Lako medijima koje financiraju gradovi, županije i općine - Monitor.hr
02.09. (19:00)

PR-oduljena ruka vlasti

Lako medijima koje financiraju gradovi, županije i općine

Javna je tajna da lokalne vlasti većinom dijele novac medijima protuzakonito. Brojni lokalni mediji koji dobivaju javni novac nisu čak ni upisani u registre u koje su obavezni biti upisani. „2020. i 2021. godine u više od 80 posto slučajeva novac je dodijeljen bez javnog poziva, a konačnu odluku gotovo uvijek je donosio čelnik lokalne ili regionalne jedinice. Svaka granica između novinarskog rada i ‘native’ oglašavanja je izbrisana što se s javnim sredstvima nipošto ne bi smjelo događati. Analiza je pokazala i kako najviše novca ide komercijalnim medijima. Ti ugovori s komercijalnim medijima su problematični, postoje medijski paketi koji se nude jedinicama lokalne samouprave. Često je riječ o ‘native’ oglašavanju, čistom PR-u, koje se ne označava kao takvo. H-alter


Slične vijesti

06.11. (20:00)

Piar, liar

Državi odgovara da nominalno financira “novinarstvo”, a u stvarnosti dobiva uljepšanu sliku o sebi

Ljubušak Božo Skoko i Krešimir Macan u timu Večernjeg lista za praćenje predsjedničkih izbora - Ljubuški Informativno, kulturno, sportski portal - Ljubuški u srcu

Božo Skoko, Ankica Mamić, Krešimir Macan, Mate Mijić i drugi PR-ovci redovno gostuju u domaćim medijima kao “politički analitičari” i “nezavisni stručnjaci”. Njihove firme zarađuju goleme iznose na poslovima s državom i lokalnom upravom, a PR-ovci onda u javnosti, s navodno “nezavisnih” pozicija, poliraju imidž političara koji su im omogućili zaradu. Tako je npr. Božo Skoko u medijskom prostoru reklamiran kao nezavisni stručnjak koji je u tom slučaju komentirao politiku u Zagrebu, dok je u stvarnosti bio suvlasnik firme koja je zaradila enormne profite zahvaljujući administraciji pod vodstvom Milana Bandića. Ta crtica možda ponajbolje opisuje incestuozni odnos između takozvanih opinion makera u prostoru domaćeg žurnalizma i novinarsko-uredničke klike koja im ustupa prostor: nezavisni stručnjaci, zaduženi za “nepristrano” komentiranje političke svakodnevice, zgrću nemale sume preko javnih institucija koje u Hrvatskoj ovise o moći političkih nalogodavaca, predmeta njihovih analiza. Javnost pritom dobrim dijelom o tome ne zna ništa. Novosti

 

27.10. (18:00)

Medije pratim, vrijeme si kratim

Gavranović: Senzacionalizam i polarizacija medija

Nedavno je ispod radara prošlo istraživanje koje je pokušalo dati odgovor na pitanje zašto se gubi povjerenje u medije i zašto u najvećem broju medija prevladava senzacionalizam umjesto profesionalnosti. Sve više ljudi izbjegava političke teme, odnosno teme od javnog interesa, i to zato jer čitateljima “narušava raspoloženje”. Upravo zbog toga političari su u još gorem položaju pa moraju raditi “viralne” stvari – “vikati”, napadati i slično da bi dobili pažnju dok su konsenzus i deliberacija zaboravljeni pojmovi. Mediji biraju upravo viralne sadržaje za svoje čitatelje jer druge publika neće čitati, samim time i njima se smanjuje publika, ali i zarada. Zašto ljudi ne vjeruju medijima je kompleksno pitanje, koje ima svoje specifičnosti u različitim zemljama i vremenima. No, ono što je sigurno jest pojava interneta, zbog koje su se mediji još više ispolitizirali i polarizirali, što je polariziralo i publiku. Tako je nastao “neprijateljski medijski efekt” prema kojem ljudi s izraženim pozitivnim stavovima o nečemu doživljavaju medijske izvještaje o tome, čak i potpuno objektivne, kao negativne ili pristrane. Ante Gavranović za Epohu.

23.09. (22:00)

Tolerancija mi nije jača strana, svi drugi griješe, a ja sam bez mana

Kako se monopolizira javni prostor

Jedan ekstremistički portal – koji je, valja spomenuti, dijelom financiran javnim sredstvima – nedavno se našao zgrožen činjenicom da su Grad Zagreb i Ministarstvo kulture pokrovitelji studentske izložbe koja “napada kršćanstvo”, a koja samo ironizira narativ o toleranciji. No kao što je spomenuto, određenom dijelu medija i javnosti ni nedvosmisleni natpisi nisu predstavljali znatnu prepreku tome da studentski rad protumače kao protjerivanje kršćana neviđeno od doba poganih rimskih careva. Kulturpunkt donosi niz nekoliko primjera u kojima ukazuju na izrazito neugodnu činjenicu da šovinistička desnica u znatnoj mjeri kontrolira javne prostore u gradu Zagrebu, dok se u slučajevima bilo kakve intervencije koja bi taj monopol dovela u pitanje izvodi dobro uhodani performans hinjenja žrtve i nasilne reakcije – uglavnom od strane jednih te istih aktera.

10.09. (17:00)

Naručitelji priželjkuju medije koji su spremni vršiti propagandu kroz sadržaj

Tijela javne vlasti daju na desetke milijuna kuna za samopromociju agencijama i medijima izabranima bez jasnih kriterija

Infografika: Na svjetski dan slobode medija cenzura i dalje aktivna

Istraživanje Gonga u suradnji s HND-om pokazuje da je samo prošle i pretprošle godine agencijama i medijima dodijeljeno najmanje 150 milijuna kuna. Najčešće pod okriljem “promidžbe i informiranja” krije se sijaset usluga koje državna tijela potražuju, a mediji ispunjavaju, uglavnom kroz posredovanje agencija za marketing. U pitanju su klasične reklame, produkcija promotivnih filmova, specijalizirane konferencije, plaćeni tekstovi ili posebni novinski prilozi. Svima je zajedničko da hvale rad izvršne vlasti ili državnih kompanija. Opisani sustav dovodi do nekoliko potencijalnih posljedica na štetu novinarstva i opće informiranosti građana: glavni se rizik očituje u političkom pokoravanja redakcija čiji će vlasnici i urednici iz više razloga dobro razmisliti prije nego što krenu kritizirati nekog ministra ili kriminal u javnoj firmi koja se reklamira u njihovom programu. Novosti

19.08. (00:00)

I mediji mogu biti održivi, zar ne?

Gavranović: Mediji i održivi razvoj

Iako su mediji odigrali središnju ulogu u definiranju i uspostavljanju šire komunikacije u isticanju društvene odgovornosti i stavljanja održivog razvoja na dnevni red, praksa pokazuje da mediji ipak premalo pozornosti posvećuju ključnim pitanjima s toga područja ili ih ponajčešće vezuju uz incidente. Konkretno, u razdoblju od 1961. do današnjih dana program vijesti fokusiran je prvenstveno na incidente polucije ili ekološke katastrofe, i to osjetno više no na poticanje i ukazivanje novih trendove odnosno razloge incidentima i katastrofama. Takav odnos je, nažalost, dominantan. Temeljno je pitanje kako bi mediji trebali djelovati? Prevladava mišljenje stručnih krugova da bi se uloga medija morala odražavati na bitno drugačiji način. Oni moraju imati kritičku ulogu u prikazivanju pozitivnih primjera tranzicije gospodarstva i društva u cjelini prema pojmu održivosti. To pretpostavlja da i sami bolje razumiju filozofiju održivog razvoja i društvene odgovornosti poslovnoga svijeta, odnosno da su svjesni svoje snage u propagiranju ideja koje bitno utječu na kvalitetu življenja. Ante Gavranović za Epohu.

01.07. (18:00)

Žurnalizam kakav je nekad bio danas ne prolazi

Kritičko pisanje: Sustav gura kritiku u službu marketinga

Stanje je dvojako: s jedne strane vidimo da se sve više ljudi i praksi udaljava od tradicionalnih modela kritike i repozicionira pisanje (i druge kritičke procese) kao umjetničku praksu. S druge strane, gotovo je nemoguće živjeti od kritike i kritičkog pisanja, osobito izvan tradicionalnih modela, a postoji i veliki otpor prema promjenama. Velik broj kulturnih radnica i radnika kritički djeluje izvan onoga što uobičajeno prepoznajemo kao prostor kritike – primjerice, u vodećim novinama ili specijaliziranim publikacijama. U području izvedbe postoje kritičke zajednice koje su manje zainteresirane za reprodukciju često kolonijalnih i patrijarhalnih politika “etablirane” kritike, koje svoj izraz nalaze u fanzinima i crtanim romanima, dramaturškim postupcima i podcastima. S obzirom na to, premalo je resursa, financijskih i drugih, za razvoj kritičke kulture. Postoji i veliki otpor prema novim modelima jer oni prokazuju koliko je mainstream kritika isprepletena s komercijalnom dimenzijom umjetnosti. Kulturpunkt

08.06. (22:00)

Nekad smo bili napredni

Dževad Sulejmanpašić – prvi teoretičar (dobro, kritičar) medija s ovih prostora

Jeste li znali da je Bosna, tridesetak godina prije teza glasovitog “gurua modernih medijaˮ Marshalla McLuhana, iznjedrila teoretičara medija koji je upozoravao na opasnosti koje dolaze od oblika medija?  Dževad Sulejmanpašić je, naime, o manipulativnom karakteru medija, odnosno pogubnosti medijskog senzacionalizma, govorio i pisao još tridesetih godina prošlog stoljeća! 1936. godine objavljena je njegova knjiga “Žurnalizam razarač čovječanstva i novinstvo sa najmanjom mjerom žurnalizma” kao prvo takvo kritičko djelo o medijima na jugoistoku Evrope. Sead Alić za Bosnia Experience.

14.05. (12:00)

Mediji u službi politike i kapitala

Rudarska nesreća o kojoj se šuti. Zašto? Zato što se dogodila u siromašnoj Africi

Akcija spašavanja osmorice rudara, zatočenih više od pola kilometra pod zemljom u rudniku cinka Perkoa u siromašnoj afričkoj državi Burkini Faso, traje tjednima, a šanse da su rudari još živi sve su manje. Ipak, o toj se tužnoj vijesti dade naći poneka informacija samo u manjim svjetskim medijima. O Hrvatskoj da i ne govorimo, ovdje to naprosto nije tema, pišu Novosti, prenosi Slobodna.

06.05. (00:00)

Daj mi to što želim čuti

Gavranović: Zašto mediji gube povjerenje?

Mediji mogu upravljati našim razmišljanjem i manipulirati gledateljima, slušateljima i čitateljima. U praksi to čine gotovo svaki dan. Očito je da sami sebi moramo postaviti pitanje imamo li uopće vlastito mišljenje ili je sve uglavnom proizvod medija? Pritom nije uvijek važno jesu li vijesti koje mediji prenose aktualne, nego se moramo sve više pozabaviti pitanjem jesu li istinite. Privlače li naše zanimanje samo nasilje, tuđa krv i nevolja ili imamo i neke druge interese koje želimo zadovoljiti u medijima? Svjetska služba BBC-ja od 2016. do 2018. pitala je svoje korisnike što žele od vijesti, zašto konzumiraju vijesti i što im vijesti znače. Na temelju rezultata, BBC je napravio promjene u razvoju proizvoda i dokazao da se broj korisnika i njihov angažman povećava kada se vijesti drukčije pokrivaju, kada redakcije isporučuju proizvode na temelju potreba publike. Ante Gavranović za Epohu.

20.02. (23:00)

O medijima i ljudima - Kolektivna psihopatologija

Skupljanje lajkova na traumi jednog djeteta

Prošlog je tjedna u susjednoj BiH jedna od glavnih tema bila o nestanku 15-godišnjaka iz Cazina, koji je na sreću, pronađen. No, umjesto da po pronalasku brigu o djetetu preuzmu nadležna tijela i službe, najprije socijalna zaštita i policija, dijete je, duboko pognute glave i vidljivo traumatizirano, postavljeno da sjedi na drvenoj kladi kako bi prisutni psihopati mogli praviti selfije sa djetetom i sve to prenositi uživo. Tako je jedno nevino i nedužno dijete izvrgnuto nezapamćenoj medijskoj i javnoj eksploataciji kao da se radi o ukazanju grmečkog medvjeda koji pleše sa Umom Thurman u „Pulp Fictionu“ umjesto Travolte. Dijete ima pravo na zaštitu i privatnost. Lupiga