Sanja Modrić: Država je ovim roditeljima asistirala u ubojstvu - Monitor.hr
06.04. (22:30)

Tko je gori, roditelji ili država?!?

Sanja Modrić: Država je ovim roditeljima asistirala u ubojstvu

Ovdje je ispravna tema samo država. Jer državu imamo da ona bude zaštitnica i alegorijska majka slabih i ugroženih, na prvom mjestu djece. Za taj ozbiljni posao državu lijepo plaćamo. Ali ovim je roditeljima upravo država asistirala u ubojstvu – piše Sanja Modrić (koja kaže da nema što pisati o roditeljima, jer se zna da njih/nas ima svakakvih).


Slične vijesti

Danas (21:00)

Nije da nas zanima i da je bitno, ali eto, Klauški

Klauški: Svađe, klanovi, zakretanje vratovima… Domovinski pokret raspada se po poznatoj špranci

Naprasne ostavke, bratoubilački rat, implozija i raspad sistema, nepotizam i prijetnje zakretanjem vratova, niske strasti pomiješane s potrošenim šansama i nesigurnom budućnošću. Kroz sve te faze prolazili su politički pokreti u modernoj hrvatskoj demokraciji. Tako se raspadao Živi zid, tako se osipao MOST, tako se tri desetljeća lomio, raskoljavao i raspadao HDZ dok se mukotrpno pretvarao u modernu stranku. Domovinski pokret sklepan je na relativnom uspjehu predsjedničke kampanje Miroslava Škore, trebao je biti platforma koja će ujediniti političku desnicu, poput magneta na frižideru brzda-zdola skupio je političke brendove, kao i medijski eksponirane pojedince, s namjerom da se stvori sinergija u novom političkom zajedništvu. Da bi nakon naprasne Škorine ostavke pukao čir. A smrdljivi ostaci se rastočili po medijima i društvenim mrežama… – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Danas (21:00)

Kad su si svi tak jako važni

Branimir Pofuk: Nigdje se više u svijetu publiku i umjetnike ne maltretira dugačkim i suvišnim govorima, kao što se čini u Hrvatskoj

Ni na jednom od tih mjesta nisam doživio da se publiku i umjetnike gnjavi i maltretira toliko suvišnim i toliko nepristojno predugačkim govorancijama kao što se još uvijek radi na hrvatskim festivalima, osobito onima pod državnim pokroviteljstvom. Kao neku večer na otvaranju 67. Splitskog ljeta. Počelo je s podugačkom recitacijom ulomka iz Marulićeve “Judite”. Onda je slijedilo skoro dvadeset minuta gnjavaže, u prvom redu suvišne konferanse sastavljene od samih frazetina u kojima je sve vrhunsko i najbolje ne samo u Hrvatskoj, nego i na svijetu… A tek protokolarni pozdravi! Da je vrag skroz odnio šalu, ili da je možda čitava ceremonija baš zamišljena kao jedna velika parodija, pomislio sam kad je nakon nositelja svih mogućih važnih i najvažnijih funkcija lokalnih, državnih i crkvenih vlasti, i nakon direktora banke koja je, ajde, za sve to također dala neki novac, poseban pozdrav upućen izaslanici ili izaslaniku, ne sjećam se više, zapovjednika vojne pomorske oblasti… Mnogo više o epidemiji nego o kulturi govorio je i novi splitski gradonačelnik… A onda smo još svi mi skupa, gledateljstvo i čitav umjetnički ansambl, ostavljeni da sjedimo i čekamo u gluhoj tišini još nekih dugih pet minuta. Za to vrijeme je HRT, izravno prenoseći značajan kulturni događaj, kako i priliči javnoj televiziji, odlučio učiniti upravo ono što toj istoj javnoj televiziji nikako ne priliči: pustiti blok reklama… – osvrće se gnjevno Branimir Pofuk na Autografu i ima sugestiju kako se publika treba nositi ubuduće sa takvim davežima, mađarska ideja.

Danas (19:00)

Dida sve zna

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. – Slučaj Tesla

Ako je tačno da je Tesla reka, ka šta mu pripisuju, da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, to znači da je debil. A zašto bi iko sa dvi čiste iša stavljat sliku debila na munitu? Zaludu ti, moj brale, i nauka i izumi i genijalni tehnički um kad si toliko puknut u glavu da moš bit ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu, odnosno obratno. Lipo kaže ona narodna da se budala ponosi sa onin čega se pametan srami.“

Zašto, dida?

Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“ piše genijalni Viktor Ivančić, a još je i bolji u nastavku.

Danas (10:00)

Basaru za predsednika!

Basara: Letnja škola liberalne demokratije, sesija treća

Politička je fantastika zamisliti da je Srbija krajem osamdesetih krenula putem liberalne demokratije, ali da je krenula – i da autonomija Kosova nije ukinuta – prištinski secesionisti ne bi dobili podršku ni većine kosovskih Albanaca – većina nikad nije sklona neizvesnim i potencijalno opasnim avanturama – a pogotovo ne podršku međunarodne zajednice, a i tamo gde bi je dobili, dobili bi savet da se za svoje ciljeve bore legalnim putem, agitacijom, izborima referendumima itd. Zahvaljujući anahronom centralizmu i autoritarnosti, Srbija je već u to doba bila izgubila suverenitet i nad stadionima Crvene zvezde, Partizana i posećenijih splavova na Savi, ali budući da su navijači i splavari bili potrebni režimu za opstanak na vlasti, oko toga nije pravljeno pitanje. Osim toga, navijači i splavari su bili zadovoljni statusom „više od autonomije, manje od nezavisnosti“. Tako je ostalo do dan-danas. Muke je nedavno bilo da se Velji Nevolji oduzme „mnogo više od autonomije“. Nije to kraj problemima. Decenije brljotina su dovele do toga da se polovina Srbije otcepi od same sebe, ne baš defakto – još ne postoji Srbija Vučić i Srbija Ðilas, kao što su postojali Kongo Kinšasa i Kongo Brazavil – ali nije ni daleko od toga – tako tumači srpsku stvarnost i nadrealnost prof. Svetislav Basara.

Danas (09:00)

Špijuniramo kako ide Španjolcima, ok, Kataloncima

Andrea Andrassy: BarTHElona u doba covida: Part one

Ovdje smiješ ostat na ulici do 1 ujutro, a ako te uhvate vani nakon toga, za kaznu se moraš udat za čovjeka koji govori “plandemija” i “pametnom dosta.” Nemam pojma što se dogodi ako te “uhvate”, ali znam dvije stvari – prvo, da policajci ovdje imaju mitraljeze ali su i dalje nekako jako susretljivo-simpatični. Susretljiviji i simpatičniji od prodavačice u Splitu koja me prošli tjedan, čim sam kročila nogom u dućan s odjećom, pitala “vi ste trebali nešto, ili?” Pretpostavljam da je vjerojatno mislila da govori “ako vam nekako mogu pomoći, tu sam”, ali izašlo je malo drugačije. Ovi s mitraljezima ti kažu “buenas noches” dok prolaziš pored njih i jako je lijepo. Druga stvar koju znam je da nakon cijelog dana hodanja po sparini ionako nemam nikakvu želju postojati iza ponoći, kamo li van stana, tako da mi policijski sat ne krade puno sreće – barem mogu otić spavat bez grižnje savjesti i osjećaja da propuštam nešto… piše hrabra Andrea Andrassy iz mračno crvene Katalonije za Miss7 / 24 sata

Jučer (20:30)

Edukativan sadržaj u sezoni kiselih krastavaca

Basara: Letnja škola liberalne demokratije

U zemljama liberalne demokratije – kojih nema mnogo – često se dogodi da se na vlast uspentraju konzervativne partije, u Velikoj Britaniji, npr, SAD, ali i na nekim drugim mestima. Stvar prosta ko pasulj, dobio si na izborima, izvoli, konzerviriraj koliko hoćeš, ali u granicama ustava i zakona. Pogledajmo kako to funkcioniše u praksisu. Kao ni mnoge druge zemlje, čari nacizma nisu zaobišle ni Englesku, u kojoj je ser Osvald Mozli osnovao i uredno registrovao nacističku stranku, ne znam kako se tačno zvala, mrzi me da brljam po internetu. I šta? Sve dok se bombarderi Luftvafea nisu pojavili na nebu iznad Londona, ser Mozli je nesmetano politički delovao i – bez uspeha, treba reći – širio nacističke ideje. O tome kako je završio Oswald Mosley u okviru liberalne demokracije u prvoj sesiji ljetne škole Svetislava Basare.

Jučer (16:30)

'Janko Polić-Kamov bi, da je ovo doživio - napisao Psovku!'

Alić: Živimo u globalnom spektaklu birokracije

Umjetnost i kultura i ranije su bili na respiratorima Ministarstva kulture. Ovo što se događa danas više podsjeća na kuhinje u kojima se hrane umjetnici u gladovanju s ‘certifikatom‘. A da je netko prije par desetljeća zabranio kulturna gibanja, druženja, predstave, koncerte, predstavljanja, kazališne i filmske predstave… na ulicama bi barikade otpora rasle kao gljive. Ali… Nevidljivi agresor nepoznatog podrijetla omogućio je uvođenje mjera koje kulturna zajednica nikad ne bi dopustila. Proizvodnja straha u ljudima, nažalost, toliko nas je disciplinirala da se ljudi kulture sa sramom sjećaju – slobode u sebi. Sead Alić za Glas Slavonije.

Prekjučer (14:30)

O kolovođama, u doslovnom i prenesenom značenju

Jergović: Je li užičko kolo najgore zlodjelo u hrvatskoj policijskoj povijesti?

Kadetkinja Policijske akademije izbačena je naglavce iz škole, jer je inicirala snimanje i objavu na društvenim mrežama snimke na kojoj se vidi kako kadeti igraju užičko kolo. Ovaj događaj zanimljiv je po mnogo osnova. Ali prva je što je riječ o najbrže postignutom pogotku u povijesti Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Naime, ta mlada djevojka, kojoj na žalost ne znamo ime, policajka je, pripravnica ili učenica za policajku, kojoj je uspjelo da učini takav prekršaj zbog kojeg se prema pravilima Hrvatske policije, MUP-a i ministra Božinovića najbrže leti iz službe. Miljenko Jergović za 24 sata.

Prekjučer (11:30)

Sljedbenici olova i olovnih žica

Sead Alić: O jeziku olova ili autocenzuri

Autocenzura je uvijek uspješnija od cenzure. Ona je nevidljiva. Za nju se nikad nikoga ne može okriviti. Barem ne službeno. Uvijek je prisutna tamo gdje se ništa ne kritizira, a cijelo vrijeme govori o važnosti kritike. Autocenzura suvremenog kukavičluka ima estetski karakter. I jezik je sredstvo i autocenzure i cenzure. Jezikom se podižu zidovi koji su viši i snažniji od bodljikave žice na granicama. Osim toga zidovi jezika omogućuju da se uljezi prepoznaju i kad prijeđu granice ukrašene bodljikavom žicom. Za zidove jezika ponajviše je krivo – olovo. Ono je omogućilo tiskarsku tehnologiju, a ova je tehnologija omogućila nacionalizme. Tako je govorio Marshall, a ja mislim da je bio u pravu. Svi veliki nacionalisti ljudi su tipografskoga uma. O autocenzuri, olovu i o tome zašto je važno vjerovati u propagandnu poruku Budimo odgovorni (ironično, doduše), povezuje i zaključuje Sead Alić u novom tekstu za Epohu.

Utorak (19:30)

Političke tenzije na vrhu

Krasnec: Procedura imenovanja novog predsjednika Vrhovnog suda potaknula je kontroverze

Komisija ne ulazi u to tko je u pravu u sukobu mišljenja kojeg je isprovocirao predsjednik Republike Zoran Milanović inzistirajući na svojoj specifičnoj proceduri predlaganja Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, koju je Hrvatski sabor većinom glasova odbio. U Komisijinu izvješću samo se bilježi činjenično stanje, ali na kraju tog bilježenja stoji i nešto što se tiče hipotetskog scenarija u kojemu bi se za predsjednicu(-ka) Vrhovnog suda imenovala osoba koja dotad nije bila sudac, kao što je slučaj sa Zlatom Đurđević. Piše Tomislav Krasnec za Večernji list