U epizodama, prva epizoda dolje
Najčešće su to bile one koje su se toliko dobro uklopile u svakodnevicu da smo nakon nekoliko godina potpuno zaboravili da su ikada bile revolucionarne. Nekada smo budućnost zamišljali kao nešto što će jednog dana stići. Danas se sve češće čini da je problem upravo suprotan – budućnost stiže brže nego što uspijevamo odlučiti želimo li je uopće. Dobar primjer su robotaksiji. Robotaksiji nisu priča o automobilima. Oni su priča o povjerenju. LegalTech nije priča o tehnologiji. To je priča o tome kako se društvo prilagođava tehnologiji. Možda će najveća tehnološka revolucija ovog desetljeća biti upravo činjenica da smo napokon počeli razlikovati ono što je impresivno od onoga što je zaista korisno. Oleg Maštruko za Mrežu
Treba nam neka Greta koja će histerizirati protiv toga… you fuckers stole my middle aged laziness by this run-based shaming, how dare you!!! – piše Oleg Maštruko na svom fejsu.
Teško da možemo zamisliti išta manje dostojanstveno od toga da veliki pisac i od jučer nobelovac govori na sprovodu, po svemu, osim po količina ludila i zla koje je pokrenuo, beznačajnom čovjeku i političaru. Jednako kao što se teško odlučiti je li ta scena više ponižavajuća za Handkea ili za Nobelovu nagradu – piše Dragan Markovina za Telegram.
I Oleg Maštruko piše o istoj temi: Što jednog austrijskog pisca može nagnati da zabrazdi tako duboko u ludilo ne mogu spekulirati, ali o tome što nagoni Nobelov komitet da ga nagradi mogu. Potpuni kretenizam i gubitak kriterija. Nažalost, Skandinavija i navlasito Švedska izgleda postaju predvodnici modernog globalnog ludila.
Oleg Maštruko i njegov tim Fat Buryats putuje i dalje, sudjelujući na reliju Put Foot. Nakon Namibije, prošli su Botswanu, djelić Zimbabwea, Zambiju i Malawi. “Nema signala, na nebu milijarda zvijezda, na šanku alkohol, nalazimo se milijun kilometara od nigdje, ekipa je naložila vatru i sve skupa je nalikovalo na maturalac za idiote”, piše Maštruko.
Oleg Maštruko javio se s prvim izvještajem s relija Put Foot po jugu Afrike. Trenutno su u Namibiji i dvaput su slomili vjetrobransko staklo. “Vozimo se kroz te vanzemaljske krajolike toliko beskonačno dugo da smo već oguglali. Drugog ili trećeg dana u Namibiji smo išli do mjesta zvanog Sossusvlei (vlei je od afrikanerske riječi za dolinu, valley), i njegove najisturenije točke – Deadvlei, mrtvi vlei ili u našoj internoj šali Mrtvi Vlaj”, piše Maštruko za Bug.
Ako smo 737 nazvali Bubom ili Golfom avioprometa, onda je Airbus A320 Renault 4 ili Škoda Fabia… Zanimljivo je da su američki prijevoznici i avioregulatori tek sada prizemljili svoje Boeinge 737 MAX, što je nekoliko dana nakon ostatka svijeta i očito nevoljko. Razloge treba tražiti u tihom ratu Boeinga i Airbusa, pri čemu SAD više ili manje otvoreno navija za svog proizvođača, a EU zemlje za svog. Iako to nije uvijek pravilo, EU-ovci vole spustiti “boingašima”, a Ameri “erbasovcima” – piše svjetski putnik Oleg Maštruko za Index.
Realna cifra za koju bih se maknuo s Fejsa bila bi oko 10-12 tisuća dolara. Godišnje. Dodajmo druge – Google, Amazon, LinkedIn… – i ispada da bi mi netko morao dati zaista ozbiljan novac, mjeren desecima tisuća dolara, da se odreknem nečeg što inače plaćam nula kuna ili dolara. E sad, za koliko biste se dolara ili kuna odrekli usluga Ministarstva poljoprivrede? Državne geodetske uprave, Zavoda za zapošljavanje ili Ureda za mjerenje učinka propisa? – Oleg Maštruko za Index.
U Americi je zbog prevare osuđen Hrvat Renato Librić, pokretač tech startu-pa Bouxtie, na tri godine zatvora, mora vratiti oko milijun i pol dolara investitorima i platiti 20-ak tisuća dolara sudskih troškova. Oleg Maštruko se veseli ovome kao presudi neupućenom medijskom napuhavanju priča oko hrvatskih start-upova, od hrvatskih medija pa do Forbesa koji je tkđ. Librića bio dizao u nebesa.