• 15.03. (13:30)

    Kregar: Započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika

    Vrijeme je promjena. I vrijeme je straha… Kratko rečeno, započinje faza paničnog straha stranačkih vojnika da ih nitko neće htjeti… Za njih, sadašnje moćnike nema zadovoljstva u uređenju cvjetnjaka i vrta. Skromnost i skrušenost samo se površno glume… Spuštanje s pijedestala nije jednostavna građevinska operacija za dizalicu, kamion i šest radnika. Ovdje je spomenik živ, trgaju ga osjećaji, strah od skladišta. Bivšim moćnicima strah od skladišta je strašan. Ljudi ih ne vole, ne prepoznaju i najgore – ne trebajuJosip Kregar opisuje psihološko stanje političara svih kategorija uoči izbora koji stoje pred njima.



  • Slične vijesti

    Petak (10:30)

    On & Off the Record

    Kregar: Nije mi do šale – jesmo li “sranje” kako kaže Strache?

    Načelno sam protivnik prisluškivanja. Imam loše iskustvo. Valjda me je zato Sabor prije gotovo dvadeset godina postavio u povjerenstvo koje je odobravalo “posebne mjere” (Kregarova komisija)… Strache bi najradije rekao da to nije on, da nikad nije bio na Ibizi, da je vjeran muž, praktični vjernik. On je protiv prljavih emigranata koji ugrožavaju europske kršćanske vrijednosti i tradicije, on je inače protiv otuđene europske elite i birokracije. Meni je smiješno što Strache sve to objašnjava podmetanjem tajnih službi. Nije znao da ga se snima? Nije bilo legalno? U pitanju je odjednom je li istina ono što vidimo i čujemo ili zašto je to netko snimio! – piše Josip Kregar na Autografu.

    Petak (07:30)

    Svetislav Basara: Skopski putopis

    Kolumnist Danasa Svetislav Basara bio je u Skoplju i kako su putopisi zanimljiva literatura, a on dobar pisac koji se konačno malo odvojio od srpske svakodnevice, evo njegove kratke bilješke o makedonskom glavnom gradu: Majkama skopske arhitektonske invencije i izvođačima radova pošlo je za rukom da učine nemoguće – da kič učine monumentalnim, pa čak i dopadljivim. Taj efekat su postigli ponajpre brojnošću – ne može se proći dvestotinak metara a da se ne naleti na spomenik (najčešće sa obe strane ulice, obavezno u protivprirodnoj veličini) nekog poluboga iz makedonskog panteona – a potom gigantizmom…

    Četvrtak (23:30)

    Sigurno je internet kriv za (ne)odgoj

    Klauški: Ustaštvo nije izraz bunta! I ustaštvo nisu samo maturanti

    U pravu je Tomislav Klauški kad kaže da je “Ustaštvo odraz političke i društvene klime, a ne izraz bunta. Ustaštvo je u Hrvatskoj izborilo pravo građanstva, otvorena su mu vrata politike, kulture, pa i sporta, ustaštvo je u parlamentu, na javnoj televiziji, u školama i crkvama, na spomenicima i na srpskim plakatima. Maturanti su samo proizvod, posljedica, pa i žrtve ovakvog društva”.

    Utorak (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Utorak (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    19.05. (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    19.05. (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    17.05. (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    17.05. (10:30)

    Dva na jednu

    Kregar: Godine čine svoje – prenemaganje nije vrlina, već ozbiljna mana

    Dobru kolumnu napisao je Josip Kregar povodom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i pogađa njenu suštinu, smisao i doseg: Predsjednica je zgodna žena. Dobro joj pristaje zelena pripijena haljina. Ponekad, zapravo često, obuče nešto što joj ističe bujne grudi. Jest, ona je seksepilna i privlačna. Pazi na sebe, pa je atraktivna i u uniformi. Stalno mijenja frizuru i šminku… Neki dan gledao sam predsjednicu islandske vlade Katrin Jacobsdottir na BBC-ju (Hardtalk). Mlada, izrazito lijepa majka troje djece. S puno pažnje sluša sugovornika i promišljeno, uz blistav osmijeh, osvaja simpatije. Priznaje da nije u pravu kad nije u pravu. Ljubazno, bez prenemaganja, fraza i oholosti. Jednostavna i simpatična. Nije razmetljiva. Oči joj svijetle iako nema teške trepavice – piše Josip Kregar za Autograf.
    O predsjednici Kolindi u svojoj kolumni piše i Tomislav Klauški, ali s mnogo manje osjećaja za realnost i moguće, pa ju nakon više od četiri godine od imenovanja i dalje uzima za ozbiljno i promašuje njenu bit.

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

  • Slične vijesti

    Petak (10:30)

    On & Off the Record

    Kregar: Nije mi do šale – jesmo li “sranje” kako kaže Strache?

    Načelno sam protivnik prisluškivanja. Imam loše iskustvo. Valjda me je zato Sabor prije gotovo dvadeset godina postavio u povjerenstvo koje je odobravalo “posebne mjere” (Kregarova komisija)… Strache bi najradije rekao da to nije on, da nikad nije bio na Ibizi, da je vjeran muž, praktični vjernik. On je protiv prljavih emigranata koji ugrožavaju europske kršćanske vrijednosti i tradicije, on je inače protiv otuđene europske elite i birokracije. Meni je smiješno što Strache sve to objašnjava podmetanjem tajnih službi. Nije znao da ga se snima? Nije bilo legalno? U pitanju je odjednom je li istina ono što vidimo i čujemo ili zašto je to netko snimio! – piše Josip Kregar na Autografu.

    Petak (07:30)

    Svetislav Basara: Skopski putopis

    Kolumnist Danasa Svetislav Basara bio je u Skoplju i kako su putopisi zanimljiva literatura, a on dobar pisac koji se konačno malo odvojio od srpske svakodnevice, evo njegove kratke bilješke o makedonskom glavnom gradu: Majkama skopske arhitektonske invencije i izvođačima radova pošlo je za rukom da učine nemoguće – da kič učine monumentalnim, pa čak i dopadljivim. Taj efekat su postigli ponajpre brojnošću – ne može se proći dvestotinak metara a da se ne naleti na spomenik (najčešće sa obe strane ulice, obavezno u protivprirodnoj veličini) nekog poluboga iz makedonskog panteona – a potom gigantizmom…

    Četvrtak (23:30)

    Sigurno je internet kriv za (ne)odgoj

    Klauški: Ustaštvo nije izraz bunta! I ustaštvo nisu samo maturanti

    U pravu je Tomislav Klauški kad kaže da je “Ustaštvo odraz političke i društvene klime, a ne izraz bunta. Ustaštvo je u Hrvatskoj izborilo pravo građanstva, otvorena su mu vrata politike, kulture, pa i sporta, ustaštvo je u parlamentu, na javnoj televiziji, u školama i crkvama, na spomenicima i na srpskim plakatima. Maturanti su samo proizvod, posljedica, pa i žrtve ovakvog društva”.

    Utorak (23:30)

    Fimi-Liga

    Dežulović: Smisao hrvatskog rukometa

    Boris Dežulović, čovjek koji je htio biti sportski novinar, a završio kao politički kolumnista, povlači paralelu između rukometa i pravosuđa, konkretno RK Zagreba i suđenja Sanaderu: “Smisao natjecanja jest teoretska mogućnost pobjede: bez te mogućnosti, hrvatski rukomet ima smisla točno koliko i, primjerice, suđenje HDZ-u zbog korupcije. Eto, baš prije koji tjedan ponovo je odgođen hrvatski vječni derbi, el clasico sa suđenjem Sanaderu zbog afere Fimi-Media. Još su Ivica Račan i Boris Jeljcin bili živi, Facebook je bio tek studentska zajebancija s Harvarda, a RK Zagreb je u prvenstvu Hrvatske kod kuće izgubio od Osijek Elektromodula: onda znate kako je davno bilo kad je Sanader organizirao izvlačenje novca državnih tvrtki preko Fimi-Medije”.

    Utorak (17:30)

    Jedan običan nasilni brak

    Klauški: Plakati SDSS-a bili su test. Na kojem je Hrvatska gadno pala

    “Ubij Srbina”, “Zakolji srpsku djecu” i slične odvratnosti pisali su, zapita se zaista čovjek, kakvi li to ljudi, a Tomislav Klauški upozorava da se “ni predsjednica ni premijer nisu do sada ni jednom riječju oglasili na širenje mržnje i antisrpske histerije”. Nitko još nije ni uhićen, a podsjeća on da je “za razliku od toga policija promptno hvatala i kažnjavala vandale koji su šarali po Tuđmanovu spomeniku”.

    19.05. (22:30)

    Odmicanje fokusa

    Boris Jokić: Kako su Kolinda i Justin u moj dom umalo unijeli kaos – Love is all we need

    “U svijetu u kojem bit postaje manje važna Trudeau i Grabar Kitarović među najatraktivnijim su i najboljim glumcima. U tom svijetu kočije, počasni redovi, uzdasi, osmijesi, dodiri, poruke, selfiji pažljivo su osmišljeni tako da odmaknu fokus s važnih stvari. U tom je scenariju sve moguće: navodno konzervativna političarka promovira liberalne vrijednosti u Kanadi, a miljenik liberalnog svijeta lovi glasove za predstojeće izbore u hrvatskoj zajednici koja u većoj mjeri pripada konzervativnom svjetonazoru.

    ‘Ovaj vaš Justin je šupalj’, rekao sam.

    ‘A vaša Kolinda je kao bolja’, odgovorila je Claire.

    ‘Dosta o politici u kući!’ povikao je sin.

    Tako iz svog doma izvještava Boris Jokić, na marginama susreta hrvatske predsjednice i kanadskog premijera.

    19.05. (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    17.05. (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    17.05. (10:30)

    Dva na jednu

    Kregar: Godine čine svoje – prenemaganje nije vrlina, već ozbiljna mana

    Dobru kolumnu napisao je Josip Kregar povodom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i pogađa njenu suštinu, smisao i doseg: Predsjednica je zgodna žena. Dobro joj pristaje zelena pripijena haljina. Ponekad, zapravo često, obuče nešto što joj ističe bujne grudi. Jest, ona je seksepilna i privlačna. Pazi na sebe, pa je atraktivna i u uniformi. Stalno mijenja frizuru i šminku… Neki dan gledao sam predsjednicu islandske vlade Katrin Jacobsdottir na BBC-ju (Hardtalk). Mlada, izrazito lijepa majka troje djece. S puno pažnje sluša sugovornika i promišljeno, uz blistav osmijeh, osvaja simpatije. Priznaje da nije u pravu kad nije u pravu. Ljubazno, bez prenemaganja, fraza i oholosti. Jednostavna i simpatična. Nije razmetljiva. Oči joj svijetle iako nema teške trepavice – piše Josip Kregar za Autograf.
    O predsjednici Kolindi u svojoj kolumni piše i Tomislav Klauški, ali s mnogo manje osjećaja za realnost i moguće, pa ju nakon više od četiri godine od imenovanja i dalje uzima za ozbiljno i promašuje njenu bit.

    13.05. (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.