Ladislav Tomičić: Hrvatska žaba u kaptolskom loncu - Monitor.hr
29.04.2019. (13:30)

Temperatura raste, a nitko ne trza

Ladislav Tomičić: Hrvatska žaba u kaptolskom loncu

Glavni urednik Radio Splita, jednog od regionalnih centara Hrvatskog radija, u srijedu se ispričao slušateljima jer su u najavi jedne od njihovih emisija izgovorene riječi refrena pjesme Parnog Valjka: nedjelja, prokleta nedjelja… Prokleta nedjelja zasmetala je jednom od slušatelja, koji je dobio brzu zadovoljštinu… Baš kao što je postalo normalno da ateisti svoju djecu upisuju na vjeronauk, da ne bi mališanima stvorili probleme izdvajajući ih od druge djece… Hrvatsko društvo se ponaša kao živa žaba u loncu hladne vode stavljenom na upaljenu peć. Da su je bacili u vrelu vodu, žaba bi pokušala iskočiti. Ovako će se privikavati na sve veću temperaturu i na koncu skončati skuhana – piše Ladislav Tomičić za Novi list.


Slične vijesti

Jučer (18:30)

Razne kombinacije

Sanja Modrić: Svi s gnušanjem odbijaju koaliciju. Bit će ih senzacionalno pratiti nakon izbora

Stara, cinična priča glasi da se i pod najluđu odluku može naknadno podmetnuti prikladna teorija. Kako se u politici izvodi takav luping pokazali su već Most i Ivan Vrdoljak. Model preokretanja kaputa izvježbao je u sazivu ovog Sabora i niz zastupnika koji su usred mandata promijenili stranu. Ako nema nekog boljeg izgovora, uvijek je na dipoziciji barem parola o ”interesima Hrvatske” garnirana pozivanjem na ”savjest” i ”odgovornost”, piše Sanja Modrić.

Jučer (10:30)

Vjeronauk prije svega

Dežulović: Kome još danas treba informatika?

Trinaest godina je prošlo otkako mi dijete ne ide u hrvatsku osnovnu školu, i meni se, glupom točno koliko jedan Hrvat treba biti, podrazumijevalo da je informatika u međuvremenu postala školski predmet barem jednako obavezan i važan kao i matematika ili materinji jezik. No i dalje je neobavezna, prebačena u drugu smjenu jer je u prvoj – vjeronauk, piše Boris Dežulović.

Ponedjeljak (20:00)

O katoliku i ljubavnici

Sanja Modrić: Zašto mislim da je Jandroković smio podbosti Raspudića zbog rastave

Sanja Modrić

Gordan Jandroković pecnuo je Nina Raspudića jer ima djecu iz dva braka, dakle na okolnost potpuno privatne naravi. Pretendenti na biračke glasove i javne funkcije moraju računati na to da će se propitivati i njihov privatni život, a ne samo javni lik i ne samo proklamacije na kojima su odlučili graditi političku karijeru. Što se tiče ove situacije Jandroković-Raspudić, koja nam se za ovu malu načelnu raspravu namjestila kao dobar povod, činjenica je da je nova uzdanica Mosta ušla u politiku da bi na zastupala vrlo konzervativne stavove naslonjene na kanone Katoličke crkve, od kojih je neke iznio i u jučerašnjem intervjuu. A jedna od njih je i “svetost braka” – piše Sanja Modrić za Telegram.

O istoj temi na Facebooku piše Velimir Visković: Međutim, kad se političar javno deklarira kao praktični katolik, konzervativac, tradicionalist, pa na tome gradi svoj javni, politički identitet, a ima ljubavnicu i razvodi se, onda to je pitanje vjerodostojnosti u prakticiranju vjere, pa i vjerodostojnosti u politici. Nešto što može biti i javno propitivano.

Ponedjeljak (19:00)

Dragan Markovina: Hebrang je hladno izjavio da si pobjednici nakon rata dijele stanove, a gubitnici plaćaju

Hebrangova izjava o Krstičevićevim stanovima prošla je ispod radara, ali važno ju je naglasiti. Osim što ovakva praksa svjedoči o ozbiljnom moralnom posrnuću s kojim se kao društvo još uvijek nismo ozbiljno suočili, Hebrangova iskrenost bi mogla biti višestruko ljekovita jer u pravom svjetlu prezentira opću politiku HDZ-a. Ovo navodim jer logika po kojoj pobjednici dijele plijen nauštrb poraženih nije zadržana na ovom konkretnom pitanju stanova. Radi se o općeprihvaćenom doživljaju svijeta, države i njenih resursa te institucija od strane vladajuće stranke – Dragan Markovina za Telegram.

Ponedjeljak (10:00)

Paladino: Kako smo dopustili da Mirogoj, Bolleovo remek-djelo i važan spomenik zagrebačke kulture, ovako strada?

išta nije važnije od ljudskih života i u vremenima teških ugroza, kakove su nemilosrdno zadesile naš Zagreb, valja primarno razmišljati o pomoći ljudima s kojima dijelimo isti zrak i nebo. Premda se to, nažalost, i ne čini uvijek baš tako, vjerojatno svi odreda dijelimo i ljubav prema tom gradu koji nas udomljuje i sada nas svojim izranjavanim segmentima treba više no ikada. No kako po recentnim potresnim nevoljama pomoć trebaju živi i potrebiti, trebaju je i naši mrtvi, koji, dakako, ne pitaju i ne mole, no njihova posljednja počivališta na svim gradskim grobljima vape i bez riječi. Danas ćemo se tako posvetiti nečemu što osvrt itekako zaslužuje. Onomu što svojom ljepotom i dostojanstvenošću već stotinu godina mami uzdahe i čini nas, čak i u trenucima kada nam se čini da za to više nemamo nit jednog razloga, ponosnima – piše u uvodu Zrinka Paladino za Telegram.

Ponedjeljak (01:30)

Neki su mrtvi mrtviji od drugih

Pofuk: Svibanjske bi komemoracije trebale biti posvećene svim satrtim životima i sudbinama

I ove se godine nastavio zloćudni krug selektivnog samooplakivanja – piše Pofuk o porukama koje su ovih dana slali sarajevski nadbiskup i predsjednik HBK gdje se žali samo za Hrvatima, po mogućnosti katolicima. Kada bi katoličke zadušnice i molitve bile takve da pobuđuju sućut za sve žrtve, bio bi to najučinkovitiji pritisak na pobjednike i gubitnike svih ratova da iskreno preispitaju i pokajnički priznaju u prvom redu vlastitu krivnju. No kao što jedan zločin ne opravdava i ne iskupljuje drugi, tako i jedno selektivno pamćenje i komemoriranje ne opravdava drugo.

Nedjelja (19:30)

Kap u moru

Jurica Pavičić: Hrvatska – zemlja u kojoj jedna pravila vrijede za male, a druga za saborsku zastupnicu

Hrvatska političko-administrativna kloaka opet se ukazala u svoj divoti… na jednom otoku… Na Orutu/Zmajanu bilo je bunja, ali nikad nije bilo kuća. No, danas tamo postoji jedna kuća s bazenom, a ta se kuća zahvaljujući misterioznim putevima hrvatske lokalne samouprave našla – eto – baš na parceli koja je u vlasništvu muža HDZ-ove saborske zastupnice – Jurica Pavičić, Jutarnji.

Nedjelja (14:30)

Svetislav Trpilo

Basara: Traktat o trpilu i neizdržu

Jedna osvježavajuća i zabavna kolumna: Trpilo je još jedna iz mnoštva srpskih posebnosti, organ koji postoji samo u anatomiji Srba, a rekao bih da i pojam (i reč) postoje samo u srpskom jeziku. Nemoguće je precizno odrediti gde se „trpilo“ tačno nalazi, da li u glavi ili u dupetu – mišljenja „stručnjaka“ se razlikuju – ja sam sklon da ga amaterski lociram u blizinu dupeta. Ali ako i ne znamo gde se „trpilo“ nalazi (i kako izgleda), znamo da je njegova funkcija da amortizuje nasrtaje siromaštva, ponižavanja i maltretiranja raznoraznih srpskih vlasti i vladara.

Subota (12:00)

Basara: Must deja vu

Obavestivši se u nedelju da ću u Utisku nedelje gostovati Guzijan Jeremić, pomislih da je će to biti must see, pa se u 20,55 namestih pred televizor, ali, predvidivo, ono što sam video nije bilo must see nego deja vu. Budući da televizore sa takozvanom nacionalnom frekvencijom ne gledam – i da sam tom negledanju ostao dosledan i čak i u danima najdubljeg TV posrnuća, tokom epidemije – Utisak nedelje i 24 minuta sa Zoranom Kesićem su za mene neka vrsta informbiroa koji me sažeto obaveštava o pravcima razvoja političke pornografije i medijskog kretenizma u Srbiji – piše Svetislav Basara za Danas o emisiji koju možete pogledati malo niže.