Psiholog Erceg: Više novca znači više sreće - dok ne dosegnemo standard srednje klase, nakon toga ne - Monitor.hr
16.04.2019. (12:30)

Sreća ima cifru

Psiholog Erceg: Više novca znači više sreće – dok ne dosegnemo standard srednje klase, nakon toga ne

Novac pomoću dvaju mehanizama utječe na naše psihološko funkcioniranje: služi nam da pribavimo važne stvari u životu i drugo – dobivanje novca prati aktiviranje dijelova mozga povezanih s nagrađivanjem, istih dijelova koji se aktiviraju i u ovisnika o kokainu i morfiju kada dobivaju svoju drogu, objašnjava Nikola Erceg, asistent na Odsjeku za psihologiju zagrebačkog Filozofskog, u intervjuu Jutarnjem. Kaže on da sreća raste s novcem do određenog iznosa, otprilike onog koji omogućuje ugodan život srednje klase, iznad toga ne, nego da tada sreća dolazi iz trošenja na druge ljude, na iskustva (putovanja su najbolji primjer), na male stvari itd.


Slične vijesti

Ponedjeljak (23:00)

Intervju s optimistom

Velimir Šonje intervju: U ekonomskom smislu kroz pandemiju smo prošli izvrsno

Nitko ne može znati kako će se ovo stoljeće razviti i jedino možemo biti sigurni da će i u njemu biti i dobra i zla, i slobode i diktature, pa će nam trebati neke nove naočale da ih uspješno razlikujemo. I trebat će jako puno pameti da se, kao ipak mali narod, u svemu tome uspješno snađemo… U ekonomskom smislu kroz pandemiju smo prošli izvrsno. Vratili smo se na razinu ukupne ekonomske aktivnosti iz 2019., imamo oko jedan posto više zaposlenih nego prije pandemije, realne plaće su veće, i sve smo to postigli unatoč velikoj ulozi turizma koji je teško stradao prošle godine… Dobar i poduži intervju dao je Velimir Šonje za Slobodnu Dalmaciju. Ne ostanite na uvodu koji je mlak, glavno dolazi kasnije.

15.11. (22:00)

Hrvatski velikani

Boris Dežulović: Ne biva fašizam kad ima dovoljno fašista, nego kad ima dovoljno malograđana koji će ih dočekati cvijećem

Najradije bi citirali cijeli intervju da možemo pa evo tek jedna misao: Trideset pet godina borim se da prezrenu psovku uvedem u hrvatski književni standard. Psovka je stilska figura, ne postoji način da se, recimo, bijes iz nemoći zbog ubijanja Vukovara i ubijanja svake ideje društva izrazi već i drugačije, a kamoli bolje nego psovkom. Kažu, „šokantno“. Dobro jutro, naravno da je šokantno. Ako vam već nije šokantno što je poslijeratni slobodni Vukovar točno dvostruko manji od prijeratnog i neslobodnog. Ne dakle neko ličko selo, ne neka dalmatinska vukojebina, ne neki pučinski otok, nego jedan ozbiljni industrijski grad, štoviše Grad Heroj, u čije je balzamiranje država ulupala milijarde novaca. Čovjek bi morao biti najmanje časna sestra Karmela od Presvetog Srca Isusova da na to ne zaurla psovkom. Naravno da za psovkom onda s druge strane posežu i nepismeni anonimni siromasi, ali oni to ne rade iz osjećaja nemoći, nego upravo iz osjećaja moći. Po čemu je, uostalom, „jebo vas Vukovar“ nedostojna i ružna psovka, a nije nedostojna i ružna psovka kad premijer Plenković nekidan, vidno se dosađujući, ravnim i anemičnim encefalografskim glasom izgovori kako je „Vukovar naše nadahnuće, trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske“? Jebali ga đuture i nadahnuće i trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske. Ja se ispričavam… – priča kao da piše Boris Dežulović u intervjuu za Tacno.net a sa njim je razgovarao Boris Pavelić.

15.11. (10:00)

Predsjednik starog kova

Mesić: Ja bih nazvao Sanadera, a on bi rekao ‘Znam što želiš, već je smijenjen’

  • Zoran Milanović pokazao je u ove dvije godine osebujan stil. Što kažete na njegovu komunikaciju?
  • Ja mislim da je takva komunikacija nedozvoljena, ali ja polazim od toga da ne može ministar svome vrhovnome zapovjedniku i predsjedniku Republike upućivati poruke da podnese ostavku, poruke da je medicinski slučaj. Kada bi se to dogodilo u moje vrijeme znate što bih ja napravio, ja bih pozvao Sanadera i rekao: „Ivo“, a Sanader bi već rekao: “Znam, znam što želiš reći, već je smijenjen.”
  • To je zato što ste vi i Sanader dobro funkcionirali, u ovom slučaju nemamo dobru kohabitaciju. Oni se kontinuirano svađaju i to ne prestaje.
  • Pa morate znati mi smo bili različite političke opcije, ali smo bili u kohabitaciji. Dakle, mi smo mjesečno uvijek imali zajednički ručak. Jednom je bilo kod predsjednika Vlade, jednom kod predsjednika Sabora i jednom kod mene i onda se to opet ponavlja. Nas troje smo se nalazili i javnost nismo s time opterećivali, ali smo između sebe ljudski mogli komunicirati stvari.
  • Jeste li se vi cijepili?
  • Dva puta.
09.11. (18:00)

'Izgradili smo kulturu smrti, groblja i lampiona'

Dežulović: Država je pozvala na linč. Sad je kod Bujanca tisuću ljudi s bakljama

Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021. Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama. Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet. Intervju s Borisom Dežulovićem na Indexu.

05.10. (20:00)

Govor mržnje postaje pravilo

Govor mržnje posljedica je deinstitucionalizacije

Komentari, govor mržnje, dezinformacije i regulacija javne komunikacije naziv je nedavno održane konferencije. Jedan od glavnih govornika na konferenciji bio je i Paolo Mancini, redoviti profesor na Odsjeku političkih nauka Sveučilišta u Peruggi, autor mnogih knjiga i članaka iz područja komunikacijskih znanosti. U razgovoru za Kulturpunkt govorio je o izazovima opadanja utjecaja društvenih institucija poput države, političkih partija i medijskih organizacija na medijske sustave koji nastupaju uslijed tehnoloških promjena. Rekao bih da je govor mržnje proizvod, a ne dimenzija iz koje se može pokrenuti studija. Govor mržnje je posljedica polarizacije, a također je i posljedica deinstitucionalizacije. Ako kontrola ne postoji, ako nitko nije odgovoran ni za što napisano ili rečeno u novim medijima, govor mržnje postaje sve rasprostranjeniji. Iako pesimističan, nada da se govor mržnje suzbije i dalje postoji, i to u individualnoj odgovornosti, u čemu veliku ulogu ima obrazovni sustav.

03.10. (10:00)

'Prevencija je najučinkovitija ako je edukacija uključena od vrtićke dobi'

Sarnavka: Čitav sustav zaštite djece treba rekonstruirati

Čitav sustav zaštite djece treba rekonstruirati, ne samo sudstvo. Centri za socijalnu skrb trebaju biti adekvatno ekipirani da na miru i dubinski mogu ući u svaki slučaj. I to nakon ozbiljne i kvalitetne edukacije koja pojašnjava postulate međunarodne legislative i ovjerene znanosti. Neka djeca podvrgnuta su mnogobrojnim vještačenjima, s vrlo različitim zaključcima stručnjaka/inja. Neka djeca žrtve su ovrha koje se provode, po meni, na osobito okrutan način. Ako desetina policajaca dolazi i uzima dijete a ono vrišti i vrlo često završava na hitnoj pomoći ili u psihijatrijskoj ustanovi kako bi se smirilo, nitko mi ne može reći da se to događa u interesu djeteta. Pravosuđe dolazi na kraju i njegova je odluka konačna, ali je često tek prihvaćanje mišljenja drugih institucija. Sanja Sarnavka u intervjuu za Lupigu.

13.09. (20:00)

Ua, izdajnik! Ustaša!

Vuk Drašković: Vrh SPC-a i vlada crnogorska ranili su i zgazili Cetinje

U načinu na koji je ustoličenje izvedeno nema nigde Hrista niti ima trunke dobre namere. Hristos je naređivao da se u kuću koja te neće ne ide i pogotovo da se ne ide nasilnički… Mi treba da oborimo glave od sramote svi Drašković brani Srbiju i svaljuje krivicu na Rusiju: Provladini mediji u Srbiji su već u 11 sati 4. septembra objavili da tog nasilničkog ustoličenja na Cetinju neće biti. Tokom noći stigao je neki veliki pritisak sa nekog moćnoga mesta, a to po meni nije Beograd. I sam Beograd je bio meta toga pritiska. (A koje je to mesto?) Proruski blok u parlamentu CG. Lideri toga bloka su, kad je Putin bio u Beogradu i kad ih je primio, izjavili da je Rusija matična zemlja, ne Srbija, Srba u Crnoj Gori. I da njihov predsednik nije Vučić ni Đukanović već Putin… (Citira zezanje Cetinjanja uz smijeh) Imali smo mi dostojne i nedostojne metropolite. Ali ovo je prvi koji nam je dostavljen. Odsad kad god ugledaju helikopter će reći “Slava mu i milost”. O srpskom svetu (Za Vulinove izjave) Gluposti! Gluposti! E, pa teško tom srpskom svetu… Zanimljiv razgovor.

07.09. (15:00)

Sajaj i bijeda tabloida

Sanja Modrić: Intervju sa znanstvenicom koja se bavi fenomenom prostitucije: ‘Uredništvo Slobodne i dalje ne razumije u čemu je problem’

U intervjuu s dr. Ivanom Radačić, članicom i bivšom predsjednicom petočlane radne skupine UN-a zadužene za pitanja diskriminacije žena u zakonima i praksi Sanja Modrić razgovarala je o slučaju psihologinje koju je Slobodna Dalmacija odlučila medijski linčevati zbog njezine prošlosti u kojoj se bavila prostitucijom. Znanstvenica koja se bavi temom prostitucije sažela je problematiku medijskog pristupa u tri točke riječima: “Prvo, nedopustivo je, a i nezakonito, da novinar uopće piše o prekršajnim postupcima u kojima je nastupila rehabilitacija, a na to ga je i sud upozorio. Drugo, u tekstovima su navedeni detalji koji mogu rezultirati time da žena bude prepoznata u zajednici i onda stigmatizirana. Treće, ton tekstova je osuđujući, a ideje koje se promoviraju u neskladu su s normama zaštite ljudskih prava.” Intervjuira Sanja Modrić za Telegram

30.08. (21:00)

Ja sam u svom životu uvek bio Indijanac, nisam bio kauboj

Cane iz Partibrejkersa i tada vladika (danas patrijarh) Porfirije razgovaraju o rokenrolu i vjeri

Godina je negdje iza izlaska albuma Partibrejkersa “Sloboda ili ništa“, dakle iza 2007., koji se spominje u emisiji. Bez brige, nema previše dogme, već iskrenih vjerskih osjećaja i puno tipične lucidne priče Zorana Kostića Caneta, a i vladika/patrijarh Porfirije nije baš tipično crkveni lik.

01.08. (21:00)

'Ako ne možeš kroz vrata, uđeš kroz prozor'

Veliki intervju: Goran o Goranu

Goran Ivanišević dao je intervju za Telesport u kojem je otkrio manje poznate detalje iz svog života. Intervju koji je trajao sat vremena i 9 minuta teško može stati u jedan članak, no ono što se može jest izvući ono najbitnije: kako je tenis u početku igrao za druge, krajem 80-ih kada mu je sestra oboljela od hodgkinsovog limfoma pa je motiviran kao 300. igrač na ATP listi došao do četvrtfinala u Australian Openu, zatim o svojem autodestruktivnom ponašanju koje ga je koštalo uspjeha i koje danas kao trener bolje razumije, pa o treneru Bobu Brettu od kojeg je najviše naučio i s kojim je jednom imao trening u trajanju skoro 7 sati. Pobjede su slatke, ali nošenje s porazima ponekad je bilo jedva izdržljivo. Na kraju su se dotaknuli ozljeda, kojih je veliki tenisač imao mnogo. Ja san osvojia taj Wimbledon s puknutim ramenon i ćorav. Znači, minus dva i po na oba oka.