Röyksopp - Profound Mysteries I-III: novi život nakon neizbježnog kraja - Monitor.hr
25.11.2022. (20:00)

Electronica's not dead

Röyksopp – Profound Mysteries I-III: novi život nakon neizbježnog kraja

Godine 2014. Röyksopp su snimili album „The Invevitable End“ kao svojevrsni epitaf i oproštaj od formata albuma, koji su, kako su sami rekli, s tim albumom iscrpili do kraja, a na koncu se ni oni nisu mogli složiti što su snimili. Dok je Berge tvrdio da je to komad „tamne energije“, za Bruntdlanda je bio „tužan, ali jako topao“. Nakon osam godina šutnje, Röyksopp su tako samo u jednoj godini objavili tri albuma od kojih je svaki od ukupno 30 glazbenih brojeva i vizualno osmišljen. Dakle, cijela „Profound Mysteries“ priča funkcionira i u vizualnom segmentu, ali je itekako od njega odjeljiva kao samostalni i zasebni glazbeni svijet. Nakon učestalog preslušavanja sve jače i jače nameće kao trosatno pop putovanje bez premca u ovoj godini. Jednostavno kazano, predivan spoj svježeg nadahnuća i povijesti plesne glazbe. Ravno do dna


Slične vijesti

Prekjučer (19:00)

Kič i kreveljenje

Måneskin – Rush! (2023) : Smišljanje štoseva nakon pobjede na Eurosongu

Ovi Talijani su 2021. pobjedili na Eurosongu s pjesmom “Zitti e buoni“. Do tada su uglavnom imali tekstove na talijanskom i dva uspješna albuma u domovini, uostalom, ionako se o njima mnogo toga zna iz žute štampe sa crvenih tepiha i sličnih medijskih platformi na koje su se nagurali prepoznati kao spasitelji rocka. Sada na trećem albumu gotovo kompletno otpjevanom na engleskom revaloriziraju mogućnosti skučenog opsega gitare, bubnjeva, basa i tog djetinjastog kreveljenja frontmena Damiano Davida s parodirajuće bezveznim stihovima bez imalo neke dubine, progresa, a kamoli konkretne suštine. U 52 minute natrpali su čak 17 pjesama što je pretjerano previše izazivajući dosadu radi manje-više jednog te istog glazbenog obrasca poznatog barem pola stoljeća od glam/ hard rocka i new-wavea kojeg izvrću na sve moguće načine riffa i ritam sekcije. Terapija daje četvorku od deset.

Prekjučer (11:07)

In memoriam: Tom Verlaine (1949. – 2023.) – egomanijak koji je punk lansirao daleko u svemir

Petak (21:00)

Glazba koja i dalje teče

Mrtvi Kanal / Grč – riječki post-punk spomenik

Mitski element riječke scene se ne odnosi samo na značaj i neospornu kvalitetu aktera te scene, već i na činjenicu da je malo tadašnjih riječkih bendova dobilo priliku ostaviti diskografski trag kakav zaslužuje. Izvorno objavljena kazeta 1983. godine u svega 200 primjeraka, na vinil je prebačena s puno truda i pažnje, uz knjižicu s rijetkim fotografijama i tekstovima o bendovima te kristalno čist i moćan zvuk kakav i dolikuje sastavima koji su tih dana bili ako već ne najbolji, onda svakako jedni od najoriginalnijih predstavnika post-punka ‘grada koji teče’. Vrijedi spomenuti i kako Grč upravo obilježava 40 godina rada, a već na svojoj diskografskoj premijeri u autorskom su smislu bili kompletan i potpuno definiran bend. Ravno do dna

Petak (14:00)

Za izgubljene Zemljane koji bi na Mars

Laibach – Love is Still Alive (2023): Nije najlošiji, ali je najmanje originalan

Od trbovljanskih skromnih rudara do današnjih kauboja je prošao veliki tranzicijski ciklus. Mrzili su kapitaliste i izrabljivače, kleli se u komunizam i jedinstvo sakrivajući se iza kojekakvih političkih paravana, subverzivnih art koncepata i programa manipulirajući trendovima, te s prethodnim albumom “Vir sind das Volk”, naizgled prestali sa švrljanjem, ali ne dugo. Ostavili su odavno krampove, lopate i pijukove, osnovicu radničke klase i industrije, te na ovih nešto manje od 40-ak minuta nabacili mamuze, šešire i zajahali alpske ždrepce i ždrebice. Nema se što filozofirati, opet su se prostituirali na lagodan način, Mute Records stoji iza njih, nije bitan sadržaj, koliko biznis i vješti marketinški trik koji ovdje proklamirano zbori o nekakvim svemirskim odisejama o odašiljanju posljednjih Zemljana na Mars kroz lukavo režiranu i zanimljivu crnu psihodeličnu komediju. Terapija

23.01. (20:00)

Živahni starčić oduševljava

John Cale – Mercy: jebena faca

I prije nego što je osnovao The Velvet Underground, jedan od najutjecajnijih bendova svih vremena, a što je već samo po sebi dovoljno da budeš jebena faca, ovaj klasično obrazovani violist je i prije i poslije Velveta bio ekstremniji od Velveta, pa je s Johnom Cageom (koji je, usput, također jebena faca) sudjelovao u 18 i pol sati dugoj premijernoj izvedbi kompozicije “Vexations”. Cale radi to što Cale već radi najmanje od 1963. i što će za nešto manje od dva mjeseca imati 81 godinu, a nije lako biti toliko star i toliko artistički vitalan ili drugim riječima, biti jebena faca i u zimi života. Ovoj 81-godišnjoj jebenoj faci je “Mercy” 17. studijski album, a za života je već snimio nekoliko kultnih albuma. Ravno do dna

23.01. (13:00)

Ženo, ti si cvijeće

Singl tjedna: Miley Cyrus ‘Flowers’ – svjež buket obrazaca za novu eru popa

Cyrus se dosad doimala kao netko tko nespretno pokušava oponašati tri glazbene dive (Madonnu, Lady Gagu i Beyonce), također bombastično, agresivno i šokantno. Dakle, taman toliko da je tabloidi prate kao još jednu bad girl showbusinessa. Na koncu je shvatila se kao kopija neće moći daleko i da treba sebe izmisliti ponovno i potpuno novu. Dugo se to nije dogodilo jednoj pop pjesmi. Dugo se jedna pjesma nije probila tako prvenstveno kao pjesma, a ne kao priča o njenoj ambalaži, iako, u slučaju „Flowers“ ambalaža je moćna kao i sama pjesma. Tri minute i dvadeset sekundi slobode – odjeb svim vrstama tlačitelja, sužanjstvu i distopijskoj paranoji, ali na način svojstven ženi ženi, na ne ženi ratnici – suptilno zaštitnički prema samoj sebi. Ravno do dna oduševljeni s jednom novom pjesmom.

20.01. (17:00)

Dečki se zabavljaju u garaži

Aborted Tortoise – A Album: Spiralni tobogan u australski underground punk

„A Album“ je specifična kolekcija pjesama u kojima krajnosti sretno koegzistiraju. Primjerice, pjevač Connor Lane pjeva kao da namjerno želi zvučati što lošije. Obzirom da se Laneov stil više svodi na nabrajanje nego pjevanje, za melodičnost u pjesmama zaduženi su gitaristi Tom Milan i Charles Wickham te basist John Peers, a njihove sviračke bravure neprobojne su poput jutarnje gužve u javnom prijevozu. Pjesme nude ujednačen omjer raspuštenosti s jedne i pamtljivih melodičnih riffova s druge strane, a rezultat je kalorična lo-fi poslastica. Ravno do dna

19.01. (21:00)

Pjesme za nakon prekida

J.R. August – Still Water: Tija voda, kmica širom, plače momak za klavirom…

John Raven se ne libi iskazivati duboke emocije boli nakon odlaska voljene (“Dealing with the pain”). Želi joj oprostiti premda mu je slomila srce, pokazati velikodušnost i ljudskost prijeko potrebnu u ovoj životnoj zmešanciji družeći se s frendovima koji mu savjetovaše da je bolje pobjeći (“I forgive her”), no vidi drame: pojavljuje se boginja (“Goddess of the flame”) i on jednostavno ne zna kuda će ga putevi odvesti. Djelo dostojno rejtinga Porina i svakojakih nagrada koje se hrane konzumerizmom, uzbudljivo i napeto, dramatično i neizvjesno, ali samo ako niste najpozornije slušali Phil Collinsa. Tek malo, malčice slabije od njega. S ovim drugim albumom J.R. August još nije dosegao tu kvotu jer je masovno prihvaćen i jao onome koji nešto loše zbori o njemu i njegovoj ucviljenoj patetici. Nisu oduševljeni na Terapiji novim albumom domaćeg autora.

19.01. (12:00)

Dani kada se samo rokalo

Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (2. dio) – Učini me stvarnim

Nakon prvog dijela, Ravno do dna donosi nastavak biografskih članaka o Majkama: Osim medijskog proboja, 1989. godina bila je i kreativno važna za bend. Duspara kaže kako je tada “počeo kreativni boom Majki. Ne znam ni sam kako, ali pjesme su curile kao lude, imali smo dobro posloženu energiju, tada nam se otvorilo sve i krenuli smo. Sve se to upakirano u novu aranžmansku dimenziju. Počeli smo se ozbiljno pripremati za snimanje prvog albuma i pjesme su izlazile na vidjelo u pravom svjetlu. Donekle je stvar je u odrastanju. I Duspara se nadovezuje na dane pripremanja i snimanja albuma: “Sa sve više koncerata mijenjao se i bend, cijeloj je ekipi odgovarao tvrđi, sporiji i moćniji zvuk. ”

13.01. (21:00)

Datum je samo simboličan

kLEIMOR – Memories of Past Life: Neočekivani povratak, i to na petak 13.

kLEIMOR (da, tako se točno piše) su nakon raspada Infra-Red imali sjajan kreativan niz od tri albuma, Bojan Dakić Dax je svirao gitaru, a Bajs je bio basist i ono što mu oduvjek najbolje sjeda – tekstopisac, ovaj puta na engleskom i specifično karizmatičan vokalist, kao i programer svih onih silnih elektronskih manipulacija. U kasnijoj fazi se samo posvetio vokalu kao frontmen budući da se bend s dueta proširio na kompletnu postavu s bubnjevima za žive svirke. Kao što su im raniji radovi bili prožeti raznolikim oblicima electro rocka s elementima industriala, noisea… tako je ovaj EP svojevrsni presedan što otvara novu nadogradnju toj ranoj fazi. Ovih nepunih 20 minuta najavljuje novi album što je van svake sumnje najugodnije iznenađenje za početak Nove godine. Terapija