Recenzija albuma: Šumski - Kolobari (2022) - Monitor.hr
26.09. (23:00)

Slušati s oprezom, da vam se ne nađu unedogled na repeat

Recenzija albuma: Šumski – Kolobari (2022)

Šumski su velika hrvatska underground supergrupa. Počeli su kao osovina Kornela Šepera i Marina Jurage, još tamo u vrijeme bivše Juge. Otpočetka su bili skloni svakojakim egzibicijama zahvaljujući slobodi i nesputanosti razvijajući se nezavisno od kurentnih trendova, a kako im je vrijeme prolazilo, ako se uzmu na ponovno preslušavanje rani radovi iz 90-ih godina, uočava se da Marin i Kornel nisu nimalo promjenili vlastiti senzibilitet stvaranja čudnih, mističnih, otkačenih i prijatno ekscentričnih pjesama sabijenih gotovo u pop-formate od 3 do 5 minuta, radiofoničnih i ugodnih. Iz pjesama na ovome albumu izvire ogromna doza pozitivizma sofisticirano se priklajnjajući urbanoj mizantropiji i trendu kompromisa urbanog kao jedinog mogućeg i alternativnog – eh, da Rundekovsko-Haustorovskog ‘idemo na selo’. Terapija


Slične vijesti

Danas (16:00)

(Ne)vidljive kantautorice

Ženski potpis na novoj glazbi (4. dio) – Femme Nouvelle

U iznimnom izdavačkom pothvatu Aquariusove urednice Lane Čulig kroz tri kompilacije, na 10 + 8 + 8 pažljivo odabranih primjera prikazana je ekspanzija ženskog autorstva kakva dosad nije viđena u ovim krajevima. Lanin projekt još nije završen, to je work-in-progress koji će vrlo izvjesno dobiti četvrti, moguće i peti nastavak, ali se iz ženske perspektive već sad može postaviti kao solidan kontraargument nostalgičnom prizivanju bolje prošlosti i prejakim fascinacijama novovalnom euforijom iz 1980-ih ili Fiju Briju masovkama iz 1990-ih. Zašto nedavno otvorenom zagrebačkom Muzeju novog vala nedostaju ženski artefakti? Zato što je je cijelu rokersku epohu, pa i to famozno novovalno razdoblje trajno obilježio muški monopol na glazbeno stvaralaštvo. „Femme Nouvelle“ je pak rezultat dugotrajne i mukotrpne emancipacije koja je na koncu dovela do višestrukog povećanja ženske autorske kvote u domaćoj diskografiji. Ravno do dna

Danas (14:00)

Urbano selo

Mimika Orchestra – Altur Mur: hodočasnici hrama mora

„Altur Mur“ snimio je orkestar od čak 22 člana koji je u ovih devet kompozicija ugurao toliko toga da ćete nove detalje otkrivati i poslije dvoznamenkastog broja preslušavanja. Glavnu riječ najčešće vode puhači, ali to nikako ne znači da ostali instrumentalisti nisu dobili priliku pokazati što znaju pa perkusionistički dvojac Nenad Kovačić i Mario Petrinjak bez problema vlada nepravilnim, za određene dijelove Balkana tipičnim ritmovima, ‘čuva leđa’ u vrlo zahtjevnim jazz (i ne samo jazz) improvizacijama, a gitarist Josip Šustić povremenim distorziranim pasažima evocira radove Johna McLaughlina na mitskim pločama Milesa Davisa „Bitches Brew“ ili „A Tribute to Jack Johnson“. Ravno do dna

Jučer (21:14)

Glazbenica Irena Žilić u Nevidljivoj sceni: Nije mi cilj da iskačem iz paštete, takva pozicija mi ne bi bila ugodna

Jučer (15:00)

Frik iz kvarta opet napada

Mel Camino – Hrčkov krug: Stop making sense, ima nekog mira i u propasti

U prvi plan stavljena je sjajna produkcija čak tri vrsna meštra što prati Majsecovu poetiku i zanimljiv konceptualan format što kreće od stresa i paranoja prema zafrkancijama, indisponiranim scenama, mamurlucima, frustracijama s blagim socijalnim atributima i kako naziv kaže, vrti se u hrčkovom krugu tjeranja diverzije ‘vlastitog gulaga na tankom ledu, onom svakodnevnom iščekivanju slobodnog vremena između dva žrvnja’. Naslovna pjesma je esencija, vodeća nit albuma u laganom, poluelektronskom indie-pop maniru bez ikakve agresije obrušavajući se lirski na svu nepravdu zatomljene, propale radničke klase, šutljiva artističko-filozofska misao potlaćenih u kojoj se Majsec s punim plućima i zdravim razumom konstruktivne kritike sukobljava s nedoličnošću neoliberalističkog aparata što nam kroji živote, moguće buduća himna za paralizu, konfuziju, životne prevrate i naposljetku, sprovode. Terapija

Jučer (00:00)

"A ona, jednim pogledom uspe da mi pomeri svet i jednim osmehom popravi dan. I onda me pitaju zašto je volim." (Dragan Nikolić o Mileni Dravić)

Pet slavnih ljubavnih priča iz bivše Jugoslavije: “TI. Staneš u jednu riječ, a zauzmeš moj cijeli svijet”

Jeste li znali da je romansa Arsena i Gabi započela u Cerju Nebojse?

Milenu Dravić i Dragana Nikolića spojio je film. Upoznali su se na snimanju “Horoskopa”, 1969. godine, a  posljednjih dana decembra 1971. godine vjenčali su se dok su snimali film “Kako su se volele dve budale”. “Snimali smo u Zvezdarskoj šumi, dramu Duška Radovića ‘Kako su se volele dve budale’. U pauzi za ručak Dragan i ja smo skoknuli do Općine Vračar da se vjenčamo. Nakon toga smo se vratili i nastavili snimanje kao da se ništa nije dogodilo. Zanimljivo je da nemamo nijednu fotografiju s vjenčanja, nitko nas nije fotografirao”, ispričala je Milena… Gabi Novak i Arsen Dedić živjeli su u skladnom braku 42 godine, a on je često naglašavao kako su mu upravo godine s Gabi najljepši dio života. Legendarni kantautor, pjesnik i šansonijer umro je u 78. godini u kolovozu 2015. godine. “Imaš našeg Matiju i nastavi dalje”, otkrila je Gabi suprugove posljednje riječi. Buka

Ponedjeljak (12:00)

Neki novi klinci

Djeca! – Kad čuješ ovaj zvuk: bend zeitgeista

Novi album savršeno reflektira mjesto i vrijeme u kojem je nastao, u smislu da se na njemu nalazi skoro sve što u posljednje vrijeme prolazi, kako među ovdašnjom rock publikom tako i kod onih, uvjetno rečeno, plesnije nastrojenih. Utjecaji Royal Blooda i The Slavesa miješaju se s nasljeđem srpske scene, bilo da je riječ o Repetitoru i stalnorastućem broju njihovih kopija ili vječno kul veteranima poput Discipline Kičme, Obojenog programa ili Boya. Dakako, u toliko širokoj paleti stilova nešto im više, a nešto manje leži pa su tako u garaži, primjerice, upečatljiviji nego na plesnom podiju. U svim tim glazbenim vodama, međutim, ni u jednom trenutku ne potonu. Ravno do dna

02.12. (17:00)

Ipak nikakvi utjecaji izvana

Hrvatska glazba i regija (6. dio) – Kad prihvatimo tržište, prihvatit ćemo sebe

Mlada domaća populacija prati globalni glazbeni trend na jezicima koje razumiju, tj. onima koji se govori u našem okruženju i o tome da su neki iz susjedstva prije i uspješnije uskočili u taj trend, ali i da tako ne mora i ostati jer postoji ista takva hrvatska scena koja bi po logici stvari svakim danom trebala biti sve manji medijski talac ‘istoka’. Nije čak ni toliko bitno hoće li trap postati apsolutni hrvatski mainstream koliko je bitno da ga ne treba sputavati u tržišnoj utakmici, što nije ništa drugo već pucanje u noge vlastitim kreativcima. I mainstream i underground određuje broj onih koji ih konzumiraju, a ne oni koji provode aktivno ili pasivno političko djelovanja iz inata prema nekome ili nečemu. To se uistinu ne treba doticati bilo čijeg glazbenog ukusa, time posredno i slobode stvaralaštva, kaže u zadnjem dijelu serijala članaka Zoran Stajčić gdje analizira situaciju na glazbenoj sceni kod nas. Ravno do dna

01.12. (21:00)

Zato nam nogomet bolje ide

Marjanović: Hrvatska neće pobijediti na Eurosongu ni 2032.

Iako su i ljudi angažirani oko projekta Hrvatska na Eurosongu itekako svjesni onoga što je potrebno, čini se da još uvijek lebdimo na oblaku iluzije da je bitna samo pjesma. Kao da će Hrvatska odjednom izroniti niotkuda s hitom svih hitova i uvjeriti ostatak Europe da je krajnje vrijeme da se svi vratimo iskonskim vrijednostima te potpuno čisto i kapitalizmom neukaljanim srcem uživamo u zvonkoj radosti zvanoj glazba. To se, naravno, neće dogoditi jer ovo je šoubiznis. Očito je bitno da priča bude dobra (ili da ste baš uletjeli u medijski kvalitetno pokriveni rat), ali i autentična jer i Netta i Konstrakta su potpuno izgrađene i same po sebi zanimljive izvođačice čiji nastupi nisu bili na silu sklepani kako bi na bini postojalo nešto što će odvući pažnju ili od nezanimljive pjesme ili od nekarizmatičnih izvođača. Hrvoje Marjanović za Index.

01.12. (13:00)

Dobro je poslušati koji dobar savjet

MAKK ’22 – autorsko pravo i zanimljive radionice

Međunarodna autorska kreativna konferencija (MAKK) mjesto je susreta hrvatske kulturne i kreativne industrije. Okupljaju se kreativci i umjetnici, kao i stručnjaci iz medija, državnih institucija, udruga… Očekivano, najveće zanimanje autora i glazbenika izazvala je radionica izraelskog autora Dorona Medalieja „Listening session with Eurosong winner“. Glazbeni profesionalac s 500 napisanih pjesama, jedan od vodećih autora u Izraelu, te autor pjesme „Toy u izvedbi osebujne Nette 2018. godine, preslušavao je prijavljene pjesme domaćih glazbenika i davao konkretne komentare na njihove demo snimke. Posebno ga je oduševila pjesma grupe Ogenj „Kaj ne bi bilo“, za koju je rekao da bi bila među top 3 pjesme na Euroviziji kad bi ju Hrvatska poslala na natjecanje. Objasnio je kako je potrebno pronaći nešto što je čudesno i autentično, ali da Hrvatska uvijek šalje nešto drugo. Nije stvar u tome da se na Euroviziju pošalje nešto sa sela, nego da se tradicija upari s modernim zvukovima i ritmovima, ali da izvođači ne budu neki čudaci nego cool likovi s margine. Glazba

28.11. (23:00)

A sada nešto sasvim drugačije

Mimika Orchestra – Altur Mur: Svojevrsna opera hrvatskog etna na nu-jazz/fusion način

Mimika, odnosno Murtić je nastavio tamo gdje su stali nekadašnji Putokazi još prije dvije decenije, ovaj puta daleko dublje u folklornu egzotiku premda su dva najavna singla, prvenstveno kratki “Fondo” u lagodno-lepršavom revijalnom pop izdanju, a potom daleko turobniji i mračniji “Thalassa” (more) bezecirani za primamljivu radio difuziju. Ovaj potonji je Current 93/ Death in June neo-folk s dark-wave supstraktima, a oni su vrlo širokog raspona, ovdje sakriveni od drone industriala, ali su obuzeti disonantama synthova i duhača u valovitim periodima zboreći o utapljanju ljubavnika, inače jednog od dva glavna lika koji se protežu cjelokupnom fabulom albuma. Isporučen je sjajan, veliki album domaće produkcije odvojivši se od stereotipnih etno i jazz klišeja ušavši glavom u srž umjetničke sfere modernog izraza. Terapija