Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Linijom manjeg otpora
Šajatović: Zamka vođenja Hrvatske prema franšiznome modelu
Podizanje kreditnog rejtinga svakako je pozitivna vijest. Ali otvara i neka pitanja. Ako je napredak tako velik, kako to da Hrvatska i uz neviđeni poguranac EU fondova i dividende ulaska u šengenski i europrostor i dalje ne uspijeva ostvarivati stope rasta BDP-a više od tri posto na godinu? Prepisivanje tuđih gotovih rješenja ulijenilo je vlade, ekonomiste i društvo u cjelini. Već četrdeset godina, još od vremena posljednje faze socijalizma, ali nastavljeno i u samostalnoj tranzicijskoj ekonomiji, rast i pokušaj razvoja Hrvatske svodi se na ispunjavanje uvjeta koje postavljaju različiti davatelji makrofranšiza. U prvo vrijeme bili su to MMF i Svjetska banka. Onda je glavni franšizer, u fazi kandidature za članstvo u EU-u, postao Bruxelles. Ne treba zaboraviti da, kao i u biznisu, tako i u međunarodnoj politekonomiji davatelji franšize ipak žele zarađivati više od primatelja. I tu se plaća franšizna naknada premda nije tako jasno vidljiva kao u poslovnim odnosima. Ni u slučaju državnih franšiza nema besplatnog ručka. Miodrag Šajatović za Lider.
