Markovini: Kako fetivi Šibenčanin može toliko ne podnositi baštinu svog grada? - Monitor.hr
20.01.2017. (11:54)

Sjeti se Sutjeske

Markovini: Kako fetivi Šibenčanin može toliko ne podnositi baštinu svog grada?

“Ako ćemo se složiti da živimo u zemlji čije političke i društvene elite uporno inzistiraju na baštini i tradicionalnim vrijednostima, ma što one značile, a s tim se teško ne složiti, moramo se upitati koji je vrag Belamariću? Kako netko tko je fetivi Šibenčanin može toliko ne podnositi baštinu svog grada? Podsjetimo, 1316 Šibenčana bilo je samo na Sutjesci. U partizanima naravno. Pri čemu se njih 535 nikad nije vratilo”, piše Dragan Markovina, o slučaju izložbe o Anni Frank. Telegram


Slične vijesti

14.10. (22:00)

Kad desnica čuje “Sve što znaš o meni” — odmah se uvrijedi

Markovina: Desnica u ratu s Arsenovim porijeklom

Okomio se tako Radić, lider raskolničke, radikalno desne stranke Domino, zapravo i na ideju izgradnje mreže tih kulturnih centara, ali i na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice. U tome je otišao toliko nisko, da je dodao kako su čekali da umre Gabi (Index), da bi to mogli izvesti, promatrajući je valjda kao ženu na braniku hrvatstva u obitelji Dedić. Nije mu to vjerovatno bila namjera, budući da desni radikali u pravilu kriju zadnje namjere, ma koliko one prozirne bile, ali Radić je s ovim istupom otkrio da desnica zapravo želi Hrvatsku bez Srba. Što se pak samog Arsena tiče, koji je nerado govorio o politici, pa i o neugodnosti koja se dogodila s njegovom kućom u Šibeniku devedesetih, činjenica je da je snimio dva nevjerovatna ratna albuma, „Tihi obrt“ iz 1993. i „Ministarstvo straha“ iz 1994. godine, koji su dva najsnažnija svjedočanstva o ratu u Hrvatskoj i o tome kako ga je sam Arsen teško doživio. Dragan Markovina za Peščanik.

05.10. (16:00)

Kako poništiti ono što je već davno poništeno

Markovina: Pravda za AVNOJ

Tragikomična inicijativa Matije Bećkovića i četvorice skupštinskih poslanika za ukidanje odluka AVNOJ-a može se čitati i kao pokušaj skretanja pažnje s aktualne društvene pobune protiv Vučićevog režima u Srbiji, može se promatrati i kao deluzija o poništavanju nečega što je u praksi svakako poništeno, ali čije se posljedice ne mogu ukloniti, niti se povijest može promijeniti, a na koncu se može promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost. Suštinsko nezadovoljstvo većeg dijela Srbije, kad govorimo o odlukama AVNOJ-a, višedesetljetno je i primarno se svodi na pitanje stvaranja federalne Jugoslavije i njenih unutrašnjih republičkih granica, odnosno puno više je problem iz kuta srpskog nacionalizma bio u tome, nego u samoj činjenici dokinuća kraljevine. Dragan Markovina za Peščanik.

27.08. (00:00)

Kad Ustav ide na godišnji, a ulica preuzima vlast

Markovina: Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Nažalost, ono što se upravo odvilo u Benkovcu, a dogodila se uspješna zabrana mirotvornog kulturnog festivala, zahvaljujući de facto paktu policije, tj. države s grupom ustašoidnih nasilnika, kojima je jedina legitimacija braniteljski staž, ne predstavlja izdvojen slučaj i jako mi je dobro poznato. Praktično identična stvar dogodila prošle godine u Korčuli, kada je identičnoj skupini ljudi zasmetao dolazak crnogorskog pjevačkog zbora. To sve znači, da ovaj val crnila koji se upravo događa, nije uzrokovan ovim dvama Thompsonovim koncertima, nego je posljedica višegodišnjeg povlačenja pred nasilnicima i dopuštanja da njihova totalitarna i ekstremistička mjerila određuju što je poželjno, a što nije poželjno u javnom prostoru. Sve to, mimo Ustava, zakona i ideje slobodnog i demokratskog društva te uz otvorenu asistenciju vladajućih i oportunističko povlačenje opozicije. Hrvatska je ovim došla korak do totalitarne diktature uličnih nasilnika, koja je tim ciničnija imajući u vidu pozivanje na demokratske slobode i slične formalnosti koje sama država ne poštuje. Dragan Markovina za Peščanik.

16.07. (18:00)

Poraz društva

Markovina: Što povezuje Bajagu i Zorana Pusića?

Davno sam, sličnim povodom otkazivanja Bajage, koji je u Hrvatskoj odsvirao desetine koncerata i oko kojeg ne može realno postojati nikakav stvarni problem, napisao da bi stvar bila dodatno bizarna kad bi uzeo i hrvatsko državljanstvo, na koje po mjestu rođenja svakako ima pravo.

Da skratim i napišem jednostavnim rječnikom, Pusić smeta samo zato što je dosljedni antifašist, a Bajaga samo zato što je Srbin. I dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će u ovakvim okolnostima pokrenuti val, kojeg se nitko organizirano neće potruditi zaustaviti, pa da dobijemo zemlju kojoj ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu.

I to zemlju koja je ostvarila sve snove ovdašnjih nacionalista i praktično je jedina jasna pobjednica ratova za jugoslavensko nasljeđe. Ta vrsta besmisla i autodestrukcije ravna je i poklapa se s nastojanjem istih društvenih krugova da jednu suštinski partizansku i pobjedničku zemlju pretvore u zemlju ustaških gubitnika. Dragan Markovina za Peščanik. O otkazivanju Bajage pišu i Novosti.

09.07. (14:00)

Iz rubrike "glazba" u rubriku "crna kronika"

Markovina: Koncert istine u Zagrebu

Jedina dobra stvar u vezi neoustaškog kič-užasa koji se ovog vikenda odvio na zagrebačkom Hipodromu, ali i po čitavom gradu uoči Thompsonovog koncerta, jeste to što je sada puna istina o hrvatskom društvu postala očita svima. Ponajprije urbanoj zagrebačkoj populaciji koja je, ušuškana unutar vlastitog svijeta i mainstream medija, pa i unutar vlastitog većinskog zeleno-lijevog političkog izbora, živjela u uvjerenju kako situacija nije baš takva. Istina jeste, i to može biti donekle utješno, da se radi o simboličnom radikalnom desničarenju, koje je umnogome u trendu među mladom populacijom, ali ne treba veliki korak od simbolike do prakse. Tim prije što je apsolutno nevjerovatno odakle takav nacionalizam crpi gorivo, jer ako je ijedan ovdašnji nacionalizam ostvario praktično sve svoje ciljeve, to je hrvatski. Te frustracije ne mogu biti ništa drugo, nego fiktivne i pogonjene tek još s nas par postotaka ljudi koji se tome naglas odupiru. Dragan Markovina za Peščanik.

07.07. (21:00)

Ni 'treći put' nije na kraju neki

Markovina: Bez nacionalne opozicijske stranke nema ozbiljne alternative

Komentirajući aktualnu političku klimu u Hrvatskoj, Markovina je ocijenio da je “SDP pristao na političke postavke koje je HDZ postavio još devedesetih: da je politika Franje Tuđmana neupitna, da Domovinski rat nema mrlju, te da su devedesete herojsko doba i ništa drugo”. Posljedica tkave politike je i nastanak “puno trećih puteva” poput stranke Nova ljevica, koju je Markovina osnovao, a kasnije i Možemo! “Ali ne možete graditi ozbiljnu alternativu ako nemate nacionalnu opozicijsku partiju. Vidimo kako s Možemo! teško ide gradnja nacionalne priče”. Kazao je kako se više neće baviti politikom, nakon što je 2016. osnovao Novu ljevicu a godinu kasnije se bez uspjeha kandidirao za splitskog gradonačelnika. “Vidio sam da postajem lošiji čovjek”, objasnio je, iako mu nije žao što je osnovao navedenu stranku. Novosti

25.05. (15:00)

Njihov i naš holokaust

Markovina: Tri razloga hrvatske podrške Izraelu

Trebalo je proći puno vremena da bi europska visoka politika prihvatila ono što je javnosti u istim tim europskim zemljama bilo jasno od početka izraelskog napada na Gazu. A to je da taj napad ima očitu namjeru etničkog čišćenja. Hrvatska se nije pridružila simboličnom distanciranju od Izraela kao druge države EU, uz Plenkovićevo objašnjenje o kompleksnosti tog pitanja i milijun eura pomoći za UNICEF u Gazi kao gestu pranja savjesti. Primarni razlog zbog kojeg sam premijer ima stav kakav ima, jeste njegovo teško odustajanje od uhodanih centrističkih politika Europske unije. Drugi razlog podržavanja Izraela leži u prirodnoj averziji prema ljevici, jasno naklonjenoj patnji Palestinaca i u tome da dobar dio, ako ne i kompletno, desno biračko tijelo nedvojbeno podržava Izrael. Konačno, treći i neizgovoreni razlog, leži također u kompleksu odgovornosti zbog genocida kojeg je NDH provela, između ostalog i nad Židovima. Pri čemu tu teško možemo računati na svijest o moralnoj odgovornosti. Prije će biti da je riječ o strahu zbog optužbi za naslanjanje na takvu politiku. Dragan Markovina za Peščanik.

13.04. (01:00)

Sada im, kao, smeta

Markovina: Jugoslavija na ulicama Zagreba

Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje.

Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana. Međutim, kako je te plakate postavio HDZ, za što se saznalo tek dan kasnije, a da u toj međufazi neizvjesnosti nije nastradao nijedan, niti je bilo tko od košer novinara to problematizirao, dobili smo samo još jedan dokaz kako se simbolički ulični vandalizam nikad ne događa slučajno. Ili se tako dogodi ekscesno. Dragan Markovina za Peščanik

05.02. (12:00)

'Duh naših devedesetih zapravo je obuzeo dobar dio Europe'

Markovina: Thompson na dočeku ili normalizacija nenormalnog

Koliko god Plenkovićev odgovor Pusiću bio ciničan, on je zapravo suštinski istinit kad kaže da rukometaši žele Thompsona i da ne treba zbog toga izazivati nacionalne podjele. Ovo s podjelama jeste pila naopako, jer ih naravno, upravo Thompson i njegovi stalno izazivaju, u potrazi za neprijateljima, ali je isto tako činjenica da je sve manje onih kojima je on kao takav, sa svim značenjima koja sa sobom nosi, problematičan. Činjenica je i da sve hrvatske reprezentacije, s naglaskom na nogometnu i rukometnu, igraju s ogromnim nacionalnim nabojem, koji je umnogome i rezultatski pomogao nevjerovatne uspjehe tih reprezentacija. I to je zapravo istina. Taj naboj pak doista i dolazi iz neugaslog duha devedesetih, čiji Thomspon jeste krajnji muzički pa i ideološki izraz. To jeste i problematično i žalosno, ali je jednostavno tako i ne postoji nikakav način da tako više ne bude, barem dok najveći dio političke, medijske i kulturne scene ne počne graditi neki novi identitet Hrvatske za budućnost u 21. stoljeću. Dragan Markovina za Peščanik.

14.01. (00:00)

I razlaz čelnika stranke na vlasti s vlastitim članovima, barem po nekim pitanjima

Markovina: Faktori Milanovićeve pobjede

Zoran Milanović je dakle uspio jer se vrlo različitim skupinama u društvu uspio prodati kao njihov, s tom razlikom što ljevičar i liberal svakako više nije, ali njegovi birači tog profila to odbijaju prihvatiti. Iz svega ovoga jasno je kako ona najpopularnija teorija o njegovoj popularnosti, koja kaže da ljudi glasaju za njega jer ne žele dati sve poluge vlasti HDZ-u zapravo ne stoji. Odnosno stoji samo ako govorimo o prvoj skupini birača koja nikad ne bi HDZ-u dala da vodi bilo što. Ovo i jeste poruka da u hrvatskom društvu ima zaista podosta antizapadnih sentimenata pa i solidna količina simpatija prema Rusiji. Sve ovo, naravno ne znači da će na skorim lokalnim izborima HDZ doživjeti ozbiljan poraz, a lijevo-liberalna opozicija pobjedu, jer lokalni izbori su vrlo specifična politička utakmica. Dragan Markovina za Peščanik.