu. Bio je samouk, blues mu je bio prva i najveća ljubav, no kako je sam jednom primijetio bio je mlad i neiskusan da se ukrca na vlak na kojem su bili Eric Clapton i Mark Knopfler. Skorašnji dolazak na dodjelu Grammyja odredio je njegov odnos prema glazbi i sceni kad biva razočaran površnošću zvjezdanih statusa, te u neku ruku odlučuje biti autsajder koji bježi od pompoznosti slave i da će se probijati samo i isključivo glazbom. Za njega je glazba bila traženje unutarnjeg mira i balansa. Sve što je stajalo na putu tome, otklanjao je u startu… Zoran Stajčić za Ravno do dna

29.10.2025. (11:00)

Od ŠČ čarapa do trap carstava – kad ton postane d.o.o.

Kad svirka stane, počinje biznis: glazbenici u potrazi za novim izvorima prihoda

Dok svjetske zvijezde poput Jay-Z-ja milijune od glazbe ulažu u biznise, domaći glazbenici sve češće traže dodatne izvore prihoda. Tonči Huljić ulagao je u produkciju i telenovele, Edo Maajka i Alen Marin u kafiće, a Mrle iz Leta 3 uspješno brendirao ŠČ kroz pivo, majice i knjige. Najveći poslovni uspjeh ostvario je YEM, produkcija koja je izgradila hrvatsku trap scenu. No, unatoč kreativnim biznisima, većina glazbenika i dalje se suočava s mizernim mirovinama i nesigurnom budućnošću – jer od umjetnosti se živi, ali teško preživljava. Dubravko Jagatić za Muziku

22.10.2025. (21:00)

AI možda zna svirat, ali ne zna se napit

AI možda može brže, jeftinije i bolje sve nego pravi muzičari, osim – nastupa uživo

Umjesto da se na beskonačnim panelima beskonačno govori o padu prihoda autora i autorskim pravima ili da se muzičarima koji se gledaju oči u oči s umjetnog inteligencijom govori „everything you can do, (A)I can do better”. Umjesto, dakle, da se razglaba o tome na koje će nam sve načine umjetna inteligencija uzeti posao i kruh iz usta, taj kruh i posao treba brže bolje tražiti i poticati ondje gdje nas AI u tom istom poslu ne može preteći, a to su upravo nastupanja uživo pred publikom. Jer ljudi (barem još zasad) najveći interes gaje za druge ljude koji im mogu ponuditi nešto što si ne mogu ponuditi oni sami i što ih usput uveseljava, intrigira, zabavlja i obogaćuje – kaže Ivan Grobenski za Ravno do dna

03.10.2025. (13:00)

Kad ti stihovi završe u knjižnici, a ne samo u birtiji

Rock poezija između korica: Zašto stihovi domaćih glazbenika ne ulaze u školsku lektiru?

U Hrvatskoj su rijetki glazbenici svoje stihove pretvorili u knjige poezije – nakon Štulića i Rundeka tek nekolicina. Knjiga Borisa Jokića 60 otkucaja otvara pitanje zašto se suvremena glazbena poezija ne uvrštava u školsku lektiru. Stručnjaci poput Tomislava Brleka i Branka Kostelnika ističu da se otpjevani stihovi itekako mogu smatrati poezijom, dok Krešo Blažević i Marko Pogačar naglašavaju da bi domaći tekstopisci zaslužili više priznanja. Od Arsena Dedića i Štulića do Urbana, Bareta, Antića i Maajke – njihovi stihovi oblikuju kulturu, ali u obrazovnom sustavu ostaju na margini. Jokić poručuje da društvo koje ignorira vlastite glazbene autore uskraćuje mladima kritičko mišljenje i kulturni identitet. Večernji

27.09.2025. (01:00)

Diskografija na steroidima: Kada je previše — taman!

Nezavisna scena jača: Novi igrači ulaze na regionalno tržište diskografije

Internet, streaming servisi i nove tehnologije u potpunosti su promijenile pristup muzici kao i samu distribuciju. Brojni su muzičari vrlo brzo shvatili prednosti novih tehnologija i scena je odjednom postala bogatija za brojna izdanja koja su putem raznih internetskih platformi objavili sami muzičari bez pomoći diskografskih kuća. Svjesni da su se uvjeti rada u diskografiji znatno izmijenili sami diskografi, veliki i mali, nezavisni i zavisni odlučili su uzeti stvari u svoje ruke pa je tako 2019. godine osnovana RUNDA odnosno Regionalno udruženje nezavisnih diskografa čije članstvo okuplja izdavače iz zemalja bivše Jugoslavije, te Albanije. Sa sjedištem u Zagrebu, ova udruga je ujedno i prva ove vrste u Europi kao trans-nacionalna odnosno regionalna organizacija. Danas samo u Hrvatskoj djeluje nebrojeno mnogo diskografskih kuća i dosta im je teško doznati točan broj jer nisu sve uključene u rad RUNDE niti su članovi Hrvatske diskografske udruge (HDU), već posluju samostalno, vrlo vjerojatno zadovoljni vlastitim uspjehom bez potrebe za dodatnom promocijom. Dubravko Jagatić za Muziku

19.09.2025. (19:00)

Cajke pune Arene, a gitare pune – srce kritičara i probrane publike

Ima li rock još pulsa u Hrvatskoj? Definitivno, ali publiku dijeli s trapom i cajkama

Hrvatski rock nije mrtav, iako se godinama najavljuje njegov kraj. Stara garda (Majke, Let 3, Urban…) i dalje svira, a nova imena poput Jonathana, M.O.R.T.-a, IDEM-a ili Porto Morta dokazuju da scena ima svježine i kvalitete. Kritičari Horvat i Kostelnik slažu se da rock i alternativna glazba stoje čvrsto, no problem je nedostatak medijske podrške i dominacija trapa i narodnjaka u mainstreamu. Publike za rock još ima, ali uspjeh ovisi o klubovima, festivalima i promotorima koji daju prostor mladim snagama. Večernji

25.06.2025. (10:00)

Ipak se može živjeti od glazbe

Prošla godina bila je iznimno uspješna za hrvatske autore – od autorskih prava zaradili rekordnih 28,9 milijuna eura

Što je porast od više od pet milijuna eura, odnosno 21,07 posto, u odnosu na godinu prije. Najveći skok zabilježen je u segmentu koncerata, a značajan rast bilježe i digitalna prava te međunarodne isplate. Među najuspješnijim autorima našli su se Baby Lasagna, Branimir Mihaljević, Marko Perković Thompson i Grše. Najveći rast zabilježen je u segmentu koncerata – čak 52,10 posto – čime je 2024. postala rekordna godina po visini prihoda s glazbenih događanja. U Hrvatskoj je prošle godine evidentirano više od 42.000 koncerata, festivala i sličnih događanja – u prosjeku 115 dnevno. Porasli su i prihodi od digitalnih prava, i to čak za 22 posto. tportal

12.04.2025. (22:00)

Počivao u miru

U 80. godini preminuo glazbenik Boris Babarović, frontmen Crvenih koralja

Boris Babarović-Barba pridružio se Crvenim koraljima samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja grupe 1962. godine. Svojim prepoznatljivim vokalom i karizmatičnom pojavom Barba je ubrzo postao zaštitno lice benda koji je obilježio glazbenu scenu 1960-ih i 1970-ih godina. Pod Barbinim vodstvom Crveni koralji doživjeli su vrhunac popularnosti tijekom 1960-ih godina. Njihova prva ploča, izdana 1963. godine, sadržavala je hit-pjesmu ‘Rekla si: volimo se’ koja je prodana u nevjerojatnih 100.000 primjeraka. Ovaj je uspjeh bio tim impresivniji s obzirom na činjenicu da u to vrijeme u cijeloj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona. Boris Babarović-Barba ostao je aktivan na glazbenoj sceni sve do poznih godina, povremeno nastupajući s Crvenim koraljima na revijalnim koncertima i glazbenim festivalima. Večernji

30.03.2025. (15:00)

Nagrada koja uvijek zna tko je bio popularan prije tri godine

Stajčić o ovogodišnjim dodjelama Porina: Kao i svaki Porin, na žalost

Dakle, Porin ima veliko glasačko tijelo složeno po sindikalnim uzusima i koje, kako je ponuđeno iz primjera u uvodu (Ogenj osvaja Porin za najbolji album alternativne glazbe ispred Nemečeka), u nekim kategorijama odlučuje po ovlaš prikupljenim informacijama, tj. po sistemu: „Za ovog sam čuo pa ću njemu prije dati glas, nego onom za kojeg nisam čuo“. Takva praksa rezultira tromošću i sporosti u prepoznavanju najboljih, ujedno i trendova na godišnjoj bazi i izrazito je pogubna za nova imena. Mi pomake u Porinu po rezultatima možemo uočiti ako gledamo deset godina unatrag, a ne svega sezonu prije. Porin upravo zbog glomaznosti i inertnosti svog glasačkog tijela propušta priliku biti aktualan na godišnjoj bazi. Zoran Stajčić za Ravno do dna.