Na Facebooku sam, dakle postojim - Monitor.hr

Slične vijesti

09.11. (16:00)

Više razmišljanja, manje filozofiranja

Danas imamo mnogo filozofa, a malo filozofije

Filozof se određuje prema filozofiji. On se izgrađuje izgrađujući svoje djelo, čijim posredništvom čitalac na jedan povratni način određuje tko jest njegov autor. U namjeri filozofa ogleda se način njegovog filozofskog utemeljenja, njegovo polazište i osnova mišljenja, njegov izvor i svjetonazor. Ako bismo se i mogli složiti da bit filozofije, ma koliko to zvučalo kao pleonazam, jest u filozofiranju, odnosno da se do odgovora na pitanje: „što jest filozofija?“ dospijeva samo filozofskim pitanjima, time još nije dovoljno rečeno što znači biti filozof. Ovo prvo odnošenje spram filozofije nije u biti samo subjektivno, već i nefilozofsko, jer se gradi na uvjerenju, a ne na nekom pouzdanom saznanju, iako odmah treba dodati da jedno pouzdano saznanje u ovoj vrsti činjenja ne može pružiti ništa, pa čak ni ostvareno djelo. Već u ovom početnom stadiju filozofiranja postaje jasno da filozofija mora biti nešto prisno, a ne neka oblast u kojoj se odrađuju dnevni zadaci. Predrag Finci, Lupiga.

29.10. (00:00)

‘Što je čovjek dalje od ludosti to manje ima od života’

U povodu rođendana nizozemskog filozofa i humanista Erazma Roterdamskog, koji bi danas ispuhao 556 svjećica, evo par njegovih mudrih citata iz djela ‘Pohvala ludosti‘: “…znak je prave pameti da ne želiš biti nadljudski mudar kad si već rođen kao čovjek, nego da sa čitavim svijetom ili dragovoljno zatvaraš oči pred pogreškama ili se uljudno pretvaraš.

…ako mudrost leži u iskustvu, tko više zaslužuje da nosi ime mudraca: da li pametan, koji se nešto iz stida, nešto iz plašljivosti ne prihvaća ničega ili ludak, koga ni od jedne namjere ne odvraća ni stid (jer ga nema) ni opasnost (jer ne razmišlja)? Mudrac se zagnjuruje u knjige starih pisaca, gdje se nauči nekom pretjeranom cjepidlačenju. Ludak, naprotiv,baš stoga što neprestano učestvuje u svemu i ne haje za opasnost, stiče pravu mudrost. To je dobro uočio i Homer, iako je bio slijep, jer veli: i lud se nauči u nevolji.

03.10. (09:00)

Stoljeće od objavljivanja Logičko-filozofskog traktata

Ludwig Wittgenstein, um u plamenu

Godine 1920, nakon što pet puta nije uspio pronaći izdavača za svoju tek završenu knjigu “Logičko-filozofski traktat”, filozof Ludwig Wittgenstein, rođen u Austriji, tješio se u pismu Bertrandu Russellu: Ili je moje djelo rad najvišeg ranga, ili nije rad najvišeg ranga. U ovom drugom (i vjerovatnijem) slučaju ja sam za to da se ne štampa. Ako je riječ o prvom slučaju, svejedno je da li se štampa dvadeset ili sto godina prije ili poslije. Uostalom, ko pita je li Kritika čistog uma… napisana godine 17x ili y. Uprkos tome što je jedno od najslavnijih filozofskih djela ikada napisanih, Traktat je takođe jedno od najmisterioznijih – čak i sada nema konsenzusa o tome kako ga treba tumačiti. Ipak je izazvao fascinaciju koja se proteže izvan okvira akademske filozofije. Russell ga je nazvao “najsavršenijim primjerom genija kojeg sam znao kao tradicionalno zamišljenog, strastvenog, dubokog, intenzivnog i dominantnog”. XXZ Magazin

23.10.2020. (15:30)

Rojevi misli

Filozofija i korona: Poslije će svi biti pametni

Može li filozofija odgovoriti na izazov trenutka? Iskustvo uči mišljenju. Mislimo situaciju, a situacija uvjetuje mišljenje. Ne diktira mišljenje iskustvo, nego iskustvo mišljenje. Jedno je ono što sam o ratu mislio za vrijeme rata, pogotovo dok sam ratu izravno svjedočio, a drugo što danas o ratu mislim. Spoznaja mijenja našu predodžbu. Što je potpunija, naša slika problema o kojem mislimo je cjelovitija. Barem mislimo i vjerujemo: jasnija… Mislimo o prisutnoj opasnosti koju svakojaka nagađanja nisu učinila manje nepoznanicom. Ono što je već vrlo jasno jest da opasnost po tijelo kao i uvijek postaje i opasnost po duh, piše Predrag Finci.

21.09.2020. (23:00)

Moć znanja da mijenja i stvara

Propast svijeta: Esej filozofa Vučetića ljudima koji su uništili 68% životinjske populacije…

Odustati od razuma i slobode, odustati od znanja koje raste i mijenja nas, znači promovirati zablude neslobodnog čovjeka. Istina nije nešto što se osjeća, to je vjera. Istina je razumsko osvjetljavanje onoga što je prije bilo nepoznato. Istina ne ovisi o mnoštvu, ona ne nastaje okupljanjem mase. Okupljanjem mase nastaje istina o masi, a ona glasi: masa neslobodna, nebitna i neodgovorna. U masi nema odgovornosti. Tu nitko ništa ne čini, nego se stvara dojam da se nešto neosobno sudbinski događa, da sama duša svijeta progovara putem okupljene pastve koja je odustala da bude razumom i slobodom dovršavana. Znati konačnu istinu, imati konačno znanje o nečemu, moguće je samo ako smo pokopali znanost i razum. 24 sata

18.06.2020. (13:00)

Filozofija i rap: Kako pomoću “panopticona” engleskog filozofa Jeremyja Benthama bolje razumjeti sisteme kontrole u modernom društvu

24.03.2020. (14:30)

Razmišljam jer je - jedino preostalo

Njemačka filozofkinja Svenja Flaßpöhler: Ova kriza nam daje prostor za razmišljanje

Sada shvaćamo koliko je važno brinuti se, pomagati i njegovati. U isto vrijeme shvaćamo i to koliko je čitav naš sustav dizajniran za potrošnju i proizvodnju, a s ciljem održavanja tog beskrajnog toka. Sada shvaćamo koliko je krhak ovaj kapitalistički sustav i da bi možda trebali ponovo razmotriti tu hijerarhiju – kaže njemačka filozofkinja Svenja Flaßpöhleru u intervjuu za Deutsche Welle i dodaje – možemo preispitati pojedinačne elemente ovog sustava… rad od kuće, veću fleksibilnost i kompatibilnost s obitelji.

14.01.2020. (21:30)

Moj grijeh, moj grijeh, moj konzervativni grijeh

In memoriam Roger Scruton: Najgora vlast nije ona koja radi pogreške, već ona koja nije spremna na ispravke

Velimir Šonje napisao je in memoriam britansko-američkom konzervativnom filozofu Rogeru Scrutonu, izdvajamo jedan njegov citat: “Dvije najmoćnije civilizirajuće snage su oprost i ironija. Oprost je skok iz ‘Ja’ perspektive u ‘Mi’ perspektivu. Priznanje pogreške i traženje oprosta su izvanredno važni čuvari slobode. Oni su i osigurači kvalitetne javne službe i to su prve stvari koje nestaju kada utopisti i planeri preuzmu uzde u svoje ruke. Ironija je distanca – sposobnost za perspektivu drugosti, pa i naspram samoga sebe. To stalno podsjeća da i onaj koji sudi bit će suđen“.