Između intrigantne priče i vica
Recenzija albuma psihodeličnih tamburaša: U srazu tamburice i distorzije
Jasno je da uz tamburicu dobro idu prvoloptaške seoske pikanterije, no hibridni album poput ovog zahtijeva i više angažiranosti oko proživljenog ili uspostave nekog stava jer se hvata u koštac i s rockom, i to u najvećoj mjeri onim garažnim koji je i nastao iz razloga jer neki stavovi nisu mogli ići u radijski eter. Oduševljenje da glazbena kombinacija Ukletog Dukata stoji sasvim solidno brzo splasne, jer tekstovi ne idu dalje od reportažnog zvučnog ugođaja čak i ako ima natruha naturalizma i lokalnih izreka. Ukleti Dukat je uronjen u taj svoj ambijent i nije jasno pruža li mu otpor (na onoj klasičnoj relaciji moderno protiv tradicionalnog), ili pak ‘turistički’ uživa u njemu. Zoran Stajčić za Ravno do dna.