• 29.04. (13:30)

    Temperatura raste, a nitko ne trza

    Ladislav Tomičić: Hrvatska žaba u kaptolskom loncu

    Glavni urednik Radio Splita, jednog od regionalnih centara Hrvatskog radija, u srijedu se ispričao slušateljima jer su u najavi jedne od njihovih emisija izgovorene riječi refrena pjesme Parnog Valjka: nedjelja, prokleta nedjelja… Prokleta nedjelja zasmetala je jednom od slušatelja, koji je dobio brzu zadovoljštinu… Baš kao što je postalo normalno da ateisti svoju djecu upisuju na vjeronauk, da ne bi mališanima stvorili probleme izdvajajući ih od druge djece… Hrvatsko društvo se ponaša kao živa žaba u loncu hladne vode stavljenom na upaljenu peć. Da su je bacili u vrelu vodu, žaba bi pokušala iskočiti. Ovako će se privikavati na sve veću temperaturu i na koncu skončati skuhana – piše Ladislav Tomičić za Novi list.



  • Slične vijesti

    Danas (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Prekjučer (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    Ponedjeljak (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.

    10.05. (13:30)

    U ludom svijetu, lud je normalan, a normalan lud

    Klauški: Vidite Bandićeve plakate, čujete snimke sa suđenja i pitate se tko tu nije normalan

    Ovih dana probijate se autom kroz ulice Zagreba i promatrate predizborne plakate Milana Bandića na kojima zasjeda grupa ljudi pod sloganom “Kad posao vode sposobni, a ne podobni”, dok istodobno na radiju slušate snimke sa suđenja Milanu Bandiću na kojima gradonačelnik urla na suradnike, dogovara zapošljavanja u gradskoj upravi i koeficijente zaposlenika, te izmišlja radna mjesta. A nakon tih snimki sa suđenja, slijede vijesti o redovnim i svakodnevnim aktivnostima gradonačelnika Milana Bandića. I vi se pitate tko tu nije normalan – pita se Tomislav Klauški na 24 sata. (Treba reći da na Bandićevoj listi ima ljudi koji nisu u njegovoj stranci – 1. Martina Bienenfeld, 3. Ljubo Jurčić (SDP), 4. Davor Štern (HDZ)…)

    09.05. (18:30)

    Kontradikta Ustašar-Partizanović

    Klauški: Jučer je slavila ustaše kao borce za slobodu, danas slavila antifašiste?!?

    Jučer je iz Ureda predsjednika odaslano priopćenje u kojem stoji da je “u povodu Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost predsjednica Republike posjetila Macelj, Bleiburg i Hudu Jamu, položila cvijeće te zapalila žrtve za nevine žrtve”. Jutros je, pak, predsjednica Republike na svom Twitteru objavila ovakvu poruku: “Obilježavajući Dan pobjede, 9. svibnja, sjećamo se hrvatskih antifašista, koji su dali iznimno velik doprinos konačnoj pobjedi nad fašizmom i nacizmom”. Kako je to moguće? – pita se Klauški kao da ne zna o kome piše, a zna vrlo dobro, no svejedno inzistira na smislu i razumu.

    09.05. (12:30)

    Guzosisovčak

    Boris Dežulović: Hrvatski tabui – predsjedničine obline

    Dežulović se dohvatio predsjedničinog intervjua i sadržaja njenog posla: Ima li novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?

    08.05. (10:30)

    Nikolaidis: O prirodi i društvu – Civilizacija je klanica iz koje ne možete pobjeći

    Zanimljiv članak napisao je Andrej Nikolaidis za Žurnal, melankolični ljevičar, evo par citata: Šta reguliše kretanje kroz, nazovimo ga, društveni Umwelt? Zakoni i ideologija, dakako. Ideologija nudi zajedničko tumačenje markera, narativ zajednice, a zakon nameće obavezno ponašanje u skladu sa nametnutim tumačenjem. To se onda zove civilizacija. Koja je, u pricipu, ugodno stanište ako ste pripadnik srednje ili više klase, a udobna koliko i tropska džungla ako ste iz nižih slojeva. Sama vaša pozicija na društvenoj ljestvici određuje kako ćete tumačiti markere civilizacije: da li ono o čemu govorimo vidite kao, rekosmo, civilizaciju, ili pak kao najgore barbarstvo – kao vrt koji ne želite napustiti, ili kao klanicu iz koje ne možete pobjeći… Pas zapišava teritoriju, ali čovjek je jedina životinja koja tvrdi puno vlasništvo nad Umweltom. Kada čovjek Umwelt proglasi svojim vlasništvom i ogradi ga, počinje istrebljenje. Ako je čovjek podigao, recimo, skladište, on će potamaniti sve miševe i sve kukce koji su opasnost za ono što skladišti. Ako je podigao naciju-državu, potamaniće ljude koje smatra štetnim.

    06.05. (22:30)

    Rušenje idola

    Svetislav Basara: Zona slobodno sugreba

    Jučerašnji gost u Nedjeljom u 2, Svetislav Basara piše svoju redovitu dnevnu kolumnu za Danas: Iako sam, dakle, u Zagrebu, osećao sam se (i još uvek se osećam) kao da nisam mrdnuo iz u Beograda jer su glavne (za razliku od Beograda ipak ne jedine) teme sinoćnjeg kafanskog razgovora sa mojim ovdašnjim pajtašima bile Aleksandar Vučić i – verovali ili ne – krle22… – piše Svetislav Basara. (ovo je krle22 kojeg Basara spominje bez linka, Nebojša Krstić, član Idola; a “sugreb” je “mesto gde su pas ili neka druga životinja razgrebli zemlju za koje se veruje da donosi bolest ako se nagazi na njega”.)

  • Slične vijesti

    Danas (06:30)

    Ante Tomić: Udba je danas jednako stvarna kao i zmajevi, vukodlaci, šumski duhovi ili Gospa u Međugorju

    Evo, nekidan je i Milijan Brkić rekao da mu afere smješta “stara struktura Udbe”, kako ga je dohvatila duga hladna ruka jedne organizacije koja je i njegova prijatelja Tomislava Karamarka, upravo i Branimira Glavaša, i Mirka Norca, i Darija Kordića, i Jadranka Prlića, i Nadana Vidoševića i mnoge druge valjane hrvatske domoljube jednom sredila. O jugoslavenskoj obavještajnoj službi i njezinoj vještini uništavanja sudbina svi oni govore šapatom u kojem se miješaju strava, odvratnost i jedan neobični, nastrani ushit. Nitko, zaista, vjerojatno ni sam Aleksandar Ranković, nije cijenio Udbu kao što je cijene naši desničari – piše Ante Tomić za Jutarnji.

    Prekjučer (11:30)

    Denis Kuljiš: Novi skandal u Društvu hrvatskih filmskih redatelja?

    Zanimljivu priču o svježoj spoznaji da Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) na ima računu 29 milijuna kuna u vrijeme opće besparice u kulturi donosi Denis Kuljiš u svom ekspresivnom i čitkom stilu: “Novcem Društva upravlja svemoćni ZAMP. Nadzor nad DHFR provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, kojemu je na čelu zaslužna funkcionerka koja već dugo funkcinira imenovana na tu funkciju još u doba predsjednikovanja dr. Ive Josipovića. A on je, naravno, duhovni otac ZAMP-a. U ovoj složenoj priči mali je broj aktera. No, sad su javnosti napokon otkrivene pojedinosti o ”tijekovima novca”, jer je Ministarstvo financija, prema novoj uredbi EU, po prvi put publiciralo izvješće o poslovanju te udruge koja raspolaže novcem audio-vizualnih autorskih prava…”

    Ponedjeljak (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    10.05. (18:30)

    Kregar: EU izbori – Društvom se širi bauk budalizma i rezignacije

    Uuuu, sjajnu kolumnu napisao je Josip Kregar. Svo gađenje i besmisao ovih predizbora koje osjećate, ali i jasna želja i daleka nada je tu (bar za pažljivog optimista), napisano u jednom dahu, jer se očito puno toga nakupilo: I tako, pedalj po pedalj, korak po korak, skok po skok vraćamo se u arkadijsko stanje preddemokracije. Kao što neki dan Romi kažu, važnija je kanalizacija nego demokracija. Ne shvaćaju da je demokracija način da govna odu bez revolucija i krvi. Ballot is stronger than bullet (A. Lincoln). Misle da vlast postoji radi njih, a ne da su je dobili od nas, da su nas uspješno zbunili, gorko prevarili i da će opet na svakim izborima. Izbori ne služe taštinama kandidata, već su poziv na podršku promjenama, a ne osobama, na podršku programima, na to da se obećanja moraju ispuniti. Ne etiketirajući neprijatelja. Josip Kregar, Autograf

    10.05. (16:30)

    Basna o biku koji brije na intimu

    Raspudić: Zašto se HDZ-ovci odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

    Nino Raspudić plače nad voljenim Milijanom Brkićem i piše nadahnutu tužnu poemu o njemu, ranjenom biku: Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako. Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljutit, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, na kraju ga efektno dokrajče… Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu. Nino Raspudić za Večernji.

    10.05. (13:30)

    U ludom svijetu, lud je normalan, a normalan lud

    Klauški: Vidite Bandićeve plakate, čujete snimke sa suđenja i pitate se tko tu nije normalan

    Ovih dana probijate se autom kroz ulice Zagreba i promatrate predizborne plakate Milana Bandića na kojima zasjeda grupa ljudi pod sloganom “Kad posao vode sposobni, a ne podobni”, dok istodobno na radiju slušate snimke sa suđenja Milanu Bandiću na kojima gradonačelnik urla na suradnike, dogovara zapošljavanja u gradskoj upravi i koeficijente zaposlenika, te izmišlja radna mjesta. A nakon tih snimki sa suđenja, slijede vijesti o redovnim i svakodnevnim aktivnostima gradonačelnika Milana Bandića. I vi se pitate tko tu nije normalan – pita se Tomislav Klauški na 24 sata. (Treba reći da na Bandićevoj listi ima ljudi koji nisu u njegovoj stranci – 1. Martina Bienenfeld, 3. Ljubo Jurčić (SDP), 4. Davor Štern (HDZ)…)

    09.05. (18:30)

    Kontradikta Ustašar-Partizanović

    Klauški: Jučer je slavila ustaše kao borce za slobodu, danas slavila antifašiste?!?

    Jučer je iz Ureda predsjednika odaslano priopćenje u kojem stoji da je “u povodu Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost predsjednica Republike posjetila Macelj, Bleiburg i Hudu Jamu, položila cvijeće te zapalila žrtve za nevine žrtve”. Jutros je, pak, predsjednica Republike na svom Twitteru objavila ovakvu poruku: “Obilježavajući Dan pobjede, 9. svibnja, sjećamo se hrvatskih antifašista, koji su dali iznimno velik doprinos konačnoj pobjedi nad fašizmom i nacizmom”. Kako je to moguće? – pita se Klauški kao da ne zna o kome piše, a zna vrlo dobro, no svejedno inzistira na smislu i razumu.

    09.05. (12:30)

    Guzosisovčak

    Boris Dežulović: Hrvatski tabui – predsjedničine obline

    Dežulović se dohvatio predsjedničinog intervjua i sadržaja njenog posla: Ima li novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?

    08.05. (10:30)

    Nikolaidis: O prirodi i društvu – Civilizacija je klanica iz koje ne možete pobjeći

    Zanimljiv članak napisao je Andrej Nikolaidis za Žurnal, melankolični ljevičar, evo par citata: Šta reguliše kretanje kroz, nazovimo ga, društveni Umwelt? Zakoni i ideologija, dakako. Ideologija nudi zajedničko tumačenje markera, narativ zajednice, a zakon nameće obavezno ponašanje u skladu sa nametnutim tumačenjem. To se onda zove civilizacija. Koja je, u pricipu, ugodno stanište ako ste pripadnik srednje ili više klase, a udobna koliko i tropska džungla ako ste iz nižih slojeva. Sama vaša pozicija na društvenoj ljestvici određuje kako ćete tumačiti markere civilizacije: da li ono o čemu govorimo vidite kao, rekosmo, civilizaciju, ili pak kao najgore barbarstvo – kao vrt koji ne želite napustiti, ili kao klanicu iz koje ne možete pobjeći… Pas zapišava teritoriju, ali čovjek je jedina životinja koja tvrdi puno vlasništvo nad Umweltom. Kada čovjek Umwelt proglasi svojim vlasništvom i ogradi ga, počinje istrebljenje. Ako je čovjek podigao, recimo, skladište, on će potamaniti sve miševe i sve kukce koji su opasnost za ono što skladišti. Ako je podigao naciju-državu, potamaniće ljude koje smatra štetnim.

    06.05. (22:30)

    Rušenje idola

    Svetislav Basara: Zona slobodno sugreba

    Jučerašnji gost u Nedjeljom u 2, Svetislav Basara piše svoju redovitu dnevnu kolumnu za Danas: Iako sam, dakle, u Zagrebu, osećao sam se (i još uvek se osećam) kao da nisam mrdnuo iz u Beograda jer su glavne (za razliku od Beograda ipak ne jedine) teme sinoćnjeg kafanskog razgovora sa mojim ovdašnjim pajtašima bile Aleksandar Vučić i – verovali ili ne – krle22… – piše Svetislav Basara. (ovo je krle22 kojeg Basara spominje bez linka, Nebojša Krstić, član Idola; a “sugreb” je “mesto gde su pas ili neka druga životinja razgrebli zemlju za koje se veruje da donosi bolest ako se nagazi na njega”.)