Klauški: HDZ bez Vase - možda zdraviji, možda još pokvareniji - Monitor.hr
22.04.2019. (14:30)

Neovisne instuticije su nekad trome, zato je tu vlast da ih malo pogurne

Klauški: HDZ bez Vase – možda zdraviji, možda još pokvareniji

I zašto bi nas, nakon svega, trebala danas skandalizirati tvrdnja da se Andrej Plenković koristi institucijama u obračunu s Milijanom Brkićem? To je naprosto postao integralni i neizostavni dio političkog života. To se uzima već zdravo za gotovo. Takav odnos poguban je za društvo jer izjeda supstancu demokracije koja se bazira na proceduri, podjeli vlasti, poštovanju zakona i neovisnosti institucija. Svaka vlast dovodi svoje poslušnike ili instalira osobe od povjerenja. Svaka vlast institucije smatra produženom rukom svoje samovolje. Svaki političar pravosuđe, policiju, tužiteljstvo i tajne službe doživljava kao svoju uzdanicu, garanciju opstanka ili oruđe obračuna. U pravilu, javnost se u ovakvim situacijama dijeli na dvije skupine. Prva kritizira korištenje institucija u političkim obračunima jer je to naprosto stvar principa, zato što bi se te institucije mogle tako okrenuti protiv bilo kojeg građanina. Druga je spremna ignorirati tu zlouporabu kad se na meti nađe netko za koga se smatra da to zaslužuje, poput Sanadera, Bandića ili sad Brkića – piše Tomislav Klauški za Express.


Slične vijesti

Danas (16:00)

Glupo i ružno jezero

Sanja Modrić: Kako su u Imotskom spaljena sva hrvatska djeca koju odgajaju gej parovi

Pred povorkom u kojoj je bilo najviše klinaca prerušenih u vile, zečeve i bubamare, oganj bijesa progutao je u jezivoj alegoriji sve istospolne parove i svu njihovu djecu koja s tom dječjom publikom možda idu u isti razred i zajedno se gombaju ne samo s brojevima i slovima, nego i s poimanjem što je prihvatljivo i neprihvatljivo, fino i ružno, poželjno i zazorno –  Sanja Modrić.

Jučer (08:30)

Kum IV

Basara o dokumentarcu o Vučiću – “Vladalac”

Pogruženom u medijski automrak, promače mi TV film „Vladalac“ Slaviše Lekića posvećen retrospektivi poslova i dana našeg trenutnog (umal ne napisah „doživotnog“) vladaoca, Aleksandra Vučića. Koliko danas ću ga pronaći u bespuću www zbiljnosti i pogledati, strepeći malčice da ću posle špice ugledati dežurnog opozicionog policaja koji maše pendrekom i govori – „tek sad gledaš film, a, izdajniče“? uvodi vas Svetislav Basara u dokumentarac “Vladalac”, političku biografiju Aleksandra Vučića, koji je privukao veliku pažnju u Srbiji. I zaključuje Svetislav Basara – Ništa od svega što se u Vladaocu može videti, Vučić nije radio tajno. Naprotiv! Trudio se da sve bude što javnije. Zašto niko na vreme nije gledao šta radi?
Film ima dva dijela po sat i pol.

A ovdje je drugi dio.

Jučer (08:00)

I izusti on ime Gospodina Boga svoga uzalud

Dežulović: Tako nam Bog pomogao

– Ko je sad, upičkumaterinu? – ljutito je Gospodin uzeo svoj zlatni iPhone sa stola, bacio mrki pogled na displej, pa iznenada začuđeno podigao bijele obrve. – ‘Zoran Milanović’?
– Milanović? – zamrmoriše okupljeni, vidno odahnuvši što je Starome konačno nešto odvuklo pažnju s jebenog potresa.
– Aha. Poruka od Milanovića.
– I? Šta kaže?
– Ništa. ‘Tako mi Bog pomogao.’
Tako je ovoga utorka izgledao redovni kolegij u kabinetu Gospodina Boga. Sva su se nebesa čudom čudila poruci novog predsjednika Republike Hrvatske, velika se teološka rasprava zbog Milanovićeva poziva u pomoć povela kad je Jahve bijesan napustio kolegij…
– božanski Boris Dežulović izvještava za Novosti direktno iz nebesa o jednoj dilemi.

Subota (22:00)

Zvuči kao već viđena krvava priča

Nikolaidis: Vučić je taj koji vodi hibridne ratove protiv BiH i Crne Gore

Nakon što je učinio sve što je mogao da destabilizuje i ugrozi mir u Crnoj Gori i, hvala na pitanju, nije dobio po prstima zbog toga, Aleksandar Vučić je zaključio da može nastaviti sa stvanjem haosa u regionu, pa se bacio na staru ljubav beogradske spoljne politike – razbijanje Bosne i Hercegovine. Da ponovimo ono što se podrazumijeva, ali i zaboravlja. Iza napada na cjelovitost i stabilnost Bosne i Hercegovine i Crne Gore stoji Srbija, velikosrpski nacionalizam, odnosno Aleksandar Vučić. Pod čijom su punom kontrolom političke elite Srba u BiH i Crnoj Gori – likovi kakvi su Milorad Dodik ili Andrija Mandić nisu nikakvi autonomni “lideri“ i “donosioci odluka“, nego prosti izvršioci beogradskih strategija, planova i naredbi – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.

Subota (12:00)

Krucijalno je da zdravi dio društva ne daje trolovima na važnosti

Sanja Modrić: Zašto je krucijalno da se zdravi dio društva suprotstavi nasrtaju ekstremizma na umjetničku slobodu

Sanja Modrić

U toj najnovijoj staljinističkoj larmi – kad sve razgrnemo – uopće i nije bitna Josipa Lisac, iako se i ona, dakako, ovdje osjeća osobno pogođenom. Tu se radi o glavi svima nama, ovom društvu i svijetlom idealu slobode. Riječ je, dakle, o tome kakva ćemo zemlja biti, kamo idemo i kako livadu kosimo za svoju djecu. To nije nikakva sitnica – piše Sanja Modrić za Telegram

Subota (11:00)

Kuća baš za sve

Klauški: S Milanovićeve ‘kuće za sve’ već su počele otpadati ciglice

Milanovićeva savjetnica Žarković Pečenković nije aktivno participirala u širenju diskriminacijskih poruka, ali je njezina Agencija stajala iza konferencije na kojoj su se širile diskriminacijske poruke, i to pod krinkom edukacije prosvjetara. Tko može garantirati da Ured predsjednika u budućnosti neće biti pokrovitelj sličnih događanja? Tomislav Klauški upućuje na članak Novosti Agencija za odgoj i prokazivanje od prije tri godine u kojem piše što je nova savjetnica tada radila. Da ga je predsjednik pročitao možda bi drugačije birao.

Subota (10:00)

Sveto ime HAŠK-Građanski

Dežulović: Sveto ime Franjo

Legenda o svetom imenu Dinamo, naime, priča je samo, jedino i isključivo o Franji Tuđmanu, i baš ni o čemu drugom: navijači Dinama u toj su priči tek statisti za zabavnu i glupu priču o operetnom malom diktatoru, zagorskom domobranu s kompleksom Francisca Franca, koji je poput magarca zapeo da jednom nogometnom klubu promijeni komunističko ime, i nazove ga imenom svoje male državice. Gluplje fiks-ideje i gluplje političke borbe svijet nije vidio. „Bad Blue Boysi su bili uporni i vratili ono što im je oduzeto“? „Za povratak imena Dinamo najzaslužniji su Canjuga i Mamić“? Bad Blue Boysi, Canjuga i Mamić nemaju baš ništa s tim: ime Dinamo klubu je vraćeno tako što je u jednom trenutku Franjo Tuđman umro, i to je cijela legenda o svetom imenu. Da je Tuđman imao Manolićev gen, danas bi se na Maksimiru pripremali za tridesetu godišnjicu svetog imena Croatia – još jedna sjajna kolumna Borisa Dežulovića. (Nova je vlast 26. lipnja 1991. promijenila ime Dinamo u HAŠK Građanski, a 24. veljače 1993. u Croatiju. Tuđman je umro 10. prosinca 1999., a 14. veljače 2000. vraćeno je ime Dinamo.)

Petak (19:30)

Markovina: Što se to događa u BiH i ima li šanse za odcjepljenje kojim Dodik toliko prijeti?

Svima onima koji poznaju prilike u BiH ovo izgleda kao film koji su već nebrojeno puta gledali, budući da Milorad Dodik svako malo prijeti odcjepljenjem, postavlja ultimatume i često u tome ima podršku HDZ-a. Fascinantno je da netko desetljećima pokušava istim ponašanjem postići drukčiji rezultat i od toga ne odustaje. Koliko je to pak tužno za sve ljude na ovim prostorima, ne treba posebno naglašavati. Dragan Markovina

Petak (00:30)

Liječenje rata

Kregar: Važno je nalaziti primjere čovječnosti na suprotnim stranama

Nasilje kao sila nije posljedica planova, ideologije i globalne sile. Lokalne konfiguracije, pojedinačni motivi pa i čisti slučaj, dovode do spirale nasilja u kojoj se tek usput traže plemenita opravdanja sasvim niskih motiva. Čak u relativno mirnim sredinama izvana izazvano nasilje stvara jake reakcije, emocionalne eskalacije i nekontroliranu mržnju. Ljudi gube orijentaciju i samokontrolu, moralne norme se raspadaju a mržnja se pretvara u bestijalnost – piše vidno potreseni Josip Kregar nakon što je čitao knjigu Maxa Bergholza ‘Nasilje kao generativna sila’.

18.02. (08:00)

Smrt antifašizmu, nesloboda narodu!

Nikolaidis: Antifašizam će biti zabranjen, jer se radi o podmukloj verziji lijevog radikalizma

Antifašizam u Bosni i Hercegovini više nije, već dugo nije, društvena vrijednost. Shodno tome, nije ni poželjan. Nedavna zbivanja u Mostaru to potvrđuju…… Zapamtite ovo saopštenje. Posve je moguće da je po srijedi jedan od posljednjih autentičnih antifašističkih glasova koji ćete čuti u ovom pokorenom regionu. Nikakvo, dakle, “marksističko čitanje”, nikakav intelektualno-salonski hipsteraj, nego seoski domaćini koji su über-popu Amfilohiju poručili da će, budu li njegova bijesna paščad opet skakala po grobovima njihovih očeva-partizana, dotičnima vlastoručno jebati sve po spisku. Old School, baby, Old School. Napisao melankolični ljevičar Andrej Nikolaidis za Žurnal.info.