Paskvalinova maslina - Monitor.hr
22.03. (17:00)

Komad koji izaziva emociju

Paskvalinova maslina

Doživjela je tako Paskvalinova maslina i pad Venecije i pad hvarske komune i novu austrijsku vlast, rasla je, granala se i gropala zapamtivši poslije i kratku francusku upravu i povratak Austrije, i kratku talijansku upravu i Kraljevinu Jugoslaviju i Nezavisnu državu Hrvatsku i Titovu Jugoslaviju, i dočekala novu Hrvatsku. Nasljednici gornje međe odavno se više nisu sjećali ni koji je ni čiji čukunčukundjed posadio onu prekrasnu, raskošnu staru maslinu. Devet država pod devet kruna i zastava prošla je stara maslina u ovih tristo godina, a da se nije makla sa svoje gornje međe. Glave će joj doći deseta: nije šeik Muhamed bin Rashid Al Maktoum zbog nje trebao osvajati Hvar. Glupi Hrvati donijeli su mu je sami, piše za N1 Boris Dežulović


Slične vijesti

Nedjelja (12:00)

"Zalij to smeće suzama sreće"

Boris Dežulović: Kraj je blizu

U Zagrebu rastu neizvjesnost, zebnja, strah i broj samoubojstava. U strahu od plavih vrećica, očajni građani više i ne odlaze u trgovine, nitko više ne jede i ne pije, hrabriji otpatke trpaju u ljubičaste kesice iz Lidla i noću ih odvoze u Liku. Zakrčenom autocestom za to vrijeme u dugačkim konvojima autobusa i kombija pristižu volonteri koji će onemoćalim Zagrepčanima od 1. listopada u deset navečer iznositi smeće i stražariti pored spremnika s otpadom: pripadnici Torcide, Armade i Kohorte sa zastavama i bengalkama probijaju se u odsječena i zabačena predgrađa, pa se raspoređuju po Dubravi, Sesvetama, Vrapču, Stenjevcu i Brezovici kako bi pomagali građanima da odvajaju tetrapak, pelene, uloške, ljuske od jaja, ostatke odojaka, riblje kosti, ukiseljeno mlijeko, automobilske vjetrobrane i stare žarulje, a Crveni križ, vojska i dobrovoljci iz Hrvatske gorske službe spašavanja organiziraju pokazne vježbe razvrstavanja otpada u žute, zelene, plave i smeđe kante. Boris Dežulović

28.09. (15:00)

Spot recenzija

Dežulović: Lamentacija Valenta Žganca

Piše Boris Dežulović u svojoj kolumni Srpska posla o novom spotu fudbalske reprezentacije Srbije: “U prvoj sceni tajanstveni neki šumski čovek sa pravim, živim orlom krstašem na desnom ramenu stiže na Banjsku stenu iznad kanjona Drine, odakle ptičurina dalje mora sama. Već u sledećem kadru eto je tako u Holandiji, gde u klasičnoj sačekuši presreće Dušana Tadića, kapitena Ajaksa i srpske reprezentacije: orao glasno drekne, a ovaj razumevši poruku otrči ravno kući da spakuje stvari… Ima Krleža i o takvoj mobilizaciji lep jedan pasus, divnu kajkavsku “Lamentaciju Valenta Žganca zvanog Vudriga” iz romana “Na rubu pameti”. “Gda su nas četrnajste zmobilizjerali”, priseća se Vudriga priprema pred Mundijal 1914., “bili sme si kak jeden: se sami fešfajn dečki, kak z pleha zrezani! Nova obleka, novi mantlini, novo i friško rubje. I Bog moj, kefica za kmetski gubec, gda bu zelene Potjorekove slive žrl na Drini. Onda su nas ajnvagonijerali i nudline više šnofali nismo: to je vre bila strategija kaj je sad dojti imalo, i tu vre plehmuzike čuti bilo ni, flanšbira bilo ni, ‘marširala, marširala’ ni vrag več tu popeval ni!”… Dežulović

28.09. (11:00)

Nacionalno pitanje

Dežulović: Biti Hrvat

Ozbiljan pad broja katolika u Hrvatskoj, kojega su pokazali upravo objavljeni rezultati lanjskog popisa stanovništva, nije dominantno posljedica iseljavanja, već promjene svjetonazora koja je zahvatila hrvatsko društvo, tvrdi ugledni profesor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Tado Jurić. “Ovaj podatak zapravo pokazuje i da su Hrvati istodobno sve manje spremni biti Hrvati i osjećati se Hrvatima, odnosno da nacionalni identitet među Hrvatima slabi”.
Koliko su Hrvati danas uopće spremni biti Hrvati? Po mojoj gruboj procjeni, recimo, Hrvati su danas spremni biti Hrvati oko deset minuta… Ostatak dana naš Hrvat, njegova šutljiva žena i dvoje djece sve se manje, eto, osjećaju Hrvatima i katolicima. Više nego biti Hrvat on je, recimo, spreman biti i pomoćni radnik u skladištu i vozač šlepera i donor bubrega i što god treba da zaradi za obitelj i kladionicu, više nego Hrvaticom ona se osjeća zanemarenom, prevarenom, iskorištenom i debelom, više nego Hrvat njihov je sin konobar spreman dvadeset četiri sata biti Portugalac pa se čak i njihova kćerka u Švedskoj više osjeća ostvarenom i sretnom nego što se osjeća Hrvaticom: svašta su, ukratko, oni spremni biti i svakako se osjećaju, samo nisu spremni biti Hrvatima i osjećati se kao Hrvati… piše Boris Dežulović za N1.

25.09. (17:00)

Srpski tim "zmobilizjeral" se za Mundijal

Boris Dežulović: Lamentacija Valenta Žganca

Orao žuri potom dalje i negde na Mediteranu sleće na jahtu na kojoj se Filip Kostić, levo krilo Juventusa, zajebava sa manekenkama, pa začuvši orlov krik bez pozdrava, sve onako u pantalonama i košulji, skače u more. Dok Fića pliva, orlušina već u Italiji prekida jutarnji espreso Nikole Milenkovića zvanog Bleki, desnog beka Fjorentine, pa u Rimu nalazi vezista Lacija Sergeja Milinkovića-Savića kako baca novčić u Fontanu di Trevi. Iako Sergej, razumeli smo poruku, ima para na bacanje, i on se spremno odaziva na orlov šifrovani poziv. A krstaš u međuvremenu već leti iznad Španije, da glasnim drekanjem usred druženja sa navijačima mobiliše i vezistu Sevilje Nemanju Gudelja. Velika ptica na kraju preleće Lamanš i kroz prozor jednog londonskog stana ugleda ženu kako sprema ručak, dok joj se sin lenjo rasuo po kauču i zvrlji u televiziju… Novosti

25.09. (00:00)

Privatizirana plaža kao javna blamaža

Boris Dežulović: Oleg Butković u Vrtu pomorskog dobra i zla

Ludwig Wittgeinstein goli je kurac prema Olegu Butkoviću, koji slobodan i neograničen pristup ograđenom i privatiziranom pomorskom dobru, kako vidimo, dopušta samo “osobama u nevolji”. Ukratko, u Garden Beach Resort na onoj plaži u Brelima na kojoj ste se sve ove godine slobodno brčkali s ostalih sto hiljada “određenih ljudi”, i vi i oni ubuduće ćete “omogućen pristup” imati samo kao brodolomci, utopljenici, putnici iz prevrnutog autobusa s magistrale ili – eto “možebitno” dobre ideje – kao migranti i izbjeglice. Isplivat ćete tako sljedećeg ljeta u Brelima, na plažu ograđenu bodljikavom žicom i stražarskim kulama s mitraljeskim gnijezdima, pa brončanoputoj influencerskoj buržoaziji i menadžeru ekskluzivnog Garden Beach Resort duhovita naziva “Vrt pomorskog dobra i zla” neuvjerljivo objašnjavati kako ste vi izbjeglica iz Hrvatske, iz koje ste pobjegli kao “osoba u nevolji”… Boris Dežulović za N1

21.09. (22:00)

Pink vs. Baka Pig

Dežulović: Sukob na levici

Mislim na rat koji na kulturnoj levici koji besni upravo ovih dana, godine 2022., dakle dvadesetih godina ovoga veka, dakle danas, dakle ovoga časa. Da, drugovi, otvoreni rat Željka Mitrovića i Bake Praseta. Ružičasti paralelni univerzum, virtuelni novi svet – lepši i bolji od onoga koji se nudi u informativnim programima – dvadesetčetveročasovna zabava, silikonske sise, gole guzice, tetovirani bolidi, sapunice, rijalitiji, farme i zadruge, kokain na stolu, seks pod čaršafima, nepojamni kič i skandali, još skandala i još seksa pod čaršafima: uspostavljen kao zvanični kulturni model nove srpske buržoazije, Mitrovićev koncept sme i može da se nazove nadrealističkim. Zvuči li vam pak nategnuto ili pretenciozno, podsetiću da je sam Andre Breton, autor Nadrealističkog manifesta, taj pokret definisao na čistom psihičkom automatizmu, odnosno nasumičnom, nadrealnom i neracionalizovanom povezivanju predstava, oslobođenog svake kontrole razuma, ali i estetičkih i moralnih principa… uvodi vas u novi vrli svet Boris Dežulović na Novostima.

11.09. (01:00)

Vjerojauk, vjerobauk, vjeroneuk, vjerozulum

Boris Dežulović: Blaženi Konfucije Stepinac

Kritičko mišljenje po definiciji je protivni nauk, uporno sumnjanje u istinu u koju treba vjerovati.” Da autoritet ne jamči istinu, još je četiri stotine godina prije Krista i Crkve shvatio stari Sokrat, biološki otac kritičkog mišljenja. S druge strane, “kršćanske vrijednosti” – kao “istina u koju treba vjerovati” – upravo su klasični svjetonazorski okvir, jedan od onih iz samog izloga radnje za izradu kićenih svjetonazorskih okvira. Ne samo da je stoga, upravo obrnuto, kritičko mišljenje – Kristina, ne čačkaj krunicu nego slušaj – vrlo spojivo s kršćanskim vrijednostima, već su te vrijednosti samo jedne od bezbroj “svjetonazorskih okvira” kojima je kritička misao “spojiva”. Ispravno se stoga, draga Kristina, kaže – “kršćanske vrijednosti su svjetonazorski okvir koji nije spojiv s kritičkim mišljenjem”. Dok kritički um uporno sumnja u sve – pa i u sebe, a kamoli tek u kršćanske vrijednosti – kršćanski vjeronauk nije se kritičkim razmišljanjem bavio  n-i-k-a-d. Novosti

04.09. (10:00)

O Hrvatima kao naciji konobara i sobarica ispisane su cijele biblioteke

Boris Dežulović: Göringov pisoar

Dugačka je, kako vidite, tradicija Vile Čingrije u “priređivanju banketa” i “zadovoljavanju gostiju”, ukratko – izvrsnosti i kompetentnosti: tristo hiljada dinara za Göringovo ljetovanje prvi je pisani trag o ulaganju u “simbiozu spomeničke baštine s jednim duhom kvalitete”. Ako vas je pak zgoda sa slikama, bistama i pisoarom za herr Göringa podsjetila na onu čuvenu posjetu Billa Clintona – kad je provincijski diktator Franjo Tuđman dao aerodrom Pleso ukrasiti probranim umjetninama i antiknim namještajem iz zagrebačkih muzeja, naloživši da se visokom američkom gostu, amaterskom saksofonistu, donese čak i saksofon – to je samo zato što je Marx bio u pravu i što se povijest drugi put uvijek ponavlja – kao farsa. Novosti

30.08. (18:00)

Nekad je organizirani kriminal u Hrvatskoj bio ozbiljna stvar i vodili su ga šahovski mastermindovi s 500 godina hercegovačkog iskustva u varanju države

Boris Dežulović: Geniji i debili

Malo je u posljednje vrijeme bilo vijesti koje su Hrvatima tako plastično opisale duboku opću propast svega, kao što je to vijest o pljački milijardu kuna iz državne energetske kompanije. Nije to, ponavljam, izvela šačica gubitnika s ruba društva, dvojica nekakvih zgubidana sa zidića ispred kvartovskog dućana i skladištar iz Ine s ćaćom penzionerom i odličnom idejom, već jedan hadezeovski direktor u državnoj energetskoj kompaniji, jedan šef nacionalne odvjetničke komore i jedan ugledni hrvatski poduzetnik, sama dakle politička, ekonomska, pravna i poduzetnička krema našeg društva, najbolje što HDZ i Hrvatska imaju, koncentrirani skorup naše pameti, stručnosti i znanja. I sve čega su se uspjeli dosjetiti jest – da pare stave na račun penzionera Dane! N1

 

27.08. (23:00)

Okruglih milijardu eura Hrvati izdvajaju za obranu

Boris Dežulović: Bitka za Jadran

Ukratko, ispravite me ako sam krivo shvatio cijelu stvar, usred rata u Ukrajini i globalne geostrateške krize, same predigre Trećeg svjetskog rata – dok Hrvati mamurni od otvaranja Pelješkog mosta odsukavaju svoj ratni brod s kornatske obale, a hrvatski se premijer hvali brojem turističkih ulazaka u Hrvatsku – točno na dan kad je Ruska Federacija proglasila Hrvatsku neprijateljskom državom, na samom rubu hrvatskih teritorijalnih voda mrijeste se ruski i američki brodovi pa NATO-ove podmornice i fregate naganjaju ruske krstarice što naganjaju američki nosač aviona blokirajući mu izlaz iz Jadrana. A Hrvati za cijelu gužvu i nezapamćeni incident doznaju tek nakon mjesec dana, i to sasvim slučajno, iz jednog usputnog odgovora talijanskog admirala u intervjuu za La Reppublicu. Boris Dežulović