Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine uključujući genocid, zatražio je da žalbeni postupak prati sa slobode jer mu zdravlje uništavaju zatvorski uvjeti “iz 19. stoljeća”. Haški sud odbacio je zahtjev, ali je naredio da se ispitaju zdravstveni uvjeti u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu. Monitor
“Današnja presuda predstavlja minimum pravde za sve žrtve, Bošnjake i Hrvate… Ova presuda ostaje kao trajno pisano svjedočanstvo i pouka generacijama koje dolaze da nijedno zlodjelo ne ostaje nekažnjeno”, komentirao je je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić presudu Karadžiću. Šefik Džaferović, također član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, presudu ne doživljava kao presude narodu nego političkom projektu. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik smatra da je presuda “prilično arogantna i cinična”. al Jazeera…
Haag: Prijenos presude Karadžiću s odgodom od pola sata, da se ne ponovi slučaj Praljak
Pisac Paulo Coelho želi napisati roman o Radovanu Karadžiću, te mu je taj poslao prijedlog u Haag. Čak je spreman doći tamo i s njim provesti dva tjedna kako bi mu Karadžić otkrio kako se godinama skrivao pod lažnim imenom doktora Dragana Davida Dabića. Karadžić tu priču nije još nikome ispričao, a ako pristane, sigurno bi knjiga izazvala mnogo zanimanja. Buka
Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, osuđen u ožujku na Haškome sudu na 40 godina zatvora za ratne zločine uključujući genocid, zatražio je u srijedu da žalbeni postupak prati sa slobode jer mu zdravlje uništavaju zatvorski uvjeti “iz 19. stoljeća”.
Karadžić, koji je 90-ih godina bio predsjednik Republike Srpske, proglašen je 24. ožujka krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini prvostupanjskom presudom koju je izreako Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Taj je sud u srijedu odbacio Karadžićev zahtjev da žalbeni postupak prati na slobodu, ali je naredio da se preispitaju zdravstveni uvjeti u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu.
Karadžić (70), je zatražio saslušanje objasnivši da ga na to sile zdravstveni uvjeti u pritvoru i u 10-minutnom obraćanju sucu rekao je da mu je izrečena presuda nepravedna.
Na pitanje suca Theodora Merona da izravno objasni svoje zdravstvene tegobe Karadžić je rekao da mu se u osam godina zdravlje pogoršalo u pritvoru, a to pripisuje “zloćudnosti” u pritvorskoj jedinici zbog čega su već umrli neki pritvorenici.
Uvjeti su “iz 19. stoljeća , kao u nekom komunističkom ili turskom zatvoru”, rekao je Karadžić.
“Nikome nije palo na pamet da istraži visoku razinu zloćudnosti”, rekao je Karadžić, po profesiji psihijatar koji je u bijegu od pravde radio kao duhovni iscjelitelj u Beogradu kada je bio uhvaćen 2008.
Sudac Meron odbacio je Karadžićev zahtjev da bude pušten na slobodu, ali je rekao da će nadležna tijela ispitati zdravstvene uvjete.
Karadžić je u srijedu zatražio i noviji model laptopa što mu je potrebno radi pripreme žalbe na presudu jer mu je postojeći IBM-ov model prespor, a nema ni pristup internetu.
“U nekim zatvorima u Europi ljudi imaju pristup internetu, kontroliran naravno. Oni mogu pratiti razvoj znanosti”, rekao je Karadžić.
Pritvorskom jedinicom u Scheveningenu upravljaju nizozemske vlasti za račun ICTY-ja, ali i Međunardonog kaznenog suda (ICC) koji je također smješten u Den Haagu.
Opremljen dvoranom za vježbanje i prostorom za tenis, knjižnicom i kuhinjom u kojoj zatvorenici mogu pripremati domaću hranu, taj se zatvor smatra jednim od najkomfornijih na svijetu.
“Postupali su sa mnom strože nego s već osuđenim osobama za zločine protiv čovječnosti i za genocid. Bila sam u potpunoj izolaciji, nisu mi bile dozvoljene šetnje, bila sam pod noćnim nadzorom, 24 sata dnevno, svakih 15, zatim svakih 30 minuta i morala sam spavati pri upaljenom svjetlu”, opisala je bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Florence Hartmann svoje iskustvo u zatvoru u Den Haagu, gdje je završila jer je pred sudom čekala presudu Radovanu Karadžiću, što je za nju bio “povijesni dan”. Monitor
Iako je Radovan Karadžić osuđen na 40 godina zatvora, mnogi u BiH nisu zadovoljni. S druge, pak, strane srpski dužnosnici ponavljaju da postojanje Republike Srpske nije ugroženo. I dok u Srebrenici, mjestu u kojem je Karadžić potaknuo pokolj 8000 Bošnjaka, vlada ogorčenje te su nezadovoljni visinom kazne, srpski član predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić smatra da se presuda može srušiti u žalbenom postupku. Isto su poručili i u Srbiji nakon izvanredne sjednice vlade. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić izbjegao je izravno komentirati presudu. HRT
Haški osuđenici žele ići u skandinavske zatvore radi vrlo dobrih uvjeta, boje se njemačkih zatvora gdje su učestali nasilje i seksualno zlostavljanje
Documenta: Žrtve su očekivale kaznu doživotnog zatvora za Karadžića
S obzirom na već izrečene kazne u drugim predmetima pred MKSJ, za zločine počinjene u Sarajevu, Prijedoru i Srebrenici, te imajući u vidu Karadžićevu političku odgovornost, žrtve su od ovog sudskog vijeća očekivale kaznu doživotnog zatvora.
Ova će kazna postati važna za izgradnju povjerenja samo ako patnju žrtava priznaju i političari i društva post-jugoslavenskih zemalja, uključujući izabrane predstavnike Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, koji bi umjesto posve neprimjerenog imenovanja studentskog doma na Palama prema osuđenom ratnom zločincu trebali učiniti sve za obeštećenje obitelji žrtava.
Prvostupanjskom presudom Karadžić je osuđen temeljem individualne kaznene odgovornosti, u kontekstu četiri povezana udružena zločinačka podhvata, za genocid, zločine protiv čovječnosti (po svim točkama optužnice) i kršenje zakona i običaja ratovanja (po svim točkama optužnice) i to za:
– genocid počinjen nad srebreničkim muškarcima
– trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem prislinog raseljavanja nesrba, organiziranjem sustava za zlostavljanje i zatočenje, čak 50 zatočeničkih objekata konstituirano, ubijanja masovnih razmjera, široka pljačka nesrpske imovine, korištenje zatočenika kao živog štita, razaranje više džamija, sakralnih objekata i kulturnih spomenika, konzistentno davanje lažnih informacija u kontekst stvaranja okruženja za sustavno činjenje zločina čime se ostvarivao cilj – sveobuhvatnog UZP-a
– pokretanja i provedba kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom
– uzimanja pripadnika Ujedinjenih naroda kao talaca kako bi se NATO prisilio na suzdržavanje od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba
Raspravno vijeće oslobodilo je Karadžića od optužbi za genocid u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) u kojima je po navodima optužbe razina zločina eskalirala do genocida. Identičan stav Sud je donio nešto ranije u pravomoćnim predmetima Stakić i Brđanin.
Radovan Karadžić, pored Mladića, djelovao je i u dogovoru s drugim sudionicima zločinačkih podhvata, uključujući: Momčila Krajišnika, Slobodana Miloševića, Biljanu Plavšić, Nikolu Koljevića, Miću Stanišića, Momčila Mandića, Jovicu Stanišića, Franka Simatovića, Željka Ražnjatovića i Vojislava Šešelja, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, koristeći se, prije svega za neposredno počiniteljstvo, političkom i državnom strukturom bosanskih Srba, pripadnicima MUP-a, VRS-e JNA, VJ-e, TO-e, MUP-a Srbije, srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne, kao i lokalnim bosanskim Srbima, što je Sud utvrdio izvan razumne sumnje, završava Documenta u svom priopćenju.