Postnikov: Problem s umjetnom inteligencijom nije da stvari postaju gore, nego što - ostaju iste - Monitor.hr
19.02. (07:00)

Ništa ljudski nije mi nastrano

Postnikov: Problem s umjetnom inteligencijom nije da stvari postaju gore, nego što – ostaju iste

Ne trebamo dakle strahovati od toga što je umjetna inteligencija suviše inteligentna, nego što nije inteligentna dovoljno. Ili barem ne toliko da bi shvatila svo bogatstvo ljudskog humora, ironije i višeznačnih poruka. A jednom kada se njena upotreba proširi, prisilit će nas da podjednako nemaštoviti postanemo i mi. Zajebantsko internetsko “pravilo 34” – koje kaže da “ako nešto postoji, onda na internetu postoji i porno-verzija toga” – skovano je prije točno 20 godina, a umjetna inteligencija, ispada, nije nikakva iznimka od pravila. Iz Beograda je stigla vijest o deepfake fotografijama nastavnica i maloljetnih učenica u pornografskim pozama, a krivci su 13-godišnjaci koji su otkrili besplatne AI programe.

U Mostaru, za to vrijeme, skandal druge vrste: tamošnji Filozofski fakultet, prenosi većina regionalnih medija, prošlog je tjedna najavio međunarodnu politološku konferenciju plakatom s vizurom grada iz koje su izbrisani minareti džamija. Autora ovog teksta priča je podsjetila na epizodu od prije 15-ak godina, kada su klijenti jedne reklamne agencije tražili da se digitalno sa fotografija Mostara izbrišu – minareti. Zbog toga zaključak kako se ništa nije promijenilo, osim što su virtualna rušenja, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, postala jeftinija. Novosti


Slične vijesti

Prekjučer (14:00)

Bili su samo neugodni...

Dokumentarac o kulturi otkazivanja na primjeru poznatog komičara ukazuje kako ‘canceliranje’ baš i ne funkcionira

Dokumentarac New York Timesa “Sorry / Not Sorry” još uvijek ne možete pogledati u Hrvatskoj, barem ne legalno, ali zapadnije od nas zakotrljao je lavinu reakcija. Primjerice, poznati komičar Louis C.K. je bio optužen od više žena kako ih je seksualno zlostavljao i masturbirao pred njima bez njihovog pristanka, da bi se vrlo brzo vratio pred rasprodana gledališta i u nove filmske projekte. Tu valja zaobići Weinsteina i zvijezde Ludih sedamdesetih, glumca koji utjelovljuje Hydea (Masterson), jer su oni završili u zatvoru i dokazani su prijestupnici. S obzirom da imamo i neke domaće primjere (Matanić/Prohić) Boris Postnikov donosi sedam skica koje ukazuju kako “cancel kultura” uglavnom ne funkcionira, a tu su primjeri Mela Gibsona, pornoglumca Jamesa Deena, Jamesa Franca, Chrisa Browna, Alexandera Wanga…

14.07. (17:00)

Toliko nam je loše da nam je zapravo dobro

Postnikov: Kataklizma turizma

Ako pola Europe prosvjeduje protiv turista, a Hrvatska se na turizam oslanja više od ijedne države Unije, zašto kod nas nema demonstracija, nego novinari iz sezone u sezonu trijumfalno bilježe povećanje broja gostiju? Baveći se domaćim overturizmom, stručnjak za turizam Branko Blažević doduše ne piše o prosvjedima protiv turista, ali namiguje u smjeru u kojem bi vrijedilo potražiti odgovor: “Overturizam postaje prihvaćeniji u ekonomijama koje su visoko ovisne o turizmu, a Hrvatska to upravo jest.” Odnosno – ispravite nas ako smo krivo shvatili – ovdje smo o turizmu suviše ovisni da bismo se protiv njega bunili, stanje je toliko loše da sebi ne možemo priuštiti nezadovoljstvo. Boris Postnikov za Novosti.

03.07. (21:00)

Project 3 Immobility

Postnikov ima prijedlog za robotaksije: Neka se vaša usluga od sada zove Prob’o taxi!

Slogani za reklamnu kampanju sami se pišu: “Barem smo pokušali!” Ili pak: “Lijepa lova lijepo gori!” A može i ovako: “Stoji, a propada!” Dosta vam je toga da vas novinari prozivaju zbog prekoračenih rokova? Evo još jednog naziva: Robo kasni! Doduše, potencijalni problem s ovim imenom u tome je što bi korisnici usluge mogli steći pogrešan dojam da će vaš taxi, iako kasni, jednog dana ipak stići na odredište. Ili Robostop – najsigurniji auto na svijetu koji nikad neće izazvati sudar (jer ga neće ni biti). A može i anagram od Verne – Never. Tek što je Rimac dobio one milione, Saša Cvetojević je zakucao: “Mislite da postoji ljepši i bolji način spaljivanja EU/javne love? Pa evo, ja ne vidim i apsolutno se veselim činjenici da spalimo tu lovu baš na tako lud projekt.” Boris Postnikov za Novosti.

14.06. (21:00)

Više od igre

Postnikov o marginama Europskog prvenstva: Armanijevi dresovi, kosilice i nogometne sličice

Bit će to, kao što je red, najveći i najbogatiji turnir do sada: računa se na ukupni broj od preko pet milijardi gledateljica i gledatelja, a na stadionima i šankovima, u kladionicama i reklamnim agencijama okrenut će se milijarde eura. I dok stručnjaci proučavaju formacije svake pojedine reprezentacije, umjetna inteligencija izbacuje projekcije, a svi skupa iščekujemo nogometnu magiju, evo nekoliko turnirskih marginalija koje je primijetio Boris Postnikov: Armani odijela za talijansku reprezentaciju, koji su inspirirani modnom linijom iz doba Mussolinija, tu je Husqarna s novom reklamom “Kosi kao Joe u najboljim danima”, misleći na Joea Šimunića, koji je svojedobno “pokosio” Sulejmanija u važnoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Srbije, a tu je i lažna vijest da će njemačka policija kažnjavati navijače zbog nošenja neoriginalnih kopija dresova, a tu je i problem s kompanijom koja proizvodi sličice… Novosti

26.05. (19:00)

Začin dosadnoj monogamnoj vezi

Postnikov: Poliamorija je u porastu kao pop-kulturalni trend, eksperimentiranju skloniji obrazovaniji i ‘bolje stojeći’

Priča o poliamoriji sve češće prestaje biti priča o rasturanju modela stabilne heteroseksualne veze ili braka, a postaje pričom o tome kako partneri, uz mnogo međusobnog poštovanja, pregovaranja i eksperimentiranja, svoju vezu popravljaju ili unapređuju. Ili, kao što Wilson govori, poliamorija u novom aranžmanu više nije “prijetnja buržoaskom braku, nego prije način da se sačuvaju i ta institucija i sve što ona bračnim partnerima osigurava“.

Pratimo li prve kritičke sumnje, čini se da smo se zatekli točno u onom trenutku u kojem poliamorija i ne-monogamija još uvijek izgledaju zabranjeno, primamljivo, opasno i seksi, a kapitalizam je to prepoznao i sada počinje raditi ono što kapitalizam radi svakoj subverziji: pripitomljava je i disciplinira, prilagođava boljestojećim mušterijama, pronalazi ciljne skupine za nove bestselere, skup(n)e terapije i savjete, streaming hitove i ostalu popratnu industriju. Boris Postnikov za Novosti.

07.05. (19:00)

Igrači koji igraju na sigurno

Postnikov: Kratki vodič kroz aktualnu produkciju za sve koji poput Seinfelda misle da je politička korektnost upropastila komediju

Seinfeld se nedavno požalio kako komedije zbog woke kulture više nisu smiješne i kako neke epizode popularne serije danas ne bi mogle biti snimljene zbog nemale cenzure u medijima. Je li pritom mislio na epizodu u kojoj njegov lik drogira djevojku kako bi se mogao – doslovno – igrati njenim igračkama, na one s homofobnim ispadima Georgea Constanze, na one u kojima Cosmo Kramer stalka nepoznate žene s prozora ili na neku treću, ne zna se. A i nije presudno, s obzirom na to da su sve epizode “Seinfelda”, ma što Seinfeld o tome mislio, još uvijek dostupne na Netflixu. I da ih nitko, barem do sada, nije cancelao.

Na Netflixu je otprije neki dan, uostalom, dostupan i njegov novi film, režiserski debi “Unfrosted”, a stvari tek tu postaju zanimljive. Ne, nažalost, zato što bi bio zanimljiv sam film: možete ga pogledati, ali i ne morate – zaista ne morate – jer ga je kritika već pokopala s itekako dobrim razlozima. Stvari su zanimljive prvenstveno zbog onoga što je, vrlo brzo nakon Seinfeldovog intervjua, primijetio Guardianov komentator Stuart Heritage: napad na ekstremnu woke ljevicu ima manje veze sa stavovima komičara opsjednutog Supermanom, cornflakesom i sredstvima za čišćenje, a više s proračunatom strategijom medijske promocije novog filma pomoću lakozapaljivih, klikabilnih izjava. Boris Postnikov za Novosti.

27.04. (13:00)

Tako on sam nije govorio

DP želi u naziv Leksikografskog zavoda dodati pridjev “hrvatski”, Postnikov: Krležu je struka u zadnjih trideset godina ionako ‘pohrvatila’

Kako se točno u kulturnu politiku DP-a uklapa nekoliko elementarnih povijesnih činjenica – poput one da je Krleža bio uvjereni komunist, da je zavod na njegovu inicijativu osnovan 1950. kao Leksikografski zavod FNRJ e da bi kasnije bio preimenovan u “jugoslavenski”, da je Krleža od samog početka insistirao na zajedničkom južnoslavenskom okviru leksikografskog rada i na odbacivanju nacionalnih partikularizama – nije lako reći. Mnogo je lakše, međutim, pretpostaviti da će pohrvaćenje Krležinog zavoda u izvedbi radikalne desnice, dođe li do njega, proći bez većih kritika i ozbiljnijeg otpora, jer je kroz prošlih 30 i nešto godina u izvedbi kroatološke struke sam Krleža već temeljito pohrvaćen. Oko Krležinog djela podizat će se narednih godina, kao što su i dosad, kroatološke skele pune vrijednih radnika – stvar treba renovirati, prefarbati fasadu, zazidati suvišne prozore. Nova edicija, bogato opremljena i popraćena pogovorima Krešimira Nemeca, daje svoj mali, ali nezanemariv doprinos tom projektu. Boris Postnikov za Novosti.

21.04. (01:00)

Nitko mu nije javio

Koncert Nicka Cavea u Beogradu na vodi podijelio scenu, neki ga žele bojkotirati

Osim što Cave ne ide na vodu, nego ide na Beograd na vodi, a tugovanje je – u skladu s tim – ovog puta rezervirano za njegove beogradske fanove. Pa mu ovih dana preko interaktivne autorske stranice Red Hand Files masovno šalju poruke kako bi objasnili da je Beograd na vodi ustvari Beograd pod vođom, da se vođa zove Aleksandar Vučić, da je pomoću maskiranih kriminalaca prije koju godinu rastjerao stanovnike Savamale i sravnio im kuće s obalom, da je obalu zatim redizajnirao luksuznim zdanjima i basnoslovno skupim kvadratima u skladu s prohtjevima investitora iz Abu Dhabija, da je njihovom profitu podredio državne zakone i urbanističke planove te da nastupiti na ovogodišnjem Belgrade River Festu ne znači ništa drugo nego staviti se u službu Vučićevog režima. Ali Cave ne odgovara. Pitanje bojkota njegovog koncerta u međuvremenu se pretvorilo u centralnu dilemu beogradske kulturne scene.

Bijes je razumljiv. Caveov koncert na platou Geozavoda zaista je samo nastavak culture washinga Vučićevog gentrifikacijskog projekta. I dok se na razvijenom i poštenom kapitalističkom Zapadu dobro zna kojim redom ide gentrifikacija, toliko dobro da su taj redoslijed odavno opisali čak i internetski memeovi – prvo vam u kvart dođu pankeri, za njima stižu artisti, artiste prate hipsteri, a na kraju vas iz vašeg kvarta istjeraju bogati investitori – dotle je u pitoresknoj Srbi sve nekako naopako. Boris Postnikov za Novosti.

17.04. (21:00)

Ako ništa, barem nešto predlažu

Limitarijanizam – ideja gornje granice bogatstva kao pravedniji oblik kapitalizma

Sama Robeyns navodi sociološka istraživanja koja pokazuju da velika većina ispitanika redovno podržava pravedniju raspodjelu materijalnih resursa. Kvragu, čak su i sami milijarderi prošle godine sa svog tradicionalnog minglanja u Davosu svjetskim vladama poslali otvoreno pismo u kojem zahtijevaju da ih političari ozbiljnije oporezuju. Da li su nam uistinu trebali opsežna filozofska studija i deset godina istraživanja – koliko je Robeyns, prema vlastitom priznanju, u studiju uložila – da nas uvjere u nešto oko čega malo tko ima dilema? Čini se da jesu, i to iz jednostavnog razloga: fokus na najbogatije, ma koliko njihovo bogatstvo bilo perverzno, pomaže da se iz vida izgubi kompletan sistem koji je perverzno bogatstvo omogućio. A taj se sistem – ja se ispričavam – zove kapitalizam.

Alternativa kapitalizmu danas je nezamisliva. Ideja limitarijanizma, odnosno gornje granice bogatstva, koju iznosi filozofkinja Ingrid Robeyns u knjizi “Limitarianism. The Case Against Extreme Wealth” pokazuje međutim da je alternativa alternativi intelektualno otužna. Boris Postnikov za Novosti.

02.04. (16:00)

Iskažimo dobrodošlicu umjetničkim performansom, kad već političari neće

Postnikov o Venecijanskom bijenalu: Dobar odabir hrvatskog predstavnika oko važne teme – migranata

Na Venecijanskom bijenalu koji se otvara idućeg mjeseca Hrvatsku će predstavljati projekt Vlatke Horvat “Priručnim sredstvima”. Horvat je međunarodno priznata umjetnica, Bijenale je prestižna svjetska manifestacija, ovo je dakle stvar od nacionalnog značaja: nimalo čudno što se na nedavnoj press konferenciji u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, uz autoricu izložbe i kustosicu Antoniu Manjaču, pojavila sama ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek da se pohvali angažmanom svoga ministarstva oko važnog i skupog projekta. A s obzirom na krovnu temu izložbe “Stranci posvuda”, koju je osmislio ovogodišnji kurator Adriano Pedrosa, njeno je ministarstvo – treba priznati – dobro odabralo tko će nas predstavljati.

Ne samo zato što je Vlatka Horvat veći dio života i karijere provela u inostranstvu, u SAD-u i Velikoj Britaniji, niti zato što se dugi niz godina bavi krhkim i prekarnim društvenim odnosima, nego i zbog koncepta “Priručnih sredstava”. Zamisao je, saznali smo na pressici, jednostavna, ali slojevita: Horvat će u Hrvatskom paviljonu izlagati radove svojih kolegica i kolega, redom migranata i “stranaca” u novim domovinama, koje će joj oni slati neformalnim mrežama i kanalima, preko zajedničkih prijatelja i poznanika. Projekt od nacionalnog značaja pretvorit će se tako u internacionalnu priču o međusobnoj pomoći, prijateljstvu i solidarnosti. Boris Postnikov za Novosti.