Jergović: Severina, Spajdermenova hrabra mater - Monitor.hr
10.09.2021. (08:00)

Kolektivna zavist

Jergović: Severina, Spajdermenova hrabra mater

Otkud ta hladnoća i nezainteresiranost? I kako to da je Severina ostala biti jedinom Hrvaticom koju njezina zajednica tretira na način na koji su se u nekom prethodnom vremenu u ovom društvu tretirale sve žene? Možda ih se i danas tako tretira kad nas ne gleda veliko svevideće oko javnosti, ali jedino nju se javno tretira tako. I onda se mater, kojoj zabranjuju da se fotografira s rođenim djetetom i da te slike vješa po društvenim mrežama, kao što ih vješaju stotine tisuća Hrvatica, lijepo dosjeti, pa se uslika s dječakom maskiranim u superjunaka. Teško je zaboraviti tu sliku. Brehtovska je Severina mater, protiv sebe ima sav zaraćeni svijet. Samo zbog nje Hrvati su spremni kolaborirati sa Srbima. Kolektivno, sistemski i sistematski. I nakon što su je izmrcvarili, dijete su morali vratiti materi. Piše Miljenko Jergović 


Slične vijesti

Danas (07:00)

Od kapitala obećana zemlja

Alić: A koliko košta Palestina?

Da Elon Musk poželi (prikriveno) kupiti neku manju suverenu zemlju s financijskim problemima, vjerojatno bi bio prihvaćen kao ekonomski spasitelj te države. Prošao bi vjerojatno bolje od Napoleona III., koji je 1867. pokušao kupiti Luksemburg od Nizozemske. Ono što Francuskoj nije uspjelo učinili su Amerikanci – iste godine su od Rusa kupili Aljasku za samo 7,2 milijuna dolara. Primjer Aljaske poučan je i govori da je ulaganje u kupnju nekog teritorija, pokrajine, države – dugoročno vrlo isplativ posao. Najbogatijem čovjeku na svijetu to ne treba objašnjavati. Sead Alić za Moj Zagreb

Jučer (08:00)

Kako (ne) sakriti pretorijansku gardu u 21. vijeku

Dežulović: Batina je iz Rajha izašla

Ideja sa partijskom paravojskom, kako vidimo, nije naročito nova. Nije je, konačno, izmislio ni Aleksandar Hitler. Da, Adolf. Još od rimskog imperatora Augusta i njegovih pretorijanskih kohorti, svaki tiranin u istoriji koji imalo drži do sebe imao je pokoju hiljadu odanih lojalista, pretorijansku gardu koja je čuvala režim od pobunjenih građana, odgovarala direktno diktatoru i sklanjala mu s puta one koji su morali da budu sklonjeni. E sad, ono što jeste malo neobično činjenica je da klasične diktatorske pretorijance, dakle partijsku paravojsku iz udžbenika istorije, javno na televiziji predstavlja predsednik jedne nominalno demokratske države, usred Evrope – dobro, ovo “usred” shvatite veoma uslovno – u dvadeset prvom veku. Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (00:00)

Izvana Westin, iznutra Eastin

Ivančić: Westinska magla

Koliko god nadljudskih napora bilo ulagano u to da se HDZ skladno stopi s pejzažem europske političke srednje struje, koliko god liberalnih ornamenata u tu svrhu bilo utrošeno, nikada iz te formacije neće biti protjeran nacionalistički motivirani ekstremizam, niti pak ikome iz vodstva stranke takav pothvat pada na pamet, a ponajmanje komandnome licu.

Čak i uvid po kojemu Plenković i njegovi klonovi funkcioniraju kao partijska ambalaža, dok stvarni sadržaj tvore oni s manje talenta za licemjerje – poput Anušića, Medveda i ostalih – pada u vodu shvatimo li da najzlokobniji aspekt političkog ekstremizma leži upravo u potrebi da se on servira u celofanu. Ono ekstremističko – da ne bude zabune – nastupa iz optike po kojoj politički protivnik, umjesto da bude argumentima nadigran, treba biti eliminiran. Viktor Ivančić za Novosti.

Petak (00:00)

'Realnost ovoga sveta će se urušiti kao ona zlosretna novosadska nadstrešnica'

Basara: Kultura proricanja

Sve monoteističke religije i crkve su strogo zabranjivale proricanja. I to s dobrim razlogom. Verovati u proročanstvo, to znači verovati u sudbinu. Moja neznatnost ne veruje ni u sudbinu ni u proročanstva koja proriču čuda pokore, pičvajze i katastrofe koji se zbivaju unutar pojavne, ali veruje – i to svakim danom sve više – u proročanstvo o predstojećoj katastrofi realnosti, koje je, kombinujući hrišćanska učenja i uvid u prirodu optoelektronskih tehnologija, diskretno najavio ovde često pominjani Pol Virilio.

Virilo je to ovako postavio: svaki novi tehnološki izum sa sobom donosi do tada nepostojeće katastrofe. Napravite, recimo, železnicu, uz nju dobijete i železničke nesreće, otkrijete cepanje atoma, posle izvesnog vremena dobijete Hirošimu i Nagasaki – ako se situacija usložnji, biće još gradova na tom spisku – ili konstruišete avion i eto vam avionskih nesreća, kužite, stari moji. Kompjuterizacija, internet i sve što ide uz njih i s njima – u početku će sa sobom doneti ranije nepoznate pičvajze koji će se događati unutar stvarnosti, da bi u jednom trenutku dovele do katastrofe celokupne realnosti. Svetislav Basara

Četvrtak (15:00)

Pisalo je u novinama, pa...

Šajatović: Širi se zaraza virusom intelektualne lijenosti

U politici, znanstvenoj zajednici, medijima i općoj javnosti, čast iznimkama, sve je više onih koji lako dostupne brojeve i tvrdnje sumnjive kvalitete uzimaju zdravo za gotovo. I na temelju površnih, upitnih ili pogrešnih podataka donose pogrešne zaključke. Ili, još opasnije, smišljaju pogrešne politike. Ne propituje se točnost tvrdnje da svake godine na skijanje odlazi baš 200.000 Hrvata. Nema rasprava je li udio turizma u BDP-u 11, 19 ili 25 posto. Eurostatova hiperinflacija tablica kopira se za hiperprodukciju površnih prezentacija. Primjera zaraze virusom intelektualne lijenosti sve je više. A na cjepivu se ne radi. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (12:00)

Kad god se neko ujedini, nastane pičvajz

Basara o raskolu: Crkvena tikva pukla je iz čisto političkih, a nije preterano reći ni nacionalističkh razloga

Stvar je u tome da se Grci i Latini nisu međusobno podnosili još iz prehrišćanskih vremena. Ulje na vatru te nepodnošljivosti dolio je primat naslednika Sv. Petra, episkopa Rima, ali sam (iako bez krčmara) siguran da bi do raskola došlo sve da je episkop rimski, a.k.a. papa, preneo primat na carigradskog arhiepiskopa. Da je „i“ bio pravi razlog raskola, raskola ne bi ni bilo jer je ondašnji papa bio spreman da, očuvanja crkvenog jedinstva radi, izbaci „que“ iz „filoque“, ali džaba je krečio. Tikva je naprosto morala pući. Zbog više sile. Da li je meni žao zbog raskola? Uopšte ne. Naprotiv. A evo zašto, što reko Blic. Nijedna stvar na ovom guravom svetu nije toliko bogoprotivna i antiprovidencijalna kao jedinstvo, počev od crkvenog, preko političkog, zaključno za nacionalnim. Svetislav Basara

Srijeda (08:00)

Osim ovih ovdje nabrojanih

Andrassy: Ispada da je 2024. bila isključivo loša, što nije – bila je i prepuna lijepih stvari

Dobro došli u 2025. – godinu u kojoj smo od 2050. udaljeni jednako kao od 2000., a vi i dalje slobodno mislite da su klinci iz 2000-ih osnovnoškolci. Ja sigurno hoću i nitko me neće uvjerit da sam u krivu – kaže Andrea Andrassy sumiravši godinu po mjesecima: okupljanje na Trgu žrtava Dore (iz kojeg je iznikla nova zvijezda Baby Lasagna), Plenković je na proljeće otvorio TikTok, Dalibor Matanić se u maniri sina razmetnog prijavio u ustanovu za liječenje, lipanj nam je počeo s “hawk tuah” djevojkom koja je nenamjerno pokrenula viralni trend, a u isto vrijeme smo doznali kako Bartulica preživljava sa samo 38 eura mjesečno, iako mu u pomoć uskače mama. Ljeto su obilježili požari i žene koje su vatrogascima vikale da su nakaze, te postale popularne (što nije dobro ako imaš stan kupljen ispod tržišne cijene), J.Lo se rastala, u školama vlada kaos zbog problematičnih učenika, Severinu su nam uhitili na granici, uhitili su još jednog ministra, a u prosincu su nas dočekale nove sapunice, uglavnom uoči izbora…

Utorak (08:00)

Istok se budi, a mi?

Jergović: Nema nove – za staru ste nam još dužni

Na dan kada smo putovali u Beograd na Slaviji, i naširoko okolo, po širokim prometnicama koje se prema Slaviji slijevaju, okupilo se nepregledno more ljudi. Demonstracije su bile studentske i učeničke, ali je izašao i neki stariji svijet, koji je svoje životne prilike već propustio u prošlim desetljećima, ili duboko još tamo u dvadesetom stoljeću. Priključile su im se sindikalne i ekološke skupine, umjetničke strukovne organizacije, institucije koje u nekim sretnijim zajednicama čine umjetničku i duhovnu elitu, ali u Srbiji – kao i u Hrvatskoj, uostalom – predstavljaju neku vrstu društvene margine. Postoji u svemu tome savršen sklad, koji, predvidljivo poput metronoma, traje od 1991.

Ali ove jeseni fakultete je u Beogradu upisivala generacija koja se rađala 2005. i 2006. Od njih je, dakle, krenuo bunt. U vrijeme raspada SFRJ njihovi su roditelji, u prosjeku, još išli u osnovnu školu. Ono najvažnije i najveličanstvenije u svemu ovom odbijanje je tog mladog svijeta, a s njima i značajnog dijela građana u Srbiji, da normaliziraju zločin i bezakonje. Netko od vas bi se, možda, mogao upitati kakve to ima veze s Hrvatskom? Pa zapravo nikakve. Već smo se navikli da je Ivan Turudić glavni državni odvjetnik, već smo, posljednjih mjesec-dva, integrirali mafijaške prvake u nacionalnu političku i društvenu elitu, pa smo se zborski rugali nelagodi obitelji Kekin… Normalizacija zla je put u zlo. Miljenko Jergović za svoj blog.

06.01. (23:00)

Tko je bio u partiji i kako je tko došao do stana je so boring, daj ti nama reci kaj misliš o X-manu?

Boris Jokić: Fejk fajt – Milanović i Primorac love rezultat dosadnom igrom

Ususret drugom krugu predsjedničkih izbora zadnji adut koji ostaje Primorcu otvaranje je nekih novih tema na koje će Milanović morati reagirati. Problem je što su sve ‘nove teme’ u Hrvatskoj zapravo stare. U trenutku u kojem se u svijetu događaju brojni sukobi i (re)pozicioniranja nama se nudi ‘stara žvaka’ od prije pet, deset ili četrdeset godina. Koga to zanima? Bilo bi zanimljivije čuti od predsjedničkih kandidata kako gledaju na moguće utjecaje osoba poput Elona Muska (Njemačka, Velika Britanija…) ili velikih tehnoloških kompanija poput Tik-Toka (Rumunjska…) na politički život suverene Hrvatske, što bi odlučili u slučaju agresije od strane ruskih snaga na Poljsku ili neku od baltičkih zemalja, kakav im je stav o (de)regulaciji umjetne inteligencije, što misle na sve jasnije pretenzije na hrvatski teritorij od strane Viktora Orbana…Uloga i ovlasti predsjednika Republike Hrvatske u ovim pitanjima nisu zanemarivi. Boris Jokić za tportal

06.01. (09:00)

Nismo mi balkanski špijuni

Markovina: Postoji interes Hrvatske, na kojem nitko ne radi, da sanira loše odnose i ratno nasljeđe sa susjedima, no to je nemoguće

Zanemarimo li sada činjenicu da je u izjavi Ane Brnabić sve pogrešno, a najprije to što vlastitim studentima i građanima oduzima bilo kakav intelektualni ili organizacijski kapacitet te pravo na vlastito političko mišljenje, pa pređemo samo na ideju da HDZ-ova Vlada financira plenume i izvoz lijevih ideja sa studentskih blokada u Srbiju, čovjeku ostaje samo da se istinski nasmije i zabavi. Uopće zamisao da se Hrvatska na obavještajnoj ili nekoj sličnoj razini bavi Srbijom je toliko daleko od realnosti da može biti samo zabavna. Jer Hrvatska se politika i diplomacija, što joj ne ide na čast, zapravo uopće ne bavi regijom, izuzev pitanjem položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, a samu Srbiju smatra ništa više nego geografskim susjedom. Dragan Markovina za Peščanik.