O Tram 11 Ante Tomić i Hrvoje Horvat, a možda i Stanković

Boženamprosti

• Ante Tomić (Jutarnji): Kako sam se osjećao dok sam slušao te nevoljene, sredovječne tipove u dječjoj odjeći
  Meni je to, po duši govoreći, prije ubogo, nego opasno. Nakon slušanja samo na trenutak sam osjetio negodovanje zbog sirove mržnje za homoseksualce, komuniste i Srbe, zbog poricanja ustaških klanja i pljuvanja po ženama bez djece. Emocija koja je u meni prevladavala bila je žalost. Zaustavljao sam album da se odmorim od gorčine i beznađa koji su kuljali iz njega i sa svakim novim uključivanjem u crnu, masnu bujicu stihova Trama 11 bilo mi je sve teže. Ništa što tražim od muzike tu nisam našao, ništa duhovito, ni hrabro, ni mudro, ni nježno, ni senzualno. Pedeset i četiri preduge minute slušao sam samo sumorno svjedočanstvo kako je njima dvojici život uzaludno prošao i nisam se mogao ne sažaliti nad nevoljenim, neobrijanim i pretilim sredovječnim muškarcima u odjeći za srednjoškolce…
• Hrvoje Horvat (Večernji): Osnujmo komisiju za šund i zabranimo Tram 11
  Dok ih sud ne zabrani, ljudi imaju pravo govoriti o čemu god žele. Rječnik kojim se Tram 11 obračunavaju s neistomišljenicima na političkoj sceni zaista je brutalan. Politički se uopće ne slažem s njima, ali se radi o tehnički odlično realiziranoj ploči. Sadržaj albuma “Jedan & jedan” otvoreni je desničarski bunt u kojem bez političke korektnosti, brutalno i iz svih oružja General Woo i Target nemilice “pucaju” po političkim protivnicima. Tko to nije znao, taj se pravi bedast. Optuživati rock-kritičare za sadržaj albuma koji je dobivao pozitivne recenzije zbog svoje artističke uspješnosti podjednako je glupo kao i optuživati Einsteina za posljedice izuma atomske bombe. Taj album i dalje smatram jednim od ključnih političkih iskaza ove godine, ma koliko se s njime ne slagao, i odlično uobličenim radom koji svoju ideološku podlogu razlaže artistički uvjerljivo iako se s njom ne slažem. Za razliku od Thompsona, Škore ili njihova istomišljenika Zlatka Hasanbegovića, Tram 11 su glazbeno talentirani desničari, pa čak i ako su sa spomenutima na zajedničkim večerama koje mi se gade. Paradoks je ponajviše u tome što smo i Aleksandar Dragaš u Jutarnjem i ja u Večernjem listu naveli o čemu se na albumu radi, procijenili da je riječ o, kako je Ilko Čulić naveo u svom tekstu na portalu glazba.hr, “jednom od najkompletnijih i najkontroverznijih domaćih albuma”, a osobno sam čak i navodio sporne dijelove tekstova pjesama, nakon čega samo naivci nisu mogli razumjeti tematiku.
• Čini se da ćete razrješenje dobiti iduće nedjelje u 2 kada će ih vjerojatno ugostiti Aleksandar Stanković. Najava na Fejsu ima trenutačno 299 komentara i samo 353 lajkova (sa Grrr i Tužno i Haha)