U ovoj rubrici još smo prije tri godine pisali o tome kako natječaj za nagradu “Dr. Ivan Šreter” – medijima redovno zanimljiv, publici relativno zabavan – već skoro 30 godina, otkada je osnovan, stoji u raskoraku sa stvarnošću i vlastitim prezentom. Slični konkursi u svijetu, naime, biraju za riječ godine pojmove koji se zaista koriste, pa se popisi pobjednika čitaju kao novija povijest u natuknicama. Natječaj koji polazi od pretpostavke da ono što je ušlo u jezičnu upotrebu ustvari nije potrebno nužno završava zaključkom da stvarnost hrvatskog jezika naprosto nije dorasla visokim kriterijima žirija.
Ove godine, naime, otkazana je svečanost dodjele, a nijedna od predviđene tri nagrade neće biti uručena jer nijedan od 300-ak pristiglih prijedloga nije dobio dovoljno glasova žirija. Ako polazite od pretpostavke da stvarnost hrvatskog jezika nije dorasla visokim kriterijima žirija brzo završavate zaključkom da tim kriterijima nisu dorasli ni oni koji bi jezik mijenjali. Stručno povjerenstvo ipak je pohvalilo nekoliko prijedloga, a među njima je prvenstveno istaknulo “utjecajnika”, hrvatsku riječ za “influencera”.
Zahvaljujući diskvalifikaciji, ove smo godine tako od stručnog povjerenstva barem dobili novi, poboljšani opis njihovog natječaja. Jer ako netko tom povjerenstvu predlaže riječ “utjecajnik” nemajući pojma o tome da član povjerenstva “utjecajnika” odavno javno upotrebljava, onda napokon znamo što znači biti član povjerenstva za najbolju novu hrvatsku riječ: nešto kao utjecajnik bez utjecaja. Boris Postnikov za Novosti.
