Šest tabu-tema hrvatske politike - Monitor.hr
28.05. (20:00)

Gospodo huligani, ne brinite se, država će (o)stati uz vas

Šest tabu-tema hrvatske politike

Manje je rizično za vlast sukobljavanje ‘naših’ i ‘vaših’ nego poduzimanje jedinstvene akcije protiv svih huligana (a ne protiv pravih navijača, koji su i na stadionima i u Desincu uvijek kolateralne žrtve). Jer, ipak su huligani od svih najglasniji pa mogu biti neugodni za politički rejting, a, bogami i za rezultate na izborima. Zato, gospodo huligani, ne brinite se, država će ostati uz vas, uz par bubotaka – reda radi. (…) Problem huligana na sportskim terenima (ponajprije nogometnim) jedna je od hrvatskih tabu-tema kojima se politika ne usudi baviti jer je to za svaku vlast – prerizično. Evo koje su ostale “vječne teme” od kojih bježe političari, pogotovo kad su na vlasti. Goran Litvan za Lider


Slične vijesti

13.08. (16:00)

Prijedlog koji to nije

Goran Litvan: Učlanimo se svi u HDZ kako bi stranački sustav privilegiranih što prije pukao

“Očito nije bio dobar ni s onim svojim jugo doktorima pa nije imao koga zvati osim hitne. Pa mene su samo ovo ljeto zvali najmanje pet puta zbog sličnih stvari! Možeš smatrati da je na kraju umro zbog svojih kvazipoštenih stavova kako mu ne trebaju protekcije i onda nema koga zvati za pomoć. Prijateljstva i postoje da se pomogne jedan drugome, ali on očito nije imao prijatelja ni među svojima! A ja kao desničar svakome pomognem čim me nazove”, napisao je Hrvoje Tomasović. Iako je taj post izbrisao, potvrdio je tezu o dvije Hrvatske: jednoj koja preko veze dolazi do posla, titula, stanova, poslovnih aranžmana, u krajnjem slučaju i do života; i drugoj, prepuštenoj ostatku sustava koji se potrošio servisirajući političare iz onih trideset limuzina i sve njihove prijatelje i ‘rodijake’, zbog čega za te preostale i preostaju mrvice – poslova, kredita, zdravstvene skrbi, pa i života. Lider

26.06. (20:00)

Turistička sezona bit će financijski rekordna, ali samo zbog - poskupljenja

Ljeto velikog prometa, ali male zarade

Državne institucije uz potporu poslušnih mainstream medija broje svakog turista na granici i pričaju bajke o još jednoj sezoni koja će biti bolja od rekordne 2019. Sličnu obmanu gledali smo i prošlo ljeto, samo malo kasnije jer je zbog Covida propuštena predsezona. (…) No ponešto nam se prešućuje. U prvome je kvartalu kroz hrvatske zračne luke prošlo 1,19 milijuna putnika, što je za čak 26,4 posto manje nego 2019. Dakle, dobili smo za tijelovski vikend 1635 vozila više, ali u prva četiri mjeseca izgubili smo 427 tisuća avionskih putnika.  Što se tiče broja turista, u odnosu na 2019. smo u minusu za 22,1 posto u dolascima i 11,5 posto u noćenjima, drugim riječima, to je manjak od 1,3 milijuna noćenja u pet mjeseci. Goran Litvan

18.06. (14:00)

Premijeri vole doktore

Litvan: I politika i zdravstvo na gubitku su zbog čak dvadeset liječnika u ministarskim foteljama

Najdominantniji domaći političari oduvijek su voljeli biti okruženi liječnicima od povjerenja. Kao da je po nekoliko liječnika u Vladi jamčilo bolju zdravstvenu skrb za premijere. Kroz dosadašnjih petnaest vlada prodefiliralo je čak dvadeset liječnika, ne samo na čelu Ministarstva zdravstva nego i u drugim sektorima. Da su liječnici ljudi od posebnoga premijerskog povjerenja, govori podatak da su šestorica bila i potpredsjednici vlada: Hebrang, M. Granić, Kostović, Ante Simonić, Darko Milinović i Božo Petrov. Taj metkovski psihijatar nikad nije vodio zdravstveni sektor, kao ni njegovi ministarski kolege po medicinskoj struci Golem, M. Granić, Škrabalo, Kostović, Primorac, Mrsić i Šikić. Neke druge resore, poput obrane i unutarnjih poslova, vodili su i ministri koji prije mandata nisu imali nikakve veze s vojskom odnosno s policijom. Ali u svih petnaest vlada liječnici – njih dvanaestero – bili su na čelu Ministarstva zdravstva. Goran Litvan za Lider.

04.06. (14:00)

Imaginarni odgovori hrvatskih ministara na Gallupov test od 12 pitanja

Korporativna pravila u hrvatskoj vladi mogu biti samo – komedija

U ovom stoljeću ‘čisti’ političari na premijerskoj poziciji (osim kratkotrajnog i nesamostalnog Tihomira Oreškovića) udaljili su se od svih korporativnih pravila i ministre biraju ponajprije po ključu njihova stranačkog rejtinga i svojih osobnih preferencija. A ti kriteriji vrlo su često u suprotnosti sa sposobnostima. Zato se sve manje ministara bira temeljem sposobnosti i zato se nikoga ne smjenjuje zbog nesposobnosti. Čak i Darko Horvat, koji dvije godine nije ni pokrenuo obnovu Zagreba, nije otišao iz Ministarstva graditeljstva zbog nerada, nego je podnio ostavku tek nakon što je uhićen. Lider

15.05. (12:00)

Sofoklo je kriv za sve

Goran Litvan: Tko može objasniti priziv savjesti u hrvatskoj ginekologiji?

Ginekolog s “prizivom savjesti” kojem vjera, lijenost ili politička računica priječe da prekida trudnoću podsjeća me na nogometaša koji ne podnosi kontakt s loptom, novinara koji odbija pisati vijesti, blagajnicu koja ne želi brojiti novac, kemičara koji zazire od retorte, električara koji se plaši 220 volta… Hm, i još jedna zanimljivost za kraj: kako priziv savjesti vrijedi samo za prvu smjenu na Svetom Duhu i u drugim bolnicama u sustavu javnog zdravstva, a ne i za popodnevni ginekološki fuš u privatnim klinikama? To ni Sofoklo ne bi mogao pretvoriti u tragediju, piše Goran Litvan

03.05. (18:00)

Spin doktori

Litvan: Milanović i Plenković u svađalačkoj ekshibiciji skrivaju važnije teme

Njih dvojica svojim su sukobom zauzela kompletnu političku i javnu scenu. Doduše, nijedan tako neće pridobiti nove glasače, ali za pobjedu na sljedećim parlamentarnim odnosno predsjedničkim izborima ionako je bitno ponajprije homogenizirati i učvrstiti već postojeće biračko tijelo. Svaki sa svojom bazom ionako je dobio prošle izbore. U cijelome tom ekshibicijskom igrokazu nigdje nema ministarskog vrtuljka (pa ni Paladina na njemu), energetske krize, a ni naznaka modela kojim bi se bar pokušala ublažiti inflacija. Ne znamo što želimo s državnim poduzećima (osim kad znamo koga od ‘svojih’ želimo uhljebiti), ne spominje se izvozna orijentacija ili nedajbože gospodarska diplomacija, pa čak nema ni dogovora o veleposlanicima. Goran Litvan za Lider.

12.02. (17:00)

Nafta i plin, to je sada 'in'

Litvan: Vanđelić vs Ćorić – Je li naša nafta naša? I čija je Ina?

Vanđelić tvrdi da bi za Inu bilo najbolje da naftu prerađuje u Rijeci i da je za to potreban reverzibilni tok naftovoda od Siska prema rafineriji, koji je tehnički izveden, ali za koji Ministarstvo graditeljstva u deset godina nije izdalo uporabnu dozvolu. Ćorić, doduše, nije odgovorio na to, već je rekao da je vlasnica iscrpljene nafte Ina nakon što podmiri obveze prema državi, zbog čega ona odlučuje kako će dalje s njom raditi. Istini za volju, država određuje koga će pustiti u Hrvatsku, pa i na hrvatsku plažu, ali Ćorić ‘zaboravlja’ kako se i kada odrekla odlučivanja o hrvatskoj nafti. Umjesto zaključka: naša je nafta, kao i plin – gotovo ‘polunaša’, ali plaćamo punu cijenu gotovo ‘polunašoj’ Ini. Baš kao što plaćamo punu cijenu i za odmor na ‘polunašim’ plažama. Goran Litvan za Lider

05.02. (17:00)

Frka bez razloga zbog 96 kvadrata

Litvan: Kako je čudnovati kljunaš hrvatske politike otkrio državnu svinjariju

Zvonimir Frka-Petešić zaista nije zaslužio hajku koja se dignula zbog njegova stambenog pitanja, odnosno stana od 96 kvadrata u središtu Zagreba, koji je kao predstojnik premijerova ureda dobio na korištenje. Sve je bilo u skladu s propisima, čak i obnova zgrade u rekordnom roku nakon potresa. Frka-Petešić gotovo da je izumrla vrsta, čudnovati kljunaš hrvatske politike. Toliko dugo u politici, a nema ni kvadrata. Jer da Frka-Petešić ima stan, ne bismo doznali za još jednu svinjariju koja državnom dužnosniku jamči gotovo pa besplatno korištenje stana u Zagrebu. Stan ili kuća kod nas nije simbol bogatstva, već statusno pitanje. Država je to potaknula rasprodajom državnih/društvenih stanova, umjesto da je krenula oporezivati nekretnine i time potaknula iznajmljivanje. Goran Litvan za Lider.

25.12.2021. (11:00)

Lakše nego nabrojati pozitivce

Deset hrvatskih antijunaka koji su obilježili 2021. godinu

Goran Litvan za Lider donosi pregled 10 najvećih domaćih medijskih negativaca koji su obilježili ovu godinu:

  1. Političari cijepljeni preko reda – sve s ciljem što prijeg postizanja 70-postotne procijepljenosti stanovništva (rezultat – sad smo na 55 %)
  2. Zdravko Mamić – iz međugorskog pribježišta priznao je nova kaznena djela – podmićivao je suce koji su mu sudili i navodno za to potrošio pola milijuna eura, a oni su ga reketarili i na kraju osudili. Mogao se, jednostavno, žaliti udrugama za zaštitu potrošača: platio je ugovorenu uslugu (oslobađajuću presudu) koja mu nije isporučena.
  3. Josipa Rimac – snimljena je kako vozi sa 130 na sat kroz naselje. Policija je zatražila kaznu od 10.000 kuna i oduzimanje vozačke na tri mjeseca. Općinski sud smanjio je kaznu na 3000 kuna i ostavio joj vozačku, nužnu da u Zagrebu sudjeluje u istrazi koju protiv nje vodi USKOK. Oslobođena je i u slučaju sa stanom…
  4. Zagrebački klakeri koji su prijetili Tomaševiću – prvi pljesak gradskih djelatnika novom gradonačelniku valjalo je uzeti s oprezom
  5. Vili Beroš ipak nije Super Vili – predložio je dizanje zdravstvenog doprinosa, koje je ipak maknuto iz prijedloga reformi (kojih još uvijek nema)
  6. Ivica Todorić pobjeđuje državu – optužnica podignuta prije godinu dana nakon višegodišnje istrage još nije potvrđena pa je suđenje i dalje na čekanju, i tko zna kad će i hoće li uopće biti održano… U ostalim bitkama ili vodi ili je također pobijedio
  7. Premijerov otac branio sina pamfletom – Mario Plenković objavio je blijedu kopiju ‘bijele knjige‘, u kojoj se, poput komunističkog dužnosnika Stipe Šuvara 17 godina kasnije obračunao sa svima koji se usude kritizirati Vladu i posebno njegova sina koji joj je na čelu
  8. Marko Pavić definirao briselsko domoljublje – bivši ministar i trenutni zastupnik tvrdi kako se u Bruxellesu dokazuje domoljublje osiguravanjem sredstava, a pritom zaboravivši kako smo sredstva dobili ne zbog Plenkovićevog ‘žicanja’, već zato što smo bili najpogođeniji pandemijom zbog vlastite zaluđenosti turizmom
  9. Vilim Ribić – prvo je šef Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja najavio da ide u mirovinu. Onda ga je Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila šipkom godine (za antikomunikatora), da bi se ovih dana proslavio zahtjevom za 13. plaću svim zaposlenicima državnih i javnih službi. I još je objasnio da bi to stajalo državu ‘samo osam posto proračuna‘.
  10. Peđa Grbin – pod njegovim vodstvom SDP je izgubio poziciju druge najjače stranke u državi i u Zagrebu. Uporno se rješavao svakog oponenta – najprije pojedinačno pa grupno. Ostao je bez više od pola saborskih zastupnika, s članstvom koje se osipa, i sad je sretan i nedodirljiv. Ali kad se probudi iz svoga sna, na Iblerovu trgu više neće biti nikoga.
18.12.2021. (12:00)

Sindikalisti svijeta, razjedinite se

Trinaesta plaća svima, a ne samo njima: I privatni sektor rado bi dizao BDP trošenjem dodatne plaće

Zamislite da Hrvatska ima osam kompanija poput HEP grupe, koja je za prošlu godinu iskazala 1,8 milijardi kuna bruto dobiti, što je i najveći profit u 2020. Tih osam HEP-ova trebalo bi raditi cijelu godinu da se od njihove ukupne dobiti alimentira ‘samo osam posto proračuna’. Toliko je, prema Vilimu Ribiću, teška 13. plaća od 7000 kuna, koliko traže sindikati državnih i javnih službi. Na našu sreću, a na Ribićevu žalost, Hrvatska ipak ne troši cijeli proračun na plaće zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Trošak 13. plaće bio bi, dakle, znatno manji nego što to pokazuju Ribićevi nezajažljivi apetiti. Pravi izračun troška 13. plaće za državni i javni sektor bio bi bliži iznosu od oko 3,6 milijardi kuna (bruto), što je oko dva posto proračuna. Dakle, za Ribićevu 13. plaću trebale bi sljedeće godine raditi – samo dvije HEP grupe. Goran Litvan za Lider.