Šajatović: Partnerstvo između Plenkovića i Radića moglo bi potrajati - Monitor.hr
16.05.2024. (08:00)

Kompromisima skloni lideri

Šajatović: Partnerstvo između Plenkovića i Radića moglo bi potrajati

Prihvaćanje realnosti nedragih mu izbornih rezultata i brzo sastavljanje većine pokazuju koliko je Plenković pragmatičan političar. Ako dobrovoljno ne ode na neku čelnu poziciju u Bruxelles, veliki su izgledi da i sljedeće četiri godine diktira igru. Naravno da bi bilo naivno očekivati da u šahovskoj partiji koja će se ubuduće igrati nema u rezervi varijantu u dražoj mu kombinaciji od dijeljenja vlasti s Domovinskim pokretom.

S druge strane, za razliku od neiskusnog i nervoznog Bože Petrova, koji se sa sudrugovima zaletio i izletio iz prve Plenkovićeve vlade, sada je s druge strane iskusni pregovarač i igrač. Iskustvo u pregovaranju i taktiziranju Mario Radić stekao je u poduzetništvu, a onda posljednje četiri godine, paralelno, primjenjujući mnoge tehnike iz biznisa, izgradio stranku koja je postigla iznenađujuće dobar rezultat na parlamentarnim izborima. Događaji povezani s Pevexom samo su primjer obrambenih i napadačkih sposobnosti Radića i bliske mu ekipe. Zato ne treba očekivati da će uletjeti u prvu zamku koja će mu, eventualno, u Banskim dvorima biti postavljena. Miodrag Šajatović za Lider.


Slične vijesti

Jučer (08:00)

Prvo planiraj, pa tek onda sadi

Šajatović: Nestranački šef kao rješenje za Hrvatske šume? Ma vi se šalite

Teško je odvagnuti što je gore: da u Vladi ozbiljno misle kako je nestranački menadžer rješenje problema u državnoj tvrtki ili da se samo pokušavaju javnosti zamazati oči. Hoće li na čelu Hrvatskih šuma, HEP-a ili Hrvatskih željeznica biti osoba sa stranačkom iskaznicom ili bez nje, potpuno je nevažno dok se ne ostvari bar deset važnijih stvari, kaže Miodrag Šajatović za Lider, nabrojivši koje: Najprije bi Vlada trebala donijeti viziju razvoja zemlje do 2035. Onda bi trebala nova industrijska strategija. Pa onda, prema OECD-ovim smjernicama, određivanje financijskih i nefinancijskih ciljeva HŠ-ova poslovanja. Koji ‘moraju biti precizni, mjerljivi i kvantitativno izraženi, a srednjoročni i godišnji planovi javno objavljeni‘. Tek tada ima smisla tražiti novog šefa Hrvatskih šuma…

Prekjučer (20:00)

E, moj narode…

Rudan: Pjesma o zemlji koje više nema

Ma, ljudi, pročitajte tekst pjesme koja je himna naših rukometaša. Čujete li kako ovo zvuči? Himna “naših” rukometaša. Gdje žive ti “naši”, gdje plaćaju porez? Znaju li ti “naši” čija je Lika, čiji je Dubrovnik? Zna li otac koji podsjeća svoga sina, sjedeći uz čašu vina, na sve to što je nečije a danas je tko zna čije da ga sin ne čuje. Sin ga ne razumije. Sin živi daleko. Raste zarobljen u tuđoj “slobodi” i nema vremena razmišljati o “barjaku” i je l’se Gospa Hercegovska suza naplakala. Sin u Irskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Austriji robija da bi platio najam, kredite i školovao djecu. A tata? Tata koji je ostao ovdje slijep poziva na nove borbe i obrane.

Čega od koga? Treba li toliko žuči liti nad benignim pjesmuljkom i razarajuće jezivim tekstom? Čemu. Tata iz pjesme nije jedini slijepac u ovome što neki nazivaju domovinom. Ima nas tri milijuna. Ma, jasno je, nije Thompson toliko glup. Čovjek pjeva za lovu i to je legitimno i to ima smisla i treba mu dati sve moguće pokale i kipiće. Ali mi… Zašto se mi palimo na čitavu priču? Zato jer je lakše svršavati na suze i vino nego sjetiti se u kolikom si minusu… Vedrana Rudan

Prekjučer (12:00)

Novi mediji i X faktor

Dežulović: Sretno novo doba

Elon Musk na svom je X-profilu podijelio neka razmišljanja Stephena Nikole Bartulice, i to je po prilici sve što treba znati o svijetu u kojemu smo se mamurni probudili nakon dočeka sretne Nove 2025. godine. Vodeći svjetski informacijski i industrijski mogul skrola po pametnom telefonu i na svom profilu na svojoj društvenoj mreži oduševljen prenosi istup jednog potpuno bezveznog hrvatskog konzervativčića, koji je svoje birače uvjerio da živi od jednog eura dnevno, pa su ga poslali u Bruxelles na plaću od osam hiljada eura, i kojega će se nakon završetka europskog mandata sjećati točno onoliko ljudi koliko ih danas pamti eurozastupnika Sinčića.

“U Bruxellesu se mnogi vide kao gospodari, a ne kao sluge naroda, zato žele regulirati i cenzurirati govor”, kaže tako hrvatski katolički aktivist i političar Stjepo Bartulica u intervjuu s Mariom Nawfalom, australskim poduzetnikom i domaćinom popularnog The Roundtable Showa na platformi X, a njegova duboka zapažanja oduševljeno onda na svom profilu prenosi sam vlasnik platforme Elon Musk, u postu s naslovom “Hrvatski europarlamentarac: mainstream mediji su mrtvi, sada je X medij!” Što je, da se odmah razumijemo, bez sumnje točno. U čemu bi, istinabog, mogao biti i mali, ovolicni problem. Ako, naime, u ovo “novo doba političke komunikacije” ljudi više uopće ne gledaju televiziju i ne čitaju novine, već gledaju YouTube i čitaju X, zašto bi se uopće itko živ nervirao i sekirao zbog “klasičnih mainstream medija”? Boris Dežulović za N1

Ponedjeljak (19:00)

Muzejska revolucija: od Rembrandta do ringišpila

Postnikov: Imamo brdo muzeja koji su samo turističke atrakcije

Po čitavoj Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, niču muzeji svega i svačega: kravata, selfija, kanabisa, smijeha, čokolade, osamdesetih. Ako već zarađuju na tome što se muzejima zovu, zašto ih kao muzeje ne bismo tretirali? I ništa, jasno, muzej nije: svi ti muzeji su samo turističke atrakcije. Uspješni sitnopoduzetnički projekti koji zakonski, a ni u stvarnosti, ne zadovoljavaju minimum kriterija za – kako se to birokratskim rječnikom kaže – obavljanje muzejske djelatnosti. Ovdje vas neće boljeti noge nakon razgledanja jer ste s obilaskom gotovi za pola sata. Nema apstraktnih slika koje ne razumijete najbolje, nema čuvara koji vas upozorava na zabranjeno fotografiranje. Samo dobra zabava. I samo dobra zarada. Dobro, reći ćete, u čemu je problem? Što se mene tiče, nema ga. Kompletan muzejski sektor ionako se već decenijama komercijalizira… Boris Postnikov u obilasku nekih od tih muzeja komentira Muzej prekinutih veza, Muzej iluzija i Muzej mamurluka… za Novosti

Nedjelja (21:00)

SADizam

Alić: Car je… glasnogovornik

Trumpova izjava o ‘humanom preseljenju’ Palestinaca izvan Gaze u ‘prijevodu’ glasi: Mogli ste iz dosadašnje povijesti shvatiti da vas Židovi ne žele u Palestini i da će vas ubijati dok ne shvatite da se morate iseliti. Židovima je potreban ‘životni prostor’ da bi se kao nacija konstituirali u okvirima koje je predvidjela Tora, svjedočeći o ugovoru između židovskog naroda i Boga. Ako se Trump hvali da je pomogao uspostavi prekida vatre, zašto američki predsjednik ne dogovori sa svojim partnerima u Izraelu povratak Palestinaca na sjever Gaze uz održavanje trajnog mira, te dopuštanje palestinskom narodu da odlučuje o svojoj sudbini? Zašto ne preporuči vladi Izraela podjelu na dvije države? Predsjednik najveće vojne sile na svijetu to ne smije. To mu ne piše u nepisanom ugovoru između njega kao biznismena i onih koji su mu u ruke dali igračke moći. On mora igrati ulogu koja mu je napisana jer sljedeći metak hijerarhije kojoj je pristupio neće biti metak upozorenja. Sead Alić za Moj Zagreb

Nedjelja (12:00)

A kako na webu, tako i na Zemlji

Beck: Moje surfanje identično je mojem šopingu, na kraju mi ostaje nula u glavi i nula u džepu

Hrvatska inflacija bičuje obične ljude, a bogate gladi perom, što je u skladu sa svjetskim trendom. Svijet je 2024. dobio 204 nova dolarska milijardera, i sad ih ima 2.769; njihovo zajedničko bogatstvo raste sve brže, i lani se popelo s 13 bilijuna dolara na 15, piše Boris Beck za Večernji list. Svjetska banka je odredila prag bijede na 6,85 dolara i ispod njega od 1990. kontinuirano živi 44% svjetske populacije, trenutno 3,6 milijardi ljudi, nešto više žena nego muškaraca. Kandidati za bilijardere, Trumpovi intimusi Musk, Bezos i Zuckerberg, imaju toliko perja da bi ostali milijarderi čak i da 99% bogatstva izgube (ili, nedajbože, podijele). Društvene mreže zakrčene su, s jedne strane, beskonačnim reklamama i sponzoriranim sadržajima, a s druge izljevima vulgarnosti i verbalnog nasilja. Taj glavni izvor informiranja preuzeli su korporativni interesi i najgluplje teorije urote, a istina je rjeđa nego krijesnice zimi. Postali smo žrtve kartela koji nam sve skuplje prodaju ono najnužnije za život i žrtve  prebogatih koji naš životni prostor pretvaraju u žetone za špekulaciju. Zajednički naziv svega toga je pohlepa, a ona se ne može utažiti sve dok nam se džepovi ne isprazne do kraja. Cijeli tekst na Narodu

Subota (21:00)

Ko Betmen bez Džokera

Dežulović: Ne U naše ime!

Spremnošću “ZA DOM” i “umrijeti ako treba” – te odlučnim “dosta!” – Vučiću, “srbima” i Srbiji javno je zaprijetio Ivan Turudić, isti predsjednik iste splitsko-dalmatinske podružnice Hrvatskog društva koji sada umire od straha da isti Vučić i isti “srbi” zbog hrvatskih studenata ne pomisle kako Republika Hrvatska, daleko bilo, potiče rušenje vlasti u Srbiji. Što, dakako, “nije točno”. Jer “vlast u Srbiji” njihov je, rekoh, najbliži i najodaniji partner: za koga bi inače – sad vam se javilo – Hrvati bili “samo ‘Ustaše'”, kad ne bi s druge strane bilo “vlasti u Srbiji” sa svojom “politikom laži, revizije Domovinskog rata i zločina koje su učinili u ime velikosrpske politike”, za koga bi bili bili “spremni i umrijeti ako treba”? Boris Dežulović za Novosti

Subota (19:00)

Oprosti im jer ne znaju "šta je bilo"

Ivančić: Grupa traži rupu

Kao alibi za normaliziranje veličanja fašizma uvijek je pri ruci grupacija kojoj se ne može reći “ne”: u slučaju ustaškoga pozdrava “Za dom spremni” to su hrvatski branitelji, postrojeni pod zastavom HOS-a, a u slučaju proustaškog estradnog djelatnika Thompsona to su hrvatski reprezentativci. Naime: tko smo mi da se protivimo volji heroja koji su svojom krvlju stvarali ovu državu, a svojim znojem joj donijeli prestižne međunarodne sportske uspjehe?

Naime: ako se naši nacionalni junaci nakon veličanstvenih postignuća žele odavati slatkim fašističkim užicima, najmanje što možemo učiniti je da ih u tome ne ometamo. Društvena igra “Grupa traži rupu”omogućuje jednostavnu i efikasnu eliminaciju svih koji smrknutih lica reagiraju na simbole ili manifestacije s pronacističkom aromom. Viktor Ivančić za Novosti

06.02. (15:00)

Neka vam pošta bude uzor

Basara: Sindikat vrabaca

Država Srbija nije „zarobljena“ – kako se uobičajilo smatrati i „ocenjivati“ u krugovima dvojke i Euromahale – problem je u tome što država Srbija nikada nije dovršena. Takva država-poluproizvod je glavni uzrok neprekinutog niza pizdarija koje se protežu kroz tri veka. Da bismo objasnili šta bi to moglo biti, vratićemo se na genijalni grafit N. N. autora koji je precrtao „Ovo je Kosovo“ ispisano sprejom na zidu neke pošte i napisao: „Ovo je pošta, budalo“.

Pošta Srbije funkcioniše jednako dobro kao, recimo, pošta Nemačke ili Francuske, što se za druge ustanove u Srbiji uopšte ne može reći. Pošta, dakle, jeste srpska, poštini direktori i menadžmenti jesu Srbi s dna kace, ali pošta funkcioniše dobro zato što je verski i ideološki neutralna i funkcioniše onako kako bog pošta i poštara zapoveda. Tako bi, da je pameti, trebalo da funkcioniše i poština država, tj. Srbija. Što će reči: nacionalno, verski i ideološki neutralno. Svetislav Basara

06.02. (11:00)

Samo da ne poželi kupiti otok Krk

Šajatović: Jadan je svjetski lider koji se brani carinskim ucjenama

Sjedinjene Američke Države, donedavno suvereni planetarni lider, posljednjih godina ubrzano gube utakmice u srazu s Kinom. Nervoza je sve veća, unutarnje napetosti u SAD-u rastu, zato se moglo očekivati da će dovoljnom broju glasača netko radikalan kao Trump postati prvi izbor. Američka ekonomija, izrasla na krilima globalizacije, odjednom je u teškoj defenzivi. Otužno je gledati kako nekad industrijski moćna država pokušava primitivnim instrumentom kakav su carine spasiti gubljenje liderske pozicije. Trumpu i njegovima treba priznati da su se temeljito pripremili za preuzimanje vlasti. U tom smislu mogli bi biti uzor vladama koje traže sto dana ili godinu dana poštede dok se ne snađu. Nažalost, problem je u onome što rade. A otvaranjem trgovinskog rata, koji je primjer slabosti, a ne snage, čine štetu ne samo sebi nego i velikom dijelu u međuvremenu pristojno globaliziranog svijeta. Miodrag Šajatović za Lider.