Marija ima malu plaću i ne može si priuštiti podstanarski stan pa plaća najam garaže u kojoj živi za 500 kuna mjesečno. Dobro je, snalazim se – kaže. T-portal…
Prema podacima DZS-a, više od 20% građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva, odnosno njih preko 800.000. Prag siromaštva za samca je 617 eura, što ne doseže većina umirovljenika. Posebno su pogođene Panonska Hrvatska i obalna područja. Ministar Piletić tvrdi da je metodologija DZS-a problematična, dok sindikalisti upozoravaju da siromašniji građani troše više od polovice prihoda na hranu. Trećina kućanstava ne može si priuštiti godišnji odmor ili neplanirane troškove. No, neki i dalje vjeruju da siromaštva nema jer su kafići puni. tportal
Rad za opće dobro obično je pravosudna alternativa zatvorskoj ili novčanoj kazni, ali u Hrvatskoj ga obavljaju i najsiromašniji – ne zato što su nešto skrivili, već zato što ovise o zajamčenoj minimalnoj naknadi (ZMN), mjeri socijalne pomoći koju država uvjetuje besplatnim radom za opće dobro između 60 i 90 sati rada mjesečno. Radno sposobni samac ima pravo na 160 eura zajamčene minimalne naknade na mjesec, a rad za opće dobro može trajati do 90 sati mjesečno – dakle, po ovoj formuli on za svaki sat rada dobije 1,77 eura. Ako se korisnik naknade ne odazove na poziv za rad za opće dobro, naknada mu se oduzima, a ponovno je može početi primati tek za 6 mjeseci. Ovo je problematično jer je ZMN često jedini izvor financijskih sredstava što znači da na pola godine ostaju bez apsolutno ikakvih primanja. H-alter
Među starijima od 65 godina taj postotak raste na 35%. Pučka pravobraniteljica upozorava da pomoć siromašnima nije milosrđe, već obveza socijalne države. Traži povećanje zajamčene minimalne naknade, ukidanje obveze rada za opće dobro te donošenje strateškog plana za beskućništvo. Ističe da siromaštvo ugrožava osnovna ljudska prava, a sustav socijalne skrbi nije dovoljno jak ni dostupan. Prijedlozi su upućeni Ministarstvu, a savjetovanje o izmjenama zakona traje do 12. veljače. Index
Siromaštvo u Hrvatskoj pogađa 20,9% stanovništva, s posebno visokim stopama među ženama, djecom (25%) i starijima (30%). Posebno su ugroženi pripadnici romske zajednice (93%) i Srbi u ruralnim krajevima. Pučka pravobraniteljica ističe da siromaštvo nije samo ekonomski problem, već i pitanje ljudskih prava i socijalne isključenosti. Beskućništvo, nezaposlenost i diskriminacija dodatno produbljuju krizu. Unatoč ustavnoj odredbi o Hrvatskoj kao socijalnoj državi, mnogi i dalje žive bez osnovnih uvjeta za dostojanstven život. Novosti
Većina ljudi hrani se nezdravo. Prerađene namirnice, masti i šećer uzrokuju pretilost i druge bolesti. Stoga je zdrava prehrana sve veći izazov današnjice. No zdrave namirnice često su znatno skuplje i mnogi si ih ne mogu priuštiti. HRT donosi infografiku koja pokazuje kako tu ne stojimo toliko loše – Rumunjska je daleko najsiromašnija zemlja, gdje si čak 56 posto stanovnika ne može priuštiti zdravu prehranu. Najbolje stoje Švicarska, Nizozemska i Belgija, gdje taj postotak iznosi tek 1, a blizu su Francuska i Austrija. Mi smo ipak najgori u našoj regiji, zdrave namirnice su nam nedostupnije nego stanovnicima Srbije, Albanije, Crne Gore te Bosne i Hercegovine, iako nešto bolje stojimo od Grčke i Sjeverne Makedonije.
Stopa siromaštva je u svijetu doista pala od 1990., no ne u svim svjetskim regijama. Pad svjetske stope siromaštva može se dobrim dijelom zahvaliti upravo Kini i Indiji. Od 1990. do 2015. je Kina uspjela reducirati stopu ekstremnog siromaštva sa 60 na 6 posto. Situacija je sasvim drugačija u Africi. Između 1990. i 2019. na tom je kontinentu stopa ekstremnog siromaštva doduše pala s 50 na 23 posto. Ali zbog rasta broja stanovnika mi danas u Africi, kad gledamo apsolutne brojke, zapravo imamo više siromašnih nego 1990. No, postoje i određene sumnje po pitanju kvalitete podataka o stopi siromaštva. Svjetska banka je priopćila da se aktualne brojke treba uzimati s određenom dozom opreza, s obzirom na to da brojne zemlje tijekom pandemije nisu ni prikupljale podatke. DW
„Interakciju između okoline i gena možemo vidjeti kao fundamentalni mehanizam kroz koji društvena nejednakost utječe na razvoj djece i dovodi do dugoročnih razlika u obrazovanju, zdravlju i blagostanju”, kaže razvojna psihologinja Laurel Raffington, koja je vodila istraživačku grupu „Biosocijalno – biologija, društvene razlike i razvoj” na Institutu Max Planck u Berlinu. U svojim studijama Raffington je pronašla dokaze da se društvena nejednakost može „vidjeti” u genima koristeći takozvane epigenetske profile. Vanjski faktori kao što su stres, bolest ili prehrana mogu utjecati na epigenetski program stanica. „Naši rezultati pokazuju da su rane životne okolnosti, na primjer kada se djeca rađaju u siromaštvu, posebno važne za epigenetske profile“, objašnjava Raffington. Oni kod djece iz socijalno ugroženih obitelji izgledaju gore i u usporedbi s drugim studijama upućuju na lošije zdravlje u odrasloj dobi. Na primjer, povećava se rizik od razvoja dijabetesa ili bržeg starenja. Deutsche Welle
Šokantno zvuči kako otprilike 40% svjetskog stanovništva, odnosno čak 3,3 milijarde ljudi, trenutno živi u zemljama koje više troše na otplatu dospjelih kamata, negoli na zdravstvo ili obrazovanje. Dug se tako iz potentne poluge razvoja pretvorio u veliku barijeru prosperitetu, ozbiljno ugrožavajući ionako relativno nizak životni standard zemalja nekadašnjeg Trećeg svijeta. Ukupni javni dug na globalnoj se razini od početka stoljeća više nego upeterostručio, dosegnuvši rekordnih 92 bilijuna dolara. Gotovo trećina otpada na zemlje u razvoju, a u toj sumi čak 70% čini javni dug Kine, Indije i Brazila. Javni dug zemalja u razvoju raste puno brže u usporedbi s razvijenim zemljama. Alternativni izračun kojim se mjeri intenzitet rasta javnog duga jednako je alarmantan: izuzmemo li Kinu, ukupan dug zemalja u razvoju od 2010. naovamo utrostručio se, dok je u istom razdoblju dug razvijenih zemalja porastao za bitno podnošljivijih 50%, što svjedoči o rastućem jazu koji vlada u svijetu. Poslovni
Zbog rekordnog potonuća valute ljudi su diljem Libanona blokirali ceste. Lani je završio mandat predsjednika Michela Aouna, a novi predsjednik još nije izabran. Vlasti tek trebaju odobriti reforme koje zahtijeva Međunarodni monetarni fond u zamjenu za novčanu pomoć zemlji. Središnja banka prošle je godine ostala bez deviznih rezervi i ukinula subvencije na uvoz većine vitalnih dobara. Cijene električne energije, vode i plina porasle su za 595 posto između lipnja 2021. i lipnja 2022. i nastavljaju drastično rasti. U zemlji od 6,5 milijuna stanovnika oko 80 posto ljudi živi u siromaštvu, dok se prije krize udio siromašnog stanovništva kretao između 30 i 40 posto. Ljudi masovno pljačkaju po grobljima, opljačkana je i arhiva libanonske Nacionalne novinske agencije, masovno se kradu oružje i benzin iz vojnih vozila. Nastavljaju se i pljačke banaka: građani upadaju u banke i traže novac sa svojih računa koji su zaleđeni početkom krize. Novosti
“Stislo je mene, moj sinko, sa svih strana, ali nekako prepinjem, ni sama ne znam kako. Moglo je biti i gore, sve si nekako mislim. Sad me ipak najviše žuljaju one četiri plastične kante za smeće poslagane tamo gore po bojama: zelena i smeđa, plava i žuta. Dovezli ih prije godinu dana k’o da sam nekakvo poduzeće, pa sad zjape prazne jer ja nikakvog smeća nemam: ljuske od krumpira i luka, lupine jaja i pokoji komadićak buđavoga kruha ionako pokljucaju kokoši ili kakva druga šumska živina, a papirnata ambalaža završi u peći. Znaju to i smetlari pa više ne dolaze, samo svakog mjeseca ispostave uplatnicu na 50 kuna ili tih nekih eura, vrag će ga znati”, jada se baka Ljubica. Pokraj njene kuće postavljeno je pravo reciklažno dvorište za odvajanje otpada iako ovaj zaselak ima samo troje stanovnika. Novosti