Prije sto godina pad burze i uspon nacizma paralizirali su svijet. Možemo li sad bolje? - Monitor.hr
13.01.2022. (20:00)

Deja vu

Prije sto godina pad burze i uspon nacizma paralizirali su svijet. Možemo li sad bolje?

Premda smo već prije dvije godine zagazili u novo desetljeće, pandemija je ukrala svjetla pozornice, tako da nismo ni primijetili da smo ponovno ušli u ‘lude dvadesete’. Džez više nije baš u modi, a burzovne spekulacije zamijenile su kriptovalute. No ono što neugodno podsjeća na dvadesete godine dvadesetog stoljeća jest otklizavanje u novi autoritarni protuval… Svijet današnjice, ali i svijet sutrašnjice, koloplet je režima koji uspješno i umješno koriste nove tehnologije da bi što budnije nadzirali svoje građane te sužavali prostor slobodnog govorenja i mišljenja – piše Višeslav Raos. T-portal…


Slične vijesti

Srijeda (07:00)

Hoće li i oni uzviknuti: 'Imamo precjednicuuuu'?

Raos: Bidenova šok-terapija – Može li se sad sve preokrenuti, a Trump izgubiti?

Bidenova odluka ustvari je očekivana, a nije niti prva takva u Americi. Problem je u tome što je donesena jako kasno. Slično se dogodilo i Harryju Trumanu i L.B. Johnsonu. Dio delegata je već javno podržao Harris. Ona je najavila da će okupiti stranku oko sebe, a i očekuje se da donatori prijeđu na njenu stranu. Stranka će htjeti ubrzati proces kako bi se spriječilo neizvjesnost, no ipak moraju osigurati i demokratski legitimitet za nju. Harris za potpredsjedničkog kandidata mora odabrati nekoga tko predstavlja drugačiju demografsku skupinu od sebe (čitaj: bijelog muškarca), najbolje guvernera iz neke od saveznih država gdje će se boriti za svaki glas. U dosadašnjim anketama Trump je u prosjeku vodio ispred Bidena 3 posto, a Harris je trenutno nepopularnija od Trumpa.

Demokrati za sada mogu računati na 198 relativno sigurnih izborničkih glasova, a Trump 219, dok je čak 121 izborničkih glasova u državama bojišnicama – Nevadi, Arizoni, Minnesoti, Wisconsinu, Michiganu, Pennsylvaniji, New Hampshireu, Virginiji, Sjevernoj Karolini te Georgiji. Trump trenutno bolje stoji, ali treba pričekati prve ankete nakon Bidenove odluke. Višeslav Raos za tportal. U međuvremenu stigle i one. Kamala Harris ima prednost pred Trumpom (Index)

14.07. (16:30)

Spirala nasilja

Raos: Zašto atentat na Trumpa i njegova izgledna pobjeda na izborima više nikog ne čude

Amerikancima nisu strani napadi na predsjednike. Kao žrtve atentata pali su Abraham Lincoln (1865.), James A. Garfield (1881.), William McKinley (1901.) te John F. Kennedy (1963.), a pokušaje ubojstva, prije Trumpa, preživjeli su mnogi predsjednici, od Theodora i Franklina D. Roosevelta do Geralda Forda i Ronalda Reagana. Nažalost, ne čudi niti to što su gotovo odmah po vijesti o pucnjavi krenule razne teorije zavjera, od toga da je Trump sam inscenirao napad, do toga da je Biden lažirao da je ubojica registrirani član Republikanske stranke, pa sve do priče kako se radilo o pripadniku Antife. Bilo kako bilo, jedno je sigurno – ovaj će događaj dodatno ojačati Trumpovu kampanju. Ostaje bojazan da bi ovaj događaj mogao dodatno radikalizirati političke aktiviste s obje strane i potaknuti spiralu uličnog nasilja. Višeslav Raos za tportal.

07.06. (17:00)

Nema ekstrema

Raos: Kod novijih generacija raste udio liberala, a pada udio socijaldemokrata

U fokusu nedavno objavljenog zbornika “Hrvatski birači – 30 godina političkog ponašanja i mišljenja” analiza je trendova hrvatske politike iz perspektive birača u razdoblju od 1990. do 2020. godine. Novina pristupa je u tome što su prilozi pripremljeni na temelju nove baze podataka, sastavljene od svih anketnih istraživanja što ih je Fakultet političkih znanosti proveo od 1990. godine.

Demokršćanstvo, socijaldemokracija i liberalizam uvijek su tri svjetonazora s kojima se identificira najveći dio ispitanika, samo se mijenjaju omjeri. Demokršćanstvo je uvijek na prvom mjestu, a kod novijih generacija raste udio liberala, a pada udio socijaldemokrata. Dakle, možemo govoriti da je europska generacija najviše sklona identifikaciji s liberalizmom, u usporedbi sa svim prethodnim generacijama.Višeslav Raos za Novosti.

31.05. (20:00)

Jedni dolaze, drugi otpadaju

Višeslav Raos o europskim izborima: razmak od parlamentarnih je premalen, ali zasad uz HDZ i SDP u parlament ulaze i Možemo!, DP i Most

Izbori za Europski parlament su iza ugla, za dva tjedna, no kampanja nekako prolazi u tišini, kao da su se u ovoj superizbornoj godini već nakon prvih izbora u nizu i birači i stranke pomalo umorili. Iako izlaznost na njih s vremenom blago raste, bilo bi prilično čudo kada bi više od trećine hrvatskih građana 9. lipnja doista otišlo na birališta. Budući da je na ovim izborima cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, a bira se samo 12 zastupnika, mandatima se mogu nadati samo liste koje mogu privući dovoljno podrške u cijeloj zemlji.

Prag je, kao i na nacionalnim izborima, pet posto, no efektivno je za mandat potrebno nešto više, u prosjeku 5,77 posto. Prema najnovijim anketnim podacima, HDZ-u se smiješi pet mandata, lista predvođena SDP-om dobila bi tri, Možemo dva, a DP i Most po mandat. Daleko ispod praga su Kolakušić i Sinčić, kao i lista na kojoj su se uz IDS i Matiju Posavca našli Socijaldemokrati, ali i SDSS.

Na europskoj razini očekuje se pomak udesno, no tri glavne grupacije, pučani, socijalisti i liberali, trebale bi ipak moći i dalje formirati većinu. Višeslav Raos za tportal.

15.04. (18:00)

Bit će gusto

Raos: Što će se događati nakon izbora? Ustavni sud vjerojatno neće trebati reagirati, predsjednik Milanović bi mogao odugovlačiti

Da rezimiramo, na temelju ovako razmotrenih anketnih podataka, nije nerazumno očekivati da HDZ i partneri mogu osvojiti nešto preko 60 mandata (ne računajući mandate iz inozemstva), a SDP i partneri oko 45 mandata, dok Možemo, Most i Domovinski pokret mogu svaki očekivati broj mandata koji se kreće u rasponu od 8-12. Ono što možemo pretpostaviti jest da će predsjednik Milanović pokušati proces određivanja mandatara oduljiti ako procijeni da postoji šansa da SDP s partnerima, uz suradnju s drugim strankama, okupi većinu. Iz Možemo su već rekli da ne misle biti dio izvršne vlasti ako u njoj budu stranke desno od centra, no da bi ipak digli ruku za vladu koja ne bi bila HDZ-ova. Također, Domovinski pokret je kategorički isključio suradnju sa SDSS-om te s Možemo, no ostavio je mogućnost podržavanja i vlade predvođene HDZ-om i one predvođene SDP-om. Višeslav Raos za tportal.

01.04. (19:00)

Šarolika, bez previše teškaša

Raos: Manje imena, više buke: Kakva nam je zapravo izborna ponuda?

SDP je ponovno bio izrazito velikodušan prema manjim koalicijskim partnerima, poglavito stranci Centar. Uz to, na Iblerovom trgu su uvelike posegnuli za ministarskim i inim kadrovima za vremena Milanovićeve vlade. Tu su i neke poznate osobe, što im dosad nije bila uspješna strategija. Dio manjih stranaka očito ima problema s kadrovskim popunjavanjem, pa su na liste u jednom dijelu zemlje stavili ljude koji žive u sasvim drugoj županiji ili se pak, kao i prethodnih godina, na listama pojavljuju kandidati koji su, kada se pobliže pogledaju prezimena, godišta i adrese, očito svi članovi bliže ili daljnje obitelji. Uz obiteljska poljoprivredna gospodarstva imamo tako i obiteljska izborna gospodarstva. Ono što upada u oči nakon predaje kandidacijskih lista jest velika razlika između broja žena na pojedinim listama. Tu je podbacio HDZ koji bi mogao platiti kaznu, Most ima oko 43 posto ženskih kandidatkinja, dok se SDP i Možemo tu kreću oko 50 posto. Više nema nositelja lista, već onih koji su jednostavno označeni kao prvi na listi. Nadalje, s predsjednikom očito problema nema – niti je na listama, niti se Ustavni sud naknadno javljao. Višeslav Raos za tportal.

17.03. (15:00)

Previše pitanja, premalo odgovora

Raos: Kriza dobrog političkog ukusa – Milanović kao ‘peti ortak’ ili ‘tihi komšija’ otvorio je Pandorinu kutiju

Odabir srijede otvara pitanje hoće li poslodavci trebati tretirati tu srijedu jednako kao i neradnu nedjelju sukladno zadnjim izmjenama zakona o radu, a činjenica da utorak i srijeda (izvan zemlje se uvijek glasuje dva dana) nisu neradni dani u inozemstvu, bitno će otežati izlazak na birališta biračima koji ne žive u Hrvatskoj. Kome odgovara baš ta srijeda, izrazito rani datum od onih koji su predsjedniku bili na raspolaganju? Oporba je zazivala što skorije izbore, no kada se sagleda kompleksna situacija oko dogovora o zajedničkom izlasku centra, lijevog centra i ljevice, može se reći da raniji datum ustvari odgovara stranci na vlasti.

Nadalje, Milanovićeva kandidatura i ujedno sprječavanje Jandrokovića kao aktualnog predsjednika Sabora da preuzme njegove dužnosti je u suprotnosti s idejom parlamentarne demokracije. Njegovo nebivanje na listama je svakako čišća situacija od one koju je izvorno predsjednik najavio (biti istodobno kandidat i predsjednik), no i dalje ostaje pitanje kako on može biti nadstranački, nestranački, neutralni arbitar tijekom izborne kampanje.

Na bi bila kompletirana preobrazba u parlamentarnu demokraciju, predsjednik treba imati uske, ceremonijalne ovlasti te biti biran tajnim glasovanjem, dvotrećinskom većinom, u Saboru. Ta osoba onda doista može biti nadstranački, nestranački, neutralni arbitar. Višeslav Raos za tportal.

06.03. (08:00)

Oko toga se nitko ne prepucava

Višeslav Raos: Tema za sam vrh političkoga dnevnog reda – tko će nas liječiti za godinu, dvije?

Navodno silno visoke plaće (da su doista toliko visoke, vjerojatno ne bi bio toliki egzodus medicinskog osoblja u zapadnu Europu) zaposleni u zdravstvu postižu jedino tako da rade prekovremeno preko svake mjere dobrog ukusa i zdravog razuma. Premoreni, iscrpljeni i, naravno, upitno adekvatno kompenzirani, ponekad rade i greške ili ne stižu pružiti skrb u kratkom roku. Međutim, umjesto da se otvaraju pitanja o dubinskim problemima održivosti ovoga javnog sustava, medicinsko osoblje je u dijelu medija redovito vreća za šutanje, krnjo na kojeg će se projicirati različite frustracije i društveni problemi te paušalno upirati prstom.

Pitanje održivosti javnoga zdravstvenog sustava i zdravstva općenito u Hrvatskoj neraskidivo je vezano uz pitanje demografije, jednakosti pristupa javnim uslugama i ravnomjernog razvoja zemlje. Sustavno rješavanje otvorenih pitanja u ovom sustavu moralo bi doći na vrh političkoga dnevnog reda te se trebamo nadati da će nadolazeća proljetna predizborna kampanja za parlamentarne izbore stvoriti priliku da se konačno i o ovim pitanjima povede računa. Višeslav Raos za tportal.

08.02. (18:00)

I još im netko da sto eura, kao za sklekove

Raos: Treba li pustiti tinejdžere da glasaju na izborima? Ovo su dobre i loše strane

Zašto bi dob, odnosno punoljetnost, bila uvjet za ostvarivanje biračkog prava? Zato što se punoljetnost temelji na dosezanju dobi koja jamči dovoljnu samostalnost u odlučivanju i promišljanju, a što proizlazi iz razvoja kognitivnih sposobnosti. Zagovaratelji spuštanja dobne granice obično ističu da su stariji srednjoškolci već dobro upoznati s društvenim problemima oko sebe, da se glasanjem sa 16 godina odgaja nova demokratska generacija, da se time širi krug građana koji odlučuju o odlukama što se odnose na sve u nekoj zemlji te da su zahvaljujući dostupnim tehnologijama i obrazovanju današnji 16-godišnjaci puno zreliji u političkom smislu od ranijih naraštaja.

No, uzevši u obzir da 16-godišnjaci nisu zakonski u mogućnosti donositi niz samostalnih odluka bez svojih roditelja (od tetoviranja do stupanja u brak) upravo zato što još kognitivno i emotivno sazrijevanju, stoga njihove odluke (uključujući one političke) mogu lako biti plod nečijeg pritiska ili trenutnog hira. Višeslav Raos za tportal.

24.01. (11:00)

Skupljaju poene

Raos: U Njemačkoj vrije – Koliko su realne radikalne ideje ekstremne desnice i tko se na njih zakačio?

Weidel i AfD pitanje imigracije i integracije vide kao pitanje svih pitanja u suvremenoj Njemačkoj, stoga periodično u javnosti podižu buru idejama kao što je zabrana nošenja islamskog vela u javnosti (bilo koje vrste, uključujući puku maramu na glavi), kao i komentarima koji daju naslutiti da stranka podržava skup ideja i objašnjenja geopolitičkih implikacija skoka u izvaneuropskim migracijama prema Europskoj uniji posljednjih godina, a što se među teoretičarima zavjera počesto naziva ‘velika zamjena stanovništva’.

Pored toga, AfD ima vrlo egzotične ideje oko europske politike, od izbacivanja pojedinih članica iz eurozone (primjerice, Španjolske i Portugala) do povratka na zlatni standard te – naposljetku izlaska same Njemačke iz eurozone. Ako Scholz i Lindner ubrzo ne smisle način da zaokrenu njemački brod u neke mirnije vode, najesen će AfD biti na vlasti u barem jednoj istočnonjemačkoj pokrajini, a lukavac iz Kremlja moći će zadovoljno trljati ruke zbog toga što je uspio dati poticaj urušavanju europskog jedinstva iznutra. Višeslav Raos za tportal.