Nećemo ostavit državu onom plavušanu!
Najbolje izjave s debate demokratskih kandidata za američkog predsjednika
Devet mjeseci nakon početka drugog mandata Donalda Trumpa, Demokratska stranka ostvarila je niz izbornih pobjeda. Zohran Mamdani postao je prvi muslimanski gradonačelnik New Yorka, dok su Abigail Spanberger i Mikie Sherrill osvojile guvernerske utrke u Virginiji i New Jerseyju. U Kaliforniji je, na inicijativu guvernera Gavina Newsoma, odobren novi raspored izbornih okruga koji bi demokratima mogao donijeti pet dodatnih mjesta u Kongresu 2026. godine. Rezultati pokazuju obnovljenu snagu demokrata unatoč republikanskoj većini na saveznoj razini. DW
Bio je pomoćnik Bijele kuće pod Richardom Nixonom, šef kabineta Bijele kuće pod Geraldom Fordom, ministar obrane Georgea H. W. Busha i potpredsjednik Georgea W. Busha. Index... Iako je i sam imao ambicije da postane predsjednikom, nikad nije dobio tu šansu, a mnogi stručnjaci vjeruju kako je on bio taj koji vukao mnoge konce za vrijeme mandata Georgea Busha mlađeg. Bio je ključna figura u odluci o invaziji na Irak 2003. i zagovarao doktrinu preventivnih napada. Cheney je bio i jedan od glavnih arhitekata politike “rata protiv terorizma”, uključujući upotrebu tzv. pojačanih ispitnih tehnika koje su izazvale globalne kontroverze. U biografskom filmu Adama Mckayja “Vice” iz 2018. glumio ga je Christian Bale.
Lakoća kojom je Maruška Vizek došla do američke kreditne kartice s limitom pokazuje koliko se duboko možete integrirati u američko društvo, i bez državljanstva, i bez trajnog boravka, a ponekad i bez ikakvog legalnog imigracijskog statusa. Sve je počelo s Reaganovom velikom imigracijskom reformom, koja je mnogima omogućila lakši put prema legalnom statusu, a unatoč pokušaju regulacijama, povećala broj dolazaka imigranata. Procjenjuje se da je sredinom 2023. godine u SAD-u živjelo oko 13,7 milijuna ilegalnih useljenika. A kad se ta brojka stavi u širi kontekst, u zemlji od oko 340 milijuna ljudi ispada da je svaki dvadeset i peti stanovnik zapravo ‘ilegalac’. No dok politika vuče crte i obećava zidove, svakodnevica i dalje pokazuje nešto drugo. U zemlji u kojoj strana državljanka može bez ikakvih prepreka dobiti kreditnu karticu jasno je da sustav u praksi ostavlja daleko više prostora za integraciju nego što bi se to htjelo priznati. tportal
Tvorac ruskog satiričnog showa Kukly uspoređuje napade Donalda Trumpa na američke komičare s Putinovim gašenjem emisije u Rusiji. Naglašava da satira razotkriva istinu i štiti demokraciju, dok autoritarni vođe pokušavaju ugušiti smijeh. Iako Trump pokazuje autoritarne sklonosti, američke institucije ograničavaju njegovu moć, za razliku od Putina koji je potpuno podredio Rusiju sebi. Trump je u napadima na neistomišljenike daleko izravniji. Ne skriva da se sveti svojim političkim protivnicima. Šenderovič savjetuje komičarima da ostanu čvrsti, jer smijeh ostaje nezaustavljiv i ključ slobode govora. Možda je Jimmy Kimmel poljuljan, ali Jon Stewart je na TV-u već 30 godina i nitko ga nikad nije smijenio. N1
Kontroverzna odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odreže naknadu od 100 tisuća dolara za izdavanje vize H-1B, dokumenta uz pomoć kojega je velik broj Indijaca i Kineza iz visokotehnoloških sektora dug niz godina obogaćivao američku ekonomiju i društvo, mogla bi unijeti korjenite promjene u način na koji funkcionira SAD. Naime upravo su Indijci najbrojniji korisnici ovog viznog programa i na njih se odnosi i do 75 posto od ukupno 85 tisuća viza H-1B što se izdaju godišnje. Američko visoko obrazovanje do sada služilo kao najvažniji ulazni filtar globalnog talenta: mladi ljudi najprije dođu studirati, zatim kroz OPT, a potom i kroz vize H-1B ostanu u SAD-u raditi i doprinositi američkoj ekonomiji. To ujedno pogoduje i korporacijama. Kao i kod carinske politike, i kod ove odluke o imigracijskoj politici, ključni motiv za njenu promjenu nije kalibriranje reguliranje stanja na tržištu rada, već nešto što zadire puno dublje u američki identitet – vrijednosni sustav. Maruška Vizek o svom iskustvu iz Seattlea, za tportal.
Metak koji je ubio Charlieja Kirka uzeo je više od života jednog online širitelja mržnje, seksizma i rasne netrpeljivosti. Premda je politička inklinacija njegovog ubojice, 22-godišnjeg Tylera Robinsona potpuno nejasna, kako je često slučaj s mladićima njegovih godina, s obje strane ideološkog spektra uslijedile su optužbe da pripada onima drugima, a bez ikakvog dokaza administracija predsjednika Donalda Trumpa odlučila je za atentat optužiti radikalnu ljevicu i krenuti u križarski rat protiv svojih neistomišljenika. Sam Donald Trump je utjelovljenje borca protiv političke korektnosti i u Bijelu se kuću vratio djelomično upravo i kao borac protiv tzv. “cancel kulture”. Ali prvom prilikom koja mu se pružila i sam je preuzeo oružje te iste kulture kad mu je poslužilo da stane na kraj onima koji su spremni kritizirati njega i njegovu agendu.
Treba biti jasno da je Trump po svim mjerilima nepopularan predsjednik svugdje izvan kruga svoje tvrdokorne baze, makar je i tamo pokušajem zataškavanja slučaja Epstien uspio izgubiti auru nedodirljivosti. Čvrsta ekonomija koju je obećavao i koja mu je donijela pobjedu na izborima daleko je od realizacije, a za to su najviše zaslužni njegovi vlastiti potezi poput divljanja s uvođenjem carina i masovnim deportacijama imigranata. Cijena života u Americi umjesto da pada samo nastavlja s rastom, a birači to osjećaju više nego ideološke podjele. Ivan Laić za Ravno do dna
SAD se suočava s nizom kriza koje se međusobno pojačavaju: porast političkih atentata i pokušaja ubojstava, epidemija školskih pucnjava, online radikalizacija i kampanje odmazde na društvenim mrežama. Atentat na konzervativnog aktivista Charlieja Kirka simbolizirao je eskalaciju nasilja, dok Trump i saveznici dodatno raspiruju podjele, a Bijela kuća povećava sigurnosne mjere. Desnica traži osvetu, ljevica osuđuje nasilje, a Pentagon prati mreže. U pozadini svega raste generacijska kriza mladih muškaraca radikaliziranih online, što na portalu Axios vide kao prijetnju budućoj stabilnosti zemlje. Index
Tog primitivizma kakvog vidimo uoči američkih izbora u Europi nema. Sada je to zaoštreno krvlju koja je prolivena. Fašizam je postao termin koji se lijepi na sve strane. Doista je Charlie Kirk bio radikalni desničar, imao je stavove koje bi Hitler prihvatio, ali ta ideja da bi se u SAD-u mogao uvesti fašizam u smislu sustava kakav je bio u Njemačkoj ili Italiji još je uvijek nezamisliva. To su fraze koje opravdavaju krvoproliće. Ideja da se nekog ubije zbog njegovih stavova je nešto što se meni i dalje čini neprihvatljivim, ali to u američkoj tradiciji postoji. Imate više od tuceta američkih predsjednika koji su bili mete atentata. Ljudi koji su bili žrtve atentata uglavnom su bili žrtve desničara: Martin Luther King, JFK… Oni nisu bili ljevičari, ali ih je desnica likvidirala. S druge strane, desnica na svojoj strani ima strukturno nasilje – sustav. U SAD-u nikad nije bilo jake komunističke stranke ili revolucionarnih tendencija, a to je pravi izvor nasilja. Žarko Puhovski za HRT ocjenjuje situaciju.
Ono što me najviše iznenadilo u ovom dva i pol tjedna dugačkom pokušaju da bolje upoznam Ameriku jest koliko su kršćanska vjera i religijske institucije duboko utkani u svakodnevni život čim se makneš iz velikih i liberalnih gradova. Taj kontrast između unutrašnjosti i obala toliko je snažan da odmah otvara pitanje: kako pomiriti taj identitet s onim koji oblikuju Istočna i Zapadna obala, s njihovim bogatim i kozmopolitskim metropolama, liberalnim politikama i kulturnim eksperimentima? Upravo u toj stalnoj napetosti između konzervativnog i progresivnog, tradicionalnog i eksperimentalnog skriva se dinamika Amerike; zemlje koja se neprestano mijenja, propituje samu sebe i iznova preslaguje svoje temelje.
To preslagivanje nije slučajno: u temelju američkog identiteta stoji činjenica da su se u nju doseljavali ljudi koji su željeli istraživati, eksperimentirati i graditi nove vjerske i društvene izričaje. Bježali su od europskih kraljeva, crkvenih vođa, nametnutih autoriteta i strogih pravila, tražeći priliku da započnu život i društvo ispočetka, onako kako su ga sami zamišljali. Maruška Vizek za tportal daje uvid kako je trenutna polarizacija koja vlada u SAD-u, za neke pogubna, možda samo još jedna etapa stalnog kretanja kakvog ovdje nemamo…
Na summitu Šangajske organizacije za suradnju u Tianjinu 27 nezapadnih lidera, predvođenih Kinom, Rusijom i Indijom, otvoreno je poručilo da se protive američkom hegemonizmu i politici sile. SCO i saveznici grade temelje novog globalnog poretka kroz ekonomsko-vojne sporazume i demonstraciju snage, dok Zapad reagira strahom i vojnom mobilizacijom. SAD, opterećen dugom i moralnim gubicima zbog rata u Ukrajini i podrške Izraelu, sve teže brani status „gazde svijeta“. Globalni Jug nastupa samouvjereno, pozivajući na multilateralizam i kraj ere America First!. H-alter