Sanja Modrić o novom Zakonu o braniteljima: Medved želi da o statusu ratnog invalida odlučuju ljudi koje sam bira - Monitor.hr
21.02. (15:00)

Važno! Podijeli dalje!

Sanja Modrić o novom Zakonu o braniteljima: Medved želi da o statusu ratnog invalida odlučuju ljudi koje sam bira

Sanja Modrić

Drugi nastavak analize Sanje Modrić (ovdje je prvi): Ministar želi i da se djeci dragovoljaca, ratnih vojnih invalida i branitelja s najmanje 100 dana borbenog sektora omogući i prioritetno zapošljavanje. Za stjecanje novih prava također više neće biti potrebno niti dokumentirati ratni put. Predlagač tvrdi da je to suvišno jer pribavljanje dokaza o ratnom putu ”onemogućava provođenje postupka u zakonskom roku” te da se podaci o ratnom putu za svakog hrvatskog branitelja ionako već nalaze u Evidenciji branitelja, odnosno bivšem Registru… Već postojeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja jasno je razgraničio tu skupinu od svih ostalih građana, a sada te razlike postaju još veće među svima onima koji nemaju stan, ne mogu dobiti kredit, koji su bolesni, idu u mirovinu ili im dijete nema posao. Kod Medveda privilegije samo bujaju. I još se stalno stvara dojam da je sve to još uvijek premalo. Ali zato HDZ lakše pobjeđuje na izborima, a nijedna cijena za to nije prevelika. Sanja Modrić, Telegram


Slične vijesti

Jučer (15:00)

Malo svoja, pa malo nečija i tako u krug

Basara: Slučaj Crne Gore – Poluraspad srpskog (polu)sveta

Istog momenta kad su se trijumfalnom pobedom od jednog poslanika više uspentrali na vlast, crnogorski serpstvujušći su sledeći Ćosićev aksiom sve što su dobili u ratu ubrzano počeli da gube u miru. Brzini poluraspada znatno je doprinelo opravdano odsustvo – smrtni slučaj – mitropolita Amfilohija, valjda jedine osobe koja je bila u stanju da drži na kakvom-takvom okupu rogove u vreći, neopozivo razdvojene niskim strastima, ličnim interesima, labavo povezane srpstvom. Na vetrometini – vojkojebina je možda bolja reč – ostao je hristočežnjivi Krivokapić, koji nije u stanju da na okupu drži samog sebe, kamoli državu, makar ona bila mala kao Crna Gora. U jednoj su stvari, međutim, zajebali. Crnogorci nisu srbijanska raja, a Milo nije Tadić – kratku, živopisnu i odličnu analizu stanja u Crnoj Gori nudi Svetislav Basara u onom Pioniru ili tako nekako.

Jučer (16:00)

Živio Covid-19 i HDZ!

Klauški: Novi HDZ, stara praksa – dolaze izbori i Vlada je odlučila dati penzionerima 700 milijuna kn

HDZ-ova vlada zaboravila je umirovljenike, zanemarila je usklađivanje mirovina ili mirovine mjesečno povećava za simbolične iznose. Ali je zato u osvit izbora Plenković odlučio darivati 800 tisuća penzionera – i glasača. Umirovljenici će morati zavoljeti HDZ, njegovu Vladu i premijera Andreja Plenkovića koji je objavio da će 850 tisuća penzionera čija primanja su manja od 4000 kuna, primiti jednokratni Covid dodatak u iznosu od 400 do 1200 kuna. Mjesec dana prije lokalnih izbora. Nekad se mora voljeti HDZ-ova Hrvatska, a uoči izbora mora se voljeti HDZ. I tako, Vlada koja je izbjegavala redovno usklađivanje mirovina ili je mirovine povećavala u simboličnim iznosima, sada je pod egidom Covid dodatka spremna izdvojiti 700 milijuna kuna pomoći umirovljenicima. Upravo prije lokalnih izbora… – piše Tomislav Klauški za 24 sata.

Jučer (14:00)

Don't do drugs. I set plants on fire and breath

Đivo Đurović iz New Yorka: Kako uživo izgleda grad koji je konačno legalizirao pušenje trave

Prije desetak dana rekreativno pušenje trave postalo je legalno i ovdje u New Yorku. No, za razliku od Kalifornije i drugih američkih država, New York je paralelno pokrenuo eksperiment u kojem prihodi od marihuane trebaju vratiti socijalni dug žrtvama “rata protiv droge”. Ova legalizacija posebna je iz barem tri razloga: prvo, njujorško tržište marihuanom jedno je od najvećih na svijetu; potom, dosadašnje crno tržište visoko je sofisticirano i neće ga biti jednostavno istisnuti; i konačno, New York planira pravu malu revoluciju pri dodjeli licenci za uzgoj i distribuciju marihuane, kao i pri podjeli poreznih prihoda od legalne trave. Po novom njujorškom zakonu, marihuana se smije pušiti na svim mjestima na kojima se smiju pušiti cigarete. U stanu pak svatko smije držati do 2,5 kilograma marihuane, pod uvjetom da je ona izvan dosega osoba mlađih od 21 godinu. Svatko smije za osobne potrebe uzgajati do tri odrasle stabljike i tri mladice… i još niz drugih zanimljivih informacija donosi Đivo Đurović direkt iz New Yorka za Telegram. ¸

Prekjučer (17:30)

Čekamo li i samoodrživu politiku?

Silvije Tomašević: I Grenland je potvrdio da zeleno prevladava

Prijevremene parlamentarne izbore na Grenlandu i pobjedu zelene stranke kolumnist komentira proročkim riječima: Zašto su izbori na Grenlandu važni ili, ako hoćemo, zanimljivi? Jer potvrđuju trend kojim je krenuo svijet… Općenito se industrija protivila prelasku na zelenu tehnologiju, a danas EU u svom temeljnom programu ekonomske obnove ima tranziciju na zelenu proizvodnju koja vodi računa o zaštiti okoliša. Da je i politički proces već u tijeku, odnosno da će zelene stranke imati sve veću važnost, pokazali su izbori na Grenlandu, a i na jesenskim izborima u Njemačkoj predviđa se velika potvrda zelene stranke. Piše Silvije Tomašević za Večernji list

Prekjučer (10:30)

Kako god okreneš, Nijemci vode igru

Točka preokreta? Ključna je brzina

Kolumnist je ovaj tjedan komentirao pandemiju u širem geopolitičkom kontektu ovim riječima: Kada se rasplet pandemije postavi u opisani širi okvir, svi ti otvoreni krugovi mogućnosti mogu se zatvoriti na malo sretnih i mnogo nesretnih načina. Jedan je da Nijemci doista sada izvedu čekić i ples i pritom uspiju, dok će se južnjaci poput Macrona i Plenkovića nastaviti taljigati s neefikasnim polumjerama i sporim spontanim padom, što će gospodarstva njihovih zemalja još više udaljiti od visokih standarda Njemačke i sjevera Europe. Pretpostavka za taj scenarij je da dolazak proljeća nije toliko bitan za širenje virusa (za što nema dokaza), ali recimo da postoji neka mala mogućnost i za to, ili barem za scenarij u kojem će sezonski pad biti spor – dovoljno spor da ugrozi početak turističke sezone 1. lipnja. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

Subota (11:00)

Dopisnik iz egzotičnih krajeva

Basara: Ko stoji iza

Iza čega? Iza serije „Porodica“, naravno, ali i iza svega ostalog. Opsednutost istragom „ko stoji iza“ (bilo čega) karakteristika je takozvanih animističkih zajednica iz potsaharske Afrke, Amazonije, ali i većinske Srbije. Valjda nema naivčine, duduka, debila – dopišite ako sam nešto propustio – koji će pomisliti da imprimatur za snimanje serije „Porodica“ i njeno prikazivanje na RTS pet dana zaredom nije dat na Najvišem Mestu, svi valjda znate koje je to mesto. Već su u opticaj puštene spekulacije na temu šta je Vučić „hteo da kaže“ serijom i kakvu je „poruku“ uputio Dačiću i ostatku uštrojenih socijalista? Šta je Vučić hteo da kaže, to ne znam, ali znam da je Dačić poruku odavno dobio, znam čak i kako glasi – „sedi di si, ni za di si nisi“… piše Svetislav Basara na čudnim mjestima interneta.

Subota (10:00)

Sve je to novonormalno

Andrea Andrassy: Slijepa naša domovino – Čučanj za život, dva ponavljanja godišnje

Slijepa naša domovino, zlostavljačka zemljo gnjila” – unknown artist… Jeste li znali da nepoštivanje himne u Hrvatskoj može rezultirati jednogodišnjim zatvorom?… “Zašto nitko ne spominje da je mala bila Romkinja?” Pitanje koje nije ukazivalo na to da je bitno koje je dijete nacionalnosti – što su naravno mnogi, često čitajući samo naslov, shvatili upravo tako – nego na to da sustav diskriminira romsku djecu pod parolom poštivanja manjinskih prava i običaja. Selektivna socijalna osjetljivost, ne samo raznih službi nego i svih nas, pod krinkom “običaja” – mislim da je to bila poanta pitanja. Ali čak i da sam krivo shvatila, mislim da smo, čast iznimkama, svi nekad selektivno osjetljivi jer nam je na semaforu već normalno vidjet da romsko dijete prosi. Ja se svaki put rastužim, ali nikad ne nazovem socijalnu službu jer kao da je nekako lakše reć da oni to jednostavno tako rade i da im nitko ništa ne može – ili barem odlučit da je to posao nekog drugog… Jednom do dvaput godišnje se svi kolektivno dignemo – silovanje, mrtva žena, smrskano dijete – pa ubrzo udobno sjednemo. I vjerujem da svaki put na početku stvarno mislimo da ćemo ovaj put nešto promijenit jer je “sad bilo dosta.” A zapravo samo radimo loše, nedovršene čučnjeve. I bojim se da Nikoll nije ni blizu zadnji čučanj u seriji – statistički gledano, imamo dovoljno primjera na kojima je jasno da smo ovakve stvari sposobni zaboravit praktički do sljedećeg semafora – misli i piše Andrea Andrassy za Miss7 / 24 sata.

Petak (00:30)

Bit će glupo ako ne izađemo pametniji

Šonje: Mogu li se izvući neki zaključci iz pandemije?

Treći val pomalo ide prema svome kraju. Iako će se ljudi uskoro opustiti, a u fokus pažnje izbit će druge teme (nadajmo se ipak “ljepše”, npr. otkrivanje korupcije), jako je važno da dio ljudi, eksperata, znanstvenika i državnih službenika ostane fokusiran na pandemijske teme kako bi se ekstrahiralo dobro iskustvo, odvojilo žito od kukolja (u spoznajnom smislu) i kondenzirale upute i pravila za reakciju u nekoj budućoj sličnoj situaciji.  Najvažnije je da na kraju iz svega izađemo pametniji – piše Velimir Šonje koji izdvaja sedam nedovoljno rasvijetljenih tema koje bi se mogle razjasniti pažljivom analizom podataka i iskustava, a što bi nam moglo pomoći u budućnosti.

Četvrtak (22:30)

Mi gradimo demokraciju, demokracija gradi nas

Marko Vučetić: Hoćemo li ostati u bezosjećajnom jazu, ovisi jedino o nama

U državi u kojoj postoje demokratski izbori, a to nesumnjivo postoji, ali ne postoji poštivanje zakona i procedura, u državi u kojoj ne postoji neovisno pravosuđe i snažne, slobodne i neovisne institucije, a to na našu žalost očigledno ne postoji, ne može biti govora o demokraciji. Mi smo upali u jaz između ne-demokracije i demokracije – piše Marko Vučetić i naglašava da postoji korak naprijed – izbori.

Srijeda (01:30)

Centar za hadezeovsku skrb

Ante Tomić: Stranački kolege važniji su od tamo neke djevojčice

Uhljebi će živnuti samo u dvjema osobitim prilikama. Prva je kad Crkva traži nešto od njih, kad nadbiskup nazove na privatni mobitel, a druga kad namirišu mito, ako ih netko namigujući upozori kako će im se znati odužiti. U svim drugim slučajevima birokratska će zvijer samo na trenutak pospano otvoriti jedno oko. Hadezeovci se neće pretjerano uzrujati ni ako tkogod izgubi život. Strpljivo će vam pričati da su napravili sve što je trebalo, iako zapravo nisu učinili ništa. I to je vjerojatno ono što nas više od ičega drugog uništava, što isisava snagu i iz društva i iz države, gomile besramnih, moralno ravnodušnih, indolentnih neradnika sa stranačkim iskaznicamaAnte Tomić, Slobodna.