Sanja Modrić: Bruna Esih može osvojiti tri mandata - samo u Saudijskoj Arabiji - Monitor.hr
27.06.2020. (12:30)

Guske u Arabiji

Sanja Modrić: Bruna Esih može osvojiti tri mandata – samo u Saudijskoj Arabiji

Čovjeku pri zdravoj pameti stvarno je teško pojmiti kakvi se sve pajaci, šuše, egzibicionisti i bezumnici dovlače u političku arenu pogonjeni psihijatrijski opisanim pretenzijama i porivima da, takvi kakvi jesu, smjesta preuzmu vodstvo nad Vladom i državom. A dotična Iva u toj bizarnoj skupini nipošto nije jedina premda se ona odmah lansirala u sam njen vrh i svakom će je ambicioznom konkurentu na tom polju biti teško dostići – osvrće se Sanja Modrić na izjavu stanovite Ive Svaguše, kandidatkinji stranke Brune Esih (koja je ovu njenu izjavu opravdavala).


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Sanja Modrić: Što nam je razotkrila Beroševa uzrujanost zbog konobarice bez maske i prozivki zbog dvije kune

O nedavnom sukobu s konobariom u Zadru kolumnistica piše: Beroš se, koliko vidimo iz njegovog djelovanja, nimalo ne uzrujava zbog tih rupa koje se vječno otvaraju na sve strane kao one na Baniji. Nema ideju što će s činjenicom da čitav pogon doprinosima financira samo 34 posto građana. Ne zna što bi s bolnicama i listama čekanja. Ne adresira gorući problem privatnog rada i upitne lojalnosti dijela bolničkog kadra interesima navodno solidarnog zdravstvenog sustava. A o nužnim ”reformama” povremeno procijedi koju kao da ga se pita nešto iz resora ministra obrane. No zato je ministar dramatsku gestu odigrao na maloj zadarskoj konobarici. Kakav veliki format, taj Beroš. Piše Sanja Modrić za Telegram

Jučer (20:00)

Split u znaku akcije

Njegić: Prljavi Harry – što na umu, to na magnumu

Uz 50 obljetnicu klasika akcije u Splitu kolumnist piše: Klasika u Ljetnom kinu “Bačvice” ove će sezone započeti s praskom. Za otvaranje ovoljetne etape posjećenog “kinotečnog” programa “Klasika al fresco” odabran je ikonički akcijski film sedamdesetih “Prljavi Harry” (1971.) Dona Siegela s Clintom Eastoodom u ulozi policajca s magnumčinom. Pojavom “Prljavog Harryja” bilo je jasno da je prošlo nevino herojsko vrijeme starih kauboja Johna Waynea, Garyja Coopera i ekipe, tj. da je na snazi smjena žanra, od vesterna do akcijskog filma, te neka nova brutalnija filmska era u kojoj se reflektirao rat u Vijetnamu i uzlet urbanog nasilja. Piše Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju

Jučer (17:30)

U raljama prijetnji

Basara: Slučaj Tadić 2

Kolumnist ovaj tjedan komentira prijetnje smrću Tadiću riječima: I predtadićevski i posttadićevski – a najverovatnije i večni – problem Srbije je vaninstitucionalna moć skoncentrisana u jednog čoveka koja se sprovodi tehnikama „dođem ti“, „jebaću ti majku ako ne…“, „dobićeš ovo ako da“… i sličnim marifetlucima, dobro poznatim svima (osim organima gonjenja). Visoki Vučić je prompto reagovao na pretnje smrću upućene Tadiću – imao je vala i rašta, u životu mu niko više nije pomogao da se uspentra na vlast – i od nadležnih organa zatražio da se N. N. počinioci hitno savataju i privedu licu pravde, što nas opet vraća na napred pomenuti problem nenadležnosti. Piše Svetislav Basara za Kurir

Jučer (10:30)

Lopta je okrugla i druge legende

Jergović: Hrvatska je bila nemoćna protiv engleskog TikTok nogometa

Kolumnist ovaj tjedan komentira najvažniju sporednu stvar na svijetu ovim riječima: Srećom, na ovom Europskom prvenstvu igraju gotovo svi čije su države u Europi ili u njezi-noj blizini, tako da su tu, s nama, Česi i Škoti. Barem jednu od te dvije reprezentacije nemoguće je ne pobijediti – osim ako nismo, na tragu filozofije egzistencijalizma, pri stvaranju legende o vlastitoj ranjivosti i smrtnosti, pa smo zato i obukli crne košulje – a i s onom drugom ćemo odigrati najmanje neriješeno. To znači da ni od Engleza, možda, nismo izgubili. Nego smo im se samo malo narugali. Španjolci su, pod genijalnim brkom Vincenteom del Bosqueom, patentirali ubojiti tiki-taka nogomet, dok su Englezi protiv Hrvata zaigrali smrtonosno naivni i dosadni TikTok. Narugali smo im se tako što ih nismo pobijedili.
Govorim li ja to ozbiljno? Piše Miljenko Jergović za 24 sata

Prekjučer (15:00)

Kleknuti ili ne, pitanje je sad?

Jergović: U Europi danas mogu klečati samo slobodni ljudi

Europa se na očekivani način podijelila. Napredniji, kulturniji i kultiviraniji dio, zemlje boljih politika i policija, predvodnice ideje o ljudskim pravima, baštinice antirasizma i antifašizma, te na kraju, ni to nije nedopustivo reći, zemlje boljih, empatiji i solidarnosti među narodima sklonijih ljudi, imaju i nogometaše koji kleče iz solidarnosti prema stradanju obespravljene manjine. Zemlje s nedemokratskim političkim režimima, u kojima vladaju profašistički ili desni populistički režimi, u kojima se policija brutalno obračunava s migrantima, otima im novac, premlaćuje ih i gura preko granice, zemlje u kojima se ne poštuju ljudska prava, a navijači se koriste kao svojevrsni Hitlerjugend, rulja koja sije strah, stvara atmosferu državnog udara i pomaže ekstremnoj desnici u ostvarenju profašističkih ideja, nesretne i nestabilne zemlje, nesolidnih politika i po društvo i zajednicu opasnih i dekadentnih režima, imaju nogometaše koji odbijaju da kleče. Hrvatska je u toj podjeli na očekivanoj strani. Ovome nogometnom kibiceru, redovitom televizijskom gledatelju svih nogometnih prvenstava milija su ona društva i zemlje čiji nogometaši kleče… piše Miljenko Jergović o aktualnoj Euro dilemi.

Prekjučer (09:00)

Braća po zlu

Basara: Filozofija pičvajza

Pitanje od 1.000.000.000.000 sendviča – kako prekinuti fantomsku, nevidljivu, ali kao titanijum čvrstu vezu između Karadžića, Mladića i svakog Srbina ponaosob. Nedvojbeno je, recimo, da su ta dva haška sužnja Srbi, ali ako već ni Karadžić ni Mladić nisu sa ostalim Srbima bratski delili, da kažemo, pare, zašto bi ostatak Srba s njima bratski delio odgovornost za pičvajze koje su napravili po Bosni. Politička filozofija bratstva i jedinstva podjednako je pogubna i kad je multinacionalna i kad je unutarnacionalna. Pokretačka sila te politike je uvek i samo razdor, na njenoj sredini je konfuzija (trenutno smo u tom stadijumu) i na kraju rasulo. U suštini, očekivati da istonacionalnost bude faktor društvene kohezije (i jedinstva) istovetno je očekivanju da faktor društvene kohezije bude ista boja kose ili očiju… (Rješenje) u takvoj postavci stvari nacionalnost gubi privilegiju da bude profesija, izvor prihoda, licence to kill i abolicija za svakojaka nepočinstva… odgonetava smisao nacionalnosti Svetislav Basara u jednoj žutari.

Subota (20:30)

Što je žabljem kolektivu milo...

Basara: Odgajivači žaba

Logika istorije je udesila tako da se – kad društva koja stalno greše, a greške ne ispravljaju, prekardaše – uvek nađe neka spoljašnja sila koja ih natera da na silu boga pojedu poneku žabu. E, upravo to „nam“ se dogodilo pre tri dana. Haški tribunal je (očekivano) Ratku Mladiću potvrdio kaznu doživotnog zatvora. Glavna haška tužibaba Serž Bramerc izričito je naglasio da ta osuda nije „osuda čitavog srpskog naroda“, što i nije, jer je osudom Mladića zločin personalizovan, ali mnogi istaknuti predstavnici srpskog naroda – kako iz Srbije, tako i „iz ostatka srpskog sveta, kako iz vlasti tako iz opozicije – pohitali su da demantuju Bramerca i da ustvrde da smo svi krivi. To je „presuda srpskom narodu“, ako ste mislili da se o žabama ne može pisati famozno, tu je Svetislav Basara s tekstom koji dokazuje da se može.

Subota (18:30)

Žalost 'rubne euroazijske provincije'

Jergović: Kako je nestala Tanja Draškić, a da to nismo ni primijetili

Nje, međutim, više nema. Nema je na način koji je intenzivniji i prisutniji od svih odsustvovanja kakva živima priređuje smrt. Tanja Draškić, srećom po sebe i po nas nekoliko koji poštujemo njene fotografije umjesto da ih koristimo kao besplatnu i nepotpisanu ilustraciju po svojim živim i virtualnim platformama, nije baš nimalo umrla. Njezino je odsustvovanje ozbiljnije naravi. Zato se o tom odsustvovanju, uglavnom, šuti. Nastojimo je zaboraviti, kao što male i zaturene kulture, kakva je hrvatska kultura pod Ninom Obuljen Koržinek, kao što mračne i zagušljive krčme, kakva je ova hrvatska krčma pod svim tim Hrvatinama, zaboravljaju sve svoje prognane, ali i sve umjetnike, piše Miljenko Jergović za 24 sata.

07.06. (13:00)

Svi smo mi Lukašenko

Jergović: Tko danas tuži Dragu Hedla, jednom će na njega slati borbene avione

Na ovaj nečuveni postupak, neusporediv s bilo čime što se na mirnom nebu Europe zbivalo od završetka Hladnog rata, Europska Unija je prilično žustro reagirala. Tako žustro da se čak i Andrej Plenković, hrvatski premijer, odvažio izjaviti da je neprihvatljivo postupanje bjeloruskih vlasti… Zašto je briselska činovnička hunta, koja strateški odlučno godinama zatvara oči pred postupcima bjeloruskih vlasti, najednom tako zgrožena? Ursuli od Svetih Laži i Charlesu Michelu, kao i njihovom drugotnom pajdašu Plenkoviću, jasno je, izgleda, da se voljom bjeloruskog diktatora upravo raspalo nebo nad Europom. A sve to zato što se svim trima, kao i cjelokupnoj njihovoj činovničkoj i bankovnoj hunti, živo fućka za europske vrijednosti, za slobodu riječi i za obranu demokracije, kako unutar Unije, tako i izvan nje… Kada hrvatsko pravosuđe – neću reći tko i kako, da se ne bih izlagao konkretnom progonu i maltretiranju – podiže privatne tužbe protiv Telegrama, kada kadije s istoka Hrvatske započinju progon, s ciljem materijalnog uništenja i fizičkog zastrašivanja web portala Telegram, jednoga od vrlo rijetkih slobodnih i nezavisnih hrvatskih medija, i kada brutalno nasrću na Dragu Hedla, jednoga od najmarkantnijih hrvatskih novinara i intelektualaca uopće, tada hrvatsko pravosuđe iskazuje potpuno iste ambicije kao Aleksandar Lukašenko kada putničke avione skida s neba… – piše Miljenko Jergović za 24 sata (nekad je i kratki citat šteta kratiti)

07.06. (11:03)

Otac i majka invencije

Basara: Konkurs za Tomaševića

Kog sad Tomaševića? Bilo kog! Tomaševiću se u zube ne gleda. Sve što se od Tomaševića očekuje jeste da pobedi na predstojećima beogradskim izborima, kao što je njegov original Tomislav glatko pobedio na zagrabačkim. Evo, prošla su već tri dana od Tomaševićevog trijumfa na izborima u Zagrebu, a ja samo čekam da se u opozicionim žutarama i na televizorima pojavi neka majka opozicione invencije koja će opozicionom SNiS-u slavodobitno priopćiti: „Treba nam Tomašević“, kao što su prošle jeseni slavodobitno obznanjivali da nam treba Krivokapić. (Koji više nikome ne treba.) Ja se iz sve snage sprdam sa mešavinom naivnosti i pokvaranjaštva koja Euromahalu i Krugove Dvojke navodi na pomisao da je crnogorsku i zagrebačku izbornu pobedu izvojevalo magično delovanje imena (i harizmatičnih ličnosti) Zdravka Krivokapića i Tomislava Tomaševića i da to samo treba prekopirati i posle živeli dugo i srećno. Sprdam se, kako rekoh, ali sam u suštini zabrinut, a donekle i tužan. Takvo opoziciono razmišljanje – ako se to razmišljanjem uopšte može nazvati – svedoči da se kompletno srpsko društvo, ne samo opozicija, srozalo na stadijum animizma, tj. na (pret)politiku pukog biološkog preživljavanja u kojoj je šef parade onaj ko drži ključeve od magacina s brašnom i zejtinom… Tomašević i „Možemo“ su strpljivo radili na terenu, a ne po kafićima, nisu se bavili metafizikom i velikim narativima, nego konkretnim problemima i nisu propuštali nijednu priliku da organizuju mirne, ali uporne proteste na mestu svake brljotine koju je počinila prethodna gradska vlast, čime su privlačili pažnju na sebe, a gnev građanstva na glavu tadašnje vlasti. Pritom nisu samo protestovali i kritikovali, nego su HNiS-u (hrvatskom narodu i senatu) predstavljali uverljiva, realistična rešenja za svaki od problema sa kojima su se suočavali… – uporno poučava Svetislav Basara srpsku opoziciju kako treba raditi.