Krleža: Logična misao za religiju je đavao - Monitor.hr
18.05.2015. (10:56)

Pakleno pero

Krleža: Logična misao za religiju je đavao

“Stojim u gomili i razmišljam o čemu zapravo misle ti ljudi oko mene, koji su se skupili da prisustvuju pobožnoj ceremoniji jedne fantastične organizacije, kojoj je jedina svrha da ljude od pamtivijeka plaši jednom jedinom idejom, a to je pomisao na smrt. Taj medikus, koji živi od smrti svojih pacijenata, koji zaglupljuje svoje bolesnike jednom jedinom nadom, a to je da će sigurno umrijeti, da će se te njihove muke i tegobe produžiti u halucinantnim oblicima i na drugom svijetu, taj inženjer svakovrsnih paklenih agonija. On stoji nad ovim zbunjenim ljudima kao mračan oblak istjerujući iz njih đavla. A đavao to je logična misao i osjećaj za stvarnost”, pisao je Miroslav Krleža. Lupiga


Slične vijesti

27.05. (20:00)

U jednadžbi sve štima – ako ne pitaš za smisao

Šikić: Ontološki dokaz Kurta Gödela logički vodi do Boga koji nužno postoji. No, taj “matematički” Bog dijeli malo toga s božanstvima stvarnih vjera

Postoji više filozofskih argumenata za postojanje Boga: dizajnerski, etički, uzročni i logički – no nijedan ne opisuje konkretne bogove religija. Ontološki argument potječe od Anselma, Descartesa i Leibniza, koji definiraju Boga kao savršeno biće koje mora postojati, jer bi inače bilo manje savršeno. Gödel je razvio formaliziranu verziju tog argumenta, no nije ga objavio iz straha da ga ne smatraju vjernikom – jer je dokaz bio logička vježba, a ne teološka izjava. U konačnici, pitanje nije postoji li Bog, nego je li logički dopušten da postoji. Njegov dokaz sadrži niz precizno definiranih logičkih formula i teorema, uključujući definiciju Boga, nužno postojanje i zaključak da takvo biće mora postojati u svakoj mogućoj stvarnosti – barem na papiru. Matematičar Zvonimir Šikić za Ideje.

18.03.2016. (18:14)

Instinkt pobjeđuje logično mišljenje

02.12.2015. (09:23)

2 + 2 = 5

Možemo li dokazati da Bog postoji? Richard Dawkins i granice (a)teizma

Pokušaji Richarda Dawkinsa da odbaci standardne argumente za teizam pate od niza logičkih pogrešaka. Njegova kritika kozmološkog argumenta brka implikaciju s pretpostavkom, a njegova kritika ontološkog argumenta sadržava nedozvoljen skok u kojem je pobrkao valjanost zaključaka sa svojim stavom o tim zaključcima. Njegova kritika argumenata religijskih iskustava ignorira razliku između onoga kad možemo objasniti iskustvo kao iluzorno i onoga kad bismo trebali objasniti iskustvo kao iluzorno, analizira Salon.