Klauški: Kako je to radikalna desnica sada odjednom postala nebitna - Monitor.hr
07.08. (19:30)

Na godišnjem

Klauški: Kako je to radikalna desnica sada odjednom postala nebitna

Desnica nema snagu, utjecaj ni važnost bez pomoći HDZ-a, a onda i Katoličke crkve. Knin je prošao u miru jer je Plenković tako želio. I desnica će biti na margini dokle god HDZ-u to bude odgovaralo, odnosno dokle god Plenković bude u poziciji moći, osnažen, ohrabren i neupitan u stranci. Ili dok Plenkovićeva vlada iznenada ne kolabira. A HDZ se opet posluži desnicom, piše Tomislav Klauški.


Slične vijesti

Danas (21:00)

Liste koje glazbu znače, ili ne?

Dragaš: Izbor magazina Rolling Stone – dobru glazbu ne rade samo bijeli frajeri koji sviraju rock

Elem, mojih “500 najboljih” izgledalo bi ili zvučalo sasvim drugačije i nema šanse da bi, barem za moj ukus, ta lista bila slabija od ove koju je kroz zbroj glasova 300 glasača usustavio Rolling Stone, a koju je najprimjerenije shvatiti tek kao jedan od mogućih popisa “ultimativnih” albuma popularne glazbe. U konačnici, na ovih 500 mogao bih nadodati barem još 5000 albuma koje morate čuti prije nego što umrete, a kako su svi udaljeni od vas tek dva-tri klika po zaslonu smartphonea, tableta ili laptopa – iskoristite tu rijetku blagodat modernih vremena! Piše Aleksandar Dragaš za Jutarnji list

Jučer (21:00)

Možemo li izbjeći crne scenarije?

Drljača: Jesi li bolji čovjek ako najavljuješ Manaus u Hrvatskoj ili se nadaš scenariju iz Tokija?

Japanci su pratili 615 volontera iz iste velike kompanije, ali u različitim dijelovima Tokija. Dva su ih puta testirali. Seroprevalencija je tijekom ljeta među njima narasla sa 5,8 do ekstremno visokih 46,8 posto, a da nitko nije umro. Posebno obratite pozornost na to da je čak 81,1 posto pozitivnih na prvom testiranju u samo mjesec dana na drugom testiranju postalo negativno na IgM. Pri ovome još samo treba podsjetiti na istraživanje Karolinska instituta koje je otkrilo da se dvije trećine asimptomatičnih othrvalo zahvaljujući T-stanicama. Što to govori o smrtnosti? Piše Gojko Drljača za Jutarnji list

Jučer (19:00)

Ni u smrti nismo jednaki

Šonje: Aleje velikana

Iako su promjene na grobljima spore, ne postoji niti jedan razlog za pomisao da se pravila grobne alokacije koja vrijede generaciju, dvije ili tri, ne bi mogla mijenjati… U osnovi, postoje tri modela. Sva tri izviru iz dominantnih kulturnih normi. Prvi je model egalitarnog groblja prikazan na slici. Drugi je model meritokratskog groblja. Takvi su Mirogoj i Novodevičje. Počivaju na utopističkom uvjerenju da neka javna uprava (Groblje d.o.o., gradski odbor, vladina komisija?) može mudro odrediti alokaciju najistaknutijih mjesta na kojima spomenici i velebne grobnice ističu veličinu pokojnika. Treći je aukcijski model. Ako se nekim čudom pojavi mjesto između Jeljcina i Bulgakova, zašto ne organizirati aukciju? Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

Jučer (17:00)

Četvrt milijuna kuna vječnosti

Tomić: Ni na groblju, vidite, nema pravice. Kovačević nije žalio keš da bi jednom bio celebrity leš

Samo za cijenu Kovačevićeva groba moglo bi se pokopati dvadeset pet siromašnih umjetnika, a da je zaračunati i cvijeće, i komemoraciju u Hrvatskoj gospodarskoj komori, i orkestar limene glazbe, i zakusku nakon obreda i sve druge uobičajene stavke ispraćaja šefa jednog velikog državnog poduzeća, moglo bi se valjda na onaj svijet poslati sve studente zagrebačke Likovne akademije od Drugog svjetskog rata do danas. Ni na groblju, vidite, nema pravice, ali ne treba je zapravo ni biti. Kad vidite tko se u nas drži uglednim, ne žudite za mjestom u Aleji zaslužnih građana. Dobro će vam biti i među portirima i šoferima, dolje na grobljanskoj periferiji zarasloj u visoku travu i kupine. Komentira Ante Tomić za Jutarnji list

Jučer (15:00)

Preporuka za čitanje ili panegirik?

Jergović: Zlostavljani čvorak Đuro, koji se plaši visine, alter ego je svoga autora Ante Tomića

Umjesto da se s pedagoških visina i s pedofilskom nježnošću obraća sitnoj dječici, podcjenjujući njihovu inteligenciju, on je, kao što su činili veliki pisci, pisao o sebi, iz možda i jedine još moguće i raspoložive perspektive, pretvorivši se u čvorka i u dijete. Ono što na takav način nastaje, ima osnovno svojstvo Ćopićevih kanonskih djela, “Priča iz davnine”, Twainovih dječjih knjiga, bajki Oscara Wildea, Radovićeve i Babićeve poezije za djecu: mogu ga s jednakim mentalnim i emocionalnim angažmanom čitati i odrasli. Preporučuje Miljenko Jergović za Jutarnji list

Jučer (13:00)

Ekranizirana baskijsko-španjolska problematika

Pavičić: Svatko tko je u Hrvatskoj prošao 90-e i psihološko ostraciziranje Srba prepoznat će puno sličnosti

Aramburuov roman spada u one romane koji se naoko čine lakim za scenarističku razradu. Kad čitate “Patriju”, čini vam se kao da je pisac za scenarista nekako već sve unaprijed napravio. Roman je dinamičan, montažno mišljen, ima preciznu i filmski nadahnutu dramaturgiju, ima mnogo prizora fizičkog djelovanja koji se lako pretvaraju u scene. Ima podosta trilerskih strategija i jasnu tročinsku strukturu. No, svaki učitelj scenarija poučit će učenika kako su upravo takve proze – naoko “scenarij po sebi” – strašno opasne i mogu se izvrgnuti u tvrd orah. Takav je, ispostavilo se, slučaj i s “Patrijom”. Ne mogu se oteti dojam da su Gabilondo i suradnici podcijenili izazove Aramburuova romana. Napravili su stoga seriju koja je, blago rečeno, mogla biti bolja. Piše Jurica Pavičić za Jutarnji list

Jučer (01:30)

Ministrica Zlatka Obuljbegović

Viktor Ivančić: Bijesni centar

Gospođa Obuljen Koržinek žustro se sukobljava sa Zlatkom Hasanbegovićem oko modela i djelovanja koje potom u cijelosti preuzima. Ona na taj način vodi resor, jer doslovno sve ključne točke kulturne politike proustaški orijentiranog prethodnika, aktualna je ministrica provela u djelo, istovremeno to prikazujući kao otpor pogubnome desnom ekstremizmu – piše Viktor Ivančić u osvrtu na crvenu petokraku na riječkom neboderu, i na hrvatsku desnicu općenito.

Prekjučer (22:30)

Muškarci koji su voljeli spremanje

Klauški: Hrvatski velikani – euri u garaži, lova u kutiji, dragulji u koferu, umjetnine u bunkerima

Dragan Kovačević bio držao milijun eura u Toyotinu terencu u tuđoj garaži. Nadan Vidošević svoje je Krezovo blago čuvao u bunkeru vile u Zagrebu. Ivi Sanaderu se mito nosio u kutiji za hrenovke. Vladimir Zagorec, po odlasku s dužnosti pomoćnika ministra obrane 2000. godine iz sefa je odnio torbu s draguljima. Milan Bandić svoju vikendicu natrpao skupocjenim umjetninama. Torbu s prljavim novcem nosao je naokolo i bivši glavni tajnik HDZ-a Branko Bačić – piše Tomislav Klauški.

Prekjučer (19:30)

Tko tu koga jaše

Basara: Škola jahanja

Nekima situacija u Srbiji i Crnoj Gori liči na povratak u devedesete, meni pre liči na povratak u tridesete godine XX veka, kada je crkveni mainstream (i to sa manje uspeha nego sada) radio isto što i danas – ortačio se s političarima i organizovao litije, da bi posle petnaestak godina završio tako što su komunisti uzjahali popove. Ta opasnost je minula. U međuvremenu su se svi komunisti – čast izuzecima – vratili u okrilje crkve. Neko će naposletku ipak morati da bude uzjahan – piše Basara o situaciji u državama koje su van EU, a koja podosta nalikuje na situaciju o državi koja jest u EU.

Prekjučer (16:30)

Tko kome više treba?

Bešker: Hoće li se EU othrvati Zuckerbergovim ucjenama s Facebookom

U utorak je Facebook zaprijetio da će obustaviti svoju uslugu u Evropi. Odnosno neće, žrtvovat će se i nastaviti zarađivati na našoj koži i našoj naivnosti pod uvjetom da irsko povjerenstvo za zaštitu podataka odustane od svojih zahtjeva, neprihvatljivih za Facebook, da prekine prijenos podataka evropskih korisnika Facebooka na servere smještene u Sjedinjenim Državama Amerike – osvrće se Inoslav Bešker i predlaže da mi napravimo ono čime Facebook prijeti, da se ostavimo Facebooka na nekoliko tjedana.