Paul Bradbury o turizmu: Ne krivite goste za devastaciju, nisu oni otvorili pub kraj UNESCO-ve baštine - Monitor.hr
Prekjučer (23:00)

'Destinacije dobivaju goste kakve zaslužuju'

Paul Bradbury o turizmu: Ne krivite goste za devastaciju, nisu oni otvorili pub kraj UNESCO-ve baštine

To je još uvijek zemlja sunca i mora, još uvijek lijepa, ali s više turista, više apartmana, više devastacije okoliša i bez pravog plana B. Ipak, plan B je oduvijek postojao, a Hrvatska je imala neke vrlo uzbudljive mogućnosti za diverzifikaciju turizma u cjelogodišnji posao u nekim područjima, što bi smanjilo pritisak na obalu. Prije šest godina napisao sam članak na tu temu u kojem sam predložio neka područja u kojima bi se Hrvatska mogla razvijati i ostvarivati znatne prihode od turizma bez poremećaja na vrhuncu sezone. Sport, naprimjer. Zatim, medicinski turizam… pa gastronomija – stalno slušamo o tome koliko su hrana i vino u Hrvatskoj nevjerojatni, i doista jesu, ali gdje je nacionalna vinska cesta ili razvijeni gastro-turizam? Nemamo čak ni gastronomsku turu hrvatskim stopama pokojnog velikana Anthonyja Bourdaina… Domaći Britanac Paul Bradbury u razgovoru za Nacional dotiče se i drugih tema, poput pijanih i arogantnih gostiju kakvih drugdje, iz nekog razloga, nema.


Slične vijesti

Ponedjeljak (08:00)

Punk, brodovi i politička sivila

Dr. Fric iz KUD Idijota objavio knjigu: Sjećanja, brodogradilišta i politička sivila Pule

Basist i kroničar KUD Idijota, vjerojatno najdosljednijeg punk benda koji je ikad pjevao na razumljivim nam jezicima. Svoja sjećanja nedavno je uobličio u ‘Idijotske priče‘, kolaž svojevrsnih dnevničkih zapisa iz vremena KUD Idijota, ali i Pule. Dr. Fric se za tportal dotaknuo niz tema, od toga kako je s Peđom Grbinom kao gradonačelnikom Pula malo manje sivo obojena, do nezaobilazne teme propadanja velikih brodogradilišta i drugih industrija i obrta. Ljudi zaboravljaju da su osim ljudi koji su radili brodove, a u Uljaniku su se stvarno gradili brodovi svjetske kvalitete, ugašeni i mali obrti koji su radili za potrebe brodogradnje, izbrisani su, nestali, ljudi su morali tražiti poslove ili vani ili su se cijele obitelji nalazile na poslovima oko gradnje Istarskog ipsilona.. Jugoslavija je manje u glavama onih koju su je voljeli, nego ovih koji kod nje još uvijek nalaze uzbuđenje i razlog za postojanje. Meni ne smeta kada netko nakon trideset godina javno zaključi kako Jugoslavija ne postoji, bio bi veći štos da je zaključio kako NDH više ne postoji, to neki ne shvaćaju… 

16.08. (22:00)

Igra skrivača s poviješću: svi znaju pravila, nitko neće priznati

Damir Karakaš: To s čim se mi bavimo u 2025. godini dokazuje da je kod nas prošlost nepoznata, a budućnost poznata

Mnogi možda ne znaju da je Damir Karakaš radio kao novinar, a u Dnevnoj sobi je pričao o tome kako je kalio zanat po splitskim sudovima i promjenama koje je novinarstvo doživjelo od tog vremena. Bio je i ratni reporter. Iako je u ratu od jednog vojnika “naslijedio” HOS-ovu uniformu sa “ZDS” oznakama, Karakaš kaže da o značenju nije tada razmišljao, jer se borio za goli život, što se tiče današnje indoktrinacije ima jasan stav: “Obrazovni sustav je zakazao, ali isto tako ne možemo zamjerati mladim ljudima koji ne razumiju o čemu se tu radi. Mi se najprije službeno moramo odrediti prema tome. Ako država to dozvoljava onda je to dozvoljeno, ako ne dozvoljava onda nije dozvoljeno. Mi se sad tu igramo igre skrivača. HOS je bio stranačka vojska i to je bilo vrlo nezgodno za Hrvatsku tada i nije Frano Tuđman bez veze odlučio da se to uvuče u hrvatsku vojsku jer to nije stvaralo nikakvu dobru reklamu, a nije HOS-ovaca ni bilo puno.”… Ravno do dna

03.08. (12:00)

Ne upiremo prstom, ali...

Ramljak: Naše sudbine već 34 godine ovise o tome koja frakcija u HDZ-u trenutno prevladava, i Reihl-Kir je izgubio život pokušavajući naći balans između dvije

Najteže mi je živjeti u društvu koje je, čini mi se, i dalje žrtva tog mehanizma koji zločine čini gotovo legitimnima. Nije ga teško racionalno razumjeti, političari su ga uvijek koristili za dolazak ili ostanak ili učvršćivanje svoje vlasti. Zvali se oni Tuđman, Bush, Trump ili Netanyahu, razlike nisu velike. Čak je i veliki “europejac” Plenković odlučio zaboraviti kakvi su se zločini radili pod uzvikom ‘Za dom spremni’, jer je očito u strahu od desne frakcije HDZ-a, pa je procijenio da se treba prikloniti Thompsonu. Nadam se da moj film barem donekle objašnjava mehanizme korištenja straha i mržnje u kreiranju atmosfere koja vodi prema nasilju. Redatelj Ivan Ramljak za tportal, koji je dobio Veliku zlatnu arenu za film Mirotvorac o Josipu Reihlu-Kiru.

23.07. (14:00)

Glumac, pjesnik i službeni distributer pozitivne energije

Rade Šerbedžija povodom 25. godišnjice Kazališta Ulysses: život posvećen širenju bratstva i pozitivne energije kako bi se pomoglo svijetu

Kazalište Ulysses, koje su redateljica Lenka Udovički i glumac i glazbenik Rade Šerbedžija pokrenuli davne 2001. da bi na otoku Malom Brijunu odigrali veliku predstavu „Kralj Lear“, usprkos svim iskušenjima je napunilo 25 godina svoje umjetničke plovidbe. Rođendan je proslavljen 19. srpnja na pozornici Malog rimskog teatra u Puli. Bilo je tu raznih poznatih imena, od glumačkih diva Ksenije Marinković i Branke Katić do glazbenih velikana Vlatka Stefanovskog i Darka Rundeka, te mnogih drugih. Za Vidu ističe da je pozitivna energija jedino što nam treba u svijetu punom ratova i stradanja.

20.07. (17:00)

Za njih nema granica, osim onih na gitarskom pojačalu

Legendarni gypsy-sevdah-punk se vraća u Močvaru, a dolazi i na RockLive: Dok ima naših, ima i nas!

,

Kultna gypsy-sevdah-punk grupa nakon dvije godine vraća se na pozornicu Močvare. U ponedjeljak, 21. srpnja od 21:00 (a na RockLive-u u Koprivnici sviraju u četvrtak). Energija koju imaju ljudi koji dolaze na naše koncerte se prenosi na nas. Mi od njih zavisimo, a onda mi to vraćamo i tako to ide u krug. Dok bude naših ljudi svuda po svijetu, a kad kažem naše ne mislim naše sa našeg prostora nego naše koji vjeruju u iste stvari u koje mi vjerujemo i isto misle kao mi, postojat ćemo i mi. To su većinom ljudi koji su individualni, slobodoumni i ne spadaju u torove, odnosno ne razmišljaju kao grupa nego kao pojedinci. Oduševljen sam mladim ljudima na Balkanu. Mnogo su pametniji i manje ovisni i podložni uticaju konformizma nego oni na zapadu. Vjerojatno je to istorija i iskustvo nas koji smo se zajebali generaciju po generaciju… kaže frontmen u razgovoru pred koncert za Močvaru.

07.07. (21:00)

Ni 'treći put' nije na kraju neki

Markovina: Bez nacionalne opozicijske stranke nema ozbiljne alternative

Komentirajući aktualnu političku klimu u Hrvatskoj, Markovina je ocijenio da je “SDP pristao na političke postavke koje je HDZ postavio još devedesetih: da je politika Franje Tuđmana neupitna, da Domovinski rat nema mrlju, te da su devedesete herojsko doba i ništa drugo”. Posljedica tkave politike je i nastanak “puno trećih puteva” poput stranke Nova ljevica, koju je Markovina osnovao, a kasnije i Možemo! “Ali ne možete graditi ozbiljnu alternativu ako nemate nacionalnu opozicijsku partiju. Vidimo kako s Možemo! teško ide gradnja nacionalne priče”. Kazao je kako se više neće baviti politikom, nakon što je 2016. osnovao Novu ljevicu a godinu kasnije se bez uspjeha kandidirao za splitskog gradonačelnika. “Vidio sam da postajem lošiji čovjek”, objasnio je, iako mu nije žao što je osnovao navedenu stranku. Novosti

04.07. (15:00)

Kad si sam svoj pravac

Kako je nastao “lupinizam” – umjetnost koja boli, ali liječi

Prema intervjuu za Radio Nacional, lupinizam je nastao kada je Branka Hlevnjak, autorica predgovora za monografiju poznatog fotografa i skulptora Stephana Lupina, izjavila da ga ne može smjestiti ni u jedan postojeći umjetnički pravac. Lupinizam predstavlja umjetničku originalnost koja može promijeniti svijet nabolje. Sam Lupino objašnjava lupinizam kao svoju zaokupljenost slikama i skulpturama, te energiju kojom zrače i brzinom kojom ih stvara. Kroz lupinizam, Lupino traži odgovore na pitanja o zamršenom klupku svijeta, ljudi, događaja, ratova, pobjeda i poraza, te kako u tom kaosu spoznati sebe.

09.06. (22:00)

U svom filmu

Tomislav Šoban: Eksperimentalni je film radost stvaranja

Akademskim obrazovanjem grafičar i filmski redatelj, Tomislav Šoban u svome opusu ima brojne kratkometražne igrane filmove, dokumentarne serijale kao i eksperimentalne radove. Za Vizkulturu je ispričao koja je razlika između rada na amaterskom i profesionalnom filmu, te o izletima u druge medije i drugim stvarima u životu. Dekonstrukcija je nešto što ne bismo trebali prakticirati u životu. Naprimjer, sjećam se kad je moj brat rastavio auto na daljinsko upravljanje koji smo zajedno dobili na poklon, samo da vidi kako funkcionira. Otkrio je elektromotor i to je to. Nikad više taj autić nije vozio na daljinsko upravljanje. Dekonstrukciju ne valja primijeniti u privatnom životu i u odnosima, čisto da bismo vidjeli kako funkcioniraju, jer vrlo vjerojatno ti odnosi više neće funkcionirati. S druge strane, zanimljiva je za istraživački čin, kreativni čin, umjetnički čin. Ona uključuje analizu i demontažu koja obično uključuje i rušenje.

31.05. (20:00)

Žena, pjesnikinja, kraljica

Monika Herceg: Pravi patriotizam je briga za ljude i prostor u kojem žive

Mi zapravo nemamo političke imaginacije. Da je imamo, ne bismo događaje od prije trideset godina i dalje smatrali ključnom točkom identiteta. Nismo osmislili ništa pametnije nego vrtjeti se u petlji rata. Ne mislim da treba zaboraviti prošlost, nego je treba postati svjestan i dogovoriti se da idemo dalje. Ali kad politika nema ideja i programa, najlakše je ostati tamo gdje smo – dirati u rane, manipulirati emocijama. Ljudi su stradavali, domovi su gorjeli, pravda nikad nije došla. Lako je to koristiti, i to nije samo lako, nego i zločesto i nehumano. Manipulira se simbolima, svađamo se oko ćirilice ili nebitnih pjevača, dok mladi odlaze iz zemlje, a radna snaga se uvozi i brutalno iskorištava. Prava ljubav prema domovini nije lažna, pohlepna ni orijentirana na iskorištavanje. To je ljubav koja dopušta rast. Monika Herceg ima novi roman, razgovor za tportal.

12.05. (21:00)

Osvjetljavanje prošlosti

Jasmila Žbanić u Razgovoru s razlogom: Iako je htjela obrađivati i neke druge teme, vuče je da govori o tragedijama

Redateljica iz BiH govorila je o njezinom novom dokumentarnom filmu “Blum – Gospodari svoje budućnosti”, koji donosi priču o nekadašnjem direktoru jugoslavenskog giganta Energoinvesta Emeriku Blumu, koji je kratko bio i gradonačelnik Sarajeva. Žbanić ističe kako je njezina ideja bila da film najviše gledaju mladi ljudi. Naime, o socijalističkoj prošlosti se ili negativno govori ili je se uopće ne spominje. U filmu se vidi kako je u to vrijeme, 1970-tih i 1980-tih godina, Sarajevo bio provincija. 88% žena nije znalo čitati ni pisati. S druge stane u Energoinvestu nalazimo žene direktorice, žene koje imaju jednaka prava i plaće kao muškarci. Filmovi “Grbavica” i “Quo vadis, Aida?” pokazuju kako se Žbanić bavi teškim ratnim temama. S filmske strane, kaže ona, to su najzanimljivije teme jer su vrlo dramatične, predstavljaju tabue koje treba osvijetliti s drugih strana. HRT