Jergović: Ova epidemija je Treći svjetski rat, a trajat će puno dulje od epidemije - Monitor.hr
01.04. (12:04)

Revolucija koju pokreće virus

Jergović: Ova epidemija je Treći svjetski rat, a trajat će puno dulje od epidemije

Odakle strašni pomor u Lombardiji, toj prebogatoj industrijskoj pokrajini na sjeveru Italije? Tamo za bijedne novce radi ogromni broj kineskih radnika iz Wenzhoua i Wuhana. U tome je suština liberalnog kapitalizma, ali i suština epidemije Covida-19. U svijetu neravnopravnih i potlačenih, siromasi su kliconoše koje ugrožavaju bogate, piše Miljenko Jergović.


Slične vijesti

Jučer (23:30)

Slobodni padovi

Marko Vučetić: Želim sudjelovati u nestanku politika nesloboda

Najveći strah čovjeka neslobode, a to je čovjek koji je odbacio slobodu, je taj da će biti slobodan. Sloboda osamljuje jer nas suočava s onim što smo učinili. Samo slobodan čovjek može biti odgovoran za ono što je učinio. Samo slobodan čovjek može biti subjekt, akter i autor. Neslobodan čovjek se zatvara, i neslobodan čovjek zatvara… Intelektualci koji ne sudjeluju u destrukciji mentaliteta zatvaranja, nisu intelektualci slobode i demokratskog društva, nego su nesvjesni, alternativni subjekti ili režimski intelektualci koji osmišljavaju, i nečinjenjem podržavaju mentalitet zatvaranja – piše filozof Marko Vučetić u pozivu na izlazak na lokalne izbore (u svibnju).

Jučer (13:30)

Nedostojni da je uopće napadnu

Basara: Nastup na Seku

Individuumi poput Atlagića Jelisavetu Sablić ne mogu „napasti“, mogu samo otići da joj unesu ugalj, kupe cigare (pred zoru i burek) i da zauzvrat dobiju autogram – što su u ne tako davna vremena, pre nego što je Rogonja izašao iz boce – i činili, sve se usput udarajući nogama u dupeta – osvrnuo se Svetislav Basara na izjavu zastupnika Srpske napredne stranke Marka Atlagića o intervjuu glumice Jelisavete Seke Sablić koja je bila izjavila da je “otadžbina tamo gde ti je dobro, a ne gde su sarme”. al Jazeerin Velimir Ilić tkđ. je komentirao slučaj podsjetivši na izjavu – svako veče pred spavanje kajem se zbog toga što sam uradio Seki, koja je tog dana bila pod velikim stresom zbog mene. Molim se dragom Bogu da mi oprosti za sve što sam uradio – koju je dao džepar koji ju je pokušao opljačkati na ulici.

Prekjučer (00:30)

Priroda i halucinacije

Robi K: Škola na trećem

Moja mama je nazvala mog dida na Šoltu da pita da kako je i da šta ima novo. Moj dida je njoj rekao: „Kako ću bit, jebate, u teškom san kurcu od cile ove situacije!“ Mama je njemu rekla: „Dobro, čako, pa svima nan je sad malo grubo, moraš se strpit…“ Dida je rekao: „Šta ću se strpit, ženska glavo! Pa sve živo je zatvoreno! Ne radi Bepova konoba, ne radi Špirov kafić, nemaš nigdi poć za ubit dosadu… Nisan ima drugog izbora nego dovest kurve doma i malo se zabavit!“ – piše Viktor ‘Robi K’ Ivančić.

Ponedjeljak (11:00)

Učite deco o zdravlju

Basara: Nacionalna onkologija

“Maligni tumor” – piše u Vikipediji – “zloćudna tvorevina ili rak vrsta je tumora koja ugrožava život pacijenta, jer prilikom širenja urasta u zdravo tkivo i razara ga, a širenjem putem limfe i krvi stvara presadnice ili metastaze u udaljenim organima”. Kad se “ono najgore” dogodi, džaba je da normalne ćelije (koje su “više nego ubedljiva većina”) – ako bi umele da govore – stanu naricati “nepravda, nepravda, mi smo pristojne i imamo sve zube, a ove maligne nas teraju u grob”. Istorija Srbije u poslednjih trideset i kusur godina ima mnogo sličnosti sa istorijom neke maligne bolesti. Nije ta istorija ni pre kraja osamdesetih bila nešto naročito benigna – daleko od toga – ali je (bar u vremenima koje pamtim) postojala kakva takva ravnoteža i kakvi takvi kontrolni mehanizmi (od kojih je najefikasniji bio pendrek)… (mi preskačemo nemojte vi) …Sad će graknuti militantno krilo Podfamoznosti. A zašto, napraviće pitanje, ne stisneš muda pa ne napišeš nešto o malignoj ćeliji zvanoj Vučić. Evo zašto. Zato što se kancer može izlečiti samo u prvom, nipošto u terminalnom stadijumu – donosi dijagnozu i prognozu stanja pacijenta primarijus Svetislav Basara.

Nedjelja (23:30)

Jugoklasika

Jurica Pavičić: Naša je uloga da sudjelujemo u cirkusu samoegzotiziranja za oči kolonijalnog promatrača

Odličan tekst Jurica Pavičića o Adidasovoj reklami za novu liniju tenisica Jugoplastika: Adidasova reklama izvrgnula je taj mit u mit o balkanskom nestašluku, sirovom talentu, iracionalnom instinktu i samodestruktivnosti. Brend “Jugoplastika” prilagođen je orijentalističkom konstruktu Balkana koji je već poodavno ocrtan, a koji su završno cementirali balkanski veletrgovci egzotikom: Bregović, Kusturica, Marina Abramović… Nije više na nama ni da proizvodimo tehnokratske proizvode, produkte racionalne modernosti. Na nama je da igramo svoju ulogu: a ta je uloga da “budemo Paško”. Da sudjelujemo u cirkusu samoegzotiziranja za oči kolonijalnog promatrača. 

Nedjelja (15:30)

Glupometno prvenstvo

Ante Tomić: Kad vidite sveučilišnu bolnicu u Zagrebu jasno je zašto je Hrvata svakim danom sve manje

Da Hrvatsku ukratko trebam opisati nekome tko nikad nije čuo za nju, odveo bih ga u Arenu Zagreb i s tribina mu pokazao dolje na teren, na zaražene od koronavirusa kako kašlju i znoje se bezvoljno piljeći u prozirnu pravokutnu ploču i obruč s mrežom iznad svoje glave. To je zaista prvo i zadnje što trebate znati o našem slavnom plemenu, da bolesnici leže na jednom košarkaškom igralištu, a samo kilometar, kilometar i po niz cestu već gotovo četrdeset godina stoji jedna nedovršena bolnica. Kad tako nešto vidite, savršeno je jasno zašto je Hrvata svakim danom sve manje – osvrće se Ante Tomić na činjenicu da je jedna sportska dvorana postala bolnica, jer je novac za bolnicu potrošen na sportsku igru.

Nedjelja (12:30)

Ručni rad

Tomislav Birtić: Odgojen sam da više poštujem Pelea nego boljega, Maradonu

Sportski kolumnist 24 sata ima drugačiju perspektivu na argentinskog nogometaša: Sve koji Maradonu smatraju najvećim svih vremena pitam bi li jednako mislili da je Božjom rukom zabio Hrvatskoj. Nova vremena nagrađuju što stara ne bi ni tolerirala, ruka u nogometu je nešto kao korupcija u državi. Hajde, dobro, Maradona je možda najbolji svih vremena, Pele je najveći.

Nedjelja (09:34)

Vjetar u kosi

Boris Jokić: Od svih stvari koje su nam trenutno nedostupne, putovanja su među najvažnijima

Kolumnist Tportala vrlo nostalgično piše o nemogućnosti da se putuju u koroni: U tim našim putovanjima postoji puno toga ritualnoga, ali u njima se gotovo uvijek krije jedna od najsloženijih i najljepših osobina: znatiželja. Iskazuje se ona upoznavanjem novih prostora i susretima s onima koje nemamo prilike upoznati u našem okruženju. Putovanja su uvijek i prilika da bolje upoznamo sebe. Činjenica da smo izvan labirinta kojim se svakodnevno krećemo omogućuje nam bolji uvid u to tko smo i kako smo.

Subota (22:30)

Dvije knjige u kritičkom žrvnju

Igor Mandić: Urednica nam kaže da je ovo roman kakav nismo čitali. Priznajem, u pravu je

Za knjigu Lore Tomaš (koja godinu rođenja krije kao zmija noge?), određenu kao “bilješke s otoka”, najprije bi trebalo proštudirati jesu li one “smisleno povezani iskazi” (m. Solar), čak toliko dobro, da bismo o njima mogli govoriti kao o “romanu kakav još niste čitali”, što na omotu tvrdi urednica gđa Jagna Pogačnik (inače, uvažena kolegica moje malenkosti)… Vidio sam u nekim, posebno američkim i francuskim filmovima, da se u nekim policijskim ispitivanjima upravo teškim telefonskim imenikom služe istražitelji, mlateći osumnjičenika tom knjižurinom po glavi. Eto, tako se i moja malenkost napokon dala privesti svijesti pa opaljen ovom tvrdo ukoričenom knjigom, priznajem da takav “roman” – još nisam čitao… Herkulovski “sakupljački” Mihaljevićev poduhvat baš je potrebno štivo (za razliku od bapskih ćakula, kao u prvo recenziranoj knjizi), jer razotkriva zaboravljenu (ali, kako vidimo, ne zatajenu) povijest hrvatske idej-političko-kulturne baštine. Piše Igor Mandić za Jutarnji list

Subota (21:30)

Adio, majstore

Polimac: Bio je komičar prerušen u glumca, a Gavella ga je pitao ima li rezervnu karijeru. Nije je trebao!

Guberina je danas umro u 88. godini, prvenstveno je bio kazališni i televizijski glumac, a u nekim drugim uvjetima možda je mogao završiti i kao operni pjevač. Rođeni Šibenčanin u srednjoj glazbenoj školi učio je violončelo, nastupao u komedijama i operetama, no kad je 1952. došao u Zagreb, upisao je građevinu, odslušao jednu godinu, da bi se zatim prebacio na Prirodoslovno-matematički fakultet, gdje je studirao fiziku i matematiku… Na filmu ga nisu previše tražili, ali je zato bio jedan od najpopularnijih televizijskih glumaca, što je bilo puno važnije, budući da je to već šezdesetih bio najprisutniji i najpopularniji medij. Tamo je igrao što je htio. Piše Nenad Polimac za Jutarnji list