Šajatović: Zašto hrvatski poduzetnici ne kupuju tvrtke po svijetu? - Monitor.hr
17.11.2022. (10:00)

Nada u posljednje Mohikance

Šajatović: Zašto hrvatski poduzetnici ne kupuju tvrtke po svijetu?

U trideset godina nijednu vladu, pa tako ni ovu aktualnu, nije zanimalo konstruktivno partnerstvo s domaćim biznismenima. Uzroka je više, a onaj koji je pokrenuo urušavanje dogodio se prije četvrt stoljeća. Osim predaje tvrtki podobnima (Miroslav Kutle, Josip Gucić…) koji su brzo isisali sav novac i otjerali tvrtke u stečaj, direktorima se nudilo da kupe poduzeća menadžerskim kreditima. U nekim zemljama, kada dođe vrijeme da osnivači predaju poslovanje djeci, država daje porezne olakšice. Kod nas država namjerava porezom na ekstraprofit otuđiti tek oporavljenu akumulaciju. I kako onda ići u akvizicije? No, još nije sve propalo. Konsolidatori, a onda i inopreuzimači, osim Enna grupe (koja zasad preuzima samo unutar Hrvatske) mogli bi biti Končar, Podravka i još nekoliko domaćih sustava. Miodrag Šajatović za Lider.


Slične vijesti

Prekjučer (11:00)

A Zagreb je i otprije bio otvoren... pa utvrda na grbu je uvijek otvorenih vrata!

Beck: Revolucionarna vlast uvijek ima nove zastave, nove valute, nove grbove…

Kome je upućen moto na hrvatskom i još kajkavskom? Strancima nije, jer ga ne razumiju. Ona polovica Zagrepčana koji nisu kajkavci, a žive u Zagrebu, ili su čak rođeni u njemu, razumiju ga, ali se s njim ne mogu poistovjetiti, iako vole taj grad. Možemo! radi isto što i Bandić – prisvaja kajkavski kako bi se dodvorili glasačima, pa tako i taj dio gradskog identiteta uprežu u svoje političke ciljeve, usput ga pretvarajući u kič. Slika utvrde na brežuljku s tri tornja i otvorenim vratima, s Mjesecom i zvijezdom Danicom, međutim, razumljiva je bez riječi. Zašto je vlast onda želi nadomjestiti riječima? Pa zato što, gledajući sliku, svatko može misliti što želi, a sada vam je zapovjeđeno da grad volite: revolucionarna vlast želi vam propisati što da mislite. Boris Beck za Narod.

Subota (19:00)

Nešto je odjeknulo

Dežulović: Tajna zvučnog topa

Razumete što me zbunjuje. Kada se, recimo, pročulo da neko priprema pizdarije na ulicama Beograda, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, studentske aktiviste; kada se tako pročulo da neko pravi pizdarije u Pionirskom parku, policija nije hapsila one koji šire glasine, već je hapsila, dabome, opozicione huligane; kada se, međutim, pročulo da je neko u Ulici kralja Milana napao građane ni manje ni više nego “zvučnim topom”, i da su desetine građana zbrinute u Urgentnom centru, policija iznenada traži da hapsi one koji – govore pizdarije i šire glasine!

Ne bih hteo da ispadne kako sada mrsimudim, ali prosto moram da pitam: ako nisu policija, vojska ili Vučićevi lojalisti, a nisu, ko je onda uperio, ispalio, lansirao, emitovao – ili kako god se zove to šta god da se radi sa tim, šta god da je bilo i čemu god da služi – ko je dakle tim nečim napao građane okupljene u Ulici kralja Milana? Boris Dežulović za Novosti.

Petak (08:00)

I dalje smo poželjni u turizmu, pa zašto da brinemo o cijenama...

Šajatović: Potrošači bi morali nešto znati o pricingu

Nakon što je odumro bojkot trgovačkih lanaca, uskoro će politika cijena opet postati tema broj jedan. Dolazi turistička sezona. Poduzetnici i menadžeri, teško će to priznati, ovih su tjedana, kad je pricing u pitanju, jako nervozni. Znaju da se ne smiju uljuljkati u zadovoljstvo zato što su lani dobro određivali cijene. Bila je to godina u kojoj se samo trebalo držati općeg vala poskupljenja. Ove godine, pogotovo nakon potresa koje svakodnevno svojim carinsko-trgovinskim ratom izaziva novi američki predsjednik Donald Trump, politika cijena opet postaje rješavanje deset jednadžbi s petnaest nepoznanica. Lanjske oklade više ne vrijede. A opća javnost trebala bi shvatiti da je prejednostavno politiku cijena svesti na nečiju pohlepu. Miodrag Šajatović za Lider

15.03. (19:00)

Možda nisu zastave te koje su problem

Jergović: Privođenjem zbog palestinske zastave riječka policija potiče atmosferu bijesa, gnjeva i mržnje

Policija je u Rijeci privodila prorektora Jelenića, oduzimala mu zastavu, radila javni cirkus, koji je uključivao i državno priznanje Palestine, samo da bi na svom teritoriju antagonizirala javnost, da bi stvarala atmosferu bijesa, gnjeva i mržnje. U dlaku isto radili su njihovi kolege u Puli, kada su hapsili po redakcijama i novinare bacali u tamnice. Ministar Davor Božinović, kao profesor opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, izvanredno dobro zna o čemu govorimo. On zna kakvi se, pri vođenju specijalnog rata, postižu učinci kada se u tolerantnim, obzirnim i suživotnim zajednicama lisicama, pendrecima i privođenjima stvara atmosfera bijesa, gnjeva i mržnje. To je način na koji se, još od Mussolinijevih doba, vodila politika u sredinama u koje se regularnim političkim sredstvima ne može doprijeti. Miljenko Jergović

14.03. (23:00)

Loptanje s mržnjom

Ivančić: Roll over Orwell

Unatoč otežavajućoj okolnosti da je razmišljao u dimenzijama Londona i Moskve, a ne Cerića i Trpinje, nijansama neskloni Orwell je prije osamdeset godina dosta britko opisao fenomen, kao i stanje duha što se uz njega veže, ustvrdivši da natjecateljski sport “nema nikakve veze s poštenom igrom”, nego je isti “usko povezan s mržnjom, zavišću, hvatanjem, nepoštivanjem pravila i sadističkim uživanjem u nasilju: drugim riječima, to je rat bez pucanja”. Sve su te dijagnoze potvrđene nedjeljnom razmjenom strasti na relaciji Cerić – Trpinja, a ova je opet bila tek seoska demonstracija općih nogometno-nacionalnih prilika, čije “urbane” verzije nisu ništa manje sirove.

Utakmice i u gradovima služe da, uz sporedne obavijesti o postignutim zgodicima, redovno saznajemo tko će koga zaklati i ispeći, tko će kome ubiti djecu i jebati mrtvu majku, čak i kad objekti demonizacije postaju zamjenski Srbi, kao što su to na primjer za navijače Hajduka navijači i igrači Rijeke. Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme! Viktor Ivančić za Novosti

13.03. (17:00)

Nismo baš u poziciji da se bahatimo

Šajatović: A da prestanemo podgrijavati defetizam?

Nevjerojatno je koliko je u Hrvatskoj plodno tlo za cipelarenje unije zemalja čija smo članica od 2013. godine. Velik se broj analitičara, političkih influencera i aktivista na društvenim mrežama natječe tko će više ocrniti Europsku komisiju i EU u cjelini. Istina je da postoji stotine primjera zbog kojih vlada u sjedištu EU-a zaslužuje žestoke kritike. Ali to je granatiranje izvršeno proteklih mjeseci. Dobronamjerni bi se sada trebali okrenuti intelektualno zahtjevnijem zadatku – predlagati što da se radi u kratkom i duljem roku. Uzimajući u obzir samu prirodu Europske unije. Miodrag Šajatović za Lider

10.03. (08:00)

Kišobran na kišobranu, ali barem ne kisnemo

Starešina: Europa treba prihvatiti realnost i tražiti racionalna rješenja

Trenutačno je jedini racionalan koncept europske obrane i sigurnosti ostati pod američkim strateškim kišobranom i u kratkom roku osnažiti svoju vojno-obrambenu sposobnost. Jedini realan okvir za to i dalje je NATO, koji već ima obrambeno-sigurnosnu infrastrukturu, u kojem SAD ima vodstvo i koji je širi od Europe. Realno nije izvediva, a ni održiva, neka nova obrana EU-a s dodatnom, obrambenom EU ‘Ursulom‘. Na toj bi platformi, u sklopu NATO-a, europske države trebale započeti razgovore s Trumpom o budućemu modelu europske obrane i sigurnosti. Mnogima se ne sviđaju Trumpova narav i postupci, ali on je taj s kojim sad Europa treba naći zajednički jezik i preuzeti dodatne obveze – u interesu vlastite budućnosti. Višnja Starešina za Lider.

09.03. (21:30)

Previše podsjeća na tridesete prošlog stoljeća...

Trumpimir i Trumposlav u narodnoj poslovici: Pomozi sirotu, na svoju sramotu

Suprotstavljajući se londonskom skupu europskih vođa, Trump je objavio: “Trebali bismo manje brinuti o Putinu, a više o bandama silovatelja među migrantima, narko-bosovima, ubojicama i ljudima iz psihijatrijskih ustanova koji ulaze u našu zemlju – da ne završimo kao Europa!” Nešto je zanimljivo u tim riječima. Opisujući ljude koji u potrazi za boljim životom ulaze u Sjedinjene Američke Države kao silovatelje, narko-bosove, ubojice i ljude iz psihijatrijskih ustanova, Trump kao da se nastavlja na onu tradiciju antisemitizma, koja je na valovima fašizma i nacionalsocijalizma preplavljivala Europu i Ameriku i smrtonosno inficirala javni diskurs.

Temeljni problem s antisemitizmom sličan je problemu svih drugih predrasudnih mišljenja i stavova u vezi naroda, rase, roda, društvene skupine ili klase. Antisemit je tridesetih godina prošlog stoljeća lako mogao naći Židova koji odgovara njegovoj predrasudi. Kao što bi i Trump danas, ako bi mu najednom bilo do istine, lako mogao naći migranta koji je silovatelj, drugog koji je diler, trećeg koji je ubojica… Miljenko Jergović za svoj blog.

09.03. (11:00)

Odrekli smo se odricanja

Beck: Šteta da je bojkot trgovina splasnuo baš kad je počela korizma

Da je još malo izdržao, mogao se poklopiti s odricanjem od, recimo, cigareta, alkohola i čokolade – tipičnih žrtvica poznatih Hrvata i Hrvatica o kojima nas onda izvješćuju mediji. Piše Boris Beck za Večernji list. Post je uopće jedini element religioznog koji je našao mjesto u popularnoj kulturi, ali samo kao posebna vrsta dijete. New age teorija kaže da gladovanje rastapa najprije najbolesnije stanice, pa bismo onda iz mršavljenja trebali izaći zdraviji i jači. Identična teorija se primijenila na bojkot dućana – posteći od šopinga, ubit ćemo masne i degenerirane stanice inflacije, i ući u nastavak godine sa zdravijim i jačim kućnim budžetom. Ekonomija države ne razlikuje se od gospodarenja tijelom: prežderavanjem i opijanjem ubrzavamo svoju smrt, a nesposobnošću da se kontroliramo pred punim policama podjarujemo rak-ranu cijena.

09.03. (00:00)

Misli na sebe, zagrli druge

“Lako za mene” – tako govori moja mama, tako je govorila moja baka uvjerena da je u pitanju vrlina, ali zapravo nije

Ne znam kakva je to devijacija u mozgu, ali znam da ju imaju mnoge žene – TEBI treba dat sve, MENI ne treba ništa. A kako objasnit budali da se oko sebe smije – i mora – trudit jednako kao što se trudi oko drugih? Unatrag nekoliko mjeseci za tog nekog drugog (ali ne i samo za sebe) domaću juhu radim minimalno dvaput tjedno jer mi je važno da jede lijepe stvari napravljene s puno ljubavi. Tom nekom drugom svaki dan serviram voće, donosim čašu vode i pazim da je zbrinut onako kako pazim da su zbrinuti i moji nećaci i svi ostali ljudi koje volim.

Kad učiš sebe da ti treba malo, gotovo ništa, isto učiš i druge – a svijet je prepun žena koje ne samo da su se tako naučile, nego to smatraju vrlinom. Nije, samo je obično zanemarivanje. Andrea Andrassy za Miss7